Jednom se dogodilo, ali je fon bio dovoljno blizu pa sam se protegao da ga iskljucim...nije pokvarilo momenat bejah na ledjima
Jednom se dogodilo, ali je fon bio dovoljno blizu pa sam se protegao da ga iskljucim...nije pokvarilo momenat bejah na ledjima
Uglavnom ga gasim...Ali ako zaboravim,prebacim se na telefon,ako je ukljuchena vibracija,pa i on "strada"...Probaj,videcesh da je dobro...
Me Bring Da Enlightenment...
moj je uvek u stanju vibriranja,tako da mož' da drlja do sutra
Ni jedan telefon ne može da mi pokvari bilo koje momente uživancije...Ne dam
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Koji telefon? Ja se toliko isključim da mogu i bombe da padaju,a ja da ne primetim. Predanost mi je jača strana.
Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.
Jebiga, jedno vreme je ćale radio od kuće i svi su zvali na kućni fon.
Ostala mi navika da uvek kada zvoni telefon moram da se javim.
Zato, isključim ton i vibraciju, stavim ga negde gd ene mogu ni one plave lampice da vidim, pa tek onda mogu da se opustim, a ako li to zaboravim, jebiga, na telefon se moram javiti, a u kurac
Najgora je uš što iz opanka iziđe.
moz' da zvoni koliko 'otje ...
nisam prisutan onda tu , ni mentalno ni materijalno .
a tamo gde sam , ti koji zovu nemaju broj telefona . nemam ni ja .
worst day of fishing is better than excellent day at work
Obično ostane u drugoj sobi, pa ga ni ne čujem.
A i da ga čujem... pa, ja ne znam ni gde se ja nalazim, a kamoli gde je telefon.
Gather ye rosebuds while ye may...
Dok sam vodila ljubav mobilni telefoni nisu ni postojali..
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
ni meni to ne moze da se desi......da zazvoni telefon.... to....mislim....
Ploviti se mora i bez broda ..
Bio mi čovek za vikend posle nekog vremena i jedva smo dočekali da se dohvatimo, sa vrata su već gaće letele, nismo stigli ni krevet da rasklopimo k'o ljudi.
Usred posla, zvoni mi telefon. Čujem da zvoni, u tašni je, ali kuliram. Stiže poruka. Čujem, kuliram. Zvoni još jednom, čujem, iskuliram.
I zvoni.
I zvoni.
Dok mi tabani gledaju u plafon, molim čoveka da stane da bih videla kome baš tad trebam (šta ti je Marfi, mene skoro nikad niko ne zove), kad ono, mama. Ovaj moj ne staje, k'o da sam mu platila, i ja se svakako javljam na telefon. Reko', ko je umro kad me zovete toliko? A moja mater, sva bitna veli: "Šta radiš kad se ne javljaš ocu?"... Pa tišina... "Izvini milice, zovi me kasnije."
Mislim da me mater neće zvati više ako je prethodno ne cimnem
Uglavnom se ne javljam, osim ako taj neko baš nije uporan. A i tad obično ne prestajem sa onim što je u toku.
Krek, krek.. Ne gudra