Stvaranje ćirilice i dalji razvoj pismenosti
Rad Ćirila i Metodija u Velikoj Moravskoj naišao je na nepovoljan odjek u Franačkoj državi budući da je taj isti rad značio širenje vizantijske politike na teritorije koje su spadale u franačku interesnu sferu. To je dovelo do uplitanja pape u sukob ali sa neočekivanim posledicama - blagoslovom da se misija nastavi. Međutim, po Konstantinovoj, odnosno Ćirilovoj smrti, misija praktično gubi na značaju. Učenici koje su Ćirilo i Metodije ostavili za sobom da nastave rad proterani su iz Velike Moravske. Najistaknutiji među njima, Klimen i Naum su svoj rad nastavili na Balkanu, stvorivši novo pismo, lakše za upotrebu, ćirilicu. Prvi spomenik pisan ćirilicom je Miroslavljevo jevanđelje iz XII veka. U srednjevekovnoj srpskoj državi, kultura se dalje razvijala pod okriljem velike vladarske dinastije Nemanjića. Veliki značaj u razvoju kulture imao je prosvetiteljski rad najmlađeg sina velikog župana Stefana Nemanje, Rastko Nemanjić, odnosno Sveti Sava. Veliki napredak koji je srpska kultura u to doba ostvarila naglo je sasečen odumiranjem nemanjićke loze 1371. godine i turskim osvajanjima posle Kosovske bitke 1389. godine. Srpska srednjevekovna kultura je u doba Nemanjića razvijana u vladarskim zadužbinama, manastirima, i školama koje su radi obrazovanja kaluđera osnivane pri tim manastirima. Iz ovog perioda potiče višestruko značajan dokument, Dušanov zakonik iz 1349. godine.