Jedna tema me *naterala* da napisem nesto o zabludi.
Sta je zabluda?
Svesna laz?
Lazno verovanje?
Iluzija?
Privid?
Laganje sebe,drugih?
Da li su zablude zamke ?
Kako dolazimo od zablude do istine?
Jedna tema me *naterala* da napisem nesto o zabludi.
Sta je zabluda?
Svesna laz?
Lazno verovanje?
Iluzija?
Privid?
Laganje sebe,drugih?
Da li su zablude zamke ?
Kako dolazimo od zablude do istine?
Najveca vlast je vladati sobom.
Mjesto prebivališta većine...
'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović
Od zablude do istine dolazimo promisljanjem,temeljnim promisljanjem,gde nema mesta za slucajnu misao,gde postoji samo cista misao. Zablude su obicno culne forme,npr iz daljene vidimo nekog i ubedjeni smo da je to neko koga poznajemo,a ustvari kada nam se priblizi uvidjamo da to nije taj neko. To je npr trenutna zabluda,ali znajuci tog nekog ,kako izgleda i ostalo,ne moguce je da pogresimo i ostanemo u zabludi. Znaci zakljucak je da zabluda nestaje znanjem,najbolje i najsigurnije znanje nastaje cistim promisljanjem,oslobadjanjem uma od svih predrasuda,predstava i usredjivanje na samu istinu.Ona je uvek tu,kao i ljubav,samo je potrebna odredjena snaga,u ovom slucaju misaoni napor da se ostvari kako bi se istina spoznala i pobegla od zablude.
Zabluda je rezultat nekih nepromisljenih (nesvarenih) podataka.
Pitanja i traganje odgovora, pitanje, odgovori, pitanja, odgovori. <---- ovo razbija zablude.
Voljnost da se GLEDA, voljnost da se TRAZI kvalitetan odgovor.
Life has a motto: that any game is better than no game.
- LRH
lado,
tema koju si otvorila u sebi sadrži toliko toga na šta treba odgovoriti.Moraću dobro da razmislim o svemu ovome i da se na pravi način pozabavim zabludi,tom lutanju kroz snove koje smo sebi nametnuli,a nesvesno se njima zarobili.Naravno,zabluda može biti još mnogo toga,puno je načina da se zaluta i puno je razloga da se čovek oseti dobrovoljno zalutalim,ili nesvesno uvedenim u jednu igru na čijem početku je mislio kako je kontroliše,da bi zatim shvatio kako nije u potpunosti upoznat sa njemim mehanizmom,ili se barem sa njim ne slaže na onaj način na kojije potrebno da bi toa igra bila njegov put,a ne zabluda.
Odlična tema i nadam se da ću uskoro imati nešto više i pametnije u vezi sa njom da napišem.
od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota
Zabluda je pogrešno uverenje o nekim činjenicama, ljudima, pojavama ili događajima, koji u stvarnom životu ili ne postoje ili su potpuno drugačiji nego što mislimo.
Uzroci zabluda mogu biti različiti. Recimo: neznanje, površnost i lakomislenost nas lako mogu dovesti u zabludu. Nekada nas mogu navesti na pogrešno zaključivanje i druge osobe, nesvesno, ili svesno (što je češće, a i opasnije). Međutim, verujem da nas možda najčešće dovode u zabludu upravo naše strasti, odnosno iracionalni deo naše ličnosti.
I, kao što reče kohili, previše je ozbiljnih pitanja u uvodnom postu...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Zabluda je subjektivna istina koja ne odgovara objektivnoj istini.
Pod uslovom da objektivna istina nije kolektivna zabluda...
Dakle, objektivna istina je subjektivna spoznaja odakle potiču sve zablude..
To je nešto kao šifra, ključ, kalauz za sve brave...pa i za zabludu..
U suštini naš život se sastoji iz niza zabluda.
To je iskreno uverenje koje prerasta u drugo iskustvo sa promenom dotadšnjeg uverenja, pa u treće..itd..
Jako je važno da čovek, poučen svojim iskustvom i otkrivanjem svoje prve zablude, zauzme zdrav, kritički stav prema sebi i počne da preispituje svoja ostala uverenja.
To je traganje, to je sazrevanje, to je put..
Čovek lakše uviđa i prihvata zabludu ako je za to iskustvo vezano manje emocija-osećanja.
Ako neko stekne uverenje da je napolju hladno, on izađe i shvati da je bio u zabludi jer napolju nije tako hladno kako je on verovao da jeste..Čovek se nasmeje shvati zabludu i ide dalje..
Međutim, ako čovek ima vezane jake emocije-osećanja prema nekim uverenjima, njemu je teže da uvidi zabludu. Najčešće se dešava da čovek do kraja svog života ostane u toj zabludi.
Zabluda nije svesna laž.
Zabluda je nesvesna laž..
Čovek stvara svoju subjektivnu realnost na osnovu svog iskrenog verovanja.LADO...Mi zivimo kao slobodni gradjani.
To je istina.
Da li smo zaista slobodni?
Ili smo u velikoj zabludi?
Na osnovu svog iskrenog verovanja, čovek ulazi u bezbroj identiteta.
Većina ljudi toga nije svesna.
Ono čega još ljudi nisu svesni je to da je zabluda teže uočljiva u koliko su identiteti prijatni!!!! ( današnje predstavljanje ljudavi i slobode )
To znači da se mi budimo onda kada doživljavamo neprijatnost ( kada nas neko uštine ) i tada najčešće shvatamo zabludu.
*Mi* je identitet ( može se doživeti kao pozitivan ili negativan ).
*Slobodan građanin* je identitet ( može se doživeti kao pozitivan ili negativan )
Ko je slobodan građanin?
To je čovek kome u većoj meri prija trenutno socijalno stanje.
On menja svoje mišljenje kada to stanje počinje da mu smeta, ne prija...
Dakle on još uvek ne uviđa da je u zabludi!!!!
Ali...tada pokreće mehanizam preispitivanja sebe, svojih uverenja..to je put da spozna zabludu.
Na žalost, drugi samo teže da povrate onaj dobar osećaj prijatnosti...( traži prijatnu zabludu ) oni ne žele da znaju šta je zabluda. Važno je da je njima dobro..
U toj agoniji i neprijatnosti čovek nema znanja, hrabrosti i snage da uoči mehanizam zablude, već teži da što je pre moguće doživi prijatno iskustvo.
Neki to neuspevaju i zato okončavaju svoj život tako što sebe dovode u zabludu da ne mogu promeniti svoja uverenja, gube samopouzadanje, probadaju ili se samoubijaju..
To je životna klackalica.
Suština je da znaš da se klackaš...a ne da te drugi klacka na osnovu milovanja i štipanja..
Iskrena soboda za nešto i iskrena sloboda od nečega je pokazatelj da čovek razume zabludu...
Ako negde ostane zaglavljen,nemoćan, bilo da mu prija ili ne, on je u zabludi..
Laž je svesna i smišljena aktivnost. Svi mi ponekad lažemo. Sećam se anegdote kada je Oskar Vajld jednom prilikom, kada je bio u mauzoleju Džordža Vašingtona, na tvrdnju kustosa kako preko usana velikog američkog državnika nikada nije prešla laž, uzvratio opaskom:
- Izvinite, da li je to onda možda govorio kroz nos?
Kada lažemo, dakle, svesno ne govorimo istinu i mi tada nismo u zabludi. Međutim, neko nas drugi lažući nas može dovesti u zabludu, pošto je suština zablude u netačnosti predstave o nečemu, bez obzira na uzroke tog stanja.
Mislim da se sada već može razlučiti šta je lažno verovanje, kao i, na inplicitan način, o čemu se radi u slučaju laganja sebe i drigih.
Iluzija i privid mogu biti uzroci naše zablude pošto nam ne pružaju (zamagljuju) pravu informaciju o nečemu.
Zablude su svakako zamke. Nije retko da one mogu biti katastrofalne, da ne kažem sudbinske. Prepuna je istorija takvih primera.
Od zablude do istine se može doći. Srećni, pametni, mudri, ili kako god već, u svojoj anticipaciji nečega oslanjaju se na proverene činjenice, pouzdane podatke bez obzira da li oni odgovaraju našim željama ili potrebama, čime bitno mogu smanjiti rizik dovođenja sebe u zabludu. Dakle, nepristrasnost u zaključivanju je nezamenjiv faktor u izbegavanju zablude.
Nauka je to sjajno rešila kroz svoje definisane metode i tehnike istraživanja i zaključivanja. Zato je naučna činjenica nesumnjiva, dok su brojne teorije, pretpostavke, itd. tek mogućnosti, odnosno mišljenja koje i pored relativno visokog stepena verovatnoće tačnosti sadržaja (u tom istorijskom trenutku) o kojima govore nisu istinite činjenice dok se ne stvore uslovi da se, ili proglase naučnom istinom, ili odbace kao naučna mogućnost.
Poruku je izmenio memento, 27.08.2010 u 07:53
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Zabluda je kada ne spoznamo zašta živimo...Pa proživimo život u zabludi i ZaBlud, a ne za svoje bližnje...
Zabluda je samo jedna nuspojava u operativnom sistemu jedne vrste sisara,
koja je tokom evolucije razvila inteligenciju kao sredstvo za preživljavanje.
Dali ste nekada čuli da je jedna gljiva, puž, kamila ili foka u zabludi...?
Naravno da niste.
Inteligencija ima jednu čudnu osobinu, da od date količine podataka,
pokušava stvoriti nekakav kompletan zatvoreni sistem
Međutim celi sistem (takozvana realnost ili istina - nazovite to kako hoćete)
sadrži uvek beskonačno mnogo podataka koji se neprekidno menjaju.
Tako da pokušaj stvaranja zatvorenog sistema istine pada u vodu još na startu.
Nosioc inteligencije osuđen je na upadanje u zabludu onog momenta kada
prekine na trenutak prikupljanje podataka i počne stvarati nekakvu sliku od
male količine oskudnih podataka.
U praksi to funkcioniše teško i ako ne želiš jako da upadaš u zabludu onda
moraš celi život da provedeš u traganju za informacijama, preispitivanju istih,
ne prihvaćanju bilo kakvih šablona, ideologija, religija itd.
Otvori oči, uši i razum, ne veruj nikome i ničemu a uzput budi ljubazan i smeškaj se.
Tako ćeš samo malo biti u zabludi, a neće ni boleti mnogo.
Kako da nisam...ihahhaaj, milion puta...
Evo npr kamila Mila u zoo-u! Kad god stanem ispred nje, ona je uvek u zabludi da ću nešto da joj tutnem za klopu
E ovo je već ozbiljnija zabluda , iz prostodušnog razloga jer zastupnici ovakvog zabludelog koncepta nemaju odgovor na pitanje:
Zašto i zbog čega nije još neka vrsta sisara tokom evolucije razvila inteligenciju kao čovek sisar-sisoje?
Zašto gljiva, puž, kamila, ili foka....nisu tokom evolucije razvili inteligenciju poput sisojeve?
Odgovor na to pitanje je samo jedan->
A to je - evolucionistička zabluda!
sasvim jednostavan odgovor...zato što je jedino goluždravom, slabom, nejakom
biću poput čoveka bila potrebna inteligencija da preživi.
Prišunjaj se polarnom medvedu sa golim rukama (ili ponesi bibliju )
pa da vidimo koliko ti je korisna inteligencija (ili vera) u jednoj realnoj situaciji.
Ovako pošto ti je bog ili evolucija (u ovom slučaju nebitno) podario inteligenciju
ti se nećeš šunjati oko polarnog medveda i preživećeš.
Ovo je naravno alegorija - ko iz politikinog zabavnika, ali princip je u svim životnim
situacijama isti.
Kada uveče ideš da legneš u krevet i podigneš pokrivač, kako to da ispod njega
već nije gljiva, puž, kamila ili foka?
odgovor je jednostavan....ti si stigao prvi
(mada u nekim slučajevima već ima pokoja gljiva samo je mala i ne vidiš je)
Osnovna zabluda je kada iz razloga nepoznavanja prirodnih zakona,
sve neobnjašnjivo pripisuješ nekom pametnijem od sebe (Supermen, Mr.Spock,
Bog, Gandalf...itd.)
Znam da nije ovo ta tema ali kada sam već kod toga...
Ako je po tebi - svemu što postoji potreban neki tvorac
ko je onda stvorio boga?
jer ako Bog postoji, po tvojoj analogiji i njega je neko morao stvoriti.
Znači i bog ima svog boga ...i tako u nedogled...problem se ne rešava nego se samo
uvek premešta sprat višlje...u beskonačnost.
To se zove logički paradoks i spada u zablude
Ček ček...samo malo, polakoooooooo...
Dakle, ti u sopstvenoj zabludi tvrdiš da je primat, odnosno kasnije čovek, bio najslabije, najgoluždravije i potpuno nejako stvorenje na planeti?
A šta je sa puževima?
Puževi su slabašna nejaka i goluždrava stvorenja....Kako to da se i njima nije razvila inteligencija?m?
Šta je sa vevericama? pilićima? jazavcima? Šta je sa žabama? Šta je sa ovcama (ok one nisu goluždrave, ali su slabašne )
Daj mi i jednu ovcu koja sme goloruka ili sa Biblijom, da čačka mečku?
Kako to da se njoj nije razvila inteligencija, pa da može mirno sa daljine da džara mečku? hm?
heheh...
Evolucija je intelektualno samoubistvo...!
Kad si već otišao van teme....
Boga niko nije stvorio, Bog je iz večnosti sam po sebi večan...jer je duhovna a ne materijalna kategorija...
ok?