Evo pred vama jedne pesme poprilično različite od do sada napisanih.
Pesma se zove "Prodavnica" i govori o onim malim ljudima kojima je lepše da sede sa sebi sličnima ispred neke prodavnice i ispijaju pivo nego da idu do svojih kuća gde ih čeka brdo nerešenih problema.
Ne ulazeći u kritiku tih ljudi kroz pesmu sam pokušao da oslikam činjenice koje ovu tematiku sačinjavaju.
Prodavnica
Neugledna prodavnica pored druma,
u njoj malo društvo odabrano sedi
na gajbama, blago zamućenog uma
sa mukama u dušama tek su bledi
odsjaj ljudi što su nekad srećni bili.
Ubilo ih novo vreme i svet vrli,
poluživi skupili se da bi pili,
uteha su jedno drugom tako obrmrli.
Svet se vrti i ne staje, svojim tokom
vreme teče polagano prema kraju,
uplašeni ljudi u transu dubokom,
to su jad i tuga u svom punom sjaju.
Tužne ljude prekrilo je teško veče,
prodavnica zatvar se, zadnje piće
ispija se, vreme kao da ne teče,
al' već sutra svi zajedno opet biće
jer pobeći iz tog kruga niko neće.
------------------------------------------------------
Pesma iza pesme
Neko tugu svoju goni,
neko svoju tugu grli,
neko teške suze roni,
neko kraju svome hrli.
Neko život sam proživi,
neko nikad sam ne može,
nekome su drugi krivi,
neko bi iz svoje kože.
Nikad niko ne dobije
što se hoće, što se želi,
od života se odbije
što sudbina ti dodeli.