Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...
Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 58
  1. #1

    Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    PISMA Bezimenoj

    Stojim nag, razgrabljen. Stopala omamljena toplim zemnim dahom što se iznenađen ravnodušnošću Lune otelovio u mirisnu maglušastost; Peckanje u očima - u njihovim vlažnim uglovima žmirkaju zvezde. Otisci njenih nakarminisanih usana u dodiru opalih, prezrelih višanja. Njeno strastveno šaputanje u drhtaju, vetrom milovanih, listova oraha, čija me dobrohotna senka skriva razgolićenog, ranjivog u dnu bašte mojih žudnji. Ostavio sam otvorena vrata i prozore. Hoću da, kad se u strahu od bestidnih pogleda skupim i umorno biće položim u okrepljujuću postelju sna, sobe kuće samoće miriršu po njoj.

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    IZ DNEVNIKA

    Zapisi sa ratišta

    Krenuli smo. Nekud. Priroda uzvrpoljena vetrom, ljudi teškom neizvesnošću. Neverica u sebe sad opstajućeg.
    Kao što oganj plodi zemlju, nadolazeća jara boli oplemeniće dušu.
    Odlaganje ukolotečenja: tako sam do skora govorio o sebi i svojim namerama. A sad? Sad ću odložiti svoj život u masovnom obezličenju.
    *
    Bez oblačka, vedro plavetnilo nebesko. U daljini grmljavina, neprirodna, ljudska, obesmišljena toplim žutilom što pada umilno, ljubopitljivo, na našu potajnu uznemirenost.
    *
    Na Malu Gospojinu
    Vozili smo ranjenike. Noć. Vođeni rukom proviđenja, nevidljivi za njih, i suviše prisutni za sebe, prošli smo kroz srce njihovih položaja (zapisano godinu dana nakon te noći uličnjenja pred bliskim naveštenjem smrti).
    *
    Neispisane, datumom obeležene strane ćute o iskušenju, strahu, zlu.
    *
    Disolucija - sa svetlom paukolikom niti kao poslednjom nadom za integracijom razuma kao osmotritelja, sudije i obrazložitelja ovog-sad-bezumlja - na prastare nivoe doživljavanja i življenja, sveopšta.
    Sa ivice šlema mali pauk s vremena na vreme sunovrati se u zeleni ambis, ljuljuškajući se na tananoj srebrnastoj niti. Levo se iz spleta travki savijenih, polegnutih mojim telom budno-opuštenim, oglašava milozvučno cvrčak. Ja držim pušku i: smejem se.
    *
    Tišina napuštenih domova izrešetana je rafalima našeg straha. Zaustavljena mimika svakodnevlja rasparana je sečivom razbešnjenog bezumlja. Krvare zidovi.
    Ponekad se uplašim svog spokoja u sred ovog gluvog rata. Pogodilo me je zrno apsurda.I nelagodno mi je i mrzim te oči što denunciraju moju izdvojenost.
    *
    Na ovom mestu ishlapljenja svih žonglera duše, koji nas čuvaju od nas samih u kolotečini društvenog živovanja, one nenaviknute na samoću strah obogaljuje, dezintegriše; za samotne duše on je ishodište krajnjeg samoosvećenja, osnažitelj njihove ličnosti.
    *
    Ja više ne igram i ne maskiram se. Uloga i maska služe se mnome.
    Tupost, opterećujuća, isprana od svakog htenja za komuniciranjem. Iscedak zaturenih misli s vremena na vreme.
    Nevinost doživljavanja ubiće me, a ne puščano zrno. Razbaštiniti sebe - preživeti.
    *
    Ozbiljnost lica moga mnoge vara. Što me starijim drže, to više mlad bivam.
    *
    Služiti se bekstvom u daljine uma, s osmehom odlaziti iz svakodnevnog bezumlja. Svaka napisana stranica, među kuršumima, jedno je ispražnjeno mudo.
    *
    Rat iz perspektive ljudskog stvora, ako se zanemari sve smeće ideologijama uvoštenog mišljenja, ubačeno u nametnuti okvir društveno verifikovanog lika, nije ništa drugo do stigmatizacija istorije vrelim žaračem oslobođene masovne histerije bola i totalnim obezličenjem sopstva, po katkad uličnjenom u kratkim zamasima oholosti i muštranjima straha i hrabrosti. Jer, hrabrost je moć da se nagne i upilji u neprovid straha od smrti, i tek tad u nekoliko časaka napregnutog mira koji prethode pokretu postaje se nepodnošljivo, opterećujuće, svestan sebe. Zbog toga su samosvojni ljudi ponekad ludo hrabri.
    *
    Uvesti red u haos lenčarenja. Obeshaositi lenjost varkom usredsređenja misli.
    Samosavlađivanje - ekstatička groznica strastvenosti.
    *
    Bilo je nečeg veselog, gotovo da sam se smešio sedeći u kanalu pored druma, dok mi se u babičenje stihova uplitalo fijukanje i tresak granata što su nam nudile Smrt i Obogaljenost. Onda osetih treperenje, lagano podrhtavanje nekakve pihtijaste snage, što se zadrhtavši prenula iz uparloženosti na dnu mene samog i usredsredila mi rastrojenu čulnost. Sedeo sam tu, i u tom sedenju bilo je nečeg bestidnog, bestidnost samosvesti u njenom javnom prikazivanju, kao kad sam uvodio tuđe oči u svoju sobu, dok sam iscrtavao sopstvenu drob po njenim zidovima.
    *
    Nevinost doživljavanja ponovno je vraćanje na ishodišnu tačku našeg prvotnog pogleda na sve moguće pejsaže sveta, ono podrazumeva stalnu mladost i opstajanje u Remboovom bdenju.
    A šta je životno iskustvo do recept o sticanju i boravljenju u obamrlom svetu navika.
    *
    Gore mi tabani ko da se žar mozga sav u stopala slio, da bi prikaz ludosti, kojem su mi zene sklone, um vešto od sebe sama skrio. Tek, želja za krikom javi se, pa klone.
    *
    Ako me meci i granate privedu smrti bez lica, poznaćete me po mladežu na koži prepucijuma.
    *
    Izađoh u noćnu ledenu blještavost ne ustavljajući korak dok se i poslednji nagoveštaj i slutnja kuće u vazduhu njenih isparenja, ne izgubi za mojim leđima. Škripavi hod odjekivao je i umnažao se u klancima očajanja. Zastadoh. Mirisao sam, gledao, osećao samo mir. Belina mira polegla na kričavost neustegnutog živovanja. Iz utrobe ka grlu izdizao se zguren i željan beskrajnog, uspokojavajućeg prostora, krik - silan u svojoj rešenosti da zbaci opterećujući haljetak nemosti. Zagrabih rukom zgusnute ledene kristale i zaguših nemir grla. Ustima zapenjenim od snega, kričao sam gledajući u mesečinom razdruzganu noć.
    *
    Utonuti u očajanje, u "ništa" - otvoriti poklon što nam ga je smrt pripremila, pre no nas ona uopšte i dotakne.
    *
    "Ni reč, ni stih, ni zvuk tugu moju ne kaza" (Momčilo Nastasijević).
    Mirišem kožu. Čudno. Pred sopstvenim očima počeh da se uprahnjujem.

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    IZ DNEVNIKA

    Vikendica na Udovičkom prokopu

    16.01.'06. leta Gospodnjeg; sv.prorok Malahija, sv.mučenik Gordije
    ponedeljak
    I dan

    Roditelji su otišli. Mir. Za leđima pucketa vatra u tek založenoj maloj peći. Ove prve redove beležim sporo, kao da sam tek savladao pismo pa se beskrajno dugo zadržavam na svakom slovu. To je s toga što sam do skora cepao drva neuglednom sekirom.
    Iznad mene, na tavanu, čuje se ponekad kako se iz dremeža, tromo, pokreću mačke. Posle obeda, ispod mene, u prostoriji u prizemlju vikendice, miruju ušuškani u stare jastuke i krpare, Čupko, Buba i Meda, daleki potomci mog psa kog sam doneo sa ratišta, Lunje.

    Sada je 15,40 h. Da napišem plan iščitavanja knjiga koje sam doneo sa sobom, pa da se na kratko, uvučem u perine. Večeras ću, nadam se, krenuti da sređujem rukopis.
    Toro „Valden“ 15-ak str.
    Berđajev „O čovekovom pozvanju“ 20.ak str.
    Ćorović „Istorija Srba“ 15.ak str., dnevno

    Peć se ugasila nakon 18 h. Pukla je držalja sekire dok sam komadao podeblju granu. Ostaje mi da se služim malom sekirom koju sam nosio za svojih hodočašća.

    Moj boravak u ovoj osami nije ništa drugo do pokušaj da se prevlada „transcedentni egoizam iskupljenja“, „stvaralačkim ostvarenjem istine“, stvaranjem „vrednosnog sadržaja života“ u preobražaju zla u dobro. Ali, ono je i pokušaj da se predahne od tiranije društva, porodice.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    II dan
    Utorak
    17.01.’06.leta Gospodnjeg, Sabor 70 sv.apostola, sv.Jevstatije srpski

    Hladnije je nego juče. Izbio je osigurač pa sam na kratko osetio gorčinu i jezu stvora koga su ćud prirode, ili ljudska nebriga, probudili iz zimskog sna poharavši mu jazbinu. Pretesterisao sam nekoliko trupaca, što će mislim biti dovoljno za današnji plan loženja peći.
    Kad sam jutros sklonio poklopac sa otvora bunara primetih: i poklopac i čitav bunar naježili se. Kao da sam isterao iz legla ljudima dosad nepoznatu vrstu belog ježa čija je jazbina bila zastrta silesijom kristalnih iglica. Na 20-ak cm od ivice otvora, zarobljena nakostrešenom belinom, braonila su se sleđena krila leptira. Kad sam rukom dohvatio taj dokaz neizmerne stvaralačke energije koja je čudovišno osmišljavala prirodu, videh da se zapravo radi o ljuspici meni neznanog drveta koja je nekim maštovitim aktom prirodnih sila tu dospela.
    Od 18,30 do 19,30 usnih. Ne mali broj meni dragih ljudi i žena upleo se u igru ispunjavanja čudovišne logike sna.
    Gust mrak iza kuće ne remeti svetlost sijalica na bočnom zidu i ispred vrata vikendice. Na susednom brdu, daleko, domunđavajući se mobilnom telefonijom vetra, tri pojedinačne i međusobno prilično udaljene svetiljke. Pošteđen sam zvukova civilizacije. Osluškujem povremene udare vetra kao odjeke daleke grmljavine i hor jata ptica iz krošnji stabala sa susednih placeva. Sutra ću da obiđem kraj, a možda se spustim do prodavnice na glavnom drumu.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    Dan III
    Sreda
    18.01.’06.leta Gospodnjeg, sv.Teopemt i Teona, Krstovdan

    Nekoliko uobičajenih kućevnih poslova (računajući i gotovo dva sata cepanja drva) odneše mi pre podne.
    Spisak namirnica koje sam doneo iz prodavnice:
    margarin, posni
    dve sardine
    vekna hleba
    tri limuna
    crni luk
    litar vina
    suvo grožđe
    Kiša. Cvrčak koji se u 14 h oglasio, neka ptica u preletu što je zastala da se odmori na terasi pod strehom i neprijatni, povremeni zuj mušice koja se uvukla u sobu – to su novi zvuci uz grebanje i predenje mačaka na tavanu i retkog laveža i zavijanja pasa.
    Po povratku iz prodavnice (putem koji nazvaše “Udovički prokop”) spazih na mokroj kapi malenu bubamaru. Tokom dana svladala je sve razdaljine od knjige do knjige I svezaka na stolu. Uveče je pustih da odšeta uz ivicu prozora. Na žalost, zaboravio sam, čime se bubamare hrane.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  6. #6

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    Dan IV
    Četvrtak
    19.01.’06.leta Gospodnjeg, Bogojavljenje

    Tmurno jutro. Na dnu kofe kojom zahvatam vodu iz bunara mulj, svedok jučerašnje kiše. Ogulih jedno drvce koje sam doneo za potpalu – improvizacija varjače. Sećam se da sam još kao dete primetio, a to sam zapažao i za svog hodočašćenja, kako su ljudi kod kojih sam dočekivan kao važan, iznenadni gost, s posebnom pažnjom iznosili na posluženje med, slatko, ili kocke šećera i vode, ili jelo ako bih se zatekao u vreme obedovanja. Sada gledam s koliko pijeteta stavljam na sto hranu koju sam pripremio. Svakodnevno bavljenje nekim poslom u domaćinstvu, makar to bilo cepanje drva za ogrev, vađenje vode iz bunara, uložen trud u spremanju ručka, obogaćuje čoveka za jedno osećanje koje mu život čini mirisnijim, a njega samog smirenijim. Da ne govorim o tome da samo obedovanje gubi na značaju, ako nemate s kim da podelite ono što ste zgotivili.
    Već posle tri dana provedenih u ovoj relativnoj zabiti i osamljenosti, moja sitost slavi već sa upola manjom količinom hrane nego što je bio slučaj pre dolasak u osamu, a siguran sam da će iduće nedelje moje porcije hrane biti manje nego što su porcije mog šestogodišnjeg sina. A možda i činjenica da moram da se obujem, ogrnem vetrovku I odem do poljskog nužnika, a ne samo da se odgegam u susednu prostoriju u stanu, takođe utiče na izmenjen stav prema zastrtom stolu s hranom.
    Oko 22,30 h. Psi zavijaju kao vukovi. Odjednom prestaše kao što su i započeli. Ne poznajem nemušti jezik, te mi ne ostaje ništa drugo do da se naježim od ove melodične, naizgled zlokobne, komunikacije.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  7. #7

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    Dan V
    Petak
    20.01.’06.leta Gospodnjeg, Jovanjdan

    Dobro jutro, odgovorih ptici što se zaljuljuškala na kablu za struju koji se protegao od bandere iz susednog dvorišta do krova vikendice. Na žalost, moje poznavanje ptica ostalo je u školskim klupama, pa mi ni njen izgled (crna glava i grudi sa belim stomakom, dugim zadnjim perima i krilima do pola belih, od pola crnih) ni njen glas (liči na čaktanje delfina, samo izražajnije, sa dužim pauzama) ne govore bogzna šta. Možda je u pitanju čavka (zbog onog ča-ča u oglašavanju), ili svraka.
    Ispeo sam se na vrh placa odakle se prostire pogled na čitav kraj. S leve strane, između brežuljaka sa po kojom kućom na njihovom vrhu ili blagim padinama, promalja se velika, siva, masa vode, naizgled nepokretne, kao da se u krajolik oslikan perom nekog majstora realizma utisnulo parče zaprljanog platna odbačenog dela sledbenika suprematizma. Još koji potez predstavnika škole nadrealizma i od crne mačke, što se uspentrala uz drvene merdevine i razbaškarila pred vratima potkrovlja vikendice, pa da se pri dnu ovog pejsaža promoli muška glava s kicoškim crnim brčićima.
    Jedina živa stvorenja prema kojima se ovde neprijateljski odnosim, jesu muve. Njihovo povremeno zunzaranje usred zime više remeti misli nego grebuckanje i kijanje mačaka na tavanu, lavež kerova, oglašavanje ptica. Pravovremenim zamahom ruke hvatam ih u zamku pesnice gde skončavaju ovozemaljske dane. Retka srećnica biva pošteđena i izbačena kroz vrata u hladno zimsko predvečerje.
    Jedan riđi stvor zelenog stomaka, dugih, prozirnih krila sa narandžastim odsjajima i antenama kojima prepipava stazu kojom se uputio, upliće se u stranice otvorene knjige - „Istorija Srba“. Prolazi redovima kao da naglašava tragove slova koje sledi: „Vojnički bolje spremni kao organizovana celina, ponesena postignutim uspehom, Bugari su, iako malobrojni, lako savladali razasuta slovenska plemena i naturili im svoju vlast.“
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  8. #8

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    Dan VI
    Subota
    21.01.’06.leta Gospodnjeg, Sv.muč.Julijan i Vasilisa, pr.Georgije Hozevit, sv.Grigorije Ohridski

    00,10 h
    Na tavanu već se neko vreme čuje grebanje. Valjda mačke žvrljaju po daščanom patosu svoja dnevna zapažanja, nekako u isti čas kad evo, i ja piskaram. Možda se, mimo mog htenja, domunđavaju s olovkom koja glavinja stranicama dnevnika. Dugo sam držao otvorena vrata ne bi li išta ave ušlo u sobu i rasteralo ustajale mirise starih stvari i sladunjava isparenja sa delova poda koji su bili zalivani mokraćom mačaka i pasa što su se u ovoj sobi do skora baškarili. Tek sam danas, dok sam zahvatao vodu iz bunara, sagledao svoju veselu družinu s kojom sam delio vikendicu. Keruša i dva šteneta naseljavali su prizemlje vikendice (doduše, još dva odrasla psa svraćala su ponekad da prenoće, uvek bivajući tu kad je otac dolazio s hranom). Na spratu sam, ove nedelje, a ako Bog da i iduće, boravio ja. Tavan je bio rezervisan za mačke. Mislim da se tu smestila jedna crna gracija među macama, ogromni crni mačor i još jedna crno-bela maca, a navedenoj ekipi pridruživala se povremeno i tigrasta mačka (verovatno stanovnik sa nekog od susednih placeva). Sva menažerija, računajući i mene samog, sjatila bi se pred kapiju dvorišta da slavi dolazak mog oca.
    Danas nisam ložio peć. Koliko je samo „hladnija“ toplota koju oslobađa struja od one koja ušuškava prostor kad se lože drva. Dovoljno je i nekoliko sati loženja peći pa da se dugo ne izgubi gotovo ništa od topline, a kad se ugasi kvarcna peć, neprijatnom brzinom temperatura prostorije približava se spoljašnjoj. Kao da se duhovi koji su nastanjivali živa stabla nisu iselili, ostajući ne samo u velikim cepanicama, već i u najmanjoj polomljenoj grančici, te su pred vatrenom stihijom naglo napuštali svoja legla, dugo se ošamućeni zadržavali po zidovima i nameštaju, čuvajući toplinu domu dok se sporo ne izvuku kroz pukotine, ili ne izjure kroz otvorena vrata i prozore.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  9. #9

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    Dan VII
    Nedelja
    22.01.’06.Sv.muč.Polievkt, sv.Filip Moskovski

    Jutros jedva upalih vatru. Tri puta sam dunuo u lice zelenkastom plamenu koji se razvio od novina za potpalu, i ništa. Jedva se uzdržah da mu ne bacim rukavicu u lice. Preganjali smo se dok najzad nisam založio i žrtvovao svetoj vatri vojničke gaće ( da napomenem – stare oko 15 godina). Čim ih oliza fosforni jezik kresnute šibice, buknuše oslobađajući divni plamen svog težačkog života koji obujmi grančice i u ma istera vlagu s cepanica koja zaždi u odžak u vidu sivkastog dima, i peć radosno zabubnja željna da pusti svoj glas, a evo će već dva dana nije pravo ni imala prilike.
    Čitavo pre podne prođe mi u grejanju vode, pranju kose i tela, kuvanju slatkiša (pudinga i griza), podgrevanju ručka. Improvizovao sam malu perionicu pod limenom česmom i za kratko se prepustio blagodatnom dodiru vode.
    Pođem da zahvatim vodu, te dva balona, kofu i rukavice koje su mi štedele dlanove, ostavih pri dnu stepeništa jer sam zaboravio ključ za katanac na kućištu bunara. Vratim se po balone kad ... nema jedne rukavice. Pojavi se štene, koga sam zbog kuždrave dlake nazvao Čupko, i htede da ćapi i drugu rukavicu, ali kad me opazi šmugnu iza ugla vikendice. Uzeh rukavicu, pa za njim, a on pobeže u svoje legalo. Uđem u prizemnu prostoriju, preturih je pogledom i ... ništa. Pitam Čupka gde mije sakrio rukavicu, a on samo nakrivi glavicu i izađe. Ja za njim, kad ispod smreke, drugo štene – nazvah ga Bubi, stoji na mojoj rukavici i gleda me. Krenem prema njima karajući ih za nestašluk, a oni odskakutaše kod svoje majke (koju su moji roditelji prozvali Meda). Kao nestašna dečurlija.
    Razdragano društvo pređašnje opisanih ptica, što se ovih dana okupljalo na golim stablima pri vrhu susednog placa, sada se najednom sjati na moju izbu i stabla oko nje. Začuh na tavanu energični hod mačke i lupnuše vratanca koja su vodila u carstvo njenih snova. Da mi je da nahrupe, u jatu, rešenja za dileme koje me muče u mojoj pisaniji. Već sam spreman da skočim sa instinktom gladne zveri.
    Da li bubamara zimi spava? Ona malecka ponovo skita po mojim sveskama i knjigama. Čime se hrani, šta sanja? Izgleda da je ova sanjala društvo drugačije od mog, jer se još jedna, naizgled nespretno, spusti na moju nadlanicu. Eno ih gde zajedno tumače mastiljave tragove mojih zapisa. Nadam se da će mi pri rastanku priložiti kritiku i dati konstruktivne sugestije o propustima u tekstovima.
    19,30 h – Napolju se spustio mrkli mrak, produbljen gustom maglom. Ne vidi se ni tračak svetla, iako sam pred sumrak zapazio da su upaljena svetla na verandama kuća na brdu s one strane udovičkog puta. Nigde glasa. Stanari s kojima delim vikendicu šćućurili se u svojim leglima – u strahu od prebivstvenog Ništa.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  10. #10

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    Dan VIII
    Ponedeljak
    23.01.06. Sv.Grigorije Niski. Prepodobni Domentijan

    Dan je započeo s mrzovoljom, čudni snovi i pomisao da moram do prodavnice. Kad ustadoh sve se preokrenu. Prvi put ove godine sneg je valjano napadao. Spremih se radosno i kretoh. Nisam mogao kroz kapiju, jer se bravica katanca zaledila, te preskočih ogradu. Sneg je i dalje padao. Posmatrao sam retke tragove živuljki kad - prhnu vrabac koji se motao u spletu golih grančica i nestade u gnjezdu koje nisam uspeo da otkrijem. Niže niz stazu primetih nekoliko neobičnih otisaka. Neka životinjka došla iz ogoljenog šipražja, prešla stazu, zastala i vratila se nazad. Trag se sastojao iz četiri otiska: dva prednja, duža i širine mog srednjeg prsta u rukavici, i dva zadnja, za trećinu kraća od prethodnih, iste širine. Posle stotinak metara prijatno me iznenadiše crveni plodovi šipurka (crvena boja plastičnih otpadaka što su provirivali iz snega na smetlištu i jednom od džepova prokopa, nije me razveselila) koji zaboraviše da otpadnu i sad su već smežurani pozivali prolaznika više ne da ih uzbere, već da ih utopli pogledom dok sneg ne pokrije golotinju njihovog grma. Tek sasma blizu glavnog druma, pridružih svoje tragove tragovima automobilskih guma i ljudskoh čizama. Tik ispred mene iskoči od nekud paladin pas i zaputi se ka asfaltu, močeći usamljenu gomilicu granja i zemlje uz stazu. Pri povratku nisam otkrio nove tragove, osim što su se dve paralelne linije ostavljene automobilskim gumama pružile sve do raskršća, od koga se odvajala staza za vikendicu i dalje prema selu.
    Došao je otac. Kasnio sam za ekipom koja ga je u radosnom kevtanju, mjaukanju i skakanju već pozdravljala. Ovog puta ključ lako uđe u katanac i kapija se otvori. Majka je poslala punjene paprike i ja sam unapred već uživao u ukusu mog današnjeg ručka. Gotovo počeh da poskakujem od radosti, ali ne zbog hrane kao moji sustanari, nego što sam se uželeo da prozborim koju reč. Ovih dana najčešće sam slušao svoj šapat, ponavljajući pročitane retke kad ih u prvi mah nisam razumevao, ali i uhtanja, huhtanja, šištanja, stenjanja, šmrcanja, težačkih uzdisanja. Evocirali smo uspomene na najhladnije dane u našim životima, naravno, podgrevajući sečanja podrugom vina. Obojica smo najsurovije zime doživeli tokom služenja vojnog roka, on u Sisku, ja u Postojni. Živa se tada spustila i na -31 stepen C. Razgovor zamru kad se glasno upitah da li su živi mnogi naši prijatelji, svih nacionalnosti, posle tragičnih događanja između 89.i 99.godine.
    Zašto je svet, na čelu sa Amerikom, da se poslužim rečima Berđajeva bio spreman da duhovnu aristokratiju i kvalitativne vrednosti kulture (Srba) prepusti besu masa koje pokreću nesvesni instinkti zavisti, osvete i zlobe.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  11. #11

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    Dan IX
    Utorak
    24.01.’06. Prepodobni Teodosije Veliki. Prepodobni Mihailo

    „Sve mi je dozvoljeno, ali sve ne koristi; sve mi je dozvoljeno, ali ne dam da išta ovlada mnome“ 1.Kor.6-12
    Na jeli, u susednom dvorištu, načičkao se veliki broj ptičica koje se ne boje ove suvomrazice (iako je sunčano, živa u termometru, što ga je otac prikačio na ragastov ulaznih vrata, nije se pela iznad -8 *C). Nešto su veće od vrabaca i pri ovom svetlu i belini predela, liče na novogodišnje ukrase. Kad sam vodu iz lavora prosuo preko terase u prednje dvorište, namah prhnuše i odleteše iza obale koja je bila prirodna granica – potpomognuta žicama – placeva vikendaša i obradivih njiva seljana. Sa stabla za tren poleteše za pticama kristali pahuljica, koje obasjane zubatim suncem, bez gordosti, preuzeše ulogu konfeta što ih je priroda povremeno bacala u neskrivenoj zimskoj radosti.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  12. #12

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    Dan X
    Sreda
    25.01.’06. Sv.muč.Tatijana. Ikona Mlekopitateljica

    Dodirnem li mrvicu hleba, upamtim mraz; pogledam bol, a u kavezu zlokobno krešti praznina; usne meke poljubim – zapamtim grohotan smeh; zagledam se u oči, u meni zazjapi ponor ambicija; taknem trag u okopnelom snegu – sanjam neprohodne staze.

    Mnogo se vremena zapatilo. O vaskrslima ni pomena. Bunar se ponovo naježio.

    Više me je iscrpelo stvaranje pesme („Zimska idila ili o vešanju duše pesnika“) nego sav fizički rad. Doduše, danas nisam cepao i testerisao drva, ali bih se inače, nakon fizičkog naprezanja i uz kratki odmor, osetio čilim i željno bih prionuo mojim sveskama i čitanju. Posle nekoliko stihova koje sam napisao, radostan i smalaksao bio sam spososban samo za dremež. Ipak, u dugom razgovoru s čašom vina dočekah prve izaslanike sumračja.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  13. #13

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    Dan XI
    Četvrtak
    26.01,’06. Sv.muč.Ermil i Stratonik. (Odanije Bogojavljanja)
    Kad se tiče rukopisa (rukopis za knjigu „Prozor; Do-živeti“) – temelj je bio postavljen. Ja sam ovih dana askeze sazidao građevinu i pokrio je. Preostali su fini radovi, ornamentika. Ne manje zahtevan posao.

    Otkad se živa u termometru spustila ispod nule, nije bilo dosadnog mušičarenja po sobi. Zato je prostor uzurpirao konstatni zuj kvarcne peći koju više ne gasim, osim za onih nekoliko sati loženja male peći na drva. Ponekad ga nadjača predenje mačaka iznad moje glave.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  14. #14

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    Dan XII
    Petak
    27.01.06. Sv.Sava I arhiepiskop srpski

    Nekoliko reči o vikendici u kojoj sam obitavao poslednje dve nedelje. Do placa se može doći tzv.ulicom Udovički prokop, širom stazom kojom sam se u dva navrata spuštao do prodavnice na glavnom drumu-starom putu za Beograd. Do nje se stiže i autobusom, novim putem za selo Udovice, do stanice Tri jablana. Pedesetak metara se hoda asfaltom, a onda se s desne strane, stepenicama, savladava prvi uspon (u potezu do pred Beogradski put uspon čini šnit brda sa načičkanim, uglavnom uz drum, kućama i vikendicama). Nailazi se na stazu koja putovodi desno. Obe strane staze oivičavaju vikend boravišta. Kad se pristigne do bele kapije, izmoljčane rđom u godinama ljudske nebrige, vidi se vikendica sakrivena smrekama što su, izdžikljale pred verandom, odavno premašile najvišu tačku krova. Od kapije se do zdanja prolazi kroz vinjagu koja već godinama malo rađa, izmorena dugogodišnjim davanjem sočnog hlada za vreme žarkih meseci. Sa nekoliko stepenika ulazi se na verandu i u dve prostorije u prizemlju manja je ranije imala funkciju kuhinje, veća je predstavljala trpezariju sada obe izdate na korišćenje pomenutom psećem društvu. Da ne zaboravim desno od vinjage gospodari dvorištem bunar čiji je santrač zaboravio svoju prvobitnu boju, nepokriven crepovima što su se dugo već godina odmarali uz betonsko grlo bunara. Elem, uz levi bok građevine stepenicama se stiže do terase ispred odaje koja je ovih dana bila sav moj dom. Iza kuće strmo se uzdižu drvene stepenice za tavan naseljen mačkama. Soba u kojoj sam živeo, dužine nešto manje od 5 m i širine oko 3 m, s krevetom, radnim i istovremeno trpezarijskim stolom, foteljom i čivilukom uz vrata, malom peći na drva i kvarcnom peći, s dva starinska, oronula prozora, bila je moja radna, spavaća i dnevna soba, kuhinja, trpezarija, ostava, sa kutkom gde se nalazila limena česma perionica i kupatilo. Sve na dohvat ruke. Čoveku i ne treba veće boravište od ove sobe. Prostor sobe oplemenjuje tapiserija Sunokreti(mislim da je Van Gogovo delo poslužilo kao predložak za ovaj divni rad). Tapiseriju je izradila moja sestra u dane prebiranja po svom životu. Poljski klozet je samovao iza kuće, bez vrata i sklon padu. Počevši od njega do vrha placa - ovaj deo predstavlja parče ograđene padine protegao se stari vinograd, orah čija se mezgra plodova teško dala iščeprkati, nekoliko jabuka i višanja. Na vrhu placa, iz same obale, dizao se mladi hrast.
    Sutra napuštam ovo mesto.
    Povratak u iskonski raj nije moguć, jer je čovek iskusio slobodu. Moguće je jedino, kroz slobodu, dosegnuti novi raj u kome se razotkriva čovekovo stvaralačko pozvanje.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  15. #15

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    Dan XIII
    Subota
    28.01.’06. Prepodobni Pavle. Prepodobni Gavrilo Lesnovski
    10,35 h

    Sve sam pripremio, spakovao stvari. Ostaje mi da pokusam supu i pojedem jaja, pa da se zavalim u fotelju i završim Toroov tekst „O dužnosti građanina da bude neposlušan“, ingeniozno delo napisano u duhu ortodoksije. Promocija naddobra, s one strane svih moralnih niskosti svakodnevnice.
    Zbogom, do nekog sledećeg asketskog napora.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Pisali smo pisma, sada kuckamo mejlove...
    Autor euridika u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 12.08.2018, 10:34
  2. Zanimljiva pisma
    Autor SQUAW u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 04.11.2012, 12:34
  3. Zvucni zapisi srpskih pisaca
    Autor Инђијац u forumu Poezija
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 31.07.2012, 09:47
  4. Neotvorena pisma svetu - Stefan Lančuški
    Autor Stefan Lančuški u forumu Književnost
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 21.03.2012, 02:00

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •