Georg Trakl
Prikaz rezultata 1 do 6 od ukupno 6

Tema: Georg Trakl

  1. #1

    Georg Trakl

    Georg Trakl. (1887-1914)
    Jezik ovog pesnika je taman. Ubrajali su ga, tumačeći ga veoma površno, u impresioniste, zato što se kod njega u prividno slobodnom sklopu ređa utisak za utiskom. Rilke je o njemu rekao sledeće: U međuvremenu sam ... ih mnogo čitao: potresen, začuđen, naslućujući i bespomoćan; jer ubrzo se shvata da su uslovi ovog zvučanja i sviranja nepovratno jedinstveni, kao okolnosti iz kojih upravo može da nastane san. Čini mi se da čak i onaj koji im je sasvim blizak doživljava ove prizore i uvide kao prilepljen za okno, kao izopštenik: jer Traklovo doživljavanje teče kao slika u ogledalu i ispunjava njegov ceo prostor, koji je nepristupačan kao prostor u ogledalu. (Ko je on mogao biti?).
    1910.g.dobija titulu magistra farmacije. 1912.radi kao sanitetski potporučnik u garnizonskoj bolnici u Insbruku.
    Trakl je umro novembra 1914.godine, potresen ratom; možda je on sam okončao svoj život. Živeo je dvadesetsedam godina, a očigledno je život bolno doživljavao već kao dete, a što je bivao stariji, to više mu se sve prekrivalo setom. Ako se za Trakla može reći da govori kao hrišćanin koji je sa verom izgubio i svet, onda se za Kafku može reći da kroz njega govori jedan pravoverni Jevrejin koji je izgubio veru u zakon. On, pomračeni vidovnjak, pevao je kraj oronulih zidova i Božji vetar gutao je njegov glas. Ali, to je Božji vetar u kome on nestaje, i upravo to je razlog Traklove nade i očajanja. Čovek ne može da živi bez trajnog poverenja u nešto neuništivo, pri čemu mu trajno mogu ostati skriveni kako ono neuništivo tako i poverenje.
    Iz prikaza: O Georgu Traklu - Valter Kili


    MUZIKA U MIRABELU

    Vodoskok peva. Niz bezmerje
    plavo oblaci nežni brode,
    kroz stari park u predvečerje
    polako tihi ljudi hode.

    Praotački se mermer suri.
    Ptice se jatom u dalj kreću.
    Očima mrtvim faun zuri
    u sene što se s tminom spleću.

    Kružeći, lišće s krošnja starih
    pada kroz prozor otvoreni.
    U odaji se vatra žari
    sablasne slikajući seni.

    U kuću beli stranac kroči.
    Pas juri trošnim hodnicima.
    Služavka trne lampu, toči
    sonata zvuke noćnicima.



    UVEČE, SRCE MOJE

    Uveče se čuje krik slepih miševa.
    Dva vranca skaču na livadi.
    Crveni javor šumori.
    Šetaču se javlja malena krčma kraj puta.
    Divno prijaju mlado vino i orasi.
    Divno: pijan se povoditi u sutonskoj šumi.
    Kroz crno granje probrujava bolna zvonjava.
    Na lice kaplje rosa.



    U STARI SPOMENAR

    Neprestano se vraćaš, melanholijo,
    o, blagosti usamljeničke duše.
    Okončava se žarenje zlatnog dana.

    Bolu se skrušeno strpljivi priklanja
    brujeći blagoglasjem i mekim ludilom.
    Gle! Smrkava se već.

    Opet se vraća noć i jauče smrtno stvorenje,
    a i još jedno pati s njim.

    Drhteći ispod jesenjih zvezda
    svake se godine dublje priklanja glava.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Georg Trakl

    MELANHOLIJA

    Plavkaste senke. O, te tamne oči,
    njin dugi pogled dok klize netragom.
    Gitara zvuci prate jesen blago
    u bašti što se u ceđ mrku toči.
    Turobnost smrti iz nimfinih šaka
    ozbiljno struji, trošne usne sišu
    crvene dojke, niz crnu ceđ se njišu
    uvojci vlažni sunčevog dečaka.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Georg Trakl

    RONDEL

    Proteklo je sve zlato dana,
    večernje boje smeđe, plave:
    mru kad se blage frule jave
    večernje boje smeđe, plave.
    Proteklo je sve zlato dana.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Georg Trakl

    U ZIMU

    Njiva blista, bela i hladna.
    Nebo je samotno i ogromno.
    Čavke iznad ribnjaka kruže
    i lovci silaze iz šume.

    Tajac u crnim krošnjama bdi.
    Iz koliba sevne vatra za čas.
    Katkad u dalji praporci sanki
    i sporo se penje mesec siv.

    Zver divlja blago uz put krvari,
    gavrani šljapkaju kroz krvave lokve.
    Trska podrhtava, žuta, uspravna.
    Mraz, dim, korak kroz prazni lug.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: Georg Trakl

    ČOVEČANSTVO

    Pred čovečanstvom vatren bezdan rov,
    bubnjanje, hod sred krvavoga dima,
    ratnici tamnih čela; gvožđa zov,
    očaj i noć u tužnim mozgovima:
    Evina senka, crven novac, lov.
    Večera tajna, kroz oblak svetlost granu.
    Blag muk u hlebu i u vinu bdi,
    a njih se sabra dvanaest. Pre no svanu
    viču kroz san u maslinjaku svi;
    i sveti Toma gura prst u ranu.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  6. #6

    Odgovor: Georg Trakl

    ZIMSKI SUTON

    Maksu fon Esterleu

    Crna metalna nebesa.
    Iznad parka boje dima
    u crvenim naletima
    huji gladnih vrana lesa.

    Sred oblačja zrak se ledi;
    pred kletvama vražjim one
    kruže, svaka na tle klone,
    sedmostruko svaka sedi.

    Trulež slatku što se zbrala
    kljunovi im ćutke kose.
    Kuće nemo se nadnose;
    svetli pozorišna sala.

    Crkve, bolnice, mostovi
    jezivo kroz suton štrče.
    Krvava se jedra grče
    brodu što niz kanal plovi.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •