Andreas Lu Salome
Prikaz rezultata 1 do 10 od ukupno 10
  1. #1

    01 Andreas Lu Salome

    Prvi put među našim čitaocima se pojavila 1986.god. kad sam i kupio knjigu "Šta je Eros".Knjiga je zbornik eseja u kojima se Lu bavi raznim temama,počevši od "Čovek kao žena",preko "Razmišljanja o ljubavnom problemu",preko "Ljubav"-i,njenih podela i na kraju,kao završnicu i zaključak dočekuje nas esej pod nazivom "Psihoseksualnost" Zamislite,knjiga je štampana u tiražu od 10.000 primeraka(ima među nama sretnika koji se sećaju toga).
    No,da me moderatori ne bi opominjali,kako sam pobegao sa teme,pokušaću nešto malo da napišem o njenom životu.
    Lu Andreas Salome rođena je 1861. u Petrogradu(više volim ovo ime grada).Umrla je 1937. u Getingenu.Poznata kako po svojim pripovetkama,tako i po životnom zanimanju za sve što se dešava u društvu,u ženi i sa ženom,za sve ono što su naučna savremena dostignuća nudila i time doprinela da se neka pitanja rasvetle,objasne ili učine razumnim.Iz tih interesovanja rodila su se poznanstva i prijateljstva sa poznatim ličnostima iz tog vremena,pa su se neka od njih pretvorila u ljubav,kao što je to bio slučaj sa pesnikom Rilkeom,i ta ljubav i pisma koja su pisali jedno drugom,a koja ću ja ovde postavljati.
    Nesumljivo je da je Lu bila žena velike lepote i natprosečne inteligencije i jedna od slavnih zavodnica svog doba.Niče je takođe bio zaljubljen u nju.Sa Frojdom je,do kraja svog života ostala u kontaktu putem pisama..
    Biografima je čudno,da uprkos činjenici da je volela muškarce i muško društvo,pre trideset i pete godine nije dozvoljavala da joj se oni fizički približe.Ovaj podatak ostaje obavijen velom tajne,i danas zadaje dosta muka biografima.O tome se nigde ne govori,ni Lu u svojim dnevnicima ne piše o svojoj nevinosti.Biografi zagovaraju hipotezu da je frenetično čuvala nevinost.Lu je kasnije postala zagovornik vrelih "ljubavnih gozbi" do kraja svog života,ali uvek sa dosta mlađim muškarcima od sebe.No,kako mene ne zanima njen seksualni život,zadržaću se na pismima,odlomcima iz dnevnika,ponekom članku i njenim esejima.

  2. #2

    Odgovor: Andreas Lu Salome

    Evo i natalne karte Lu Salome.
    Onima koji umeju da tumače a i zainteresovani su za njenu nadasve intrigantnu pojavu, može koristiti..

    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  3. #3

    Odgovor: Andreas Lu Salome

    Čovek kao žena - Lu Andreas Salome

    Na žalost,moramo i ovde da se prisetimo reči opomene svih ženskih pokreta za emancipaciju,kao i onih sa sličnim nazivima,kako se žensko počelo javljati duboko u korenu svakog života:i to kao manje razvijeno,manje izdiferencirano,i kako baš time ispunjava svoju bitnu svrhu.Mala muška ćelija,bez obzira na svoju majušnost - zbog čega i mora da traži pomoć - u samom početku se javlja kao ćelijica rođena za napredak,nezadovoljna,ona koja postavlja nove ciljeve i nove stvaralačke zadatke,ukratko,kao elemenat koji se razvija kroz muku i nevolju.Liči to na liniju koja u svom toku vazda stremi napred a o kojoj se ne zna kuda sve želi i može da dospe,dok ženska ćelija zatvara oko sebe krug,preko koga ne prelazi.A i zašto bi?Zar ona u tom krugu,u tom isijavanju sebe,ne poseduje svoj prirodni dom?Kao da,takoreći,nije više htela da učini napor i iskorači iz sebe,u tuđinu,u prazninu,u hiljade raznovrsnih mogućnosti života i bića napolju,kao da je sa tom svedržećom beskrajnom celinom kruga sjedinjena još neposrednije,a time i nemarnije vezana za svoje pra - i osnovno tle.Ali se baš zato u tom ženskom počelu nalazi netaknuta harmonija,naznačena elementarno i primitivno,jedna sigurnija zasvođenost u kojoj počiva prethodna savršenost i punoća.U njemu su sadržane samodovoljnost i samosvojnost,prema najdubljim intencijama bića,koje nisu dopustile da se sjedini sa nespokojstvom i neumornošću muškog počela,koje se željno probija napred do krajnjih granica,razdvajajući,cepajući,usitnjavajući i sve žešće i jače specijalizujući sve svoje snage,da bi se kao delatno potvrdilo.Što se izdvojilo ranije,u stanju je da se baš zbog toga dalje izdvaja u veću,harmoničniju lepotu,sprovodeći to u svim pojedinačnostima živog odnosa u novoj koheziji celokupnog bića.Po tome,žensko počelo se odnosi prema muškom kao najotmenija aristokratija,u sopstvenom zamku i zavičajnom posedu u pravom smislu te reči,prema skorojeviću velike i sigurne budućnosti,koji će daleko doterati,ali pred kojim neprekidno iskrsavaju ideali krajnje lepote i savršenstva:slično putniku koji vidi liniju horizonta,gde mu se čini da se nebo i zemlja spajaju,neprekidno uzmičući u neizmernoj daljini,ma koliko putnik dalje koračao.



    -nastaviće se-

  4. #4

    Odgovor: Andreas Lu Salome

    Za nepoverovati, ali jedan od "upregnutih" je Niče.
    Slika uvek govori više od reči,te je fotografija personifikacija njihovog odnosa







    Bila je lepa.
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  5. #5

    Odgovor: Andreas Lu Salome

    Što se tiče prve fotografije,snimljena je 1882.godine u fotoateljeu Žila Bonea u Lucernu.Ideja za ovakvu postavku pripala je Ničeu.Insistirao je na njoj.
    Na fotografiji su Lu Salome,Paul Re i Niče.

  6. #6

    Odgovor: Andreas Lu Salome

    -nastavak-

    To su dve vrste počela,usmerene na to da se život dovede do najvišeg uspona - a koji bi bez ove podele na polove morao da ostane na najnižem nivou.Ali,mučno je svađati se oko toga, koji je od ova dva vida počela vradniji ili koji zahteva više snage:da li ono čije se snage sve više razvrstavaju u hodu napred,ili drugo,u kome se one takoreći povraćaju u sopstvenu tačku i usavršavaju u samom samoograničenju.Oba sveta tako čudno usložnjena tokom sopstvenog razvoja,ne smeju se iz tog razloga posmatrati kao dve polovine,što se nažalost,veoma često rado i čini.Prilikom takvih nesporazuma,o ženi se govori kao o pasivnom primaocu,a o muškarcu kao aktivnom stvaralačkom sadržaju.Pomislimo li samo na onaj čin kada se sićušne muške i ženske čelije spajaju,a to se još uvek događa među nama ljudima - onda popularna fraza o primaocu i davaocu naročito jasno ukazuje na prvotni nesporazum.Žensko kao i muško razdvajaju se i to je znak njihovog najzrelijeg napretka u razviću.U neku ruku to je preostatak,koji se u rastu njih samih nema kud zbrinuti - ćelije su odvojene i iz njihovog spajanja nastaje nova ljudska klica,koja,dakle,nosi u sebi isto tako jedan delić oca kao i majke.Pri tom je ženska jajčana ćelija veće telo,dok su bezbrojne muške semene niti,od kojih jedna ili nekoliko stupaju u jaje,pokretljivije počelo.Ali bez obzira na to,bez obzira na ovaj jednakovredan stvaralački doprinos i doprinos prilikom obrazovanja jajeta,možemo dodati i jedno plus ženskom rodu na ovom zadatku,i to okolnošću da kod viših vrsta životinja mladunče sazreva u majčinoj utrobi.Pošto se plod formirao iz muške i ženske materije,žena je osim toga poprište njegovog daljeg razvitka - i u tome je majčina utroba poput majke zemlje,u kojoj potopljena semena klica,hranjena u utrobi,izrasta u plod.Slika o muškarcu kao stvaraocu i ženi kao primaocu,otpada:nehotična zamena slike između mesta,gde se odvija klijanje ploda,i muško-ženskih sastavnih delova koji taj plod sačinjavaju.Ova čisto lokalna okolnost da muško seme prodire u žensko,koje ga prima,ide na ruku toj zabludi,a u suštini telo žene je ovde mesto sastanka za oba dela.Uistinu,ne samo da jajna ćelija u odnosu na semenu ćeliju ima istu oplodnu moć,već se od samog početka razvijala iz onih oblika kličnih ćelijica,koje su nekada bili nosioci svega primitivnog,još u stanju svoje "bespolnosti".U izvesnoj meri one su osnovno počelo rađanja,koje su u onim primitivnim formacijama bile još dovoljne za njihovo razmnožavanje,pri čemu se taj elemenat smanjivao i "uzmicao",dok se kasnije nije pokazao kao neophodan spoj međusobno različitih ćelijskih telašca kod složenijeg višeg razvića - a kasnije ono što je sporedno u čitavom procesu isporučile su muške polne ćelije."Za pojam jajčane ćelije",sledstveno tome,otpada potreba oplođivanja i za razlikovanje istih od klične ćelije ne preostaje ni neki fiziološki ozbiljan kriterijum...Jaja i jajnici nisu ništa drugo nego ćelijske grupe od epitela i telesnih šupljina ili spoljne kože - zato visokim stepenom diferencijacije tokom razvića dobijaju karakter polnih organa i to tek suprotnošću obe vrste polnih ćelija i potrebe obostranog oplodnog dejstva.Otpadne li muška polna ćelija,onda...onda se to događa po analogiji ženskih polnih organa,čak u slučajevima razvrstavanja organa prilikom razvića i teško je razlikovati s kim imamo posla,da li sa klicom i bespolnom rasplodnom životinjom ili sa jajnikom i pravom ženkom,čija jaja poseduju sposobnost spontanog razvitka".(Dr Karl Klaus:Osnovi zoologije)."Oslobođena jajna zrela ćelija i kod kičmenjaka pokazuje od početka procesa razmnožavanja,i to bez prethodnog oplođenja,takvo jedno podmlađivanje i novo ustrojstvo protoplazme,pri čemu se klični mehurić rastvara u protoplazmi. -Kod "bespolnog rađanja" ova pojava može biti dovoljna da se obrazuje novi organizam.Prilikom "polnog rađanja" na pojavu podmlađivanja jajne ćelije nadovezuje se pojava konjugacije ili kopulacije izdeljenih telašca protoplazme,pri čemu jajna ćelija,čija je razvojna sposobnost sposobnost već podstaknuta podmlađivanjem,sada poseduje dovoljno snage za obrazovanje novog organizma...I spajanje jezgra (u neoplođenom jajetu) mora se shvatiti kao konjugacija ili kopulacija različitih tela protoplazme,kao neka vrsta oplođenja,pri čemu se polno rađanje čini još više povezano sa nepolnim.I neoplođeno jaje preživljava prve stadijume razvića na pravilan način i tu se jasno pokazuje koliko visoku vrednost za jajnu ćeliju ima podmlađivanje.Prilikom podmlađivanja ćelija,očigledno je da ostaje isti materijal,s tim sto se obrazuje novi raspored tog materijala a do je kod gradnje svake ćelije odlučujući momenat".Citirala sam,sa neznatnim skraćenjima,ova mesta iz poznatog dela Johanesa Rankea o osnovi fiziologije ljudi samo da bih ukazala u kolikoj su meri fiziološki zakoni u suprotnosti sa gorepomenutom frazom o ženskom kao pasivnom primaocu i muškom kao stvaralačkom.Sa tim ili daleko većim izgledom na pravo mogla bih,umesto te fraze, da govorim o muškom sastavnom delu kao o onome koji ima veću potrebu da se priključi,ima veću potrebu uopšte - o onome koji se -više predaje-,a koga ženska sebičnost upotrebljava kao dodbrodošlu sirovinu: pa i u slikovitom prenošenju na psihičku oblast,muška psiha bi,sa više prava,bila prepoznatljiva u tom nesebičnom predavanju cilju,kome se priključuje,a ženska u blaženoj postojanosti u samoj sebi.Jer,šta drugo leži u osnovi ovog predavanja,u uvek drugim oblicima,ako ne sve veća snaga diferencijacije muškog u odnosu na žensko?



    -nastaviće se-




    Ma koliko suvopano i nezanimljivo izgledalo ono o čemu je Lu pisala,suština je u biti stvari i mislim da je, na možda pomalo "oštar" način postavljala odnos u fizičkom smislu spajanja muškarca i žene.Sa druge strane,kako drugačije prići temi,a ne iznositi činjenice.Kako bilo,Lu je bila feministkinja,što se skoro u svakoj njenoj rečenici i može naslutiti.Borila se za poziciju žene i vrlo vešto nalazila svoje mesto među muškarcima koji su u to vreme činili "intelektualnu elitu".Dodaću još jednu činjenicu iz njenog života(kasnije će biti reči i o tome),Lu je imala dve trudnoće,koje su obe bile prekinute pobačajem.O prvoj trudnoći jedva da se govori u jednoj rečenici;pala je sa merdevina i izgubila plod,o drugoj ne postoji ni jedna činjenica,samo se spominje da je bila.Mnogi tvrde da je Lu,zbog svog stava,sama izazvala pobačaje i da nije želela da se ostvari kao majka.Ne iznosim svoj stav,samo činjenice kojima spekulisu biografi.

  7. #7

    Odgovor: Andreas Lu Salome

    -nastavak-

    Neprekidno razdvajanje i promena onog prvobitnog u sve raščlanjenije funkcije predstavlja celi istorijat muškog počela i nespojiva je sa onom neutralnošću stvaralačkog ponavljanja koje se odvija samo od sebe,sa usklađenošću svih spona unutar sopstvenog proizvođenja,što je karakteristično za sve što je žensko.Na jednom mestu,gde govori o tome koje su žive ćelije u stanju da kao matične ćelije prime nove ćelije,Firhov (Rudolf Virhov,1821-1902.lekar-patolog) opasku da "sve one ćelije koje su određene za najviše životinjske funkcije,pokazuju kao sterilne,ili pak,uslovno sposobne za proliferaciju,da suprotno tome,više neizdeljene ćelije poseduju izričitu sklonost za stvaranje novih ćelija".Manja izdiferenciranost žene je istovremeno njena stvaralačka snaga i ovo je moguće pokazati na planu fizičkog i psihičkog.To je isto ono što u sebi samom mora da ustraje samosvojno da bi ono drugo,muško,moglo da ga dotakne otuda,sa svoga puta napred - to je isto ono ka čemu se onaj drugi izdiferencijaniji elemenat uvek nanovo vraća kući, i gde mora da zaroni da bi opstao u životu.Obrnuto shvatanje žene ponavlja u osnovi istu grešku,bilo da u toj pasivnoj ženi vidi puki prirepak muškarcu,bilo da u njoj naglašava čisto materinstvo,jer i materinstvo,kada se posmatra kao pasivno primanje,trudnoća i porađanje,uslovljava iste lažne zaključke,i oni se mogu uočiti kod svih zastupnika unutar ovog načina viđenja ženskog pitanja.Jer,kao i druga,i ovo mišljenje previđa da je žena pre svega nešto samosvojno,odakle,kao i kod muškarca,slede i proizilaze svi dalji odnosi.Susret polova sa svim njihovim ishodima je susret dva samostalna sveta,od kojih je jedan više obuzet sobom,a drugi naginje više usavršavanju samog sebe,a što ih oboje čini sposobnim da se,zahvaljujući toj različitosti daju jedno drugom,da bi proizveli treći,visoko složen svet,i da se u svim ostalim životnim pojavama veoma srećno dopunjuju.Na fizičkom planu,nasuprot doživljaju materinstva,između njih veoma rano izlazi na videlo plodonosna suprotnost u biću.Muškarac,mada agresivniji,preduzimljiviji,učestvuje u čitavom procesu samo jednostavno i trenutno - i sa jednim delom sebe,jer živi u stremljenju napred a time i odeljivanju svojih snaga,koje,stremeći ka mnogim pojedinačnim delatnostima,teže da se udalje jedne od drugih:i zato njegova vrednost i leži u tome šta on dela i razvija se.Žensko biće,ostajući jednoobrazno u sebi,odmara se i miruje u onome što je jednom usisalo u sbeb,izjednačivši ga sa sobom;ono svoje stvaranje ne završava u takvim odvojenim i razvrstanim delatnostima u odnosu na spoljni cilj - ono organski srasta sa onim što je stvorilo i završava se u nečemu što jedva još može da se nazove delanjem,jer se sastoji od toga da od jednoobraznog živog života ponovo poteče jednoobrazni živi život i da kao takav zasija.Tako žena ostaje i u materinskom doživljaju hranljivo tle za malu dvostruku klicu u njoj,i rađa je tek onda kada ona nije više samo jedan deo,jedan čin,jedno delo roditeljskog bivanja,već je postalo samostalno,u sebi završeno,jednom i samo sposobno za rađanje i ljudsko bitisanje.U ovome bi materinstvo bilo simbol ženske psihe u svim njenim spoljašnjim oblicima na svim područjima.Tvorenje i bitisanje je mnogo intimnije vezano za nju nego za muškarca,koji stremi napred i u tom hodu se rascepkava,dok se u ženi tvorenje i bitisanje poklapaju dok sva pojedinačna delanja ne postanu ništa više do samo jedan nehotični čin bitisanja i dok žena "životu ne plati samo onim što jeste,a ne onim što čini".


    -nastaviće se-

  8. #8

    Odgovor: Andreas Lu Salome

    U ovoj razlici među polovima leži skrivena dvostruka strana njihovog odnosa koja ženu istovremeno čini zavisnijom i nezavisnijom od muškarca nego muškarca od nje.Žena je time toliko više fizičko biće nego muškarac,ona živi mnogo neposrednije i uslovljenije u sopstvenoj fizičnosti,i na njoj je moguće jasnije pokazati nego na njemu (na kraju te činjenice važe i za njega) da je celokupni duhovni život samo preobraćeni rascvat sveg bitisanja,najfinije preoblikovan,iz velikog korena,koji je polno uslovljen - takoreći da je duhovni život sublimirana polnost.Ali se baš zato polni život žene javlja u celom njenom fizičkom biću,kao pojedinačni izolovani nagon,prožimajući joj u potpunosti i telo i dušu,i identičniji je sa njenom celokupnom pojavom,i baš zato nema potrebu da se tako lokalizuje,specijalizuje,da prodre u svest kao što je to slučaj kod muškaraca.Tako smo stigli do jednog naizgled paradoksa,da je žena,zahvaljujući polnoj nadarenosti,manje čulna u užem smislu te reči.
    Psihološki posmatrano,a ne i bez prava,može se ona na tom području meriti drugim vrednosnim merilima nego muškarac.U ženi moraju da nastupe dublje,odlučnije promene nego u muškarca,da bi prihvatila,na primer,jednu takvu labavu,jedva prisutnu povezanost između seksualnog zadovoljenja i njenog celokupnog bića,što je često muškarcu veoma lako.Muškarac koji je sposoban za sirovo zadovoljavanje svoje čulnosti,bez bilo kakvih saučestvovanja ostalih duševnih pokreta,koristi zato - ili,ako hoćete zloupotrebavlja - svoju visoko izdefernciranu telesnu sposobnost,koja mu omogućava da tako izoluje jednu delatnost,a da sve ostale izgledaju isključene.Ovo mehaničko,gotovo automatsko ponašanje,gde bi,prema našem osećanju,trebalo očekivati najintimnije,najduševnije,čini ovu pojavu ružnom;jedna ružnoća,međutim koja je svojstvena svim razmeđama (međuprelazima), međustranicama svakog razvića,kao nešto neproporcionalno,neharmonično.Neizdiferenciranije biće žene,koje u njoj ne deli žudnju za intimnijim i intenzivnijim međudejstvom svih nagona,osigurava ženskoj ljubavi dublju lepotu; u njenoj psihi i telu to se drugačije odslikava i zato se o njoj mora suditi drugačije,kad ova lepota ostaje nedirnuta.Nije slučajno da je upravo žena baš ono što se tako često u njoj budi tek putem ljubavnog iskustva u odnosu na polnu ljubavnu čežnju,pospešujući u njoj sijaset mogućnosti,bogatiju puninu u kojoj njena ljubav ume da živi izvan ovog iskustva; takozvana "čistota" žene je uvek pogrešno negativno tumačena i zato je kod slobodnih ljudi često dobijala naročiti ukus veštačke usedeličke skučenosti,manastirskog života i predrasuda.U stvari,ona poseduje pozitivnu stranu. a to je ona srećna jednobraznost,jedinstvo,koja je ženi svojstvena,dok se kod muškarca različiti duševni i čulni afekti razilaze u uvek izdvojenim,samostalnim deonicama - kao svekoliki tražioci puta,koji se prostire u budućnosti.


    -nastaviće se-

  9. #9

    Odgovor: Andreas Lu Salome



    Emisija Agape u kojoj Jerotić i Sanja Domazet govore o Lu
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  10. #10

    Odgovor: Andreas Lu Salome

    Lu Salome. Retko se nailazi na nju. Mislim da je retko i pominjana. Da li zbog raspusnog života koji je vodila (složićete se da istorija ne voli takve žene), ili zbog neinteresovanja naših prevodilaca,ko će ga znati. Vidim da je alpinista izdvajao delove iz njene knjige,koliko se sećam u naslovu se spominje eros ili tako nešto (mrzi me da odem do police). Lično,kod mene je podeljeno mišljenje što se tiče nje i njenog stvaralaštva. U nekim trenucima mi se dopada,u nekim ne. Ne znam zašto je to tako. Ali, definitivno joj ne možemo osporiti doprinos kako psihoanalizi, tako i temama kojima se bavila. Neuhvatljiva, teatralna žena koja je uživala da bude okružena slobodom i umnim ljudima svog vremena.
    Pravo je čudo da je neko o njoj pisao i da je se setio.
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •