Sam Stvoritelj je svemoguć i logično je da iz te moći proističe i sva energija i sila kojom je Jehova stvarao. Jednostavno rečeno ta aktivna sila, snaga ili moć je u Bibliji nazvana sveti duh. Postoje mnogobrojni dokazi za tako što upravo u Bibliji. Način kako Biblija upotrebljava reč ”sveti duh” ukazuje da je to kontrolisana sila koju Jehova Bog upotrebljava za ostvarenje svojih raznovrsnih namera. U određenom se smislu može uporediti s električnom strujom, snagom koja može biti upotrebljena u najrazličitije svrhe.
Ja ću ti navesti nekoliko primera iz Biblije:
A zemlja beše bez obličja i pusta, i beše tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.(Daničić-Karadžić)
U 1.*Mojsijevoj 1:2 (NS) piše: ”A Božja delujuća sila [”duh” (hebrejski: rach)] kretala se amo-tamo nad površinom vod.” U ovom je slučaju Božji duh, njegova delujuća sila, služila pri oblikovanju Zemlje
Zatim, Bog upotrebljava svoj duh za prosvetljavanje svojih slugu. David je molio: ”Nauči me činiti tvoju volju, jer ti si moj Bog. Tvoj duh [rach] je dobar; on me vodi zemljom čestitosti. Ovo svakako nije bila osoba koja je vodila Davida” (Psalam 143:10,*NS). Kad je bilo postavljeno 70 sposobnih muževa da pomažu Mojsiju, Bog mu je rekao: ”Moraću uzeti nešto duha [rach] koji je na tebi i staviti ga na njih Da li je Jehova stavio osobu na njih ili je svojom aktivnom slilom pomoga Mojsiju da iyabere ove ljude? ” (4.*Mojsijeva 11:17,*NS).
Biblijska proročanstva bila su zapisivana kad su Božji ljudi ”bili poneseni (ili inspirisani) svetim duhom (grčki: pnema) Opet pitanje da li je sveti duh osoba koja je bila u inspirisanim prorocima ili sila, Jehovina moć?” (2.*Petrova 1:20,*21, NS). Tako je Biblija bila ”od Boga nadahnuta”, a za to upotrebljena grčka reč je Thepneustos, doslovce: ”od Boga udahnut”
Evo još nekoliko događaja koji trebaju da nas podstaknu na razmišljanje o svetom duhu kao sili ili kao osobi: (2.*Timoteju 3:16,*NS) Sveti duh je prouzrokovao i to da su određeni ljudi imali vizije ili proročanske snove (2.*Samuelova 23:2; Joel 2:28,*29; Luka 1:67; Dela apostolska 1:16; 2:32,*33).
Sveti je duh potaknuo Isusa da nakon svog krštenja ode u pustinju (Marko 1:12). Duh je u nutrini Božjih slugu bio poput vatre i ta ih je sila poticala. Osposobljavala ih je da govore odvažno i hrabro (Mihej 3:8; Djela apostolska 7:55-60; 18:25; Rimljanima 12:11; 1.*Solunjanima 5:19).
Svojim duhom Bog izvršuje svoje sudske presude nad pojedincima i čitavim narodima (Izaija 30:27,*28; 59:18,*19). Božji duh može dospeti svugde, delujući u korist ljudi ili protiv njih (Psalam 139:7-12)
Na drugoj strani stoji pitanje: kome je u korist da izazove konfuziju među ljudima i nerazumevanje istine o Bogu, Božjem sinu, svetom duhu, Bibliji i istini iz Biblije?