U mnogim trenucima života čovek se oseća porobljen od strane onih ljudi koji su se savršeno adaptirali u odnosu na njegov duhovni svet;ne zapažajući njihovo sve tesnije,sve prisnije opštenje sa njegovim ljudskim potrebama,a sve u cilju njegovog razoružavanja,ovi ljudi porobljivači poprimaju oblik svega onoga što porobljeni smatra svojim željama,ili barem njihovim obrisima.
Vremenom,ovo putovanje dvaju bića koja svako na svoj način tumače ovu simbiozu postane sve teže- prvom jer mu je ''prazna školjka'' sve teža,a drugom jer ne može da podnese oponašanje stvarnosti te školjke,jer ne može više da podražava privid koji mu je u početku bio potreban kako bi savladao ''domaćina''.
Tako duhovni ''osmi putnik'' do jedne granice proždire svog ''domaćina''.
Kada se duhovni ''osmi putnik'' iseli konačno iz ''domaćina'',šta ostaje za njim?
Zaista,šta ostaje iza duhovnog ''osmog putnika''?
Da li ste nekom od njih bili ''domaćin''?