Gotfrid Ben (Gottfried Benn)
Prikaz rezultata 1 do 6 od ukupno 6
  1. #1

    Gotfrid Ben (Gottfried Benn)

    Gotfrid Ben se rodio 2.maja 1886., a preminuo 7.jula 1956. Bio je jedan od prvih ekspresionista nemačke lirike nemačka varijanta evrospke moderne. Ekspresionizam je izašao na književnu scenu vilhelmovske Nemačke odbacujući stvarnost. U tom glasnom poricanju stvarnosti glas Gotfrida Bena nije među tišima, naprotiv. O kakvoj je stvarnosti govorio Ben? Stvarnost, to je bio kapitalistički pojam. Stvarnost, to su bile zemljišne parcele, industrijski proizvodi, uknjižavanje hipoteka, sve što se kao ćar moglo označiti cenom. Stvarnost, to je bio darvinizam, međunarodne konjske trke s preponama i svaka druga privilegija. Duh nije imao nikakve stvarnosti. On se obraćao svojoj unutrašnjoj stvarnosti ... Mlad medicinar, u vreme kad piše svoje prve stihove, živi među leševima u prosekturi, ili među budućim mrtvacima iz bolničkog odeljenja za obolele od raka. Agresivno insistiranje na gnusobi, nepoštedno svođenje čoveka na meso osuđeno na truljenje, brutalno, katkad, cinično slikanje čovekove očajne elementarne, biološke bede, ličilo je na utemeljivanje jedne nove estetike: estetike ružnoće. U ratu i miru, na frontu i u pozadini, kao oficir i kao lekar, među crnoberzijancima i ekselencijama ... nikad me nije napuštao trans da te stvarnosti nema. On ne samo da ne prihvata svet kakav jest nego odbija i da u njemu potraži bilo kakav smisao. Antidogmatik materijalizma nazvao ga je Krleža u svom eseju O nemirima današnje nemačke lirike (1931.). Benova teza o apsolutnoj umetnosti izraz je Ničeovog, i njegovog, shvatanja umetnosti kao poslednje čovekove nade, umetnosti koja jedino može spasti čoveka od očajanja pred velikim ništavilom sveta.
    Iz prikaza koji je sačinio Slobodan Glumac.


    MALA HRIZANTEMA

    Utopljenog raznosača piva položili su na sto.
    Neko mu je među zube zatakao
    svetlo-tamnu ljubičastu hrizantemu.
    Kad sam, započevši od grudi,
    ispod kože,
    dugačkim nožem
    isekao jezik i nepce,
    biće da sam je gurnuo, jer ona skliznu
    u mozak koji je bio u blizini.
    Dok su ga zašivali,
    stavih mu je u grudnu duplju
    među šuške.
    Napij se do mile volje u svojoj vazi!
    Počivaj u miru,
    mala hrizantemo!



    LEPA MLADOST

    Usta devojke koja je dugo ležala u ševaru
    izgledala su tako izgrickana.
    Kad su otvorili grudi, jednjak je bio sav izbušen.
    Naposletku su u kupoli ispod dijafragme
    našli leglo mladih pacova.
    Jedan od male braće bio je mrtav.
    Ostali su živeli od jetre i bubrega,
    pili hladnu krv i tu
    proveli lepu mladost.
    A lepo i brzo ih je snašla i smrt:
    pobacali su ih u vodu.
    Ah, kako su njuščice cičale!



    KRUŽENJE

    Usamljeni kutnjak jedne bludnice
    što beše umrla nepoznata
    imao je zlatnu plombu.
    Ostali su, kao po prećutnom dogovoru,
    bili poispadali.
    Momak iz mrtvačnice iščupa i njega,
    založi ga i ode na igranku.
    Jer, reče,
    samo zemlja treba da se vrati u zemlju.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Gotfrid Ben (Gottfried Benn)

    CRNČEVA VERENICA

    Onda, položen na jastuk mrke krvi,
    potiljak plavi jedne bele žene.
    U njenoj kosi divljalo je sunce
    i lizalo njene svetle butine,
    klečalo oko tamnijih joj grudi,
    još nenagrđenih porokom i rađanjem.
    Pokraj nje crnac: oči mu i čelo
    zdruzgani udarcem konjskog kopita.
    Dva prsta prljave leve noge on je
    zario u njeno malo belo uvo.
    A spavala je kao verenica:
    na rubu sreće prve ljubavi,
    ko pre no počnu mnoga vaznesenja
    mlade vrele krvi.
    Dok joj nisu nož
    zarili u belo grlo i prebacili
    purpurnu pregaču od mrtve joj krvi
    preko bedara.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Gotfrid Ben (Gottfried Benn)

    REKVIJEM

    Po dvoje na svakom stolu. Muškarci i žene
    unakrst. Bliski, goli, al' bol ih ne muči ljut.
    Lobanja otvorena. Grudi otvorene.
    Telesa sada rađaju poslednji put.

    Od svakog tri zdele pune: od mozga do muda.
    I đavolova staja i božji dom.
    Sad grudi pored grudi na dnu suda
    Golgotu i greh izlažu rugu svom.

    Ostatak u kovčege. Novorođenčad sve sama:
    noge muškarca, kose žene, dečja grud.
    Videh, kao da ih je rodila jedna mama,
    ostatke dvoje koje nekad je spojio blud.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Gotfrid Ben (Gottfried Benn)

    ČOVEK I ŽENA IDU KROZ BARAKU ZA RAK

    Čovek:
    U ovom redu su raspadnute utrobe,
    a u ovome raspadnute grudi.
    Krevet kraj kreveta smrdi. Sestre se smenjuju
    svakog sata.

    Priđi, mirno odigni ovaj pokrivač.
    Gledaj, ova grudva masti i trulih sokova
    nekad je ko zna kome bila nešto veliko,
    i zvalo se zanos i zavičaj.

    Priđi, pogledaj ovaj ožiljak na grudima.
    Osećaš li brojanice od mekih čvorova?
    Mirno opipaj. Meso je meko i ne boli.

    Ova ovde krvari kao iz trideset telesa.
    Nema stvorenja s ovoliko krvi.
    Ovoj su još stigli da iseku
    dete iz utrobe rakom nagrizene.

    Puštaju ih da spavaju. Danju i noću. - Novima
    kažu: ovde se ozdravi od spavanja. Samo nedeljom,
    za posete, puste ih da se malo rasane.

    Još samo malo jedu. Leđa su im
    sva u ranama. Vidiš muve. Katkad
    sestra ih pere. Ko što se peru klupe.

    Već navire njiva uz svaku postelju.
    Meso se poravnjava sa zemljom. Žar se gasi.
    Sok se sprema da poteče. Zemlja zove.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: Gotfrid Ben (Gottfried Benn)

    ČOVEK I ŽENA IDU KROZ BARAKU ZA RAK

    Čovek:
    U ovom redu su raspadnute utrobe,
    a u ovome raspadnute grudi.
    Krevet kraj kreveta smrdi. Sestre se smenjuju
    svakog sata.

    Priđi, mirno odigni ovaj pokrivač.
    Gledaj, ova grudva masti i trulih sokova
    nekad je ko zna kome bila nešto veliko,
    i zvalo se zanos i zavičaj.

    Priđi, pogledaj ovaj ožiljak na grudima.
    Osećaš li brojanice od mekih čvorova?
    Mirno opipaj. Meso je meko i ne boli.

    Ova ovde krvari kao iz trideset telesa.
    Nema stvorenja s ovoliko krvi.
    Ovoj su još stigli da iseku
    dete iz utrobe rakom nagrizene.

    Puštaju ih da spavaju. Danju i noću. - Novima
    kažu: ovde se ozdravi od spavanja. Samo nedeljom,
    za posete, puste ih da se malo rasane.

    Još samo malo jedu. Leđa su im
    sva u ranama. Vidiš muve. Katkad
    sestra ih pere. Ko što se peru klupe.

    Već navire njiva uz svaku postelju.
    Meso se poravnjava sa zemljom. Žar se gasi.
    Sok se sprema da poteče. Zemlja zove.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  6. #6

    Odgovor: Gotfrid Ben (Gottfried Benn)

    UTEHE OVDE NEMA

    Niko neće biti ivica mog puta.
    Nek tvoje cveće samo svene.
    Moj put teče i ide sam.

    Dve ruke premala su kupa.
    Srce je premalen brežuljak
    da se na njemu otpočine.

    Ja uvek živim, znaj, na žalu
    i pod cvetnom kaskadom mora,
    Misir se pruža pred mojim srcem,
    Azija se razdanjuje.

    Jedna mi ruka uvek u vatri.
    Krv mi pepeo. Prolazeći
    pored kostiju, pored grudi,
    jecam za tirenskim ostrvima:

    svane dolina s belim jablanima,
    Ilisos, obala u livadama,
    Raj i Adam i jedna zemlja
    od nihilizma i muzike.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Gotfrid Vilhelm Lajbnic
    Autor memento u forumu Filozofi
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 26.02.2010, 10:49

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •