Da li ste aktivni član neke stranke? - Strana 11
Strana 11 od 11 PrvaPrva ... 91011
Prikaz rezultata 151 do 164 od ukupno 164
  1. #151

    Odgovor: Da li ste aktivni član neke stranke?

    Šta, ovo je preraslo u takmičenje "Ko potroši više reči da kaže da li je ili nije član stranke."?

    Ja sam član DS-a i baš se ponosim time (u inat svima koji se ponose što nisu).


  2. #152

    Odgovor: Da li ste aktivni član neke stranke?

    Citat love hunter kaže: Pogledaj poruku
    Šta, ovo je preraslo u takmičenje "Ko potroši više reči da kaže da li je ili nije član stranke."?

    Ja sam član DS-a i baš se ponosim time (u inat svima koji se ponose što nisu).

    Ma ne, ovo se zove odmeravanje razloga... No, uvek ostane mesta i za one s kratkim odgovorima...

    memento: U vezi prozivanja sam replicirao na neke stavove Pere Ložača (pročitajte njegov post), a ne na Vaše, tako da simpatično maliciozna strelica prema meni je upućena greškom. Ali, sigurno sam je već zaslužio zbog nekih drugih stavova iznetih na ovoj temi.
    Šta čitala... Pera i ja smo u koaliciji, čak imamo i programče. Delujemo u sprezi. Samo još streličarstvo da usaglasimo...

    memento: Slažem se ja sa Vašim tezama kakvo bi članstvo trebalo biti, ali verujem da je to ipak utopija. Kada bi ljudi zaista bili svesni pojedinci onda nam partije verovatno ne bi ni trebale, a i država bi sama, siguran sam, značajno drugačije izgledala....

    Ali, ne može se izbeći činjenica da je pripadanje jednoj partiji i jednoj političkoj, ili bilo kojoj drugoj ideji, limitarujaća pojava, koja nas po suštinskom svom mehanizmu čini zatvorenim za druge, različite ideje. Svaka ideja je prevratnička i njen konačni cilj je ovladavanje prostorom nad drugim ideologijama. Na tom putu one se prilagođavaju i povremenu udržuju sa sličnim ideološkim grupacijama (koalicije), ali zaista retko se stapaju u jednu, čime se gubi identitet one slabije ideološke grupe...

    Znači, pravo je svakog da bude deo političkog kolektiviteta, ali onda takva osoba sigurno mora biti spremna da deo svojih suverenih misli i stavova, koji se razlikuju od opštih, partijskih, "žrtvuje" u ime partijske discipline. I to u praksi ide obično na način da se brojne nepravilnosti (pa i protivzakonite) trpe dok kap ne prelije čašu. Onda, skoro uvek, dođe do pluvanja (ali nije pravilo) po svemu onome što je bilo nepravilno pa čak i radnjama u kojima je do juče i "osvešćena" osoba saučestvovala i davala im legitimitet. Takvih primera u našoj novijoj političkoj praksi je bezbroj...

    Pa, ko je spreman za izazov koji se zove članstvo u političkoj stranci, srećno mu bilo. Mene to ne privlači....

    Eto sad, slažete se, a ne slažete se... Vi ko neki političar...
    Članstvo u stranci je limitirajuće upravo zbog jednostranog mišljenja i zablude da je to tako jedino normalno. Da li je razvoj druge vijuge u glavi članova baš tolika utopija, ne znam. Nadam se da nije, zbog toga sve ovo i pišem.
    Wtf is partijska disciplina? Zbog tog su nekad padale glave, danas srećom ne. Kad bi svi nezadovoljni članovi otkazali poslušnost i reagovali s konkretnim zamerkama, ubeđena sam da bi se nešto promenilo. Rejting stranaka i njihovih lidera strahovito opada, tako da bi upravo za dobrobit stranaka bilo da im članstvo bude trezno, neopijeno vlašću i interesima i nesputano stranačkim hijerarhijskim stegama...

    Boris 74: Moraju naravno postojati lideri koji vuku napred, kao sto je bio pokojni Djindjic, ali u nasim partijama , skoro svim, fakticki vlada kult licnosti.. jedan odlucuje bukvalno o svemu, i to je ono sto mi se ne svidja. I najmudriji i najpametniji pokleknu, ako im se da previse moci. Mora postojati neka kontrola, diskusija, dogovor, da se uvaze i druga misljenja.. Mislim da kod nas ni izbliza toga nema.
    Upravo tako. S tim da bi toga moralo da bude, bar dok nas ne prođu sve boljke tranzicije.. Lako je kad je zemlja stabilna, mirna, bezbedna. U redu je onda i da se ne zna kako se zove predsednik države, ni ko je na vlasti. Ali još uvek se karte dele, još uvek je važno...
    Vrag odneo šnalu...

  3. #153

    Odgovor: Da li ste aktivni član neke stranke?

    Nije mi jasno zasto Memento jasno ne kaze da misli na mene kad pokusava da polemise o nekim detaljima koje sam izneo u svom postu.

    Ovako isprovocira nase drage koleginice, pa se onda u potpunosti slaze sa njihovim misljenjem.
    Mogao bih doci do zakljucka da je uvazenom kolegi ispod casti da vodi polemiku sa jednom obicnim lozacem.

    Postujuci neki red koji treba da vlada na forumu izneo sam na videlo svoju partijsku pripadnost i motive za angazovanje.Kolega se ukljucio i skrenuo temu.
    Nije mi namera da trosim suvise svog i tudjeg vremena na raspravu o tome da li sam u zabludi ili ne, ali mi nije pravo da se drage mi koleginice osecaju prozvane zbog mene.
    Misljenja sam da se moze otvoriti nova tema o npr. DS-u, pa ko voli nek` izvoli...

  4. #154

    Odgovor: Da li ste aktivni član neke stranke?

    Citat pera lozac kaže: Pogledaj poruku
    Nije mi jasno zasto Memento jasno ne kaze da misli na mene kad pokusava da polemise o nekim detaljima koje sam izneo u svom postu.

    Ovako isprovocira nase drage koleginice, pa se onda u potpunosti slaze sa njihovim misljenjem.
    Mogao bih doci do zakljucka da je uvazenom kolegi ispod casti da vodi polemiku sa jednom obicnim lozacem.

    Postujuci neki red koji treba da vlada na forumu izneo sam na videlo svoju partijsku pripadnost i motive za angazovanje.Kolega se ukljucio i skrenuo temu.
    Nije mi namera da trosim suvise svog i tudjeg vremena na raspravu o tome da li sam u zabludi ili ne, ali mi nije pravo da se drage mi koleginice osecaju prozvane zbog mene.
    Misljenja sam da se moze otvoriti nova tema o npr. DS-u, pa ko voli nek` izvoli...
    Ne znam šta pokušavaš da kažeš svojim postom, ali ja sam mislio da je iz konteksta mog pisanja jasno na koga sam mislio jer si ti insistirao na opredeljivanju i izjašnjavanju ko je za koju opciju. Naravno da mi nije ispod časti da se dopisujem s tobom, ali sam želeo u jednom postu da kažem sve što sam u tom trenutku mislio i da ne repliciram na 2-posta od jednom.

    To sa DS-om ne pije vodu, zato što DS smatram potpuno sličnim ostalim partijama u stranačkom i organizacionom smislu, odnosno u načinu delovanja u ovim političkim prostorima. Uostalom, nisam ga ja prvi ni pominjao. Međutim, njegova (najveća?) odgovornost za sve dobro i loše što se događa u ovoj državi posle 5. oktobra mislim da se ne može i ne treba prenebregnuti. Dakle, DS smatram u svom algoritmu delovanja u organizovanju svog partijskog rada suštinski ni boljim ni gorim od ostalih stranaka, odnosno čak ga smatram operativnijim od većine ostalih. Hoću da kažem da ne postoji stranka u koju bi se učlanio i da imam prema njima istu distancu, bilo da se radi o DS-u, ili bilo kojoj drugoj partiji u zemlji Srbij, da ih sve ne nabrajam, prvenstveno zbog takvog tipa kolektiviteta kakav već vlada u političkim organizacijama i koji svakodnevno oko sebe godinama slušam, gledam i doživljavam...

    Svoj stav ipak ne smatram superiornijim od tvoga, ili bilo čijeg drugog, a razlikuje se od moga, ali ni podređenijim. Verujem da ćeš se složiti da imam potpuno pravo na njega, kao što i ti imaš potpuno pravo da budeš član partije koju već odabereš.

    Nadam se da smo se sada bolje razumeli.
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  5. #155

    Odgovor: Da li ste aktivni član neke stranke?

    Postoje razlozi zbog kojih se neko uclanjuje u stranku.
    Po mom misljenju:
    99% iz interesa.
    1% zele da promeni nesto u drzavi.
    Zato nisam clan stranke niti sam ikada bio
    Svaka roba ima kupca!

  6. #156

    Odgovor: Da li ste aktivni član neke stranke?

    pa ako sam luda, nijesam blesava...da se pridruzhujem ovoj paleti guzica, lopova, ljiga, suncokreta (chas srbi, chas crnogorci, chas hrvati, chas jugosloveni)

    mozhda, ali mozhda se prikljuchim komunjarama...
    vratite nam jagnjece brigade!
    'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović

  7. #157

    Odgovor: Da li ste aktivni član neke stranke?

    Slobodno vreme troshim na sviranje, slikanje i negovanje biljaka...
    Politiku ostavljam onima shto nemaju - niti talenta - niti znanja za bilo shta drugo...

  8. #158

    Odgovor: Da li ste aktivni član neke stranke?

    Ček...koliko ja čitah druge, mnogi su "oprali ruke" tvrdeći da nisu glasali ZA već PROTIV. A svako ko je ikada bio na izborima zna da postoji samo opcija ZA.
    Nego...možda je razlog tome što su dovoljno svesni da su tim svojim činom DALI LEGITIMITET gomili kriminalaca i lažova nesposobnih da ovo društvo povede napred ?
    Polemika oko izlaženja na izbore ? Pa ljudsko je pravo da BIRA...a ako nema ništa vredno u ponudi...što bi onda "pravili kompromise" ?
    Drugo...mislim da je jasno svakome da izbori nisu validni ukoliko na njih ne izađe (i ispravnim glasanjem ne potvrdi svoju volju) većina stanovništa koja je punoletna. Kombinatorike tipa (smanjimo procenat dovoljnih glasača) je licemerje i varanje. Koga bi ti neki predstavljali ako bi imali minoran procenat podrške ljudi ?
    Da se razumemo...ovde mislim , pre svega, na BROJ ISPRAVNIH GLASOVA...ne na BROJ DOBIJENIH ?
    Demokratija ? Kakva je to demokratija kada "birate" a ne znate koga ? Posrednici ? Ma daaj...ukidoše jedinu demokratsku opciju izbora gradonačelnika da bi i to "stavili pod šapu".
    Ono što znam...NEĆU PATRIJSKU DRŽAVU, hoću državu jednakih startnih pozicija u kojoj će sposobni i vredni imati šansu da nešto pozitivno urade.
    P.S. Voleo bih da mi zagovornici opcije "promene iznutra" navedu primere kada je to "pilo vodu" ? Dosadašnja istorija je pre dokazala da je vlast, vremenom, sve "kvarnija" i sve izolovanija od naroda...da bi je na kraju narod silom i skinuo. Oni što ne glasaše...svima su pokazali da su ona snaga koja će, možda sutra, biti "udarna pesnica" savesti i volje naroda.
    Institucije su zaražene partijskim kadrovima (setite se vajnih predsednika Izbornih komisija koji su , ranije, pokrali glasove naroda) i samim tim mnogi su svesni da se NIŠTA BITNO nije ni promenilo (što se tiče "običnih" tj. nepartijskih građana).
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  9. #159

    Odgovor: Da li ste aktivni član neke stranke?

    Да ја сам код Чеде и Бориса !

  10. #160

    Odgovor: Da li ste aktivni član neke stranke?

    Ne, i verovatno nikada necu biti!
    Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!

  11. #161

    Odgovor: Da li ste aktivni član neke stranke?

    Citat carapic kaže: Pogledaj poruku
    Postoje razlozi zbog kojih se neko uclanjuje u stranku.
    Po mom misljenju:
    99% iz interesa.
    1% zele da promeni nesto u drzavi.
    Zato nisam clan stranke niti sam ikada bio
    Takodje.
    Laktanje, bezobrazluk, bestidnost, djon - obraz.. Sve to mora makar po malo ako se zeli biti koliko - toliko uspesan u toj disciplini. Mislim, meni je fenomenalno da sa nekim ko ti se juce na'sovao majke uzduz i popreko, danas stupis u koaliciju i kao opravdavas njegove stavove i on tvoje..

    Sve ovo pricam zarad sjajnog teksta koji sam izbunar'la OVDE.

    Život bez muke

    Ispovest običnog srpskog socijaliste




    Ni danas ne razumem moje vršnjake kojima su devedesete krive za sve meni je to bio najbolji period u životu. Seminari, sastanci, konferencije, mlade i naivne partijske koleginice . Rad na terenu, izbori, pa onda ono posebno zadovoljstvo kada Ivica izađe pred kamere i arogantnim i samozadovoljnim glasom počne da saopštava rezultate. Uh, kako sam voleo te trenutke, kada onim izdajnicima saspe u lice cifre koje jasno govore da ovaj narod nikada neće odustati od svoje slobodarske tradicije. Dobro, možda smo ponekad nešto i namestili, možda sam i ja učestvovao u tome, ali kao dobar partijski vojnik, uradio bih to opet. Zar je trebalo da dopustimo onom nemačkom špijunu ili bradatom ludaku da preuzmu upravljanje zemljom u trenucima kada se na nju obrušio ceo svet, bez ikakvog razloga?

    Moje ime nije važno. Mislim, nije da se plašim da ga kažem (čega se ja to bojim, ne znate vi mene) ali mislim da u ovom slučaju nije presudno. Samo velika muka me je naterala da se oglasim. Nepravda, ako baš hoćete. Da biste bolje razumeli kolosalnost ničim zaslužene mizerije kojoj sam u poslednje vreme izložen, krenuću od najranijih dana. A to u našem slučaju znači od kraja osamdesetih godina prošlog stoleća.

    Rušenje Berlinskog zida i svrgavanje diktatora kojeg je većina mojih komšija makedonizovala, nazivajući ga "Čaušeski", proživljavao sam kao učenik završnih godina srednje škole. Dok su se svi užasavali scenama streljanja dvoje oronulih staraca, ja sam intenzivno patio za devojčicom koja me je ostavila uz obrazloženje da se ljubim kao da imam veštački jezik. Kada sam insistirao da mi to malo pojasni rekla je da biram između "ljigavo" i "statično". Nije baš da je doktorirala taktičnost, ali takve se stvari neuporedivo lakše podnose kada imaš šesnaest ili sedamnaest godina. Pošto sam najzad prebrodio muku koja mi je natovarena njenim nepažljivim rečenicama, trgnuo sam se i počeo da primećujem i neke druge stvari oko sebe. Pojavio se jedan političar za kojeg je moj brat (kakav je to idiot! ) tvrdio da ima frizuru kao da je tek sišao sa motora, bez kacige. Odmah sam ga zavoleo. A kako i ne bih? Pa ja, bre, nisam imao pojma ni ko sam ni šta sam dok on nije počeo da drži svoje istorijske govore (onaj kreten od mog brata mi kaže - kao da ti je neko branio). Naročito onaj pred milion ljudi, kad ga je na našu svetu zemlju spustio helikopter. Poster nevaspitane Kim Vajld (na njemu čak nije bila ni obrijana ispod pazuha!) ustupio je mesto ogromnoj fotografiji ponosnog čoveka na kojoj je pisalo "Smrt fašizmu, Slobodan narodu". Učlanio sam se u omladinu njegove stranke i već na prvim izborima sa ponosom zaokružio njegovo ime. Kud će veća čast po mene - taman sam stekao pravo glasa i upotrebio ga na način koji me je ispunjavao beskrajnim ponosom. Glas je najmanje što sam mogao da dam za tog čoveka ("daj mu i bubreg, šabane", govorio je moj brat kada sam polazio da glasam).



    Na fakultetu nisam imao nekih problema napredovao sam u hijerarhiji jedine ispravne stranke i brzo došao u mogućnost posedovanja velikog novca. Ni danas ne razumem moje vršnjake kojima su devedesete krive za sve meni je to bio najbolji period u životu. Seminari, sastanci, konferencije, mlade i naivne partijske koleginice . Rad na terenu, izbori, pa onda ono posebno zadovoljstvo kada Ivica izađe pred kamere i arogantnim i samozadovoljnim glasom počne da saopštava rezultate. Uh, kako sam voleo te trenutke, kada onim izdajnicima saspe u lice cifre koje jasno govore da ovaj narod nikada neće odustati od svoje slobodarske tradicije. Dobro, možda smo ponekad nešto i namestili, možda sam i ja učestvovao u tome, ali kao dobar partijski vojnik, uradio bih to opet. Zar je trebalo da dopustimo onom nemačkom špijunu ili bradatom ludaku da preuzmu upravljanje zemljom u trenucima kada se na nju obrušio ceo svet, bez ikakvog razloga?

    Jedini problemi koje sam tokom devedesetih imao bili su porodične prirode. Sa roditeljima ne - oni su bili na sličnim pozicijama, s tim što su malo više simpatisali onog vojvodu što je doktorirao sa 24 godine i iz svakog verbalnog (a i fizičkog, uz malu pomoć telohranitelja ili vatrenog oružja) duela izlazio kao superiorni pobednik. Meni je to odgovaralo, jer mi je bilo jasno da smo sa njim na istom zadatku, pa čak i onda kada smo glumili da se svađamo. Brat je bio moj najveći problem nikada nije hteo da uzme od mene ni prebijenu paru, kao da su moji novci šugavi ("nisu oni šugavi, oni su krvavi", rekao je jednom. Insistirao je na tome da ne želi da mu ja pomognem da nađe posao i da će pre da umre nego da preko članstva u stranci dođe do uhlebljenja. Radio je na njivi, konobarisao, leti skapavao po građevinama i završavao fakultet. Posle povratka sa fronta (mobilisan avgusta 1991. godine) nikada nije pričao šta je tamo preživeo, ali je redovno pravio gadljive izraze lica kad bi se na televiziji prikazivala neka legitimna odbrambena akcija naše vojske. Jula 1995. godine posvađali smo se žestoko - on je tvrdio da je negde u Bosni (nisam nikada ni čuo za ime tog mesta, a i bio sam zauzet pripremama za more, sa tri stranačke koleginice) napravljen jeziv masakr i da ga je tih dana bilo sramota zbog budala i ubica koje, sasvim slučajno, pripadaju njegovom narodu. Roditelji su stali na moju stranu (naravno, neće valjda na njegovu) i on se već narednog dana odselio. Čim je završio fakultet, spakovao se za Australiju. Posle toga došao je još samo jednom sredinom 2002. godine, u vreme kada je meni bilo veoma teško. Dve godine sam bio bez privilegija, posla i bilo kakve perspektive, a zemljom je upravljao onaj kojeg smo se najviše užasavali - nemački student, isti onaj koji je prizivao NATO bombe koju godinu ranije. Moj brat je tu sumornu situaciju video kao "nadu za drugačiji život", govorio je da na ulicama najzad vidi nasmejana lica i oseća neverovatnu energiju i da ozbiljno razmišlja o tome da se u Srbiju vrati. Za moje partijske drugove i mene je tvrdio da smo "dobro prošli" i da bi mi bilo bolje da "po prvi put u životu potražim neki pošten posao nego što kukam za vremenom kada sam živeo od krvi i znoja drugih ljudi".

    Brat se nije vratio. Marta 2003. godine stigao je e-mail vrlo kratkog sadržaja - znao sam da je moja zemlja bolesna, ali da je dotle došlo, nisam mogao ni da pretpostavim. Nikada se neću vratiti, a vama ću pomagati samo ako se ona budala (mislio je na mene) opameti i počne da živi od svoga rada a roditelji prestanu da obožavaju smrt, mitove, krv i junačku prošlost. Iako nismo ispunili neke uslove (tačnije: nijedan) on roditeljima ipak pošalje novac - uvek je bio nepopravljivi emotivac i verovao u to da je porodica svetinja i da nismo birali svoje roditelje.

    Meni su te tri godine posle oktobraskog puča (tada nisam smeo tako da ga zovem a danas, hvala bogu, smem, kad god hoću!) bile najgore u celom životu. Stari prijatelji me zaboravili, ili su se samo razbežali u sigurnost koju pružaju članstva u partijama na vlasti. Pokušao sam i ja - prebacio sam se u legalističku stranku, veoma blisku mojim patriotskim svetonazorima, ali su me čak i oni držali na ledu. Valjda je trebalo da prođe određeno vreme, da se stvari malo primire. Uvidevši ubrzo da od njihovih priča nema ništa, a moj život neumitno prolazi, sredinom 2004. godine pravim riskantan potez i odlazim pravo u osinje gnezdo - učlanjujem se kod "žutih". Šta je trebalo, da radim za bednih 200 evra, ja, koji sam uvek kod sebe imao hiljade dolara ili maraka? Moji novi partijski drugovi su u početku bili podozrivi, ali su se stvari naglo popravile dolaskom novog rukovodstva. Radio sam neke kampanje, sticao nova poznanstva, pričao sa važnim ljudima i trud se isplatio posle jednih izbora, kao čovek od poverenja nekih važnih kadrova, dobio sam sjajan posao u opštini. Lezi 'lebe da te jedem, nisam verovao koliko sam sreće imao. Kao da se ponovo vratio onaj zlatni period mog života. Moja stranka na vlasti, sa tenedencijom ostanka, vođa još naočitiji, ja ne radim ništa i primam pristojnu platu - upravni odborčić tu i tamo, dnevnica ovamo i eto mene na starim stazama slave.



    Taman kada sam pomislio da sam se sjajno uvalio, dođe ova nesrećna kriza. Nije me to uplašilo - kakvu smo mi pizdariju napravili devedesetih, pa smo opet sjajno živeli. Valjda zato što nismo bili tako meki, pa galama siledžija sa Zapada nije mogla da uplaši našeg tadašnjeg vođu. Da se razumemo - i sadašnji je fantastičan, državotvoran, ne da Kosovo - sve to stoji, ali je popustljiv na reakcije javnog mnjenja i naloge koji mu stižu od nekih moćnih međunarodnih institucija. Tu, najzad, dolazimo i do moje muke. Mislio sam da je zajebancija kada su objavili da u opštinskim administracijama ima viška zaposlenih. Izgleda da nije bila. Stvarno misle neke ljude da otpuštaju. I, kako sam čuo, ja sam jedan od njih. Kao, muljao sam mnogo. Ko nije? Ne mogu da se uzdržim kada mi se ukaže prilika. Ko može? Zapošljavao rodbinu. Ko to ne radi?

    Žena taman navikla na najbolju kozmetiku, klinci idu u privatne škole, ipak sam dostigao jedan nivo životnog standarda koji, po mom skromnom mišljenju, apsolutno zaslužujem, a oni meni tako. Pa nije li to najveća nepravda koju možete da zamislite? Naravno da jeste. Mada, nije sve tako crno. Postoji kod nas jedan večiti borac protiv nepravdi, visoko je kotiran u stranci koja je trenutno opozicija, ali bi brzo mogla da dođe na vlast. Ako i dobijem otkaz, otpremnina će biti dovoljna da se životari do trenutka kada moja nova stranka preuzme veliku odgovornost oličenu u upravljanju ovom jadnom i unesrećenom zemljom. Kao iskusan kadar, verujem da ću dobiti novu šansu. Život je, ipak, toliko lep. Pogotovo u Srbiji.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  12. #162

    Odgovor: Da li ste aktivni član neke stranke?

    Bio sam clan samo jedne stranke. Ali ne ove nego one. I ponosan sam zbog toga.
    Bio sam na promociji DEESA kada je bilo nas dvadesetak
    i kada je 90 posto ljudi bilo za SPS . izmedju ostalih i DC i BDJ,
    koji su ga smatrali za novog Karadjordja i velikana srpske istorije.
    Akademik i pisac i roker i bajker a posle su ga se odrekli i\
    pricali nesto sasvim drugo.

    Bio sam clan stranke Zorana Djindjica jer je on za mene bio nada i
    i sve ono u sto sam verovao da moze da se desi i da on moze to da ostvari.
    Bio je sve a plus toga i hrabar.
    Posle njega izgubio sam ono najvaznije. Izgubio sam nadu.
    A to nova DS i njihov novi lider samo potvrdjuju iz dana u dan.



    Sada imam svoju stranku.
    Stranka je mala, ja sam jedini clan a samim tim i lider.
    Stranka se zove SDBS.........
    pa ....narode moj .....!
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  13. #163

    Odgovor: Da li ste aktivni član neke stranke?

    Citat Lady S kaže: Pogledaj poruku
    Daklem, da li ste aktivni član neke političke stranke, ili ste možda samo simpatizer?
    Nisam član nijedne stranke , ali naravno glasam za SDP moj SKH ( Saveza Komunista Hrvatske) . Da se nije raspao KPJ svom dušom i telom bi bio član KPJ. Nadam se da čemo uskoro u Hrvatskoj stvorit pravu radikalnu komunističku partiju i bit ču član te partije koja če otvoreno zagovarat obnovu voljene domovine Jugoslavije , nacionalizaciju jugoslavenskog nacionalnog blaga ( to znači teška kazna pa i smrtna pljačkašima koji su orobili našu voljenu Jugoslaviju i podčinili ju sebi) , dalje zalagat čemo se za konačan obračun sa svim fašizmom na tlu Jugoslavije , baš svim počev od ustaša i kosovskih albanskih fašista koji su oteli Kosovo Jugoslaviji. Možda če se neko smijat ovome , al videmo kroz 5,6 godina kad naši radikali uđu u sabor sa najmanje 5,6,7 mandata što če bit dosta za vlast pod uslovom da SDP osvoji bar oko 56 mandata koliko i ima sad u saboru.HSLS je naprimjer osvojio samo 2 mandata i u vlasti je , dakle stoji teza da če nama radikalima bit dosta osvojit 5,6,7 mandata i zajedno sa SDP ,IDS,HNS tvorit vlast i postič naš politički program.

  14. #164

    Odgovor: Da li ste aktivni član neke stranke?

    Ne i vrlo sam ponosan zbog toga

Strana 11 od 11 PrvaPrva ... 91011

Slične teme

  1. Politicke stranke
    Autor lenjivica u forumu Politika
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 02.10.2010, 13:31
  2. Program moje političke stranke
    Autor Turkmenbashi u forumu Politika
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 25.02.2010, 15:54
  3. U ime svih nas iz 50 i neke...
    Autor Temly u forumu Chit-Chat
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 18.03.2009, 11:23

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •