Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 58

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    PISMA Bezimenoj

    Stojim nag, razgrabljen. Stopala omamljena toplim zemnim dahom što se iznenađen ravnodušnošću Lune otelovio u mirisnu maglušastost; Peckanje u očima - u njihovim vlažnim uglovima žmirkaju zvezde. Otisci njenih nakarminisanih usana u dodiru opalih, prezrelih višanja. Njeno strastveno šaputanje u drhtaju, vetrom milovanih, listova oraha, čija me dobrohotna senka skriva razgolićenog, ranjivog u dnu bašte mojih žudnji. Ostavio sam otvorena vrata i prozore. Hoću da, kad se u strahu od bestidnih pogleda skupim i umorno biće položim u okrepljujuću postelju sna, sobe kuće samoće miriršu po njoj.

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    IZ DNEVNIKA

    Zapisi sa ratišta

    Krenuli smo. Nekud. Priroda uzvrpoljena vetrom, ljudi teškom neizvesnošću. Neverica u sebe sad opstajućeg.
    Kao što oganj plodi zemlju, nadolazeća jara boli oplemeniće dušu.
    Odlaganje ukolotečenja: tako sam do skora govorio o sebi i svojim namerama. A sad? Sad ću odložiti svoj život u masovnom obezličenju.
    *
    Bez oblačka, vedro plavetnilo nebesko. U daljini grmljavina, neprirodna, ljudska, obesmišljena toplim žutilom što pada umilno, ljubopitljivo, na našu potajnu uznemirenost.
    *
    Na Malu Gospojinu
    Vozili smo ranjenike. Noć. Vođeni rukom proviđenja, nevidljivi za njih, i suviše prisutni za sebe, prošli smo kroz srce njihovih položaja (zapisano godinu dana nakon te noći uličnjenja pred bliskim naveštenjem smrti).
    *
    Neispisane, datumom obeležene strane ćute o iskušenju, strahu, zlu.
    *
    Disolucija - sa svetlom paukolikom niti kao poslednjom nadom za integracijom razuma kao osmotritelja, sudije i obrazložitelja ovog-sad-bezumlja - na prastare nivoe doživljavanja i življenja, sveopšta.
    Sa ivice šlema mali pauk s vremena na vreme sunovrati se u zeleni ambis, ljuljuškajući se na tananoj srebrnastoj niti. Levo se iz spleta travki savijenih, polegnutih mojim telom budno-opuštenim, oglašava milozvučno cvrčak. Ja držim pušku i: smejem se.
    *
    Tišina napuštenih domova izrešetana je rafalima našeg straha. Zaustavljena mimika svakodnevlja rasparana je sečivom razbešnjenog bezumlja. Krvare zidovi.
    Ponekad se uplašim svog spokoja u sred ovog gluvog rata. Pogodilo me je zrno apsurda.I nelagodno mi je i mrzim te oči što denunciraju moju izdvojenost.
    *
    Na ovom mestu ishlapljenja svih žonglera duše, koji nas čuvaju od nas samih u kolotečini društvenog živovanja, one nenaviknute na samoću strah obogaljuje, dezintegriše; za samotne duše on je ishodište krajnjeg samoosvećenja, osnažitelj njihove ličnosti.
    *
    Ja više ne igram i ne maskiram se. Uloga i maska služe se mnome.
    Tupost, opterećujuća, isprana od svakog htenja za komuniciranjem. Iscedak zaturenih misli s vremena na vreme.
    Nevinost doživljavanja ubiće me, a ne puščano zrno. Razbaštiniti sebe - preživeti.
    *
    Ozbiljnost lica moga mnoge vara. Što me starijim drže, to više mlad bivam.
    *
    Služiti se bekstvom u daljine uma, s osmehom odlaziti iz svakodnevnog bezumlja. Svaka napisana stranica, među kuršumima, jedno je ispražnjeno mudo.
    *
    Rat iz perspektive ljudskog stvora, ako se zanemari sve smeće ideologijama uvoštenog mišljenja, ubačeno u nametnuti okvir društveno verifikovanog lika, nije ništa drugo do stigmatizacija istorije vrelim žaračem oslobođene masovne histerije bola i totalnim obezličenjem sopstva, po katkad uličnjenom u kratkim zamasima oholosti i muštranjima straha i hrabrosti. Jer, hrabrost je moć da se nagne i upilji u neprovid straha od smrti, i tek tad u nekoliko časaka napregnutog mira koji prethode pokretu postaje se nepodnošljivo, opterećujuće, svestan sebe. Zbog toga su samosvojni ljudi ponekad ludo hrabri.
    *
    Uvesti red u haos lenčarenja. Obeshaositi lenjost varkom usredsređenja misli.
    Samosavlađivanje - ekstatička groznica strastvenosti.
    *
    Bilo je nečeg veselog, gotovo da sam se smešio sedeći u kanalu pored druma, dok mi se u babičenje stihova uplitalo fijukanje i tresak granata što su nam nudile Smrt i Obogaljenost. Onda osetih treperenje, lagano podrhtavanje nekakve pihtijaste snage, što se zadrhtavši prenula iz uparloženosti na dnu mene samog i usredsredila mi rastrojenu čulnost. Sedeo sam tu, i u tom sedenju bilo je nečeg bestidnog, bestidnost samosvesti u njenom javnom prikazivanju, kao kad sam uvodio tuđe oči u svoju sobu, dok sam iscrtavao sopstvenu drob po njenim zidovima.
    *
    Nevinost doživljavanja ponovno je vraćanje na ishodišnu tačku našeg prvotnog pogleda na sve moguće pejsaže sveta, ono podrazumeva stalnu mladost i opstajanje u Remboovom bdenju.
    A šta je životno iskustvo do recept o sticanju i boravljenju u obamrlom svetu navika.
    *
    Gore mi tabani ko da se žar mozga sav u stopala slio, da bi prikaz ludosti, kojem su mi zene sklone, um vešto od sebe sama skrio. Tek, želja za krikom javi se, pa klone.
    *
    Ako me meci i granate privedu smrti bez lica, poznaćete me po mladežu na koži prepucijuma.
    *
    Izađoh u noćnu ledenu blještavost ne ustavljajući korak dok se i poslednji nagoveštaj i slutnja kuće u vazduhu njenih isparenja, ne izgubi za mojim leđima. Škripavi hod odjekivao je i umnažao se u klancima očajanja. Zastadoh. Mirisao sam, gledao, osećao samo mir. Belina mira polegla na kričavost neustegnutog živovanja. Iz utrobe ka grlu izdizao se zguren i željan beskrajnog, uspokojavajućeg prostora, krik - silan u svojoj rešenosti da zbaci opterećujući haljetak nemosti. Zagrabih rukom zgusnute ledene kristale i zaguših nemir grla. Ustima zapenjenim od snega, kričao sam gledajući u mesečinom razdruzganu noć.
    *
    Utonuti u očajanje, u "ništa" - otvoriti poklon što nam ga je smrt pripremila, pre no nas ona uopšte i dotakne.
    *
    "Ni reč, ni stih, ni zvuk tugu moju ne kaza" (Momčilo Nastasijević).
    Mirišem kožu. Čudno. Pred sopstvenim očima počeh da se uprahnjujem.

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    IZ DNEVNIKA

    Vikendica na Udovičkom prokopu

    16.01.'06. leta Gospodnjeg; sv.prorok Malahija, sv.mučenik Gordije
    ponedeljak
    I dan

    Roditelji su otišli. Mir. Za leđima pucketa vatra u tek založenoj maloj peći. Ove prve redove beležim sporo, kao da sam tek savladao pismo pa se beskrajno dugo zadržavam na svakom slovu. To je s toga što sam do skora cepao drva neuglednom sekirom.
    Iznad mene, na tavanu, čuje se ponekad kako se iz dremeža, tromo, pokreću mačke. Posle obeda, ispod mene, u prostoriji u prizemlju vikendice, miruju ušuškani u stare jastuke i krpare, Čupko, Buba i Meda, daleki potomci mog psa kog sam doneo sa ratišta, Lunje.

    Sada je 15,40 h. Da napišem plan iščitavanja knjiga koje sam doneo sa sobom, pa da se na kratko, uvučem u perine. Večeras ću, nadam se, krenuti da sređujem rukopis.
    Toro „Valden“ 15-ak str.
    Berđajev „O čovekovom pozvanju“ 20.ak str.
    Ćorović „Istorija Srba“ 15.ak str., dnevno

    Peć se ugasila nakon 18 h. Pukla je držalja sekire dok sam komadao podeblju granu. Ostaje mi da se služim malom sekirom koju sam nosio za svojih hodočašća.

    Moj boravak u ovoj osami nije ništa drugo do pokušaj da se prevlada „transcedentni egoizam iskupljenja“, „stvaralačkim ostvarenjem istine“, stvaranjem „vrednosnog sadržaja života“ u preobražaju zla u dobro. Ali, ono je i pokušaj da se predahne od tiranije društva, porodice.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    II dan
    Utorak
    17.01.’06.leta Gospodnjeg, Sabor 70 sv.apostola, sv.Jevstatije srpski

    Hladnije je nego juče. Izbio je osigurač pa sam na kratko osetio gorčinu i jezu stvora koga su ćud prirode, ili ljudska nebriga, probudili iz zimskog sna poharavši mu jazbinu. Pretesterisao sam nekoliko trupaca, što će mislim biti dovoljno za današnji plan loženja peći.
    Kad sam jutros sklonio poklopac sa otvora bunara primetih: i poklopac i čitav bunar naježili se. Kao da sam isterao iz legla ljudima dosad nepoznatu vrstu belog ježa čija je jazbina bila zastrta silesijom kristalnih iglica. Na 20-ak cm od ivice otvora, zarobljena nakostrešenom belinom, braonila su se sleđena krila leptira. Kad sam rukom dohvatio taj dokaz neizmerne stvaralačke energije koja je čudovišno osmišljavala prirodu, videh da se zapravo radi o ljuspici meni neznanog drveta koja je nekim maštovitim aktom prirodnih sila tu dospela.
    Od 18,30 do 19,30 usnih. Ne mali broj meni dragih ljudi i žena upleo se u igru ispunjavanja čudovišne logike sna.
    Gust mrak iza kuće ne remeti svetlost sijalica na bočnom zidu i ispred vrata vikendice. Na susednom brdu, daleko, domunđavajući se mobilnom telefonijom vetra, tri pojedinačne i međusobno prilično udaljene svetiljke. Pošteđen sam zvukova civilizacije. Osluškujem povremene udare vetra kao odjeke daleke grmljavine i hor jata ptica iz krošnji stabala sa susednih placeva. Sutra ću da obiđem kraj, a možda se spustim do prodavnice na glavnom drumu.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    Dan III
    Sreda
    18.01.’06.leta Gospodnjeg, sv.Teopemt i Teona, Krstovdan

    Nekoliko uobičajenih kućevnih poslova (računajući i gotovo dva sata cepanja drva) odneše mi pre podne.
    Spisak namirnica koje sam doneo iz prodavnice:
    margarin, posni
    dve sardine
    vekna hleba
    tri limuna
    crni luk
    litar vina
    suvo grožđe
    Kiša. Cvrčak koji se u 14 h oglasio, neka ptica u preletu što je zastala da se odmori na terasi pod strehom i neprijatni, povremeni zuj mušice koja se uvukla u sobu – to su novi zvuci uz grebanje i predenje mačaka na tavanu i retkog laveža i zavijanja pasa.
    Po povratku iz prodavnice (putem koji nazvaše “Udovički prokop”) spazih na mokroj kapi malenu bubamaru. Tokom dana svladala je sve razdaljine od knjige do knjige I svezaka na stolu. Uveče je pustih da odšeta uz ivicu prozora. Na žalost, zaboravio sam, čime se bubamare hrane.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  6. #6

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    Dan IV
    Četvrtak
    19.01.’06.leta Gospodnjeg, Bogojavljenje

    Tmurno jutro. Na dnu kofe kojom zahvatam vodu iz bunara mulj, svedok jučerašnje kiše. Ogulih jedno drvce koje sam doneo za potpalu – improvizacija varjače. Sećam se da sam još kao dete primetio, a to sam zapažao i za svog hodočašćenja, kako su ljudi kod kojih sam dočekivan kao važan, iznenadni gost, s posebnom pažnjom iznosili na posluženje med, slatko, ili kocke šećera i vode, ili jelo ako bih se zatekao u vreme obedovanja. Sada gledam s koliko pijeteta stavljam na sto hranu koju sam pripremio. Svakodnevno bavljenje nekim poslom u domaćinstvu, makar to bilo cepanje drva za ogrev, vađenje vode iz bunara, uložen trud u spremanju ručka, obogaćuje čoveka za jedno osećanje koje mu život čini mirisnijim, a njega samog smirenijim. Da ne govorim o tome da samo obedovanje gubi na značaju, ako nemate s kim da podelite ono što ste zgotivili.
    Već posle tri dana provedenih u ovoj relativnoj zabiti i osamljenosti, moja sitost slavi već sa upola manjom količinom hrane nego što je bio slučaj pre dolasak u osamu, a siguran sam da će iduće nedelje moje porcije hrane biti manje nego što su porcije mog šestogodišnjeg sina. A možda i činjenica da moram da se obujem, ogrnem vetrovku I odem do poljskog nužnika, a ne samo da se odgegam u susednu prostoriju u stanu, takođe utiče na izmenjen stav prema zastrtom stolu s hranom.
    Oko 22,30 h. Psi zavijaju kao vukovi. Odjednom prestaše kao što su i započeli. Ne poznajem nemušti jezik, te mi ne ostaje ništa drugo do da se naježim od ove melodične, naizgled zlokobne, komunikacije.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Pisali smo pisma, sada kuckamo mejlove...
    Autor euridika u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 12.08.2018, 10:34
  2. Zanimljiva pisma
    Autor SQUAW u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 04.11.2012, 12:34
  3. Zvucni zapisi srpskih pisaca
    Autor Инђијац u forumu Poezija
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 31.07.2012, 09:47
  4. Neotvorena pisma svetu - Stefan Lančuški
    Autor Stefan Lančuški u forumu Književnost
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 21.03.2012, 02:00

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •