Zanima me vase misljenje o vaznosti fizicke privlacnosti u vezi ili mozda preciznije onoj hemiji izmedju dvoje ljudi. Da li je to neophodno za srecan zajednicki zivot.
Konkretno, u vezi sam preko godinu dana i poverenje, uvazavanje, paznja i ostale stvari su jako dobre i sa te strane sam jako zadovoljan. S druge strane, za razliku od nje, sa moje strane fizicka privlacnost nije na bas visokom nivou. Ima je, ali nije tako jaka.
Zbog toga se trenutno nalazim na prekretnici da li da ulazim u neke ozbiljnije price o zajednickom zivotu, sto ona vec ocekuje i za sta kod nje ne postoji dilema. Osecam kod sebe neku blokadu, jer to sto nisam siguran da li je ona ta koju zelim pored sebe do kraja zivota me sprecava da se dam u potpunosti, da planiram neke dalje korake osim toga gde cemo na klopu, za vikend...itd
Dobro se slazemo, imamo kvalitetan odnos, ne svadjamo se, ali jednostavno kod mene nema onih leptirica u stomaku, nema nekog prevelikog uzbudjenja kad treba da se vidimo, one treme kad ti srce zaigra. Nemam osecaj ushicenja kad je zagrlim, da je ona ta koju najvise zelim. Ovo sam imao u nekim prethodnim vezama, ali tamo nisam imao neke druge stvari.
Da li precenjujem ovaj osecaj? Da li ste nekad ostavili zbog ovakvih stvari nekog ko vas voli, dobar je prema vama, posvecen? Da li niste a sad mislite da je trebalo?