Svuda u svakoj religiji se spominje nekakvo idealno mesto gde dobri vernici
dospevaju nakon što odsluže svoj rok života na ovom mestu punom patnje i greha.
Tamo ih očekuje beskrajno bitisanje u blaženstvu i spokojstvu, sve je super i svi se divno osećaju.
Nema više boli i patnje, muke i rada, nema grehova nema masne klope i ljute rakije.
Muslimanima kao plus pripada još i nekoliko devica, dok hrišćani mogu da uživaju u
danonoćnim koncertima anđeoskih horova...do kraja večnosti
U raj dospevaju samo oni koji osećaju beskrajnu ljubav i ako su kojim slučajem sve njihove voljene osobe
sa ovoga sveta dospele u pakao, oni se ipak nekako raduju što su dobili zasluženu nagradu.
Ne čuju krike svoje dece ili roditelja koji izgaraju dole u paklu,
naime dobra je zvučna izolacija tamo gore među oblacima, a i na kraju - svojom nesebičnom ljubavlju prema bližnjima
su izborili pravo da se sada u miru odmaraju bez ikakvih briga oko svojih bližnjih.
Prema tome Raj je prepun egoista.
Ja ni pola sata nebih proveo na jednom takvom mestu.
Kako vi zamišljate vaš individualni raj?
Jel se palite na neograničene količine devica, dobro uvežbane horove ili plandovanje do kraja večnosti?
kakve usluge pruža to idealno turističko mesto po vama?
Da vidim u čijem raju bih rado proveo godišnji odmor