Gotfrid Ben se rodio 2.maja 1886., a preminuo 7.jula 1956. Bio je jedan od prvih ekspresionista nemačke lirike nemačka varijanta evrospke moderne. Ekspresionizam je izašao na književnu scenu vilhelmovske Nemačke odbacujući stvarnost. U tom glasnom poricanju stvarnosti glas Gotfrida Bena nije među tišima, naprotiv. O kakvoj je stvarnosti govorio Ben? Stvarnost, to je bio kapitalistički pojam. Stvarnost, to su bile zemljišne parcele, industrijski proizvodi, uknjižavanje hipoteka, sve što se kao ćar moglo označiti cenom. Stvarnost, to je bio darvinizam, međunarodne konjske trke s preponama i svaka druga privilegija. Duh nije imao nikakve stvarnosti. On se obraćao svojoj unutrašnjoj stvarnosti ... Mlad medicinar, u vreme kad piše svoje prve stihove, živi među leševima u prosekturi, ili među budućim mrtvacima iz bolničkog odeljenja za obolele od raka. Agresivno insistiranje na gnusobi, nepoštedno svođenje čoveka na meso osuđeno na truljenje, brutalno, katkad, cinično slikanje čovekove očajne elementarne, biološke bede, ličilo je na utemeljivanje jedne nove estetike: estetike ružnoće. U ratu i miru, na frontu i u pozadini, kao oficir i kao lekar, među crnoberzijancima i ekselencijama ... nikad me nije napuštao trans da te stvarnosti nema. On ne samo da ne prihvata svet kakav jest nego odbija i da u njemu potraži bilo kakav smisao. Antidogmatik materijalizma nazvao ga je Krleža u svom eseju O nemirima današnje nemačke lirike (1931.). Benova teza o apsolutnoj umetnosti izraz je Ničeovog, i njegovog, shvatanja umetnosti kao poslednje čovekove nade, umetnosti koja jedino može spasti čoveka od očajanja pred velikim ništavilom sveta.
Iz prikaza koji je sačinio Slobodan Glumac.
MALA HRIZANTEMA
Utopljenog raznosača piva položili su na sto.
Neko mu je među zube zatakao
svetlo-tamnu ljubičastu hrizantemu.
Kad sam, započevši od grudi,
ispod kože,
dugačkim nožem
isekao jezik i nepce,
biće da sam je gurnuo, jer ona skliznu
u mozak koji je bio u blizini.
Dok su ga zašivali,
stavih mu je u grudnu duplju
među šuške.
Napij se do mile volje u svojoj vazi!
Počivaj u miru,
mala hrizantemo!
LEPA MLADOST
Usta devojke koja je dugo ležala u ševaru
izgledala su tako izgrickana.
Kad su otvorili grudi, jednjak je bio sav izbušen.
Naposletku su u kupoli ispod dijafragme
našli leglo mladih pacova.
Jedan od male braće bio je mrtav.
Ostali su živeli od jetre i bubrega,
pili hladnu krv i tu
proveli lepu mladost.
A lepo i brzo ih je snašla i smrt:
pobacali su ih u vodu.
Ah, kako su njuščice cičale!
KRUŽENJE
Usamljeni kutnjak jedne bludnice
što beše umrla nepoznata
imao je zlatnu plombu.
Ostali su, kao po prećutnom dogovoru,
bili poispadali.
Momak iz mrtvačnice iščupa i njega,
založi ga i ode na igranku.
Jer, reče,
samo zemlja treba da se vrati u zemlju.