Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ... - Strana 4
Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234
Prikaz rezultata 46 do 58 od ukupno 58
  1. #46

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    23.III 1992. PONEDELJAK

    Nesvrsishodno uklapanje mene u vreme / stanje ne-delanja / to je ono što me čini socijalno nepodnošljivim.
    Antifragmentarnost, ne upadanje u špagove, džepove egzistencije ne delanjem, antispecijalizacija naše ličnosti – moje je usredsređenje na totalitet.


    02.IV ČETVRTAK

    Čovek je nužno društveno biće, jer mu se kao njegova bit nameće žudnja za obnavljanjem doživljaja raskrinkavanja tuđih intimnih prostora i ponavljanjem svog odnosa prema sebi kroz nekoje drugo bivstvujuće. Upoznati drugost i prepoznati sebe – znači otići, da bi smo nanovo tragali za drugošću – za sobom kroz drugo bivstvo, utiskujući se u sveljudskost.. Mi tražimo svoje ogledalo i uvek nalazimo samo svoj iskrivljen lik.
    Ako se duhovna penetracija i ejakulacija upotpune telesnom, eto nam sveobuhvatne ljubavi među polovima.
    Upoznati: znači otići, znači poligamija i poliandrija.


    12.IV NEDELJA

    Posmatranje odgovora sopstva na zahteve oblikovanja svog lika, način je njegovog ustanovljenja u svesti i prilog težini na tasovima samospoznaje.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #47

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    06.V 1992. SREDA

    Mora se izboriti za tragičnost, živeti po svom delu. Inače se umetnički čin pretvara u puko, isprazno gestikuliranje (što nadima sujetnost). Ali, i življenje u izabranoj tragediji je gestikulacija. Niče je ludilom zaokružio svoje delo.

    26. V UTORAK

    Najprikladnija izmišljotina nas samih vaspostavlja se u zajednici kao jedini mogući izraz naše ličnosti. Izabrano „Ja“, pogodno ukolotečenju, nameće se zahtevom za vrhovnom verifikacijom u hijerarhiji naših mogućih likova. Jer bi inače opstajali u mutljagu nezadovoljstva, što inače i jeste milje umetničkog tubivstvovanja.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #48

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    13.VII 1992. PONEDELJAK

    Stihotvorenje je pokušaj da se kaže nekazivo; govoreći o „doživljaju“ mi tek se sećanjem na njega služimo. Pesma je odraz doživljenog u ogledalu sećanja, ona je sama po sebi nedosgnuće, ali ako je uspela, na njenom repu zasvetluca „doživlja-spoznaja“.

    21. VII UTORAK

    Veliki Ljigavac = Kulturan Čovek = Suptilni Egoista = Pozer, Gestikulator = Nevulgarni Ego

    28. VIII PETAK

    Ako je prilagodljivost odraz zrelosti, tad već sam odavno postao zreo. Ali još ne dovoljno da bih zrelost mogao odbaciti.

    Sanjar trezvene naravi
    Osetljiv i poput stene čvrst
    Tragično očuvanje
    Spoljašnjeg reda i mira
    Uprkos haosu unutar sebe


    19. X NEDELJA

    „Ti si izgubljen“ – reče mi devojčica od 16 svojih godina.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #49

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    03. XI 1992. UTORAK

    Kad zakaže unutrašnje raskrinkavanje, čovek krene sa spoljašnjim, verujući da će tako privoleti smelost, kojoj smo u navali patetike okrenuli leđa, da položi svoj vreli habitus na mrzna uzglavlja obnevidela i površnosti. Tako i ja načinih taj površni čin: obrijah bradu i brkove.

    13. XI PETAK

    Nekoliko neuspelih crteža. A htedoh napisati stihova.

    19. XII SUBOTA

    Kod ljudi postoji jedna vrsta duhovnog slepila, skotomi senzibiliteta, i malo ko uspe da progleda.

    Čuo sam noćas, kroz smirenje zvuka i svetla, stidljivo jecanje svih zapostavljenih ćoškova moje sobe. Oni koje nikad pažnja moja ne pomilova, plakali su tužno noćas.

    21. XII PONEDELJAK

    Rekoše mi da ne znam da pijem. Sablažnjava ih moje iskapljivanje čašice za čašicom rakije i nerazumne količine vina koje sasipam u sebe. Ali ja i neću da znam. Znati znači uvesti meru, razum, znači ne predavati čitavog sebe. A pijemo li i ljubimo li s merom, nikad nećemo spoznati ni pijanstvo ni ljubav.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #50

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    08. I 1993. PETAK

    02,30 h
    Bio sam u njoj. Plakala je. Ne zbog neizdržljive čežnje da svojim osećanjima prodre i stopi se sa mnom, već što se nešto tvrdo, hladno i nemicajuće uskopistilo uporno pred tom čežnjom i osujećivalo joj svaki napor da mi se potpuno i bez ostatka predaje.

    12. IV PONEDELJAK

    Pustite me prijatelji, poznanici, rođaci, ljubavnice, obaveze... Hoću da znam da ne postojim.

    15. IV ČETVRTAK

    02,45 h
    Svetlost lampe pomaže mi da nad rečima Dolgopolova i prikazima života i remek dela slikarskih majstora, opkrojim svoju tugu. Sa gramofona utihnuli tonovi lišenosti Erika Satia. Sad kroz otškrinut prozor nenametljivo, ne rastačući mir, dopire minimalistička muzika kišenja.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  6. #51

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    05. V 1993. SREDA

    Osluškujem. Ko da se svi šušnjevi i šumovi urotiše da iskljuju zrnevlja razuma iz moje zanesvešćene mozganije. Pospano kliženje točkova mokrim drumom - šaputavo šuškanje posteljine o ljubavnoj igri. Usamljeni koraci neznanca pod prozorom - ječanje kreveta uritmovano sladostrasnim stapanjem dva tela. Gorim dok prislanjam nabubrele ušne školjke uz zidove i vrata, zaglušene udarima poluludog srca. A onda se kroz rešetke od njegovih bolom satrvenih damara, svi tonovi razliše jedinstvenim krajolikom zvuka: sustegnuto, tiho stenjanje i jedva čujno sudaranje stegna u zažudi.

    Samo se u sebičluku može davati.

    U klosteru ljubavi okajavaju se svi grehovi prenebregnuća moralnih kategorija učinjenih pod tim svetim svodom.


    12. V SREDA

    Pesnici su deca. Sama, ostavljena, za vavek napuštena.


    27. V ČETVRTAK

    23,20 h
    Teško, zarđalo sidro nekog potonulog, davno istrulelog broda, duboko zaglibljeno u mulj - vidim to i: vidim svoj život.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  7. #52

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    25.VI PETAK 1993.

    00,30 h
    Pogledi zapitanosti, čuđenja. Šta mu je? Ponavlja se isto pitanje. Poslednjih meseci ljudi me se klone. Strahovita je odbojnost samousredsređenja. Strah, od našnjuvanog pakla u meni, njihov. Čerečeći bol dohvatio povodac i vuče me liticama i rubovima neznavila. A ja sam samo svedok fatumske igrarije što mi, ranojutarski čisto i jasno, željeno biće predstavlja nedosežljivim. U mojoj glavi nema drugih slika osim: poražavajuće, nakrabuljeno bolom, lice u ogledalu; iza, žena glista, uvijajuća, bolno grčećeg tela, pritisnuta noktom sudbine...


    18.VII NEDELJA

    04,40 h
    Menarha noći na čaršavu neba ostavila trag. Spira ga dan.

    13,20 h
    Od vlage strasti potamnelo je srebro na njenim prstima.

    23,30 h
    Stid me je plačevnosti što se još uvek nije izgubila s mog naizgled tvrdog lica.


    Zosim Popac
    Poruku je izmenio zosim, 26.12.2013 u 11:51
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  8. #53

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    17.VIII 1993. NEDELJA

    Svaki umetnički čin pokušaj je ponovnog obićenja (obivstvovanja) Boga, i njegovih promisli. Doživljaj, spoznaja, pomiluj su božanskoga.

    18.VIII SREDA

    Bog nije potreban da bi smo se imali čega bojati. Ali, kada napujdamo svoju dušu u potragu za odbeglim likovima samoosvešćenosti s plantaža egzistencijalnog opovršnjenja, zaglibimo se u močvarama usamljenosti. Onda je težnja za Sveprivlačećim, Svespoznajućim, i molitva Njemu upućena, obučena u haljetke prekopotrebnosti.

    Nezaboravnost – da bi se govorilo o doživljaju; zaboravljanje – da bi doživljaji i stvari vazda novi bili: dvojstvo pozicije umetnikovanja.


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  9. #54

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    Iz dnevnika
    Zapisi sa hodočašća (korišćeni za knjigu „Na putu“, objavljenu 2004.)

    22.VII ČETVRTAK

    10,30 h
    „Čovek priča onoliko koliko zna o tome što govori, ili onoliko koliko mu je potrebno da govori.“
    Mudrost starca na klupi pod strehom Lajkovačke stanice.
    Kiša. Gusta reckava zavesa kišnih kapi čudnovato animirala vagone, ravnodušno ustoličene u nepokretnost. Sprečava me da krenem ka manastiru Bogovađa.

    17,15 h
    Mir Bogovađe. Staloženost. Ponovo šuštanje kiše – zvukovno ospoljavanje ovog blaženstva.
    Spokoj lagano melemi mi dušu. Redovna tiha uzmuvanost monahinja opričinja ovo mesto stvarnim.
    Kasnije:
    Bdenije. Polutama. Polusenke, lelujava igrarija oblika. Vruskavo dogoreva sveća. Čujem: kaplju suze njenog razobličenja. Tonem: u lepljivu prisutnost duha. Potpomognut kakofonijom glasova molim se.

    21 h

    Milina

    Sestra Varvara
    Sestra Efimija
    Sestra Epraksija
    Sestra Paraskeva
    Sestra Sofija
    Kaluđer Jova
    Kaća i
    Miodrag
    Rista i
    Čeda.

    Bog ih blagoslovio.


    23.VII ’93. PETAK

    Ispratiše me zvona Bogovađe.
    Muzičarima Gordani i Žiki Jovanović (ili Pavlović?) doveka hvala za gostoljubivost i lepu reč. Okrepiše me dobri ljudi. Ivo Pogorelić bio je đak, učenik Gordanin.

    11,30 h
    Crkva iznad Mirkovog Brda, stara 120 godina – selo Cvetanovci.
    U kući porodice Bojičić (prota Velibor – Velja, i Spomenka). U ovom mirnom domu, iznenađen ljubaznošću prote i njegove supruge, i udobnošću (kojom sam evo već drugu noć darivan), ja sam izmešten iz spokoja upornom trbuhoboljkom, što je samom sebi priuštih prežderavajući se plodovima šljiva što su se zavodnički, mameći, nadnosile nad staze kojima do ovog lepog mesta dohodih.

    nastaviće se
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  10. #55

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    24.VII ’93. SUBOTA

    Pijaca – banja Vrujci.
    Vlada Maksimović. Dobrohotno, znatiželjno lice dečaka okrepi me. Poklonio sam mu dve pesmice.

    14,00 h
    Paperjasti, sivi leptirić smeđih pegica, sa žirolikim šarama oker boje s braon kapicama poređanih pri vrhu krila, prepipava bliskost boja na mom prstu ( kojim pišem, ali ga ne uznemiruje pokret), na svesci (braon korice), i rancu (siv).

    *
    Ručao sam kruške. Jedan čovek mi tutnuo u ruke desetine krušaka.

    *
    Otpevao sam pesmicu veverici što je uplašeno šmugnula na drvo, a onda se naglo ustavila osluškujući melodiju.

    15,30 h
    Pozdravljam drvo čija me senka odvede u okrepljujući kratki san. Idem prema crkvi na reci Ribnici. Rekao bih, još 1-2 km.

    *
    Na reci Ribnici, pored crkve sv.Petra i Pavla (budući manastir), „Tildžin dvor“. Oko dvora blagostivi ljudi: Milorad Petrović Miketa, Vasić Svetozar, Borisav Vesić, Branko Petrović, Holanđanin, Milan, zet Brankov i Miketin, pecaroš, razveden godinu dana. Na zidu prizemne građevine piše: „Prolazniče čuvaj ovu kuću“ – T.Petrović – Tildža

    *
    Spavam u keliji pored crkve. Preko Ribnice, naspram kelije, zjapeće, crne rane brda – Ribnička pećina. Hiljade slepih miševa. Desetine autohtonih vrsta. Da mi ne otvoriše vrata kelije, uspavljivala bi me noćna muzika šišmiša.

    nastaviće se
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  11. #56

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    25.VII ’93. NEDELJA

    Iznad Ribničke pećine
    Žubor Ribnice. Poneki izdvojen, u dozivanju povišen, ljudski glas. Dole, pravo preda mnom, manastir i kelija u kojoj konačih. Mir.
    Nema ga u meni. Ova tišina spolja – čujem jače brujanje u sebi. Znam, saglasje sa samim sobom darivaće mi spokoj.

    *
    Jutros na bogosluženju: predivni muški glasovi; seljani što su pristigli na jutrenje čine hor. U meni tiho, pritajeno nadahnuće. Ježim se.

    *
    Raskršće. Jednim putem dohodi se do Boškovića, drugim do Vukovića. U ovom trenu strahotne simbolike prase izgacalo polublatnjavo iz jaruge ispred mene i šnjuvajući i tiho grokćući, unezvereno, okrenulo za svojima, levo. Ja bih najradije u jarugu, kroz blato. Ali, šta ću, kompas me vuče na drugu stranu, desno.
    Ispomešaše se, kuće jednih dodiruju kuće drugih, Boškovići i Vukovići. Pomešano je sve u mojoj glavi. Košmar. Rastače ga bol tabana, listova nogu, ruku, ramena, i srca bol nadjačava.

    *
    Putujem: stazama samosvladavanja.

    *
    Što su jači bolovi iz pete i prstiju, što se težina ranca uvećava iz koraka u korak, moje lice postaje čišćije, neprokuženo patničkim grimasama i bolnim kreveljenjem. Ali i tvrđe, surovije.

    *
    Približavam se crkvi i školi iz šume. Očekujem podozrivost i nepoverenje. Sve mi je već poznato. Kao da sam jednom to sanjao.

    nastaviće se
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  12. #57

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    26.VII ’93. PONEDELJAK

    Zadužbina Marka Kraljevića.
    Dveri Krčmarske crkve ostaše zatvorene. Pred sumrak utočište i blagonoćenije nađoh u školi, kraj bogomolje, dobrostivošću učitelja Krstić Zorana.


    *
    Krećem se prema Petnici. Malo ljudi srećem na stazama.

    SLIKE NA STAZAMA

    I
    Oslonjen o štap
    Povijen pod teretom ranca
    Zaglušen dumbaranjem srca
    Koru
    Preplodne otcepljene grane
    Jabuke divljake
    Crnoćubasti detlić kucka

    *
    Bogoljub Jovanović – ukazao na put. A bio je zavinut nekim čudom u mojoj glavi.

    *
    Uspon u selu Žabari svladavam uz gugukanje 11-mesečnog Ilije.

    *
    Petnica. Dopraćen kišom, pozdravljen umivenim zgradama naučno-istraživačkog centra, prigušenim, veselim žamorom mladosti. Ovde sve vri od potrage. Potrage za samosvešću.

    nastaviće se
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  13. #58

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    "Bože, kako si mi se učinila lepom, one nedjelje, u ljubičastoj haljini. Oh, kako si snažno pogodila sva moja maštanja! Zašto si toliko tražila da ti kažem ono što sam hteo da ti izrazim samo pogledom? Misli te vrste gube riječima. Htio bi da predam iz duše u dušu plamenima jedan pogled! A sada, moja obožaana, ma što ti pisao gonjen vremenom tužan ili veseo, znaj da u mojoj duši postoji beskrajna ljubav, da ti ispunjavaš moje srce i moj život, da ništa neće izmjeniti tu ljubav iako je uvijek dobro ne izrazim; da će cvjetati sve ljepša, novija, ljupkija, jer je to prava ljubav a istinska ljubav stalno raste. Ti si moja snaga, ti to vidiš."

    Onore De Balzak, Evelini Hanskoj
    "Ukrašću srce od cigana da raskrstim sa brigama"!

Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234

Slične teme

  1. Pisali smo pisma, sada kuckamo mejlove...
    Autor euridika u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 12.08.2018, 10:34
  2. Zanimljiva pisma
    Autor SQUAW u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 04.11.2012, 12:34
  3. Zvucni zapisi srpskih pisaca
    Autor Инђијац u forumu Poezija
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 31.07.2012, 09:47
  4. Neotvorena pisma svetu - Stefan Lančuški
    Autor Stefan Lančuški u forumu Književnost
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 21.03.2012, 02:00

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •