Tadeuš Ruževič (Tadeusz Różewicz)
Prikaz rezultata 1 do 7 od ukupno 7
  1. #1

    Tadeuš Ruževič (Tadeusz Różewicz)

    Tadeuš Ruževič, pesnik, pripovedač, autor filmskih scenarija, dramski pisac, polemičar, esejist, već svojom prvom zbirkom pesama stekao je ugled jednog od vodećih posleratnih poljskih pesnika. Ruževič se od prve zbirke odlučio za slobodan stih, na šta se tada gledalo sa neodobravanjem; zlobnici su pesniku prigovarali da je pod uticajem Eliota, što je već bilo neka vrsta denuncijacije. Međutim, veći šok je bilo Ruževičevo pevanje o ratu i pokretu otpora. To je bio krik, optužba. Ruževič je jako uticao na sve mlađe poljske pesnike.
    iz prikaza Petra Vujičića



    ***

    poezija ne bira
    uvek formu
    pesme

    posle pedeset godina
    pisanja
    poezija
    može da se objavi
    pesniku
    u obliku drveta
    koje odleće
    ptice
    svetla

    uzima oblik
    usta
    gnezdi se u ćutanju

    ili živi u pesniku
    lišena forme i sadržine


    SADA

    ranije
    bio sam budan
    u svakom trenutku
    mogla me je napasti poezija
    trčao sam do poslednjeg daha
    za slikom koja se pokrenula

    sada
    dozvoljavam pesmama
    da beže od mene
    da propadam zaboravljam
    da obamirem

    nikakvog pokreta
    prema realizaciji
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Tadeuš Ruževič (Tadeusz Rżewicz)

    TAKO NEŠTO

    treba imati hrabrosti
    da se napiše nešto ovakvo
    lepo je istina
    istina je lepo

    pa to je slovna
    Kitsova formula
    snishodljivo mi se
    osmehnu znalac

    treba priznati
    da je Kits imao hrabrosti
    ali bolje bi bilo
    da to nije rekao
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Tadeuš Ruževič (Tadeusz Rżewicz)

    ***

    na početku je
    reč
    velika radost stvaranja

    posle kraja pesme
    počinje
    beskraj

    udubi se

    ona se za pomilovane
    preobražava
    u Boga

    ali pred pesnikom
    otvara se provalija

    posle više godina
    biće otkopan
    očišćen od blata
    prašine zemlje

    kamen s neba
    lišen vatre
    meteor
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Tadeuš Ruževič (Tadeusz Rżewicz)

    ***

    Meni je vreme
    vreme požuruje

    šta poneti sa sobom
    na onu obalu
    ništa

    onda je to već
    sve
    mama

    da sine
    to je već sve

    znači to je samo toliko

    samo toliko

    pa to je ceo život

    da ceo život
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: Tadeuš Ruževič (Tadeusz Rżewicz)

    OGLEDALO

    Posle godina buke
    nepotrebnih pitanja
    i odgovora
    okružila me je tišina

    tišina je ogledalo
    mojih pesama
    njihovi odrazi ćute

    Rembrant
    u povojima starosti
    bezub
    prežvakava me
    smeje se
    otkriven
    u Wallraf Museum-u

    crte koje je uništilo vreme
    crtaju naše zajedničko
    lice

    lice koje vidim sada
    video sam na početku
    ali ga nisam predvideo
    ogledalo živo mlado
    skrivalo ga je
    u sebi

    sada pocrnelo
    crno
    umire
    bez odraza
    vremena svetlosti
    disanja prostora
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  6. #6

    Odgovor: Tadeuš Ruževič (Tadeusz Rżewicz)

    Zelena ruža

    II
    Ima u meni
    ima tako nešto
    Ne ne mogu
    da opišem
    ima u meni nešto
    čega nije bilo
    i raste
    ne ne raste
    penje se u grlo Ne
    penje se nepomično je
    ispunjava me Ne
    ne znam tačno
    dobro što zaboravljam
    ali šta je to
    govori ljudski
    je li to ljubav
    ne to nije strah
    ili je mržnja
    ideja da to je prazno
    Ne nije ideja
    to je već gotovo svuda
    da li ti se to prikrada
    ili ide otvoreno
    da li ćuti ili je govorljivo
    da li je daleko viče
    o još je daleko
    da da
    to je još vrlo daleko
    zaista reci mi
    da je još daleko
    ali šta kaži šta
    već je u meni
    ovde i ovde
    i tamo
    ali tog nije bilo u meni
    znam da nije bilo
    znam da nije bilo
    a sad je već u tebi
    penje ti se u grlo
    ništa ne osećaš
    kaži mi brzo
    kakvo je to u tebi
    crno ili belo
    nevidljivo ili Sunce
    nemo ili viče
    ništa ne govoriš
    kaži mi da je daleko
    Ne
    govoriš da ćeš pobeći
    ništa ne govoriš
    kaži
    ne možeš da govoriš
    ne ne bojim se jer nikad
    to nisam video
    možda da se preselimo
    dobro odmah
    na drugo mesto
    videćeš da će sve
    biti dobro Ne
    govoriš da nema drugog
    mesta da se ne možemo preseliti
    ništa ne govoriš
    govorim da je ništa u nama

    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  7. #7

    Odgovor: Tadeuš Ruževič (Tadeusz Rżewicz)

    Čega bi mi bilo žao


    Osmjeha Wieslawe
    kad kaže dobar dan
    i laku noć
    i kad ništa ne kaže
    kad za mnom vrata zatvara
    i otvara

    poslije dugog putovanja
    i na povratku
    iz njoj daleke zemlje
    gdje sam gradio stih

    čega bi mi bilo žao

    tišine između naših lica
    i riječi koje ne bjehu
    izgovorene
    jer ono što je božansko
    među ljudskim bićima
    stalno traži
    svoj izraz

    čega bi mi bilo žao

    ”čitavog života”
    i još ponečeg
    ogromnog veličanstvenog
    s one strane riječi
    s one strane tijela


    Tadeuš Ruževič

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •