Pravopis
Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 47

Tema: Pravopis

  1. #1

    Pravopis

    VELIKA I MALA SLOVA

    Velikim početnim slovima se pišu vlastita imena, i to:

    a) lična imena i prezimena: Milorad, Zdravko, Suvajdžić, Jovanović;

    b) nadimci i atributi ako se sami upotrebljavaju ili su srasli s imenom i postali njegov sastavni deo: Miša, Goca, Jovan Jovanović Zmaj, Dušan Silni, Ričard Lavljeg Srca, Petar Veliki;

    c) imena božanstava: Jupiter, Afrodita, Zevs, Apolon;

    č) imena životinja i građevina: Šarac, Jablan, Vučko, Sava centar, Krivi toranj u Pizi;

    ć) imena pripadnika naroda: Srbin, Crnogorac, Mađar, Grk;

    d) imena stanovnika gradova, krajeva, zemalja, država, kontinenata: Novosađanin, Piroćanac, Nišlija, Bačvanin, Jugosloven, Evropljanin, Australijanac;

    đ) imena nebeskih tela: Sunce, Zemlja, Mesec, Kumova slama, Mars, Venera;

    e) imena kontinenata, država, naseljenih krajeva i mesta (sve reči u njima osim veznika i priloga): Evropa, Srbija, Crna Gora, Horveška, Mačva, Dalmacija, Lika, Beograd, Tršić, Novi Sad, Bosna i Hercegovina, Brod na Kupi, Južna Amerika, Dvor na Uni;

    f) imena mora, reka, jezera, planina i druga geografska imena: Dunav, Palić, Kopaonik, Morava, Jadransko more, Fruška gora, Plitvička jezera, Balkansko poluostrvo; ako se sastoje iz više reči, pišu se velikim početnim slovom samo prve reči, a druge samo ako su vlastite imenice: Južna Morava, Beli Drim.

    g) imena ulica i trgova: Studentski Trg, Železnička ulica, Beogradska ulica; ako se sastoje iz više reči samo se prva reč piše velikim slovom a ostale malim slovom izuzev vlastitih imena: Bulevar Nikole Tesle, Ulica Petra Petrovića Njegoša;

    h) imena praznika: Božić, Uskrs, Bajram, Đurđevdan, Nova godina, Prvi maj;

    i) nazivi ustanova, preduzeća, društava: Matica srpska, Osnovna škola "Mladost", Vojvođanska banka, Beogradsko dramsko pozorište, Sportsko društvo "Partizan", Medicinski fakultet u Beogradu, Organizacija ujedinjenih nacija;

    j) nazivi knjiga, časopisa, novina, književnih dela: Opšta enciklopedija, Naš jezik, Borba, Na Drini ćuprija, Đački rastanak;

    k) prisvojni pridevi izvedeni od vlastitih imenica sufiksima -ov, -ev, -in: Markov, Milošev, Marin, Bosančeva, Beograđankina, Jugoslovenov.

    Velikim početnim slovom se piše:


    a) prva reč u rečenici:
    Spušta se noć. Ledena kiša dobuje u prozore. Gde su ljudi? Nema žive duše! Ulice su puste.;

    b) prva reč posle dve tačke kada je upravni govor među navodnicima:
    Al' govori Musa Arbanasa:
    "Priđi, Marko, ne zameći kavge,
    il' odjaši da pijemo vino...";

    c) nastavak pisma iza naslova ako se pismo nastavlja u novom redu, i to bez obzira da li se iza naslova stavlja zarez ili uzvičnik:
    Draga mama,
    Tvoje pismo sam primila tek juče iako...
    ili
    Draga Ljiljo!
    Molim te, nemoj se ljutiti što se retko javljam...

    Velikim početnim slovom pišu se zamenice Vi i Vaš iz poštovanja prema osobi kojoj se piše:
    Dragi nastavniče, Javljamo Vam se odmah po dolasku u letovalište. Na putu smo se držali Vaših preporuka...

    Malim slovom se piše:

    a) nastavak upravnog govora ako je bio prekinut umetnutom rečenicom radi nekog objašnjenja; na primer:
    "Hoće li svi", pitao je direktor na zboru učenika, "pomoći u uređenju okoline škole?";

    b) nastavak rečenice posle upravnog govora, na primer:
    "Hoćemo!" - odgovorili su svi prisutni učenici.
    "Krenimo na posao, onda, odmah posle sastanka" - povikaše neki učenici.;

    c) prisvojni pridevi izvedeni od vlastitih imenica sufiksima -ski, -ški, -čki, npr. novosadski, beogradski, evropski, češki, niški, subotički, američki, kragujevački;

    d) zamenice vi i vaš kad se u pismu ne obraća samo jednoj osobi već grupi ili kad se piše dopis nekoj ustanovi, firmi, društvu; npr.:
    Osnovnoj školi "J.J. Zmaj", Sremska Mitrovica.
    Obaveštavamo vas da je...
    Poruku je izmenio DanijElla, 18.04.2007 u 23:26
    Žena nije stvar od celika, ona je cvet. Ona ne traži suvoparnu stvarnost, ona želi vedrinu ljubaznih reci. Bolje je svakog dana reci nešto milo, nego surovom ozbiljnošcu raditi za nju celog veka.

  2. #2

    Odgovor: Pravopis

    SASTAVLJENO I RASTAVLJENO
    PISANJE REČI


    Sastavljeno se pišu:

    a) složenice koje imaju samo jedan akcenat i u kojima se prvi deo ne menja, na primer: Beograd (Beograda, Beogradu), goloruk, parobrod, pismonoša, bezdušan, jugozapadni, prepoloviti, izvući;

    b) nazivi stanovnika naselja iako se imena tih naselja sastoje od dve akcentovane reči i pišu se odvojeno; na primer: Novosađanin (prema Novi Sad), Belocrkvanka (prema Bela Crkva), Bjelopoljac (prema Bjelo Polje);

    c) prisvojni prodevi izvedeni od naziva mesta ako se sastoje od dve akcentovane reči, npr. gornjomilanovački (prema Gornji Milanovac), južnoamerički (prema Južna Amerika), krivopalanački (prema Kriva Palanka);

    č) rečca ne uz imenice i prideve s kojima srasta u složenice, na primer: - neznanje, nečovek, nezahvalnost, neznalica, nebriga, neprijatelj - nepoznat, neprirodan, nezreo, nepismen, nevelik, nevidljiv;

    ć) složeni prilozi kao: malopre, pokadšto, gdekad, gdegde, najednom, napamet, otprilike, sneruke i predlozi: povrh, namesto, ukraj, uoči, podno;

    d) rečca naj- u superlativu opisnih prideva, na primer: najlepši, najlakši, najbolji, najjači, najjednostavniji.

    S crticom između prvog i drugog dela pišu se polusloženice, ako svaki od sastavnih delova čuva svoj akcenat i ako se prvi deo ne menja po padežima. Tako se pišu:

    a) višečlani nazivi mesta, na primer: Herceg-Novi (iz Herceg-Novog, u Herceg-Novom), Ivanić-Grad;

    b) dve imenice od kojih jedna određuje drugu, a zajedno označavaju jedan pojam, na primer: baš-čaršija, radio-amater, rak-rana, auto-put, general-major, general-potpukovnik;

    Rastavljeno se pišu:


    a) rečca ne u odričnim oblicima glagola, na primer: ne znam, ne veruju, ne dolazimo, ne pitaj, ne može; izuzetak su odrični glagoli neću, nemam, nemoj, nisam;

    b) odrične zamenice niko, ništa, nikoji, ničiji, nikakav, kad se upotrebljavaju s predlogom, na primer: ni za koga, ni sa kim, ni u čijem, ni pred kakvim, ni za kojim;

    c) rečca li uz glagole u upitnim rečenicama, npr. Hoćeš li doći? Veruješ li mi? Znaš li to? i u upitnim rečenicama sa da, na primer: Da li bi mi pomogla? Da li imaš novca?
    Žena nije stvar od celika, ona je cvet. Ona ne traži suvoparnu stvarnost, ona želi vedrinu ljubaznih reci. Bolje je svakog dana reci nešto milo, nego surovom ozbiljnošcu raditi za nju celog veka.

  3. #3

    Odgovor: Pravopis

    INTERPUNKCIJA

    U pisanju se radi jasnijeg prikazivanja onoga što hoće da se kaž, upotrebljavaju pojedini znaci koji se zajedno nazivaju interpunkcija ili rečenični znaci.

    Znaci interpunkcije su: tačka, zarez, tačka i zarez, dve tačke, navodnici, upitnik, uzvičnik, zagrade i crta.

    Tačka se stavlja na kraju obaveštajne - potvrdne i odrične rečenice, na primer: Svaki dan učim za ispit. Za ispit ne učim redovno.

    Zarez se kao znak interpunkcije upotrebljava često i u različitim rečeničnim situacijama. Pošto je jedno od osnovnih načela srpskog pravopisa slobodna (logična) interpunkcija, za upotrebu zareza je najvažnije pravilo da se ono što je u mislima tesno povezano, što predstavlja jednu celinu, ne odvaja zarezom, a delovi koji čine celinu za sebe, odvajaju se zarezom od ostalih delova rečenice.

    Zarezom se odvajaju:

    a) reči i skupovi reči (istovrsni delovi rečenice) u nabrajanju: Miša, Drenko, Nenad i Srđan su otišli na izlet. Poneli su i dobre hrane, i bezalkoholnih pića, i društvenih igara.;

    b) nezavisne rečenice kad nisu povezane veznicima: Došao je, pozdravio se, dobro večerao i nestao.;

    c) paralelni delovi rečenice kad su u suprotnosti: Zadatak je težak, ali zanimljiv. Pokloniću tebi a ne Igoru. Nismo letovali na moru, već u planini.

    d) rečenice koje su u suprotnosti: Kasnije smo krenuli, ali smo stigli na vreme. Vi ste pošli ranije a ipak ste zakasnili.;

    e) rečenice u inverziji (kad se zavisna rečenica nalazi ispred glavne), na primer: Kad se spremim, pozvaću te telefonom. Ako možeš, pomozi mi. Iako sam znala, nisam odgovorila na sva pitanja.;

    f) reč ili skup reči koji su naknadno dodati ili umetnuti u rečenicu: To je, dakle, tvoj voćnjak. Sve ću ti, naravno, ispričati. Ti si u pravu, neosporno.;

    g) vokativ i apozicija su, takođe, naknadno dodati u rečenicu, pa se odvajaju zarezom, na primer: Vi ćete, deco, dobiti slatkiša. Tebi ćemo, bako, doneti voća. Dela Ive Andrića, jedinog jugoslovenskog Nobelovca, prevedena su na mnoge jezike.;

    h) uzvici isto nisu sastavni delovi rečenice, pa se odvajaju zarezom: Uh, što je hladno! Oh, što me boli zub! O, stigla si?!;

    i) umetnute rečenice na primer: U mom selu, koje je jedno od najuspešnijih u voćarstu, gotovo svi gaje maline.;

    j) između mesta i datuma, na primer: Sombor, 15. avgust 1991. U Novom Sadu, 2. aprila 1957.

    Tačka i zarez se upotrebljavaju:

    a) između rečenica koje su u složenoj rečenici manje povezane sa drugim rečenicama, na primer: Kad smo se sreli, pozdravili smo se, razgovarali o školi; nismo pominjali nedavnu svađu.;

    b) između grupa reči koje se razlikuju po srodnosti, na primer: Na put ću poneti: odeću, obuću, kišobran, higijenski pribor; knjige, sveske, pribor za pisanje; društvene igre, fudbal i reket za stoni tenis.

    Dve tačke se se stavljaju:

    a) iza reči kojima se najavljuje nabrajanje, a ispred onoga što se nabraja, na primer: Na pijaci kupi: sira, jaja, kajmaka, mesa, salate i luka.;

    b) ispred navođenja tuđih reči (upravnog govora); npr. Rekao nam je doslovno: "Novac za ekskurziju je obezbeđen".

    Navodnicima se obeležavaju
    :

    a) tuđe reči kad se doslovno navode , na primer: Ulazeći svi zagrajaše "Srećan ti rođendan!"

    b) reči koje se upotrebljavaju s ironijom i kojima nečemu ne želi da se da suprotno značenje: npr.: Znam, ti si "vrednica". Doneo je tvoj "veliki projatelj".

    Na kraju upitnih rečenica stavlja se upitnik, a iza uzvičnih rečenica, kao i iza manjih govornih jedinica koje se izgovaraju u uzbuđenju, povišenim glasom, stavlja se uzvičnik, na primer: Kako si? Šta radiš? Uh, što sam gladna! Ne viči! Požar! Kada se pitanje izgovara povišenim glasom iza njega se stavljaju i upitnik i uzvičnik; npr. On položio?! Ne daš?!

    Zagradom se u rečenici odvaja ono što se dodaje radi objašnjenja prethodne reči ili dela rečenice, na primer: Interpunkcija (rečenični znaci) doprinosi jasnijem izražavanju. Imenske reči (imenice, pridevi, zamenice i brojevi) menjaju se po padežima. Za vreme Prvog svetskog rata (1914 - 1918 ) vladale su nestašice hrane, odeće i lekova.

    Crta se piše:

    a) Umesto prvog dela navodnika u dijalogu i to u štamšanim tekstovima, a drugi deo se izostavlja; i na kraju upravnog govora se piše crta ako se rečenica nastavlja i objašnjava nešto o upravnom govoru; na primer:
    - Ko je to bio? - Upita majka.
    - Moj drug.
    - Zašto ga nisi pozvao unutra?
    - Žurio je - promrmlja Miloš.;

    b) kad se želi nešto istaći, ili naglasiti suprotnost, neočekivanost; na primer: Pođem ja, kad - nigde nikog. Sve sam naučila, sve znam - ne vredi, zbunila sam se.
    Žena nije stvar od celika, ona je cvet. Ona ne traži suvoparnu stvarnost, ona želi vedrinu ljubaznih reci. Bolje je svakog dana reci nešto milo, nego surovom ozbiljnošcu raditi za nju celog veka.

  4. #4

    Odgovor: Pravopis

    PRAVOPISNI ZNACI

    Pravopisni znaci se upotrebljavaju uz pojedine reči za razliku od interpunkcije koja se upotrebljava u rečenici.

    U pravopisne znake se ubrajaju: tačka, dve tačke, nekoliko tačaka, crta, crtica, zagrada, apostrof, znak jednakosti, znak porekla, akcentski znaci i genitivni znak.

    a) Tačka se kao pravopisni znak upotrebljava:
    - iza skraćenica: npr., itd., sl., tj.;
    - iza rednih brojeva kada se pišu arapskim brojkama: 15. mart 1991. godine.

    Tačka se ne piše iza rednih brojeva napisanih arapskim brojkama kada se iza njih nađe drugi pravopisni znak (zarez, zagrada, crta ili koji drugi); npr.: O tome ćete naći informacije na 119, 120, 121 i 122. strani. Na nekim spratovima (2, 4. i 5) su pokvarene električne instalacije. Na 10-15. kilometru ćeš ugledati planinarski znak.

    b) Dve tačke se kao pravopisni znak pišu:
    - između brojeva ili slova kojima se iskazuje neki odnos i čitaju se "prema".
    Na primer:
    Rezultat utakmice je 2:1 u korist "Crvene Zvezde".
    Korenski samoglasnik se smenjuje o:i:a u rečima ploviti - plivati - poplaviti.

    c) Nekoliko tačaka (najčešće tri) stavljaju se:
    - umesto izostavljenog teksta i u isprekidanom tekstu; na primer:
    Predlozi su: kod, pored, u, sa...
    Kad se voz zaustavio, on se pojavi... i reče: "Divno je vratiti se kući".

    d) Crta se kao pravopisni znak upotrebljava:
    - između brojeva umesto predloga do, npr.:
    Kupi 10 - 15 kilograma krompira.
    Ivo Andrić (1892 - 1975) je dobio Nobelovu nagradu za književnost.

    Ako se ispred prvog broja nalazi predlog od, crtu ne treba pisati već ispisati i predlog do; na primer: Prvi svetski rat je trajao od 1914. do 1918. godine.

    - između naziva gradova i drugih mesta da bi se označio pravac kretanja, na primer: Put Beograd - Niš ima veliki privredni značaj.
    - između dva ili više imena kojima se označavaju tako tesno vezani pojmovi da oni čine jedan pojam.: Utakmica "Crvena Zvezda" - "Partizan" je uvek najznačajnija utakmica koja se igra.

    e) Crtica se kao pravopisni znak piše:
    - između delova polusloženica: radio-aparat, auto-mehaničar, foto-aparat, aero-miting;
    - pri rastavljanju reči na slogove na kraju retka;
    - u složenim ili izvedenim rečima u kojima se prvi deo piše brojem a drugi deo slovima: 150-godišnjica, 40-tih godina prošloga veka, 15-godišnjak;
    - između skraćenica i nastavka za oblik, na primer: Prema Tanjug-ovoj vesti, do rata među sukobljenim stranama neće doći. Kulturna saradnja sa UNICEF-om je dobra.

    f) Zagrada kao pravopisni znak:
    - služi da označi oba oblika reči o kojima se govori, npr.:
    Predlog s(a) uz instrumental sredstva se ne upotrebljava.
    - stavlja se iza rednog broja ili slova kojima se označava novi odeljak:
    1), 2), 3) itd. - a), b), v) itd.

    g) Apostrof se stavlja umesto izostavljenog slova: Je l' to tačno?

    h) Znak jednakosti se upotrebljava između reči da bi se označila njihova jednaka vrednost, a čita se: jednako, ravno, isto što, jeste. Na primer:
    himba = sumnja, tata = subjekat (u rečenici)

    i) Znaci porekla su > i <. Upotrebljavaju se u stručnim tekstovima.
    - znak > se čita "dalo je" ili "razvilo se u", npr.:
    tvojega > tvoega > tvooga > tvoga;
    - znak < se čita "postalo je od", npr.:
    crnji < crn -ji; junače - junak -e

    j) Akcentski znaci se beleže u stručnoj literaturi (obično iz gramatike) i u običnim tekstovima kad je potrebno da se označi reč koja se od iste reči u susedstvu razlikuje samo akcentom; npr.:
    Sm sam to uvideo.
    Došao je da d oglas.

    k) Genitivni znak se stavlja na krajnji vokal genitiva množine kad je potrebno označiti razliku ovoga oblika od drugih oblika, najčešće genitiva jednine iste zamenice. Na primer: Iz primer možeš zaključiti o toj pojavi. Genitivnim znakom je naznačeno da je to genitiv množine, odnosno da se iz više primera može zaključiti, a ne samo iz jednog.
    Žena nije stvar od celika, ona je cvet. Ona ne traži suvoparnu stvarnost, ona želi vedrinu ljubaznih reci. Bolje je svakog dana reci nešto milo, nego surovom ozbiljnošcu raditi za nju celog veka.

  5. #5

    Odgovor: Pravopis

    SKRAĆENICE

    U srpskom jeziku postoje dve vrste skraćenica:

    I Skraćenice koje nastaju skraćivanjem reči u čitanju se izgovaraju potpuno, kao da nisu skraćene. I one se međusobno razlikuju, a najčešće se upotrebljavaju sledeće:

    a) skraćenice kod kojih se skraćivanje označava tačkom:

    br. (broj)
    uč. (učenik)
    str. (strana)

    tzv. (zako zvani)
    i sl. (i slično)
    tj. (to jest)

    ž.r. (ženski rod)
    v.d. (vršilac dužnosti)
    o.g. (ove godine)


    b) skraćenice za mere, veličine, novčane jedinice koje se pišu bez tačke:

    m (metar)
    cm (centimetar)
    km (kilometar)
    kg (kilograd)
    mg (miligram)

    g (gram)
    t (tona)
    l (litar)
    dcl (decilitar)
    hl (hektolitar)

    USD (američki dolar)
    EUR (evro)
    JPY (japanski jen)
    GBP (britanska funta)
    SIT (slovenački tolar)

    Pošto su to međunarodne skraćenice pišu se latinicom.

    c) Bez tačke se pišu i sledeče skraćenice: dr (doktor), gđa (gospođa), gđica (gospođica).

    II Skraćenice koje su nastale od prvog slova ili sloga svake reči u višesložnim izrazima (složene skraćenice) čitaju se različito:

    a) neke se čitaju potpuno kao da su svi delivi reči napisani, a pišu se bez tačke, npr.:
    VPŠ - Viša poslovna škola
    UN - Ujedinjene nacije
    PTT - Pošta, telefon, telegraf

    b) neke postaju reči pa se čitaju kao skraćenice i menjaju po padežima, npr.:
    Bila sam u SAD-u. Iz SAD-a sam donela kompakt diskove sa operskom muzikom.

    c) skraćenice preuzete iz stranih jezika pišu se kako se izgovaraju i menjaju se po padežima, npr.:
    Uneskova pomoć zemljama u razvoju je dragocena.
    Pomoć u hrani i lekovima je stigla od Unicefa.
    Žena nije stvar od celika, ona je cvet. Ona ne traži suvoparnu stvarnost, ona želi vedrinu ljubaznih reci. Bolje je svakog dana reci nešto milo, nego surovom ozbiljnošcu raditi za nju celog veka.

  6. #6

    Odgovor: Pravopis

    PISANJE TUĐIH REČI
    U srpskom jeziku, kao i u drugim jezicima, ima mnogo reči koje su preuzete iz jezika drugih naroda i prilagođene našem jeziku. Takve reči danas i ne osećamo kao pozajmljenice, na primer: puška, čarapa, košulja, sat, sapun, kralj i dr.

    U drugu vrstu pozajmljenica ili tuđica spadaju reči koje osećamo kao reči stranog porekla. Takve reči treba upotrebljavati s merom: kad za njih nema zamene, u naučnim tekstovima, u oblastima tehnike i sl.

    Za pisanje pozajmljenica postoje utvrđena pravila:

    I Reči iz klasičnih jezika (grčkog i latinskog) su se odomaćile u našem jeziku i u naučnoj terminologiji i prilagodile duhu našeg jezika, pa se pišu onako kako se izgovaraju: astronomija, instrument, subjekat, hemija, gimnazija, hirurgija; Ciceron, Olimp, Homer, Aristotel, Vavilon, Cezar itd.

    II U pisanju reči iz živih jezika ima malo razlika.

    a) Zajedničke imenice i pridevi pišu se onako kako se izgovaraju u jeziku iz kojeg su preuzete, ali prilagođeno našem pismu i glasovnom sistemu. Na primer: spiker i tvist se u našem jeziku ne mogu izgovoriti kao u engleskom. U ovakve pozajmljenice spadaju reči: gulaš, ambalaža, intervju, korner, ofsajd, duet, bas, bife, šofer, kompjuter i mnoge druge.

    b) Tuđa vlastita imena pišu se različito:

    - izvorno, onako kako se pišu u jeziku iz kojeg potiču, ako se na srpskom pišu latinicom, na primer: Ernest Hemingway (Ernest Hemingvej), Boccaccio (Bokačo), Shakespeare (Šekspir), Chicago (Čikago), New York (Njujork), Mnchen (Minhen), Zrich (Cirih); u tom slučaju se u zagradi piše kako se ime izgovara, i to kad se pominje prvi put;
    - onako kako se izgovaraju (fonetski) kad se na srpskom pišu ćirilicom; u tom slučaju se, kad se prvi put pomene ime, u zagradi piše izvorno;
    - fonetski, bez obzira na naše pismo, kad su reči iz slovenskih jezika koji se služe ćirilicom (ruskog, bugarskog, makedonskog itd.); na primer: Jesenjin, Nikolaj Gogolj, Lav Tolstoj, Janevski, Gligorov itd.

    c) Imena mnogih stranih gradov, zemalja i druga geografska imena pišu se fonetski i ćirilicom i latinicom ako su već dugo prilagođena duhu našeg jezika, na primer: Njujork, Beč, Venecija, Mađarska, Rim, Solun itd.
    Žena nije stvar od celika, ona je cvet. Ona ne traži suvoparnu stvarnost, ona želi vedrinu ljubaznih reci. Bolje je svakog dana reci nešto milo, nego surovom ozbiljnošcu raditi za nju celog veka.

  7. #7

    Odgovor: Pravopis

    DanijElla, ne znam da li je u redu da ovako upadam u temu, ali ja sam odusevljena sto sam ovako nesto pronasla.Nadam se da ces nastaviti i razresiti nam jos neke jezicke nedoumice koje,na zalost,su i dalje u svakodnevnoj upotrebi i to u ne bas malim primerima.

  8. #8

    Odgovor: Pravopis

    Iako sebe smatram dosta pismenom, ima nekih nedoumica kod kojih ponekad zapnem, ili mi bas nije jasno zasto je to tako, jer jezik nije matematika, pa ne mora bas sve biti logicno

    Zasto pisem ovde? Prvo, odlicna tema, a drugo, imam pitanje.

    Molim one koji su mi vec objasnjavali da mi objasne ponovo (srbo, mikrofon je tvoj ), posto mi nije bilo najjasnije, a mogu se ovako i drugi ukljuciti.

    Dakle, zasto kazete "U Banjoj Luci" a ne "U Banja Luci"?
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    Odgovor: Pravopis

    Citat SQUAW kaže: Pogledaj poruku
    Dakle, zasto kazete "U Banjoj Luci" a ne "U Banja Luci"?
    Meni se chini da je oboje pravilno
    Crvenu maramu nosiću ja i plavu kapicu, tralalala
    Crvena zvjezdica na kapi sja, o vratu marama, tralalala

  10. #10

    Odgovor: Pravopis

    Citat SQUAW kaže: Pogledaj poruku

    Molim one koji su mi vec objasnjavali da mi objasne ponovo (srbo, mikrofon je tvoj ), posto mi nije bilo najjasnije, a mogu se ovako i drugi ukljuciti.

    Dakle, zasto kazete "U Banjoj Luci" a ne "U Banja Luci"?
    Mene si nasla da cimas , strucan sam u objasnjavanju pravopisa koliko i u astronomiji
    No, znam da nam je mali milon puta kroz skolovanje podvuceno da je ispravno u Banjoj Luci ili ako pisemo spojeno u Banjaluci... znaci u Banja Luci je pogresno kao i "iz Banja Luke", "prema Banja Luci" i sl.

    E sad da vam prepisem sta o tome kaze Milorad Telebak, lingvista, mozda konacno bude jasno.

    "...u narodu postoji pogresno shvatanje porijekla imena (etimologije) naziva ovog grada.
    Prvi dio imena grada (Banja) nema veze sa pridjevom bajna tj. lijepa, divna, niti drugi dio (Luka) sa lukom - pristanistem. Naziv grada Banja Luka cini stari prisvojni pridjev banja, tj. banova, i imenica luka sa znacenjem livada. Grad koji je nikao i razvio se na banjoj luci, tj. na banovoj livadi, nazvan je tako Banja Luka. (Stari prisvojni pridjev zadrzao se i u nekim drugim toponimima: Banj do, Banj brdo i sl., a potvrdu za staro znacenje imenice luka imamo i u stihovima junacke narodne pjesme: "Ti ostavi luke i citluke i ostavi ralo i volove...")
    Dvoclani naziv grada Banja Luka je tradicinoalan (tako je u djelima Petra Kocica), ali je u posljednjih nekoliko decenija gotovo bio preovladao izgovor i pisanje Banjaluka.
    Naime, ugledanjem prema jednoclanom nazivu Banjaluka, koji se izgovara sa jednim akcentom i u kome se po padezima mijenja samo drugi dio te slozenice: iz Banjaluke, sa Banjalukom, u Banjaluci, pogresno se govori i pise: iz Banja Luke, u Banjoj Luci...
    U slozenom nazivu grada Banja Luka obje rijeci imaju svoj poseban akcenat i obje se mijenjaju po padezima. Dakle iz Banje Luke, prema Banjoj Luci, za Banjom Lukom, u Banjoj Luci..."

    Nadam se da ce ti sad biti jasnije, a ako nije e onda unajmi nekog strucnog i nek ti obajsnjava u cet'ri oka
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

  11. #11

    Odgovor: Pravopis

    Citat SQUAW kaže: Pogledaj poruku
    Dakle, zasto kazete "U Banjoj Luci" a ne "U Banja Luci"?
    Pošto dolazim sa ijekavskog govornog područja objasniću ja.

    Ispravno je reći i (pisati) Banjaluka kao i Banja Luka.
    Ako se piše odvojeno Banja Luka onda se kaže u Banjoj Luci, a kada je jedna riječ Banjaluka piše se u Banjaluci.

    Pošto su dvije riječi (Banja Luka) a naziv grada nije polusloženica kao npr. Herceg - Novi (sa crtom između) dolazi do glasovne promjene.

  12. #12

    Odgovor: Pravopis

    Prije neki dan sam prisustvovala raspravi: sta je ispravno Srpski ili Srbijanski?

    Neko rece oboje, a neko se ljuti na ovo Srbjanski...

    Kazu ljudi: ako je Srbijanski onda je i Rusijanski

    Da li postoji neko pravilo?
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  13. #13

    Odgovor: Pravopis

    Citat irnik kaže: Pogledaj poruku
    Kazu ljudi: ako je Srbijanski onda je i Rusijanski
    Ili Makedonci i Makedonijanci?

    E baš nedavno je dete moje kume dobilo manju ocenu zbog ovoga (niži razred osnovne škole). Na testu je trebalo napisati npr: pored Rusija - Rus i Ruskinja itd. Dete je napisalo Srbin i Srpkinja, tamo gde je trebalo, što je preškrabano, i učiteljica je napisala Srbin ili Srbijanac i Srbijanka, šta već, enivej, moja kuma (takođe prosvetni radnik), zove svoju koleginicu koja je profesor srpskog i pita je od kad su to Srbi Srbijanci, a dobija odgovor - otkad Bosanci predaju kod nas u školama (bez uvrede, samo prepričavam).

    Samo kod nas izgleda lingvisti prave razliku između etnosa i državljanstva, ili su nam je nametnuli drugi, ni meni nije baš najjasnije. I svako objašnjenje koje mi neko da za te Srbijance nije mi dovoljno uverljivo. Moj čukunčukundeda je pričao srpskim jezikom i bio Srbin, ja taj izraz Srbijanac od skoro čujem i ne koristim ga. Ako se nađe nego ko dobro barata etimologijom, neka se glasne, baš bih volela da čujem.

    EDIT: Evo nađoh ovde dosta toga narod ispisao:

    Link
    Poruku je izmenio SQUAW, 01.07.2007 u 18:41
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  14. #14

    Odgovor: Pravopis

    SRBIJANSKI je za ljude iz Srbije, a SRPSKI za ljude iz Republike Srpske, isto kao i Srbijanci i Srbi.
    smesi se... sutra ce biti gore

  15. #15

    Odgovor: (Ne)Pismenost

    Skraćenice
    Skraćenice nastale spajanjem početnih slova pojedinih naziva, kao što je imenica STADA i mnoge druge, (SANU, NASA), ne menjaju se po padežima...


    Apostrof
    APOSTROF se stavlja umesto jednog ili više izostavljenih slova: al', il', je l', 'oću, vi'š, gos'n, izvol'te, itd. Ne stavlja se u rečima s, k, nek, u krnjim oblicima infinitiva ( radit, čitat, doć ) i glagolskog priloga sadašnjeg ( tražeć, znajuć ), niti u starinskim oblicma kao medj ( od medju ), nit ( od niti ), rad
    ( od radi ).


    Brojevi
    BROJEVI višečlani, osnovni i redni, pišu se rastavljeno: npr. sto četrdeset devet, hiljadu šest stotina sedamdeset peti;
    rastavljeno se pišu i dve stotine, tri stotine, itd. do devet stotina, ali
    sastavljeno se pišu složenice dvesta, trista, ... devetsto i dvestoti, tristoti... devetstoti.


    Buduće vreme
    BUDUĆE VREME: piše se sastavljeno od glagola na TI: radiću, pašću, govoriću,
    a odvojeno od glagola na ĆI: naći ću, reći ću, pomoći ću.


    Alternativa
    Alternativa - ovu reč treba upotrebljavati samo kad su posredi dve mogućnosti, npr.: "Druga alternativa izgleda nam prihvatljivija". U rečenicama kao "Postoji još nekoliko alternativa", a pogotovu u spoju "jedina alternativa", bolje je upotrebiti drugu imenicu: mogućnost, rešenje, izlaz, put, ili odskora popularni anglicizam opcija.


    ANTI
    ANTI se piše sastavljeno: antitalenat, antiistorijski, antialkoholičar. S crticom samo ispred imena ( Anti-Diring ) i ispred ponovljenog prefiksa, npr. anti-antinuklearci.

    ...moj mali skromni doprinos...
    Poruku je izmenio Cecara, 02.11.2011 u 11:37 Razlog: kodovi
    ...hell ain't a bad place to be......

Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Usvojen "Pravopis crnogorskoga jezika"
    Autor Morpheus u forumu Spomenar
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 12.07.2009, 14:34

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •