Odgoj je različit, to znaju i vrapci na grani.

Mene zanima Vaše stajalište oko toga da li smatrate da sa djetetom treba biti samo roditelj te imati autoritet ili mislite da nije loše biti i prijatelj u isto vrijeme?

Ja osobno sam proživjela lijepo djetinjstvo gdje je tata bio veliki autoritet mojim sestrama i meni ali ujedno je znao se prešaltat na prijatelja. Istina, to nije bilo često ali nije bio strogo opredjeljen da samo odgaja i 'zapovjeda'. Mama je bila uvijek više prijatelj i, kao žensko dijete, dakako da sam neke stvari više pričala sa njom.

Svojoj maloj se trudim postaviti da me poštuje kao roditelja ali i da u mene ima povjerenje za neke tekuće probleme vezane za godine kroz koje prolazi. Trudim se ne omalovažati njezine simpatije prema dečkićima, trudim se shvatiti kad se sa nekom kolegicom iz razreda posvađa. Trudim se u tim situacijama biti prijatelj jer roditelj nije toliko nužan tada kao prijatelj.