Zvonko Karanović
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 20
  1. #1

    Zvonko Karanović

    Zvonko Karanović rođen je 1959. u Nišu.
    Svoje pisanje bazira na iskustvima beat književnosti, filma i pop kulture. Radio je kao novinar, urednik, voditelj na radiju, DJ, organizator koncerata, 13 godina je držao muzičku radnju. Sebe smatra piscem sa margine. U svojim knjigama ne opisuje spoljašnju lepotu sveta već njegovu unutrašnju tamu.Do sada je objavio sedam zbirki pesama: Blitzkrieg (samizdat, 1990); Srebrni Surfer (SKC, Niš, 1991); Mama melanholija (Prosveta, Beograd, 1996); Extravaganza (Gradina, Niš, 1997); Tamna magistrala (Narodna knjiga, Beograd, 2001); Neonski psi izabrane pesme (Home Books, Beograd, 2001); Svlačenje (Povelja, Kraljevo, 2004) i dva romana: Više od nule (Zograf, Niš, 2004, 2005; Laguna, Beograd, 2006); Četiri zida i grad (Laguna, Beograd, 2006).



    U IZLOGU JEFTINIH SLATKIŠA

    nisam usporeni autostoper
    nisam cinik u tridesetoj
    život je okrutan
    prema onima koji nisu duhoviti

    postajem sitničav
    postajem pokvaren
    i nedeljni ručak kod matorih
    nema je komedija
    sa presingom politike
    i malo otrova u poslednjoj sekvenci

    disciplina -
    da li je to strast?
    poredak -
    da li je to nečija šala?
    reči ne funkcionišu
    televizori su ugašene zvezde

    postajem nervozan
    postajem usamljen
    u savršenom svetu
    slučajnosti se ne dešavaju
    probodenih obraza sedim za tanjrom

    oženio sam se
    i nesigurnim koracima učio da budem
    zreo
    badem, limun, majmun
    postajem usamljen

  2. #2

    Odgovor: Zvonko Karanović

    ##

    ništa se zapravo ne događa
    čokoladne bombone
    još jedan kišni dan
    mama je našla novog ljubavnika
    tata je otišao na posao
    i nije se vratio
    sve sam zaboravila
    njegovi debeli prsti
    među mojim nogama
    brzo se završilo

    ništa se zapravo ne događa
    samo slavina kaplje u lavabo
    samo zavese teku niz prozore
    njegovo debelo telo
    nadire kroz mene
    požuri
    požuri
    neko je na stepeništu
    oblači se i beži

    ništa se zapravo ne događa
    samo bela boja na licu
    krejoni oko očiju
    taksi čeka ispred zgrade
    vreme je za promenu imena
    lidija, maja ili tamara
    svejedno
    volim svaku od njih
    to je samo sloboda
    koju dozvoljavam sebi

    ništa se zapravo ne događa
    komšija pati od nesanice
    šeta oko zgrade
    srela sam ga jutros
    kad sam se vraćala
    gledao me je dok sam dolazila
    htela sam da mu kažem dođi
    ali setila sam se
    njegovih malih ćerki
    koje mi se uvek ljubazno javljaju
    dok kupujem slatkiše
    u dragstoru iza

  3. #3

    Odgovor: Zvonko Karanović

    GROZNICA

    Glamur
    je pobeda nad svakodnevicom
    genijalnost koja nedostaje
    da bi se našao među delima
    a ne među ljudima
    pojednostavljenje
    je znak zrelosti
    ali taj
    perverzni barok
    uvek pronađe
    svoje neveste
    u nekome od nas sa obiljem godina
    tišina je nemoć
    pisanje je drugo ime za strah
    geometrija
    hladna kao osmeh Marlen Ditrih

  4. #4

    Odgovor: Zvonko Karanović

    BUKA, ŠARENILO, BUĐENJE

    Uvek mogu da odem odavde
    i ostavim par uplakanih očiju za sobom
    ali kome to treba
    govorio si mi
    kako da se ponašam kao tvoj gost
    čak i na dan
    kada sam u platnenim patikama
    sa zvezdom na okrugloj beloj gumi
    izlazio iz zatvora dugog 25 godina
    upoznavao život
    kroz oči koje nisu gledale
    i zato danas
    mogu da se setim stotinu citata
    svih onih koje ne poznajem
    a koji su me voleli kao
    svog jedinog sina
    Hrist je umro mlad
    jer ljudi koje svi vole
    ne pokreću svet

  5. #5

    Odgovor: Zvonko Karanović

    FEEDBACK


    Vratio sam se
    i zatekao ih kako stoje na ulici
    između galerije i kafea
    ukočeni bulje u beton
    i čekaju
    da spuste roletne na još jedan dan
    vratio sam se u grad
    i zatekao gomilice
    beživotnog mladog mesa
    na ulicama i pločnicima
    trome šištave guske
    koje svakom uzimaju iz ruke
    i znaju da govore jedino o sebi
    dobro sam
    poznavao grad u kome sam rođen
    osećao pulsiranje beznađa
    svakog zrna prašine
    koje se rađa i umire
    na mestu kome i ja pripadam
    želeo sam da nestanem
    da pesnicom
    razbijem prozor
    klaustrofobične podmornice svesti
    i sa ramena skinem teret okeana
    po čijem dnu trčim
    ipak
    sigurnim korakom davno stvorene navike
    stao sam pored njih
    i s kiselim kartončićem ispod jezika
    pridružio se minutu ćutanja
    gledao sam u beton
    i povlačio dimove iz cigarete
    grad je stenjao pod topotom osame
    sa neba su padale
    cipele
    svih oblika i boja
    i ja sam ljubio one kakve najviše volim
    crne špicaste
    sa tankom štiklom

  6. #6

    Odgovor: Zvonko Karanović

    TOPLI GRADOVI PRUŽAJU RUKE LJUDIMA

    Treba bar malo surovosti
    za druženje sa ljudima
    istorija ne znači ništa
    u rukama pesnika
    zidne novine
    koje smo kao ukoričene zlatne tapije
    prodali lakovernima
    izašao sam iz kuće
    nesposoban
    da bes zadržim u sebi

    vaspitavanje dece je
    gatanje nad mirnom vodom
    ali ja sam taj čija su ramena ucenjena
    i dobro vidim

    za nas dolaze loše godine
    entropija, strobo
    smrt disko muzike
    još jedna melanholija

    moja žena je moja avantura
    moja zemlja je moje
    trpljenje
    smrt ili slava
    ponos ili novac
    reci mi šta želiš
    i reći ću ti koliko si nesrećan

  7. #7

    Odgovor: Zvonko Karanović

    MOKAR JE PUT U BRDIMA


    Hoćemo li sopstvena tela
    oblačiti u plišana odela
    i tako prkositi događajima
    ili ćemo leći u blato
    i postati cinici
    hoćemo li krenuti iz domova
    i poći u susret svetu
    ili ćemo ostaviti svoje žene
    onima koji su spremni
    da pobede

    usamljen sam dok perem ruke
    ranjiv
    dok maštam o putovanjima
    vreme koje ne primećujem
    smišlja li neku osvetu
    automobili prolaze
    bacaju dugačka svetla na trotoare
    i nestaju

    nema kreacije bez drskosti
    ljubavi bez preterivanja
    moraš da izgledaš kao da te nevolje
    same traže a ti ih izbegavaš
    jednog dana saznaćeš
    kako je uzbudljivo
    stajati
    nasuprot gomile

  8. #8

    Odgovor: Zvonko Karanović

    ESKIMO SREĆE ALBINO


    Kada sam nervozan kupujem stvari
    koje mi nisu potrebne
    a sve što želim su
    uvek otvorena zelena svetla
    na semaforu
    napila si se na igranci
    i završila pred matičarem
    ali hajde da pričamo o stvarima
    koje me nagone da zaklopim oči
    i budem sasvim sam
    oni koji su se
    makar jednom probudili znaju da
    kožne pantalone
    i
    kao krv crvena košulja
    znače bekstvo
    ruke su gore i drže zastavu od staniola
    grčevito kao poslednji pozdrav
    sa Titanika
    pogledaj mene
    ubogog krotitelja dosade
    čije oči krvare u video spotove
    odrastao sam
    ali nisam postao cinik
    samoubistvo prezire hladne ljude
    toplu kišu skrivenu na obrazima
    pred
    umornom gomilom
    pokaži ljubav za mene
    i biće u redu
    biće dovoljno

  9. #9

    Odgovor: Zvonko Karanović

    TEK ĆE PONEKO RAZUMETI


    Tek će poneko razumeti
    zašto se nisam
    oženio ženom
    koja liči na moju majku


    provodim vreme
    u razgovoru
    sa momcima koji su
    opisivali sopstvenu smrt


    možda ludim
    ali osećam se
    uzvišeno
    u njihovom društvu


    tek će poneko razumeti
    da je pisanje poezije
    dobro plaćen posao
    na parkiralištu anđela


    možda ludim
    ali osećam se
    uzvišeno
    u svojoj samoći

  10. #10

    Odgovor: Zvonko Karanović

    BELO

    Belina me je usvojila
    ja sam belo


    mogu vas sve
    primiti u naručje
    a da nikad niko
    ne dopre do mene


    ljubavnici moga vremena
    znače li vam nešto
    krila
    koja osećate na leđima

  11. #11

    Odgovor: Zvonko Karanović

    NEŽNO I MEKO

    Čudno
    zaista čudno
    odala si sve tajne kojih si se mogla setiti
    meni
    koji je te tajne brižljivo čuvao za tebe
    i zaboravio ih
    a kažeš da bi tvoja leđa
    rado osetila dosadu hermelinskog krzna
    i da si jednom sanjala Hrista
    kako plače pred vratima
    crkve
    ali ga nisi pustila unutra
    jer je imao blato na sandalama

  12. #12

    Odgovor: Zvonko Karanović

    Epitaf

    Bio je dete svog vremena.
    To je sve što bi trebalo da znate o njemu.

  13. #13

    Odgovor: Zvonko Karanović

    MRTVA STRAŽA


    Koga ćeš ostaviti na mrtvoj straži
    kad samo ostrva umeju
    da čuvaju tajne
    tvoje postelje putuju
    ka mekanom horizontu
    i ne plaše se
    što sneg
    pada samo na tvoja ramena
    to se neko gore tuče
    perjanim jastucima
    uhvaćen
    u zagrljaju sa služavkom


    nešto nedostaje


    milion pesama o ljubavi
    a nijedna ne govori
    o sudbini
    zlatnih gradova
    punih ljudima u belim
    samo gavrani na golom drveću
    samo ljudi u prolazu
    samo jedan čovek je prodao svet
    njega si upoznala nedavno
    i nije izgledao kao neko
    ko zna
    zašto je to uradio
    za tebe
    mrtve ptice po dvorištu ljubavi
    opevaće baš onaj kome si
    poklonila
    leto jesen
    i zimu
    usne i naviku
    to koža ječi i svetluca
    to sanja polegla trava ispod snega
    izgubila je
    bajaderu
    burmuticu
    plišanu šatulu sa zrnom kristala


    i glavom udara u zid


    baš tvoj ljubavnik
    vezan lancima za krevet
    boreći se za dah
    za svetlost
    što mu je otima
    svojim crnim očima

  14. #14

    Odgovor: Zvonko Karanović

    PLAVETNILO IZNAD PROZORA


    Nikada ti neće biti
    tako teško
    kao kada shvatiš da više
    ne razumeš sopstvene
    zvučnike
    nema sumnje
    male će bore oko očiju
    postati punoletne
    pre nego saznamo
    ko su nam pravi prijatelji


    ne umem da predvidim budućnost
    gigantska
    slova neona
    u američkoj pustinji
    već sam trampio
    za balkanski stereotip
    možda sam pogrešio
    ali neko će već shvatiti
    ludilo sa kojim se borim


    uvek kupujem
    najskuplje cipele
    prava obuća mora
    da bude drska
    da hipnotiše pogled
    nema velikih dela
    bez finoće
    koja se ne može
    oponašati


    umetnost je toplo
    mesto za življenje
    manekeni
    su najtužnije žene

  15. #15

    Odgovor: Zvonko Karanović

    MALO NADE


    Da li si videla ljubav
    u crvenim očima tvog ljubavnika
    ili samo
    mučninu
    od novih postelja i tuđih stanova


    da li si videla lice sunca
    kako se smeje baš tebi
    dok ti prilazi
    s buketom cveća skrivenim iza leđa


    tvoj ljubavnik pod mlazevima vode
    a želela bi mlazeve krvi
    osvetu
    za sinoćnu ljubaznost
    koja tako prija


    zavodljiv je taj šampanjac
    u nozdrvama
    i tako teške su ruke
    dok otvaraju vrata taksija


    i noć
    ta divna topla noć
    u kojoj odlazi drugoj ženi
    i to malo intime koju čuvaš
    u sećanju na početak
    nije ništa do kapljica očaja
    između butina

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Zvonko Bogdan
    Autor Lady S u forumu Domaći spotovi i tekstovi
    Odgovora: 37
    Poslednja poruka: 26.06.2011, 23:14

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •