Evlija Čelebija je jedan od najznačajnijih osmanskih putopisaca, rođen je 1611. u Istanbulu i umro je 1682. u Egiptu. Putopisi Evlije Čelebije imaju velikog značaja za istoriografiju, proputovao je Osmansko carstvo i objavio je svoje putopise. Čelebija u svojim putopisima opisuje gradove, istoriju, građevine, običaje itd. U njegovim putpisima se opisuju i balkanske zemlje sedamnaestoga veka kao i predeli današnje Vojvodine. Na ovoj temi će biti predstavljeno nekoliko njegovih putopisa koji opisuju tadašnji izgled sela i gradova u današnjoj Vojvodini. Prevodi Hazima Šabanovića.
Palanka Pančevo
Najpre smo prošli preko spomenutog drvenog mosta što je (podignut) na 17 transportnih i pontonskih lađa preko reke Dunava blizu Grocke (Hisardžik), jedan sat niže od Beograda i došli u palanku Pančevo (Banč-ova) u temišvarskom ejaletu.
To je palanka (sagrađena) od drveta. Ima četvorougaoni oblik a leži na onome zelenom bogatome mestu gde se Sava uliva u Dunav. Opseg joj iznosi stotinu koraka. U njoj ima gradski zapovednik (dizdar), 50 vojnika, dovoljan kontigent municije (džebe-hane), džamija, han i mala čaršija. Međutim hamama nema. Kuće su joj većinom pokrivene trskom i rogozinom.
Reka Tamiš dolazi čak iz planina iz zemlje Erdelja, iz brda gradova Karansebeš, Lugoš, Faget, Šolmoš, protiče kroz temišvarski opkop i onda se uliva u Dunav. To je malena i močvarna reka.
Kasaba Pančevo nalazi se na teritoriji temišvarskog ejaleta. Ona je oslobođena od izvanrednih nameta. To je kadiluk od 150 aspri.
Idući odatle prema severu došli smo u selo Seleuš (Zedeš). To je alajbegovo selo. U ovim poljima nema kamena ni koliko bobovo zrno, a toliko obiluju biljem i travom da se u njima može konjanik izgubiti.
Odatle smo stigli u palanku Dentu.