Aleister Crowley (Alister Krouli)
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 22
  1. #1

    01 Aleister Crowley (Alister Krouli)

    KRATKA BIOGRAFIJA


    Edward Alexander Crowley rođen je 12. oktobra 1875. godine u Engleskoj. Školovao se na Trinity College, Cambridge, gde je promenio ime u Aleister. Bio je izuzetno obrazovana osoba i tokom života bavio se mnogim stvarima. Bio je deo evropskih umetničkih i avangardnih krugova; primera radi, Somerset Maugham je, isnpirisan njime, napisao svoj roman “The Magician”. Osim toga, bio je uspešan alpinista, igrač šaha, grafički dizajner, osvajač ženskih srca, boem, jogi, uspešan autor brojnih proznih i poetskih dela (uvršten je i u antologiju The Oxford Book of English Mystical Verse), aktivista u borbi za ljudska prava, boem i mag. Moralisti ga i danas optužuju za satanizam i “sveopšti moralni nihilizam”, međutim, Aleister Crowley je samo bio “umetnički” produkt svoga vremena i, u neku ruku, predstavlja sasvim lep primer pozne viktorijanske dekadencije. Crowley je često napadan i zbog korišćenja droge ali pri tome “dušebriznici” zaboravljaju da napomenu jednostavnu činjenicu, a to je da je njemu droga bila prepisana kao sastavni deo medicinske terapije. Naime, droga je početkom prošlog veka bila čest i legitiman deo medicinske prakse i nije bila kriminalizovana niti označena kao štetna, tako da mu je lekar propisao takvu terapiju zbog problema sa disajnim putevima. Da je živeo nekoliko desetina godina kasnije Crowley bi, verovatno, postao pop zvezda (uostalom, The Beatles su ga na omotu Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band i stavili među najslavnije ličnosti prošlog veka). Ipak, iako je bio svestran umetnik, danas je on poznat uglavnom po tome što je bio mag i mistik.

    Svoje prvo spontano mistično iskustvo doživljava 1896. godine, prilikom posete Štokholmu. Dve godine kasnije čita knjige o alhemiji i magiji, nakon čega sreće ljude iz Zlatne Zore u koju biva iniciran. Upoznaje Allana Benneta i Mac Gregor Mathersa, te postaje njihov učenik. Nedugo posle toga nastaje rascep u Zlatnoj Zori i Crowley od strane Mathersa u Parizu biva iniciran u adepta. Te iste godine odlazi u Meksiko gde postaje Mason 33°. U Meksiku izvodi i svoje enohijanske eksperimente. Sledeće 1902. godine odlazi na Cejlon gde ga Allan Bennet uči jogu. Postaje budistički kaluđer i postiže značajne duhovne rezultate. Putuje po Aziji nakon čega se vraća u Evropu gde postaje deo tamošnjih umetničkih i avangardnih krugova (na primer u Rimu sarađuje sa August Rodinom). Gerald Kelly, koji je kasnije postao Predsednik Kraljevske Akademije, upoznaje ga sa svojom sestrom Rose i to poznanstvo se, posle rekordno kratkog vremena, pretvorilo u brak. Tokom njihovog boravka na Cejlonu Rose je zatrudnela. Na povratku u Englesku zaustavili su se u Kairu.

    Tokom njihovog boravka u glavnom gradu Egipta, Crowley je posredstvom Rose primio mistični spis koji je danas poznat kao Liber Al vel Legis (Knjiga Zakona) i koji je osnov Theleme kao metafizičkog sistema. Tokom sledećih godina Crowley je primio još neke Svete Spise i reformisao Zlatnu Zoru u Astrum Argentum. U Sahari, 1909. godine, prelazi Bezdan i postiže stepen Majstora Hrama. Sledeće godine sreće Leilu Waddell i zajedno u Engleskoj javno izvode Eleuzijske rituale. Nekoliko godina kasnije Theodor Reuss posećuje Crowleya, Inicira ga u Ordo Templi Orientis i postavlja ga za britanskog vođu Reda. Tokom svog boravka u Moskvi Crowley, inspirisan ruskom liturgijom, piše Gnostičku Misu koja je danas centralni, javni i privatni, ritual Ordo Templi Orientisa. Nedugo nakon Prvog svetskog rata Crowley na Siciliji osniva Opatiju Theleme, odakle ga Mussolini proteruje 1923. U narednim godinama evropska štampa ga besomučno napada kao “najgoreg čoveka na svetu”, no to ga nije omelo da u tom periodu napiše neke od svojih najvažnijih knjiga. Crowley je do kraja svog života ostao Internacionalni Vođa Ordo Templi Orientisa. Umro je, po zvaničnoj verziji, prirodnom i mirnom smrću u Engleskoj 1. decembra 1947. godine. Po nezvaničnoj verziji, ubijen je (otrovan) po nalogu masona, zbog toga što je sumu od 250 miliona dolara koju je dobio od braće da bi osnovao religiju Novog svetskog poretka utrošio u kupovinu kuća, jahti i automobila širom sveta, kako sebi tako i svojim ljubavnicama, kojih je bilo oko 5000.




    Alister Krouli kao student Cambridge-a

  2. #2

    Odgovor: Aleister Crowley i njegova "Knjiga zakona"

    KRATKI OSVRT NA KNJIGU ZAKONA


    U godini kad je italijanski egiptolog Skjapareli u “Dolini kraljeva” otkrio grobnicu lepe Nefretete, supruge Amenofista IV, veliki posvećenik luciferske astralne Hijerarhije majstora pseudomudrosti, okultni opsenar, mason i planinar-avanturista Aleister Crowley se sa suprugom Rose Kelly iz Šri Lanke vraća u Englesku preko egzotičnog i arheološki zagonetnog Egipta. Da bi na medenom mesecu dokonu suprugu malo zabavio i naveo je da se zainteresuje za njemu bliske okultne fenomene, deklamovao je invokaciju koja je trebalo da omogući viđenje takozvanog silfa, elementalnih duhova Vazduha. To Rouz nije omogućilo nikakvo željeno onostrano viđenje, ali je zapala u stanje transa u kojem je stalno ponavljala čudne iskaze i pozive. Krouli tada priziva egipatskog boga mudrosti - Tehutija (Tota), koji ga preko ustreptale Rouz obaveštava da ga čeka bog Horus, koga je uvredio i kome treba da se invokaciono obrati po naznačenim operativnim pojedinostima.

    Po neobičnim invokacionim pristupom dati magijski ritual Krouli izvodi 19. i 20. marta 1904. godine. “Bogovi” preko Keli daju i drugu poruku, koja kaže da je Krouli određen da bude prorok Neba u nastupajućoj, novoj eri čovečanstva, te da će u Kairu od 8. do 10 aprila “direktnim glasom” tačno u podne, po jedan sat, primati “Knjigu Zakona” na engleskom jeziku. U toku ta tri aprilska podneva zaneseni Krouli je zaista zapisao knjigu koji su mnogi njegovi sledbenici prihvatili kao Bibliju Novog Doba.

    U Kroulijevom spisima, koji najčešće počinju latinskim nazivom za knjigu - liber, koncipiranim po uzoru na hebrejske “sefer-e” (Sepher ha-Jecira, Sepher ha-Zohar, Sepher ha-Temuna, ...), telemitska “Knjiga Zakona” je stavljena pod rimskom numeracijom CCXX (prema 220 verza triju poglavlja datog opskurnog onostranog diktata), te je smeštena u publicističko-kanonskom razredu “A” koji se „sastoji iz knjiga kod kojih se ne sme menjati čak ni oblik slova: to će reći, one predstavljaju iskaz adepta iznad svake kritike, čak i Vidljivog Vođe Reda.”

    Sam Krouli, “Majstor Therion“ – Zver, u svojoj “Biografskoj belešci” pripovedački skicira sebe govoreći iz trećeg lica kako je došlo do primanja Liber Legis-a: „Pobegavši od svoje istinske volje tako daleko da se venčao i spustio do života običnog čoveka, ograđen tvrđavom ogorčenosti protiv svih spiritualnih napada, Leo (Krouli), “Lav-Zver” postao je podesan instrument za izvršavanje nepoznatih planova majstora.

    Na kraju sportske ekspedicije u Aziji on se preko sezone zadržao u Kairu sa svojom mladom ženom, ženom niti podstaknutom niti zainteresovanom za bilo šta osim površnih i svetovnih zabava.

    Sada majstori, vrhovne vođe Reda kojima je on dugovao svoju prvu inicijaciju, postaju režiseri duhovnih sudbina ove planete. Ti ljudi koji su izabrali ovu ženu da prenese Njihovu Volju Aspirantu koji se odrekao vlastite težnje.

    Leo je primio njihovu poruku s blagim podsmehom: on je pristao da sprovede instrukcije saopštene preko njegove žene u duhu ironije, odlučivši da joj demonstrira apsurdnost njene tvrdnje da je u vezi sa nadljudskom Inteligencijom.

    Glavna od svih instrukcija sastojala se u tome da se zatvori u izvesnu sobu svoje kuće na jedan sat dnevno u toku tri dana da bi mogao zapisati ono što će mu tada biti dano.
    On je bio preko mere začuđen kad je, na udar naznačenog sata, začuo izgovor ljudskog glasa, koji je govorio engleski (jezik koji je on dovoljno razumeo za tu svrhu) i nastavio sve dok nije prošlo tačno šezdeset minuta.

    U originalnom rukopisu, manuskriptu nazvanom Liber XXXI, da se primetiti da je Rouz svojom rukom dopisivala reči koje Krouli nije uspeo dobro da čuje tokom prenosa. Fenomen takvog diktata gde duhovna inteligencija bez medijuma-nosača govori ljudskim glasom je krajnje jedinstven i sumnjiv. Duhovne sile Onostranog se ponajpre telepatski obraćaju; moguće je da su i Krouli i Rouz bili telepatski uključeni na dati izvor, a ljudski govor koji je “dopirao” do njih bio je samo dijabolički privid-utisak.

    Krucijalno pitanje u svemu tome je ipak sledeće: kako je Kroulija sa nekom “uzvišenom” duhovnom inteligencijom mogla da poveže krajnje duhovno nepročišćena Rouz Keli, koja je, kako i sam Krouli izveštava, bila zanteresovana samo za površne, svetske ugođaje?! Zar bi neka čista sila kroz nepročišćenu i neprosvetljenu osobu govorila i mogla bilo šta reći?! Zar čisto ne privlači čisto, a nečisto - nečisto?!

    Ako je Krouli u “Velikom Delu” bio u petom posvećeničkom rangu Adeptus Minor (“mlađi adept”), u koji ga je u Parizu 16. januara 1900. godine uveo mason Mac Gregor Mathers, tadašnji vođa reda “Zlatna Zora”, a dati rang označava i mogućnost izravne duhovne komunikacije s anđelom čuvarom, zašto se “uzvišeni” nebesnik nije iz same Kroulijeve duše, iz koje teku božanski svetlosni impulsi, obratio ovom?! Onaj ko ima komunikaciju sa anđelom čuvarom, koji može da ga opominje, vodi i poučava u Duhu, pa on bi trebalo da ima i mogućnost duhovnog saobraćanja sa celim Nebom.

    Da bi se ova izlaganja lakše pratila može se konsultovati Web stranica Thelema na giganskom sajtu koji izlaže svete knjige svih religija i pokreta:

    Internet Sacred Text Archive Home

    U “Ravnodnevici bogova” (The Equinox of the Gods) Krouli govori podrobnije o kairskom otkroviteljskom diktatu koji je došao od bića koje zove Aiwass: “Aiwass-ov glas je očigledno dolazio preko mog levog ramena, iz najdaljeg ugla sobe. Glas je strasno tekao, kao da je Aiwass pazio na vremensko ograničenje. Imao sam jak doživljaj da je govornik zaista i bio u uglu dok mi se činilo da jeste, u telu od “fine materije”, prozračan kao veo od gaze, ili oblak tamjanovog dima. Izgledalo je da je visok, crn čovek, tridesetih godina, utegnut, živahan i jak, sa licem besnog kralja i sa velom preko očiju da njihov blesak ne bi uništio ono što gledaju. Odeća nije bila arapska; podsećala je na asirsku ili persijsku, ali veoma neodređeno. Malo sam na to obraćao pažnju, jer za mene je Aiwass u to vreme bio samo jedan “anđeo” kakve sam često viđao u vizijama, jedno čisto astralno biće.”

    Interesantno je zapaziti to da objave teku baš u podne, kada je najjače sunčevo zračenje, kada su najaktivnija negativna zračeća polja i kada se najniži centar svesti, lociran u korenu kičme, najlakše može stimulisati, a njegove “nezakonite” stimulacije i podizanje kundalini snage uveliko su odgovorni za postojanje mnogih objava.

    Ko je Ajvas (Aiwass, Aiwaz), biće koje je diktiralo Krouliju i Rouz “The Book of the Law” (Liber CCXX: Al vel Legis)? Ukazi koji su došli od Kroulija i preko Kroulija ukazuju na njega kao na Kroulijevog anđela čuvara: “Gledaj! To je razotkriveno po Aiwass-u, poslaniku Hoor-paar-kraat-a.” (Liber Legis, I, 7.) Aiwass-u se pripisuju i sledeći ukazi: “U Knjizi Zakona sam napisao tajne istine koje su poput zvezde i zmije i mača.” Vizija i Glas, iz opisa 8. etera: “Zadatak mi nije da te samo čuvam, jer mi smo kraljevske krvi, čuvari kuće Riznice Mudrosti. Zato se ja zovem Poslanik Ra-hoor-Khuit-a; a on je samo Potkralj neznanog Kralja. Jer moje ime je nazvano Aiwass, što znači sedamdeset i osam (po hebrejskoj gematriji: 1+10+6+1+60). Ja sam uticaj Skrivenog i točak koji ima sedamdeset i osam delova, a ipak u svemu isti do Vratnice što je ime moga Gospoda kad se potpuno napiše.”

    Komentarišući verziju 3:68 telemitske “Knjige Zakona” Krouli iznosi: “A zar nije ova knjiga reč Aiwass-a, zar nije on moj sveti anđeo čuvar, gospodar mog tihog istinskog bića, njegova devičanska nevesta na kojoj je njegova ljubav istkala tajnu identiteta?” U “Komentaru K” (Pokušaju tumačenja CCXX) Krouli “Zver” eksplicitno iznosi i ovo: “Srž istine, koja je potrebna u sadašnjoj istorijskoj epohi, otkrio je Aiwass, sveti anđeo čuvar Zveri, čije ime podjednako izražava ideje samog Zakona kao i Formulu Eona.”

    U jednom pismu upućenom jednom bratu masonu Krouli predstavlja otkrovitelja svog temeljnog zapisa: “Autor je prilično sigurno oboje: i više od čoveka, i različit od čoveka. Njegov je glavni cilj, čini mi se, da razglasi Magičku Formulu Eona Horusa, te da postavi osnovne principe ponašanja koji su u skladu s njim.”

    Da je Aiwass božanski anđeo čuvar čoveka Kroulija, on bi mu se kao “prosvetljenome čoveku” neposredno obratio u Egiptu a ne preko drugog, koji je uz to i potpuno u svet utopljena osoba, čovek (tačnije žena), bez ikakvih uzvišenih duhovnih aspiracija.

    Neki nadmeni hermeneutisti, poput Michael-a Bertiaux-a, posle Kroulijeve smrti dali su sebi monopol na Aiwass-psihiku. No da li se jedan anđeo čuvar tek tako lako i proizvoljno “seli” s jedne duše na drugu dušu, i zašto bi se neko “prosvetljen” otimao za tuđeg anđela čuvara kada ima svog; pa s njim valjda najlakše može da ostvaruje komunikacije, da dobije pouku?

    Drugi su pokušali Ajvasa da predstave i anđelom čuvarom Zemlje u Novom Dobu, Eonu Horusa, Eonu koji je po Krouliju nastupio 1904. godine, pa su iskrojili da Aiwass predstavlja Kroulijevog duh-čuvara, a Aiwaz čuvara Planete, međutim Krouli potpuno ravnopravno i bez ortografskog razlikovanja upotrebljava oba transkripciona oblika.

    Osim opskurne Knjige Zakona nijedan od brojnih drugih svojih liber-a Krouli nije dobio kao otkroviteljski diktat. Neke tekstove (kao Liber Cheth, Liber Cordis Cincti Serpente) on objašnjava kao produkt unutarnjeg inspirativnog crpenja: “Moja operacija Svete Magike nije bila jalova. Posle povratka iz Maroka duh se spustio na mene i napisao sam više knjiga na način koji teško da bih mogao znati opisati. One nisu bile pisane po diktatu kao Knjiga Zakona, niti su bile moji vlastiti sastavi. Za to ne bih mogao reći ni da je to bilo automatsko pisanje. Mogu samo reći da za vreme pisanja nisam bio svestan šta pišem, i osećao sam da nemam pravo da izmenim ni oblik slova. Pisao sam ih krajnjom brzinom I nisam stajao da razmislim čak ni za delić sekunde, a nisam ih ni korigovao. Možda je potpuna inspiracija jedini adekvatni izraz, no ta fraza je postala toliko diskreditovana da čovek više ne veruje u mogućnost takve stvari”, obrazlaže Krouli u svojoj Autobiografiji.

    Očigledno je da su mnogi faktori uzeli učešća u nastajanju Kroulijevih knjiga. Spoljašnje astralne indukcije, onostrana polja i duše, pohranjena znanja, nesmotreno otvaranje centara svesti i nezakonito pokretanje kundalini snage...

    Krouli je i suviše imao sebe da bi njegova viđenja bila imuna od ljudskih predstava, ograničenih poimanja. U “Viziji i glasu” on to na neki način i priznaje: “Moja je ličnost sve više uticala na karakter eterske vizije kako sam ja, da tako kažem, hvatao zamah...” U njemu dolazi do mešanja vlastitog pohranjenog znanja sa onim koje se uliva u njegove nepročišćene moždane ćelije. Spoljašnje telepatske indukcije upravo u prijemljivom medijumu stimulišu i bude svo ono pročitano, uskladišteno znanje i ograničene ljudske predstave. Upravo Kroulijev opus odiše takvim miksevima znanja, predstavlja rogobatni i porozni amalgam različitih doktrinalnih opcija.

    Knjiga Zakona kao navodna krucijalna poruka akvarijanskom čovečanstvu sadrži, za svoj skromni obim, I suviše puno ukaza i poziva koji tangiraju Kroulijevu ličnost. U “Ispovestima” Krouli iznosi: “Knjiga Zakona” garantuje da je izuzetna time što sadrži gusto isprepletenu mrežu unutarnjih dokaza svih vrsta, od kabalističkih i matematičkih do onih koji neosporno prevazilaze ljudske moći prekognicije. Pošto su trideset Etera bili mnogo manje važni od Knjige, gospodari vizije su se potrudili da pruže unutarnje dokaze koji su bili više nego dovoljni da se otkrivenja sadržana u njoj mogu smatrati pouzdanima. Nema sumnje da se dokaz meni prikazuje jasnije nego bilo kome, jer samo ja tačno znam šta se dogodilo; osim toga, mnogi pasusi odnose se na moje lične stvari tako da samo ja mogu u potpunosti shvatiti njihov sklop.”

    U svojoj “Knjizi mudrosti ili ludosti”, završenoj 1918. godine, Krouli ukazuje na doktrinalnu superiornost svoje svete knjige: “Ja sam daleko iza ove Knjige i za njom samo bolno hramljem na skromnoj štaci svog razumevanja njenih reči. Siguran sam da u ovoj Knjizi piše o svim stvarima. Pošto smo dobrim delom bez razumevanja, ne možemo prepoznati i razlikovati ove stvari. Aiwass-ova veličina je izvan granica našeg poimanja.”

  3. #3

    Odgovor: Aleister Crowley i njegova "Knjiga zakona"

    Pogledajmo neke teze iz telemitske Knjige Zakona koji mogu biti refleksija Kroulijevih mentalnih pohrana, odnosno napravimo idejno-ukazne komparacije sa maksimama i crtama iz drugih duhovnih spisa sa različitih podneblja i iz različitih epoha:

    “Ja dajem nezamislivu radost na zemlji; ne veru, već sigurnost, dok si u životu i posle smrti.” (Knjiga Zakona I, 5. U Muhamedovom Qur'anu-u se kaže: “Daćemo onome koji želi nagradu na ovom svetu, a daćemo i onome koji želi nagradu na onom svetu, i sigurno ćemo nagraditi zahvalne.” (Sura III, 145).

    “Ja sam plamen koji gori u srcu svakog čoveka i u srži svake zvezde.” (Knjiga Zakona II, 6). U spisu Katha-upanishada možemo pročitati: “Ja poznajem plamen što vodi k Nebu, plamen što je put do beskrajnih svetova i uporište; znaj da je on skriven u dubini srca.” (I, 1, 14).

    “Bićete ono što jeste, a ne drugi.” (Knjiga Zakona II, 58 ). A eminentni crkveni mistik Meister Eckhart iznosi: “To što ja jesam, isključivo je moje. To pripada meni i nikome drugom.”

    “Savršen i Savršen je jedan Savršen a ne dva; štaviše, oni su nijedan.” (Knjiga Zakona I, 45). Isus Hrist poziva da budemo savršeni: „Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš Nebeski.” ('Matej', 5:48 ). I apostol Pavle ukazuje da verni treba da budu jedno srce: “Isto mislite imajući istu ljubav, duhovno povezani, mislima usmereni na jedno. (Poslanica Filipljanima 2:2)

    ”Unutar sfere ja sam svugde središte, dok se ona, obod, ne nalazi nigde.” (Knjiga Zakona II, 3). Alanus de Insulis postulira: ”Bog je duhovna kugla čije je središte svugde a obod nigde.” (Maximae theologiae, reg. 7).

    ”Izaberite ostrvo! Utvrdite ga!”, kaže Krouli. U najveličanstvenijem budističkom spisu iz palijskog kanona, “Putu ispravnosti”, iznosi se i sledeći metaforični ukaz: ”Načini ostrvo za sebe! Pohitaj i stremi!” (Afor. 236).

    ”Onaj koji je pravedan pravedan će i ostati; onaj koji je pokvaren pokvaren će ostati.” (Knjiga Zakona II, 57). U patmoskoj “Apokalipsi” apostola Jovana Isus Hrist ukazuje na bezakonike i svete životom: ”Nepravednik neka i dalje čini nepravdu, nečisti neka se i daje kalja, a pravednik neka i dalje čini pravednost, i sveti neka se i dalje osvećuje.” (Otkrovenje22:11).

    ”Kraljevi zemaljski će biti kraljevi zauvek.” (Knjiga Zakona II, 58 ). Apostol Jovan u Apokalipsi ukazuje: ”I učinio ih Bog našim kraljevima i sveštenicima, i oni će kraljevati na zemlji.” (Otkrovenje, 5:10).

    ”Ljubav je zakon, ljubav pod voljom.” (Knjiga Zakona I, 57). A skandinavski mistik Emanuel Svedenborg u svom spisu “Nebo sa svojim divotama” iznosi: ”Ljubav i volja sazdavaju samu dušu dela, čije su telo časni i pravedni postupci čovekovi. Sve stvari u volji, koje se slažu s vladajućom ljubavi, nazvane su ljubavi jer ih čovek voli.” (Pogl. 475 i 477).

    I mnogi drugi stavci iz Kroulijeve Knjige Zakona mogu se komparativno eksponirati, odnosno mogu se naći njihovi idejni i verbalni preseci i unije sa različitom duhovnom literaturom. To automatski ne kazuje da su oni odnegde prepisani, već ili da imaju zajedničke izvore, odnosno da su po sećanju i pohranama interpretirani, prizvani i nadograđeni.

    Gledajući Kroulijev literalni opus može se primetiti da je on idejno dosta koherentan, odnosno da počiva na doktrini telemitske Knjige Zakona koja nakaradno uskrsava staroegipatsku teogoniju. Kroz pouke Knjige Zakona onostrana Hijerarhija majstora pseudomudrosti držala je Kroulija u nekim njegovim mesijanskim uobraziljama, poput one da je on tobože prorečena apokaliptička Zver 666. Liber CCXX sadrži i predstave kojima se Krouli godinama zavaravao, ali i ideje koje su mu u početku bile jako odbojne, a koje čine stub kairskog diktata. Sam izveštava i ukazuje: ”Vrhunac mog rada beše ono što je znano kao Kairski rad, opisan do u najsitnije detalje u “Ravnodnevici Bogova”. U to vreme najveći deo Knjige Zakona beše potpuno nerazumljiv za mene, a dobar deo, posebno treći, bio mi je vrlo antipatičan. Borio sam se protiv te knjige godinama, ali ona se pokazala jačom.”

    Krouli, dakle, ukazuje da je na početku telemitskog opusa bio u sukobu sa velikim delom filozofije i etike Liber Legis-a: ”I ja sam bio neprijatelj ovog Zakona (Theleme) u ovom životu. Knjigu Zakona sam napisao protiv svoje volje. U tom sam poslu bio samo pisar. Stalno sam izbegavao vlastiti rad i objavljivanje svoje Reči.”

    Središnja uredba Liber Legis-a bila je luciferijanska proklamacija: “Čini kako ti je volja i to treba da bude sav Zakon” S kojim pravom onaj koji je primio Liber Legis protiv svoje slobodne volje može da govori o slobodi volje?

    Navodno “visoka etika” Kroulijeve “svete” Knjige nikome nije donela dobro, nikoga nije učinila da bude plemenitiji i časniji čovek. Stoga je besmisleno i podlo da se ona nameće kao svetionik istine, kao što je to Krouli činio dajući pregled strukture reda “Srebrne Zvezde”: “Članovi A. A. moraju prihvatiti Knjigu Zakona kao Reč i Slovo Istine, i kao potpunu Vodilju Života.” Koliko je kovitlava i opskurna doktrina Knjige Zakona samu Rouz Keli, tobožnju “Skerletnu Ženu” iz Apokalipse (AL, III, 14.43) prosvetlila i učinila blaženom, koliko joj je omogućeno da postigne Hadit, Muški Princip u Višnjem (kao što je najavljeno u AL, III, 45), najbolje pokazuje činjenica da je završila sa teškom alkoholnom toksinacijom od koje je 1911. godine pokušala u jednom prihvatilištu da se izleči. Krouli je svoj život završio kao zavisnik od droge.

    Na Kroulija i Rouz u “pobedničkom gradu” - Kairu, nesumnjivo inspirativno su delovali ostaci staroegipatske arhitekture i ikonografija. U Boulaq muzeju (sada Nacionalnom muzeju) u Kairu Rouz se susrela i sa drvenom Pločom Otkrivenja. Dat eksponat je u Muzeju bio zvanično obeležen, katalogiziran pod brojem 666, brojem koji je Krouli prihvatio kao svoj magički broj-žig. Po Kroulijevim rečima, susret sa Stelom 666 u Muzeju Boulaq doveo je do kreiranja rituala kojim je prizvan Aiwass, autor Liber Al vel Legis-a. Na datoj ploči nalazi se i predstava sveštenika Monthu-a (koji se naziva Gospodar Thebes-a) Ankh-f-n-Khonsu-a. Stela zapravo predstavlja nadgrobni spomenik Ankh-f-n-Khonusu-a. Za vreme primanja Liber Legis-a Krouli je pri sebi imao stihovni engleski prevod, prepev Stele, koji je preveo prema francuskom prevodu kustosa Muzeja - Brugsch Beyz-a. Ta engleska poetska parafraza je svakako u njemu probudila neke njegove dublje memorijsko-iskustvene tragove. Osećao je da je vezan za egipatsku teogoniju “s nekim najunutarnijim instinktom i sećanjem na svoju inkarnaciju kao Ankh-af-na-Khonsu.”

    Kroulijev Liber Al dospeo je i u ruke arijevskog mitomana Adolfa Hitlera, na čije megalomanske porive je zamašno delovala doslovno shvaćena doktrina Ajvasovog diktata. Vidimo da se templarsko-arijevski vitez Adolf Hitler, pored ostalog, duhovno napajao i iz Kroulijeve telemitske teologije.

    Povukavši se u New Hempshire, nakon pisanja antibritanske propagande za Nemačku, veliki posvećenik onostrane Hijerarhije majstora pseudomudrosti - Alister Krouli, te 1916. godine kod jezera Paskvani izvodi ritual “Veliko Magijsko Povlačenje” obeležavajući kraj hrišćanstva: uzdiže se u stepen Magusa a žabu koju je krstio kao Isusa Hrista razapinje.

    Alister Krouli kao impozantna figura modernog okultizma česta je meta optužbi onih koji su nedovoljno stručno upućeni u domen učenja i životnih tokova ovog do sada najeksponiranijeg inicijanta luciferske Hijerarhije učitelja mudrosti, Hijerarhije koju sam Krouli razvrstava u tri Škole. Proizvoljnim i neargumentovanim ocenama i sagledavanjima dostignuća oca telemitske filozofije samo se tera voda na mlin ovog ekstravagantnog okultiste i spiritiste, te se pokazuje da cilj takvih osvrta nije proslavljanje istine već ljudskog krutog i ograničenog viđenja stvari i tokova.

    Temeljna Kroulijeva mesijanska zabluda pokazuje se u njegovom ubeđenju da je on navodno prorečena Velika Zver 666 iz Apokalipse, koju je zapisao apostol Jovan na ostrvu Patmos (verovatno u vreme cara Nerona, kao što tvrdi istorik Euzebije u Demonstratio evangelica, III, 5, 15). U spisu “Jedna zvezda na vidiku”, Krouli iznosi za sebe: „Ljudima sam došao; broj Čoveka je moj broj, broj Lava Svetlosti; ja sam Zver čiji zakon je Ljubav.” A u “Biografskoj belešci Majstora Teriona” ukazuje za sebe: „U ovoj knjizi (Liber Legis-u) stoji takođe, da su Tajne Vođe dodelile Leu (Krouliju, koji kao natalni ascedent ima Lava) titulu TO MEGA THERION (velika zver), s kojom korenspodira broj DCLXVI (arapski 666); stoga neka ubuduće bude označen kao Majstor Terion.”

    Determinante takve krute mesijanske uobrazilje, koju su u njemu podržavale i “onostrane vođe”, treba prevashodno tražiti u Kroulijevoj buntovnoj i dokazivačko-avanturističkoj ćudi, opsenarskoj naravi sklonoj ironiji, teatralnom samoveličanju i nalaženju zadovoljstva u sablažnjavanju konzervativno-hipokritske javnosti. Data mesijanska fikcija projektuje njegovu pobunu protiv morala građanskog društva proisteklog iz uobičajenosti, protiv rigidnog odnosa prema proklamovanim i opterećujućim vrednostima. Neodmeren vaspitni pristup njegovih religioznih roditelja (otac mu je bio sveštenik u sekti Plimutska braća), uslovili su i povukli su u njemu pojavu akciozne antihrišćanske reakcije, sirovu pobunu protiv ondašnje duhovno-moralne bede engleskog društva.

    Iako spreman da se obračuna sa mnogim tradicionalno-kultnim religijskim pogledima, ipak je krajnje lakono prihvatio mnogokratno serviranu sugrestiju svoje majke da je on “Veliki Djavo”, odnosno “Zver” iz Otkrivenja. Njegovoj buntovnoj naravi negativne identifikacije su godile. On nije znao da izabere zlatni put, da se ne upodobljava učmalom mnoštvu, da se ne obazire na njegove povike i norme, niti da ga pak sablažnjava i provocira raznim nakaradnostima i banalnostima. Njemu je bilo važno da bude neko, makar i po cenu krajnje negativne identifikacije.

    U tumačenju verza II, 73 iz svoje Knjige Zakona Krouli govori o svojim životnim pregalaštvima i aspiraciono-tragalačkim previranjima: “Moja Istinska Volja sada (1921. godine) znam, bila je da budem Zver 666, Magus, Reč Eona, Telema; drugim rečima da proglasim ovaj novi zakon čovečanstvu. Moja strast za ličnom slobodom, moja nadmoćnost u odnosu na seksualni nagon, odlučnost da ovladam fizičkim strahom i slabostima, moj cinizam prema stavovima drugih ljudi, moj pesnički genije; pustio sam sve svoje osobine da se potpuno ostvare. Nijedna od njih me nije odvela predaleko, nije istisnula druge niti je ugrozila moju opštu dobrobit. Naprotiv, svaka od njih je automatski dostigla svoje prirodne granice, i svaka je bila neprocenjivo korisna za mene u činjenju moje vlastite volje kad sam je postao svestan, sposoban da organizujem njene vojske, i usmerim ih znalački protiv inercije neznanja. No, istovremeno, ja sam neke želje u sebi potisnuo. Tako, napustio sam svoje ambicije da postanem diplomata. Stavio sam na probu svoju strast za naukom. Savladao sam svoje poznavanje finansijske problematike. Umrtvio sam svoj prezir prema kastama. Maskirao sam svoju stidljivost u razmetanje hrabrošću, i pokušao da je ubijem bučnim ekscentrizmom. Ova zadnja greška potekla je iz čiste panike; sve ostalo bila je sasvim namerna žrtva na oltaru mog boga - Magike.

    Sve te moje želje bile su prihvaćene, kao što mi je tada izgledalo. Postigao sam sve svoje ambicije; da, i više od toga, takođe. Ali sada znam da nije trebalo da silim svoj razvoj i menjam svoju sudbinu.”

  4. #4

    Odgovor: Aleister Crowley i njegova "Knjiga zakona"

    Da li je ono što Krouli naziva razvojem zapravo lutanje i tonjenje u bezdan ljudskih shvatanja i ljudskih preokupacija, koje isključuju goruću čežnju za bogom. Onaj ko temeljnim radom na sebi ne savladava, ne čisti i ne preobražava svoje ljudske slabosti, ko ih se posvećenim življenjem ne odriče, on nisko samo potiskuje (i daje mu snagu da sutra još neobuzdanije ispliva), te ga pokriva ruhom vrline.

    Tokom vizionarskog putovanja po fiktivnom dvanaestom Eteru, gde se uzdiže do Magus-a, Krouli se identifikuje sa Zveri koju opservira: “O Babilon, Babilon, ti moćna Majko, koja jašeš na krunisanoj Zveri, daj mi da se opijem vinom tvoga bluda; neka me tvoji postupci odvedu u smrt, da bih čak i ja, tvoj peharnik, mogao da razumem. Sada, kroz rumeni odsjaj pehara, vidim visoko gore iznad, beskrajno uzvišenu, misteriju Babilon. A Zver na kojoj ona jaše je Gospodar Grada Piramida.” (“Vizija i Glas”, XII Eter).

    Kroulijev sledbenik, Kenet Grant, koji nije razlikovao apokaliptički simbolizam sedmoglave Zmije od sedmoglave Zveri, rezonuje da svaki magijski posvećen muškarac može da preuzme ulogu Zveri: “Zver je neodređena ličnost ili anonimni prenosnik solarne energije (Hadita) do određenog matriksa, tvoreći na taj način duše ili “zvezde” u Nuitinom Telu.”

    Aleister Crowley nikad nije ubio nijedno dete, niti nekog odraslog čoveka. Nema dokaza da je Crowley počinio neko krivično delo po zakonu toga vremena. Crowley je u ritualne svrhe ubio par golubova, jednu mačku, jednu žabu - i to je sve.

    Interpol i Scotland Yard, koliko ja znam, nemaju nikakve podatke o nečem takvom. Šta više, istrage koje su osamdesetih godina prošlog veka vodili o okultnim grupama pokazale su da nisu našli dokaze za neke takve aktivnosti i to je jedan od razloga što ti izveštaji nisu publikovani.

    O.T.O. (Ordo Templi Orientis) i ono što se u njemu može dobiti nije povezano sa egipatskim misterijama samim po sebi, niti sa Zlatnom Zorom. O.T.O. je posebna priča i nejgova struktura je posve nezavisna.

    Čime se to dičio Crowley i čega ili koga je bio kanal/sluga? Iskreno, nemam ideju na šta se misli ako se uopšte na nešto određeno i misli? Potom, Crowley i Gurdjieff su se sreli samo jednom i to je bio susret od nekih 15 do 20 minuta koji se nije baš najbolje završio. Dakle, Gurdjieff nije mogao da ga skida sa droge i tome slično. Crowley je počeo da uzima heroin na lekarski recept pošto mu je to propisano kao lek za astmu. Do sredine dvadesetih godina prošlog veka heroin i kokain nisu bili kriminalizovani i šta više prepisivani su na lekarski recept. Ja čak negde imam Bajerovu reklamu gde reklamiraju heroin i pozivaju ljude da ga kupuju po apotekama. Ako se malo bolje zagrebe po istoriji može se videti da je Frojd recimo uzimao kokaina u količini koja bi ubila omanjeg štajerskog konja. Naravno, mi danas znamo da droga nije dobra, ali u ono vreme ljudima je nedostajala ta spoznaja. I, na posletku, izveštaji ljudi koji su se sa njim sretali pred kraj života su govorili da je bio lucidnog duha i ne potvrđuju bilo kakvu priču o nekontrolisanju telesnih funkcija. Dakle, u danima neposredno pred smrt je funkcionisao normalno i lucidno...

    U svojoj priči “Na raskrsnici puteva” on opisuje kako je Crna Loža poslala neku ženu da pribavi kap njegove krvi, i uspevši u tome, napao ga je duh Sukub. No on, princ dobra, je tu zlu ženu zaustavio tako što je izazvao pomor mačaka u njenoj kući.

    U crnomagijske svrhe često je prinosio krvne žrtve, odnosno žrtvovao krv: “Žrtvujući krv čovek može da stvori telo dovoljno dobro za, recimo, udvaranje i seksualno spajanje. Činio sam to dovoljno često.”

    Krouli se posvedočio i oprobao i kao vampir: U “Magici bez suza” eksplicitno naznačava: “Samo jednom sam probao vampirizam u eksperimentalne svrhe, i u roku od jednog časa svojoj žrtvi (mački) isisao svu krv. Položio sam ispit sa počastima i sa posebnom pohvalom.”

    Jedan kuriozitet. Krouli umetnik je voleo da slika bogalje i jako deformisane ljude. Ne ukazuje li to na duhovno-stvaralalačku degeneraciju i ne pokazuje li ta opsesija da je izgubio meru za lepo?





    Alister Krouli u poznim godinama

  5. #5

    Odgovor: Aleister Crowley i njegova "Knjiga zakona"

    KNJIGA ZAKONA


    LIBER
    AL
    VEL
    LEGIS
    SUB FIGURA
    CCXX
    AS DELIVERED BY
    XCII = 418
    TO
    DCLXVI


    ALEISTER CROWLEY

    KNJIGA ZAKONA


    Prvo poglavlje


    1. Had! Manifestacija Nuit.
    2. Razotkrivanje nebeske zajednice.
    3. Svaki muškarac i svaka žena je zvezda.
    4. Svaki broj je beskonačan; nema razlike.
    5. Pomozi mi, o ratnički gospodaru Thebe, u
    mojem razotkrivanju pred decom ljudi!
    6. Ti, Hadit, budi moje tajno središte, moje
    srce i moj jezik.
    7. Vidi! to je razotkriveno preko Aiwassa,
    poslanika Hoor-paar-kraata.
    8. Khabs je u Khuu a ne Khu u Khabsu.
    9. Obožavaj stoga Khabs, i gledaj moje svetlo
    preliveno preko tebe.
    10. Neka mojih služitelja bude malo i tajnih:
    oni će vladati mnoštvom i znanim.
    11. Lude su oni koje ljudi obožavaju; i njihovi
    Bogovi i njihovi ljudi su lude.
    12. Izađite, o deco, pod zvezde, i nađite svoje
    ispunjenje u ljubavi.
    13. Ja sam nad vama i u vama. Moja ekstaza
    je u vašoj. Moja radost je gledati vašu radost.
    14. Gore, biserni azur je
    Goli sjaj Nuite;
    Ona se priklanja u ekstazi da poljubi
    Tajne vreline Hadita.
    Krilati globus, zvezdana plavet,
    Su moji, O Ankh-af-na-khonsu!
    15. Znajte sada da je izabrani sveštenik i apostol
    beskonačnog prostora princ-sveštenik
    Zver; i u njegovoj ženi zvanoj Skerletna žena
    data je sva moć. Oni će okupiti moju decu u
    svoj zagrljaj: oni će u ljudska srca doneti
    uzvišenost zvezda.
    16. Jer on je uvek sunce, a ona luna. Ali za
    njega je tajni krilati plam, a za nju nadneta
    svetlost zvezda.
    17. Ali vi niste tako izabrani.
    18. Blistaj na njihovim čelima, o sjajna zmijo!
    19. O azurom prekrivena ženo, nadvij se nad
    njih!
    20. Ključ rituala je u tajnoj reči koju sam mu
    dala.
    21. S Bogom i Obožavateljem nemam ništa:
    oni me ne vide. Oni su kao na zemlji; ja sam
    Nebo, i ovde nema drugog Boga osim mene, i
    mog gospoda Hadita.
    22. Sada, dakle, vi me znate po mom imenu
    Nuit, a on po tajnom imenu koje ću mu dati
    kada me konačno spozna. Budući da sam
    Beskonačni Prostor, i bezbroj Zvezda u
    njemu, činite i vi tako. Ne sputavajte ništa!
    Neka ne bude razlike među vama između bilo
    koje stvari i neke druge stvari; jer od toga
    sledi povreda.
    23. Ali svaki onaj koji uspe u tome, neka
    bude starešina svih!
    24. Ja sam Nuit, i moja reč je šest i pedeset.
    25. Deli, saberi, pomnoži i shvati.
    26. Tada reče prorok i rob lepotice: Ko sam
    ja, i šta će biti znak? A ona mu odgovori, savijajući
    se dole, treperavi plavi plam, svedodirujući,
    sveprodirući, njene ljupke ruke na
    crnoj zemlji, i njeno gipko telo izvijeno za
    ljubav, a njena nežna stopala ne povređuju
    krhko cveće: Ti znaš! A znak će biti moja ekstaza,
    svesnost kontinuiteta postojanja, sveprisutnost
    mog tela.
    27. Tada sveštenik odgovori i reče Kraljici
    Prostora, ljubeći njene ljupke obrve, a rosa
    njenog svetla kupa celo njegovo telo slatkoodišućim
    mirisom znoja: O Nuit, stalnosti
    neba, neka uvek bude tako; da ljudi ne govore
    o Tebi kao Jednoj nego kao Nijednoj; i neka
    ne govore o tebi uopšte, jer ti si kontinuitet!
    28. Ništa, dahnuvši prigušeno i čarobno, svetlost
    zvezda, i dva.
    29. Jer ja sam razdvojena radi ljubavi, radi
    mogućnosti sjedinjenja.
    30. Stvaranje sveta je to, da je bol razdvojenosti
    kao ništa, a radost rastapanja sve.
    31. Za te budale među ljudima i njihove vapaje
    nemoj mariti uopšte! Oni osećaju malo;
    što postoji, uravnoteženo je krhkim radostima;
    ali vi ste moji izabrani.
    32. Slušajte mog proroka! sledite oglede mog
    znanja! Tražite samo mene! Tada će vas radost
    moje ljubavi iskupiti od sve patnje. To je
    tako: zavetujem se svodom svog tela; svojim
    svetim srcem i jezikom; svime što mogu dati, i
    svim za čim žudim od svih vas.
    33. Tada sveštenik pade u duboki trans ili
    nesvesticu, i reče Kraljici neba; Napiši nam
    oglede; napiši nam rituale; napiši nam zakon!
    34. Ali ona reče: Oglede ne pišem: rituali će
    biti pola znani i pola skriveni: Zakon je za
    sve.
    35. Ovo šo ti pišeš je trostruka knjiga zakona.
    36. Moj pisar Ankh-af-na-Khonsu, sveštenik
    prinčeva neće promeniti niti jedno slovo ove
    knjige; ali da ne bi bilo gluposti,on će to protumačiti
    mudrošću Ra-Hoor-Khu-ita.
    37. Takođe mantre i basme; obeah i wanga;
    delo štapa i delo mača; to će on učiti i
    poučavati.
    38. On mora poučavati; ali on sme postavljati
    stroge oglede.
    39. Reč zakona je QELHMA (Telema)
    40. Ko nas nazove Telemitima neće pogrešiti,
    ako pobliže pogleda u reč. Jer unutar toga
    postoje Tri Ranga, Samotnik, i Ljubavnik, i
    čovek Zemlje. Čini što ti je volja i to neka ti
    bude celina od Zakona.
    41. Reč Greha je Ograničenje. O čoveče! Ne
    odbij svoju ženu ako ona hoće! O ljubavniče,
    ako ti je volja, napusti je! Nema spone koja
    može združiti razdvojene osim ljubavi: sve
    ostalo je prokletstvo. Proklet! Proklet neka
    bude eonima! Pakao.
    42. Neka ta zajednica mnoštva bude vezana i
    odvratna. Tako i sve tvoje; ti nemaš prava
    osim da vršiš svoju volju.
    43. Čini to, i niko ti neće reći ne.
    44. Za čistu volju, neosabljenu svrhom, oslobođenu
    strasti za rezultatom, svaki je put savršen.
    45. Savršen i Savršen su jedan savršen a ne
    dva; ne, ništa su!
    46. Ništa je tajni ključ ovoga zakona. Židovi
    to zovu šezdeset jedan; ja to nazivam osam,
    osamdeset, četristo i osamnest.
    47. Ali oni imaju polovinu: ujedini svojim
    umećem tako da sve nestane.
    48. Moj prorok je luda sa svojim jedan, jedan,
    jedan; nisu li oni Vo, i ništa po knjizi?
    49. Poništeni su svi rituali, svi ogledi, sve reči
    i svi znakovi. Ra-Hoor-Khuit je zauzeo svoje
    sedište na Istoku za Ekvinoksa Bogova; i
    neka Asar bude sa Isom, koji su takođe jedno.
    Ali oni nisu od mene. Neka Asar bude
    obožavalac, Isa paćenik; Hoor u svom tajnom
    imenu i sjaju je Gospod koji inicira.
    50. Treba progovoriti neku reč o Hijerofantskom
    zadatku. Gledajte! Tu su tri ogleda u
    jednom, i mogu se dati na tri načina. Grub
    mora proći kroz vatru; neka prefinjeni bude
    iskušan kroz intelekt, a uzvišeni izabranici u
    najvišem. Tako imate zvezdu i zvezdu, sistem
    i sistem; neka jedno ne poznaje dobro drugo.
    51. Četiri kapije vode do jedne palate; pód te
    palate je od srebra i zlata; lapis lazuli i jaspis
    su tamo; i svi retki mirisi; jasmin i ruža, i
    obeležja smrti. Neka on uđe naizmenično ili
    odjednom na četiri kapije; neka stupi na pód te
    palate. Neće li on potonuti? Aum. Ho! Ratniče,
    ako tvoj sluga potone? Ali ima načina i
    načina. Stoga budite izvrsni: oblačite se u otmenu
    odeću; jedite bogatu hranu i pijte slatka
    vina i vina što se pene! Takođe se predajte
    svom izobilju i volji ljubavi kako vam je
    volja, kada, gde i s kim vam je volja! Ali
    uvek za mene.
    52. Ako to ne bude ispravno; ako pomešate
    prostorne oznake, govoreći - One su jedno - ili
    govoreći - One su mnoge - ako rituali ne budu
    uvek za mene: tada očekujte strahotne osude
    Ra-Hoor- Khuita.
    53. To će obnoviti svet, mali svet moju sestru,
    moje srce i moj jezik, kome šaljem ovaj poljubac.
    Takođe, o pisaru i proroče, premda si ti
    od prinčeva, to ti neće olakšati niti te razrešiti.
    Ali ekstaza će biti tvoja i radost zemaljska:
    uvek k meni! K meni!
    54. Ne menjaj čak ni oblik slova; jer gledaj!
    Ti, o proroče, nećeš sagledati sve misterije
    skrivene unutar toga.
    55. Dete tvoje utrobe, on će ih sagledati.
    56. Ne očekuj ga ni sa Istoka niti sa Zapada;
    jer iz neočekivane kuće dolazi to dete. Aum!
    Sve reči su svete i svi proroci istiniti; osim što
    oni razumeju malo; reći prvu polovinu jednačine,
    drugu pusti netaknutu. Ali ti imaš sve
    u jasnom svetlu, i nešto, mada ne sve u tami.
    57. Prizovite me pod mojim zvezdama!
    Ljubav je zakon, ljubav pod voljom. Niti neka
    budale ne shvate pogrešno ljubav; jer postoji
    ljubav i ljubav. Postoji golub, i postoji zmija.
    Izaberite dobro! On, moj prorok, je izabrao,
    znajući zakon tvrđave i veliku misteriju Kuće
    Božije. Sva ta stara slova moje Knjige su ispravna;
    ali - nije Zvezda. To je takođe tajna:
    moj prorok će je otkriti mudrima.
    58. Ja dajem nezamislive radosti na zemlji:
    sigurnost, a ne veru, za života, nad smrću;
    neizreciv mir, odmor, ekstazu; a ne tražim nikakve
    žrtve.
    59. Moj miris je od smolastih drva i guma; i
    nema krvi u njemu: zbog moje kose drveća
    Večnosti.
    60. Moj broj je 11, kao i brojevi svih koji su
    naši. Petokraka zveda, s Krugom u Sredini, a
    taj krug je Crven. Moja boja je crna za slepe,
    ali plavo i zlato vide oni koji imaju vid. Takođe
    imam tajnu uzvišenost za one koji me
    ljube.
    61. Ali voleti me bolje je od svega: ako pod
    noćnim zvezdama u pustinji zapališ sada moj
    miris preda mnom, prizivajući me čista srca, i
    sa Zmijskim plamenom u njemu, doći ćeš i
    malo leći na moje grudi. Tada ćeš za jedan
    poljubac biti voljan dati sve; ali svako ko da
    delić praha izgubiće sve u tom času. Sakupljaćete
    dobra i obilje žena i izuzetnosti;
    nosićete skupocene dragulje; nadvisićete
    narode zemlje u sjaju i ponosu; ali uvek
    ljubeći me, i tako ćete doći k mojoj radosti. Ja
    vas ozbiljno opominjem da dođete preda me u
    jedinoj odori, i pokriveni bogatim pokrivalom
    glave. Ja vas volim! Čeznem za vama! Bleda
    ili purpurna, prekrivena ili sladostrasna, ja koja
    sam sva naslada i žar, i pijanstvo najintimnijih
    čula, žudim za vama. Nadenite krila, i
    dignite savijeni sjaj unutar sebe: dođite meni!
    62. Pri svim mojim skupovima sa tobom će
    sveštenica govoriti - a njene oči će plamteti
    žudnjom dok stoji naga i radosna u mom tajnom
    hramu - k meni! K meni! Paleći plam u
    srcima svih svojom ljubavnom pesmom.
    63. Pevaj mi nasladni ljubavni poj! Pali za me
    mirise! Za me nosi dragulje! Za me pij, jer ja
    te volim! Ja te volim!
    64. Ja sam plavoveđa kći sunčevog zalaska; ja
    sam gola briljantnost sladostrastnog noćnog
    neba.
    65. K meni! K meni!
    66. Manifestacija Nuite je pri kraju.

  6. #6

    Odgovor: Aleister Crowley i njegova "Knjiga zakona"

    Drugo poglavlje

    1. Nu! Pritajenost Hadita.
    2. Dođite! Svi vi, i saznajte tajnu koja još ne
    beše otkrivena. Ja, Hadit, jesam nadopuna
    Nu, moje neveste. Ja nisam rasprostrt, i
    Khabs je ime moje kuće.
    3. Unutar sfere ja sam svuda središte, kao što
    se ona, obod, nigde ne nalazi.
    4. Ipak će ona biti znana a ja nikada.
    5. Gledajte! Rituali starog doba su crni. Neka
    se zli odbace; neka prorok pročisti dobre!
    Tada će to Znanje poteći pravilno.
    6. Ja sam plamen koji gori u srcu svakog
    čoveka, i u srži svake zvezde. Ja sam život, i
    davalac života, pa ipak je poznavanje mene
    poznavanje smrti.
    7. Ja sam Magičar i Egzorcist. Ja sam osovina
    točka, i kocka u krugu. Dođite k meni je budalast
    izraz: jer ja sam onaj koji ide.
    8. Ko je obožavao Heru-pa-kraatha
    obožavao je mene; loše, jer ja sam
    obožavalac.
    9. Zapamtite svi da je postojanje čista radost;
    da su sve patnje samo kao sene; one prolaze i
    prestaju; ali ima nešto što ostaje.
    10. O proroče! Ti nemaš volje da proučavaš
    ovaj spis.
    11. Vidim te kako mrziš ruku i pero; ali ja
    sam jači.
    12. Zbog mene u Tebi, koga ti ne poznaješ.
    13. Ali zašto? Jer ti si bio znalac i mene.
    14. Neka se ovo svetište prekrije velom: neka
    svetlo ispuni ljude i proguta ih slepilom.
    15. Jer ja sam savršen, budući da Nisam; i
    moj broj je devet za lude; ali za pravedne ja
    sam osam, i jedan u osam: što je bitno, jer ja
    sam zaista ništa. Carica i Kralj nisu moji; jer
    tu je sledeća tajna.
    16. Ja sam Carica i Hijerofant. Stoga jedanaest,
    kao što je moja nevesta jedanaest.
    17. Čujte me, vi ljudi što uzdišete!
    Žalosti patnje i tuge
    Su ostavljene mrtvima i umirućima,
    Ljudima koji me još ne znaju.
    18. Oni su mrtvi, ti ljudi; oni ne osećaju. Mi
    nismo za bedne i žalosne: gospodari zemlje su
    naši rođaci.
    19. Zar Bog da živi u psu? Ne! Ali najviši su
    naši. Neka se oni raduju, naši izabrani: ko tuguje
    nije od nas.
    20. Lepota i snaga, poskočan smeh i prijatna
    čežnja, silina i oganj, to je naše.
    21. Mi nemamo ništa s odbačenima i nesposobnima:
    neka umru u svojoj bedi. Jer oni
    ne osećaju. Sažaljenje je mana kraljeva:
    zgazite bedne i slabe: to je zakon snažnih: to
    je naš zakon i radost sveta. Ne misli, o kralju,
    o toj laži: da Ti Moraš Umreti: ti zaista nećeš
    umreti, već živeti. Neka se sada shvati: Ako
    se Kraljevo telo raspline, on će ostati u čistoj
    ekstazi zauvek. Nuit! Hadit! Ra-Hoor-Khuit!
    Sunce, Snaga i Vid, Luč; to je za služitelje
    Zvezde i Zmije.
    22. Ja sam Zmija koja daje Znanje i Užitak i
    sjajnu uzvišenost, pijanstvom podstičem ljudska
    srca. Da biste me obožavali uzmite vina i
    čudne droge o kojima ću reći mom proroku, i
    budite opijeni od toga! One vam uopšte neće
    nauditi. To je laž, ta glupost protiv sopstva.
    Iskazivanje nevinosti je laž. Budi jak, o
    čoveče! Budi strasan, uživaj u svim čulnim
    stvarima i nasladama: ne boj se da će te se ikoji
    Bog zbog toga odreći.
    23. Ja sam sam: nema Boga gde sam ja.
    24. Gledajte! Ovo su ozbiljne tajne; jer postoje
    takođe neki moji prijatelji koji su samotnici.
    Ali ne mislite da ćete ih naći u šumi ili na
    planini; nego u purpurnim krevetima, miluju
    ih prekrasne žene zveri dugih udova, s
    plamenom i svetlom u očima, i bujnom ognjenom
    kosom oko njih; tu ćete ih naći.
    Videćete ih na vlasti, kod pobedničkih armija,
    kod svake radosti; a u njima će biti milion
    puta veća radost. Pazite da niko ne
    prisiljava drugog, Kralj protiv Kralja! Volite
    jedan drugog vatrenim srcima; po niskim ljudima
    gazite divljom strašću, u danu vašeg
    gneva.
    25. Vi ste protiv puka. O moji izabrani.
    26. Ja sam tajna Zmija sklupčana pred skok: u
    mojoj sklupčanosti je radost. Ako podignem
    glavu, ja i moja Nuit smo jedno. Ako spustim
    glavu, i izbacim otrov, tada je to naslada zemlje,
    i ja i zemlja smo jedno.
    27. Velika je opasnost u meni; jer ko ne
    shvati ove rune načiniće veliku grešku. Pasšće
    u ponor zvani Zato, i tu će
    propasti sa psima razuma.
    28. Stoga kletva na Zato i njegov rod!
    29. Neka razlog bude proklet na vekove!
    30. Ako Volja zastane i upita Zašto, prizivajući
    Razlog, tada Volja staje i ne čini ništa.
    31. Ako Moć zapita zašto, tada je Moć
    slabost.
    32. I Razlog je laž; jer postoji činilac beskonačan
    i nepoznat; i sve njegove reči su
    naoko mudre.
    33. Dosta o Zato! Neka bude bačen psu!
    34. Ali vi, o moj narode, ustanite i probudite
    se!
    35. Neka se rituali ispravno izvode s radošću i
    lepotom!
    36. Postoje rituali elemenata i svetkovine
    doba.
    37. Svetkovina za prvu noć Proroka i njegove
    Neveste!
    38. Svetkovina za tri dana pisanja Knjige
    Zakona.
    39. Svetkovina za Tahutija i Prorokovo dete tajna,
    O Proroče!
    40. Svetkovina za Vrhunski Ritual, i svetkovina
    Ekvinoksa Bogova.
    41. Svetkovina za oganj i svetkovina za vodu;
    svetkovina za život i još veća svetkovina za
    smrt!
    42. Svetkovina svakog dana u vašim srcima u
    radosti moje naslade!
    43. Svetkovina svake noći za Nu, i užitak
    krajnjeg zanosa!
    44. Zaista! Svetkujte! Radujte se! Nema bojazni
    odsad nadalje. Rastapanje i večita ekstaza
    su u poljupcima Nue.
    45. Smrt je za pse.
    46. Da li si pogrešio? Da li žališ? Da li je
    strah u tvom srcu?
    47. Toga nema tamo gde sam ja.
    48. Ne žali one koji su pali! Ja ih nikad nisam
    poznavao. Ja nisam za njih. Ja ne težim: ja
    mrzim teženog i težitelja.
    49. Ja sam jedinstven i pobednik. Nisam od
    robova koji trunu. Neka su prokleti i mrtvi!
    Amen. (To je o 4 : postoji peti koji je nevidljiv,
    i unutra sam ja kao beba u jajetu.)
    50. Ja sam plav i zlatan u svetlu moje neveste;
    ali crveni sjaj je u mojim očima; a moji su
    ukrasi purpurni i zeleni.
    51. Purpur iznad purpura: to je svetlo više od
    očnoga vida.
    52. Postoji veo: taj veo je crn. To je veo
    čedne žene; to je veo tuge, i mrtvački pokrov:
    ništa od toga nije moje. Strgnite dole tu
    vekovnu lažljivu sablast: ne uvijajte vaše poroke
    u vrle reči: ti poroci su moja služba; vi
    činite dobro, i ja ću vas nagraditi ovde i posle.
    53. Ne plaši se, o proroče, pošto su ove reči
    izrečene, nećeš zažaliti. Ti si moj izričiti
    izabranik; i blažene su oči koje ćeš gledati sa
    zadovoljstvom. Ali ja ću te sakriti u masku
    žalosti: oni koji te vide će se plašiti da si pao:
    ali ja te uzdižem.
    54. Niti će oni koji glasno uzvikuju svoju ludost
    da ti ne značiš ništa imati koristi; ti ćeš to
    otkriti: ti vrediš; oni su robovi razloga. Oni
    nisu moji. Tačke po tvojoj volji; slova? Ne
    menjaj im oblik niti vrednost!
    55. Dobićeš redosled i vrednost engleskog Alfabeta;
    pronaći ćeš nove simbole s kojima ćeš
    ih dovesti u vezu.
    56. Gubite se! Vi podrugljivci; iako se smejete
    u moju čast nećete se dugo smejati: onda kada
    budete tužni znajte da sam vas napustio.
    57. Ko je ispravan ispravan će i ostati; ko je
    nitkov nitkov će i ostati.
    58. Da! Ne verujte u promenu: bićete ono što
    jeste, a ne drugo. Stoga će Kraljevi zemlje biti
    Kraljevi zauvek: neka robovi služe. Nema
    nikoga ko će biti unižen ili uzdignut: sve je
    uvek kao što je i bilo. Pa ipak su neki maskirani
    moji služitelji: može biti da je prosjak
    kralj. Kralj može birati svoju odeću po volji:
    nema pouzdanog testa: ali prosjak ne može
    sakriti svoje siromaštvo.
    59. Stoga pazite! Volite sve, jer možda je
    Kralj prikriven! Kažeš li tako? Budalo! Ako
    je on Kralj, ti ga ne možeš povrediti.
    60. Stoga udari grubo i nisko, i u pakao s
    njima, majstore!
    61. Svetlo je pred tvojim očima, o proroče,
    svetlo neželjeno, najželjenije.
    62. Ja sam uzdignut u tvome srcu; i poljupci
    zvezda pljušte snažno po tvom telu.
    63. Ti si malaksao u sladostrasnom obilju
    nadahnuća; izdisaj je slađi od smrti, žešći i
    grohotniji od milovanja samog Paklenog crva.
    64. Oh! Ti si nadvladan: mi smo nad tobom;
    naša radost je svuda oko tebe: Živeo! Živeo!
    Proroče Nue! Proroče Hada! Proroče Ra-Hoor-Khua!
    Sada se raduj! Sada dođi u naš
    sjaj i nasladu! Dođi u naš strasni
    mir, i piši slatke reči za Kraljeve!
    65. Ja sam Gospodar: ti si Sveti Izabranik.
    66. Piši i nađi ekstazu u pisanju! Radi, i budi
    naš ležaj u radu! Podrhtavaj radošću života i
    smrti! Ah! Tvoja smrt će biti ljupka: ko je vidi
    biće zadovoljan. Tvoja smrt će biti potvrda,
    obećanje naše vekovne ljubavi. Dođi! Uzdigni
    svoje srce i uživaj! Mi smo jedno; mi smo nijedno.
    67. Drži se! Drži se! Dobro se drži u svojoj
    nasladi; nemoj se onesvestiti od ovih izvrsnih
    poljubaca!
    68. Čvršće! Drži se! Uzdigni glavu! ne diši
    tako duboko - umri!
    69. Ah! Ah! Šta ja to osećam? Je li reč
    iscrpljena?
    70. Ima pomoći i nade u dugim basmama.
    Mudrost govori: budi jak! Tada ćeš moći podneti
    više radosti. Ne budi životinja; oplemeni
    svoju nasladu! Ako piješ, pij sa osam i devedeset
    pravila umeća: ako ljubiš, prevaziđi
    to finoćom; i ako činiš bilo šta radosno, neka
    u tome bude tananosti!
    71. Ali prevaziđi! Prevaziđi!
    72. Uvek se bori za više! I ako si ti zaista moj
    - a u to ne sumnjaj, i ako si uvek radostan! -
    smrt je kruna svega.
    73. Ah! Ah! Smrt! Smrt! Ti ćeš žudeti za
    smrću. Smrt je zabranjena za tebe, o čoveče.
    74. Dužina tvoje čežnje biće snaga njene
    uzvišenosti. Onaj koji dugo živi i mnogo žudi
    za smrću uvek je Kralj među Kraljevima.
    75. Zaista! Slušaj ove brojeve i reči:
    76. 4 6 3 8 A B K 2 4 A L G M O R 3 Y X 24
    89 R P S T O V A L. Šta znači ovo, o proroče?
    Ti ne znaš; niti ćeš ikada saznati. Dolazi
    jedan da te sledi: on će to protumačiti. Ali ne
    zaboravi, o izabraniče, da budeš deo mene; da
    slediš ljubav Nue na zvezdanom nebu; da
    tražiš ljude, da im kažeš ovu radosnu reč.
    77. O budi ponosan i moćan među ljudima!
    78. Uzdigni se! Jer nema nikoga sličnog tebi
    među ljudima niti među Bogovima! Uzdigni
    se, o moj proroče, tvoj stas će nadvisiti
    zvezde. Obožavaće tvoje ime, četvorostrano,
    mistično, čudesno, broj čoveka; i ime tvoje
    kuće 418.
    79. Kraj pritajenosti Hadita; i blagoslov i
    obožavanje proroku ljupke Zvezde.

  7. #7

    Odgovor: Aleister Crowley i njegova "Knjiga zakona"

    Treće poglavlje


    1. Abrahadabra! Nagrada Ra-Hoor-Khuta.
    2. Postoji razdor koji se bliži kući; postoji
    nepoznata reč. Bajanje je mrtvo; sve je ništa.
    Budi oprezan! Drži se! Oživi basmu
    Ra-Hoor-Khuita!
    3. Neka sada najpre bude shvaćeno da sam ja
    bog Rata i Osvete. Oštro ću s njima postupiti.
    4. Izaberite ostrvo!
    5. Utvrdite ga!
    6. Zasejte ga ratnim spravama!
    7. Ja ću vam dati ratnu spravu.
    8. S tim ćete smrviti narode; i niko neće stati
    pred vas.
    9. Vrebaj! Povuci se! Na njih! To je zakon
    Pobedničke Bitke: takvo će biti obožavanje
    mene oko moje tajne kuće.
    10. Uzmi samu stelu otkrovenja; postavi je u
    svoj tajni hram - a taj hram je već pravilno
    uređen - i to će biti tvoja Kibla zauvek. Ona
    neće izbledeti, već će se čudesna boja vraćati
    k njoj iz dana u dan. Postavi je u zatvoreno
    staklo za dokaz svetu.
    11. To će biti tvoj jedini dokaz. Zabranjujem
    raspravu. Pobedi! To je dovoljno. Olakšaću ti
    zagonetku iz loše uređene kuće u Pobedničkom
    Gradu. Ti ćeš je sam preneti u
    obožavanju, o proroče, premda ti se to ne
    sviđa. Bićeš u opasnosti i nevolji. Ra-Hoor-Khu
    je s tobom. Obožavaj me ognjem i
    krvlju; obožavaj me mačevima i kopljima.
    Neka žena bude opasana mačem preda mnom:
    Neka krv teče u mom imenu. Zgazi
    Bezbožnike; budi nad njima, o ratniče, daću ti
    njihovog mesa da jedeš!
    12. Žrtvuj stoku, malu i veliku: zatim dete.
    13. Ali ne sada.
    14. Vi ćete videti taj čas, o blažena Zveri, i ti
    Skereletna Konkubino njegove žudnje!
    15. Bićete tužni zbog toga.
    16. Ne mislite nestrpljivo na ispunjenje
    obećanja; ne plašite se podnositi kletve. Vi,
    čak ni vi, ne znate značenje ovoga svega.
    17. Nemojte uopšte strepeti; ne bojte se ni
    ljudi ni sudija, ni Bogova, ni bilo čega. Ne
    plašite se novca, ni smeha ludog puka, niti
    bilo koje druge sile na nebu ili na zemlji ili
    ispod zemlje. Nu je vaše utočište kao što je
    Hadit vaša luč; a ja sam snaga, sila, žestina
    vaših ruku.
    18. Odbacite milosrđe: neka su prokleti svi
    koji sažaljevaju! Ubijajte i mučite; ne štedite;
    budite nad njima!
    19. Ovu će stelu oni zvati Gnusnost pustošenja.
    Broj dobro njeno ime, i ono će ti biti
    kao 718.
    20. Zašto? Zbog pada Razloga da on nije više
    tu.
    21. Postavi moju sliku na Istok: kupićeš sliku
    koju ću ti pokazati, posebnu, sličnu onoj koju
    poznaješ. I to će ti iznenada biti lako učiniti.
    22. Ostale slike grupiši oko mene da me podrže:
    neka sve bude obožavano, jer će se oni
    okupiti da me uznesu. Ja sam vidljivi objekt
    obožavanja; ostali su tajni; jer oni su za Zver i
    njegovu Nevestu: i za pobednike Ogleda x.
    Šta je to? Ti ćeš znati.
    23. Za miris mešaj brašno i med i gusti talog
    crvena vina: zatim ulje Abramelina i maslinovo
    ulje, a potom razblaži i zasladi sočnom
    svežom krvlju.
    24. Najbolja je krv od lune, mesečna: zatim
    sveža krv deteta, ili kapajuća iz nebeske
    hostije: zatim od neprijatelja; zatim od
    sveštenika ili obožavaoca: konačno od neke
    životinje, nije važno koje.
    25. To palite: od toga načinite kolačiće i
    jedite za mene. To ima i drugu namenu;
    položite ih pred mene, i namirišite ih jako
    svojom molitvom: ispuniće se bubama i
    gmižućim stvorenjima posvećenim meni.
    26. Ubijte ih, imenujući svoje neprijatelje; i
    oni će pasti pred vas.
    27. Takođe će stvoriti strast i moć strasti u
    vama dok ih budete jeli.
    28. Takođe ćete biti jaki u ratu.
    29. Štaviše, ako se dugo čuvaju, to je bolje;
    jer oni bujaju mojom silinom. Sve preda me.
    30. Moj oltar je od gravirane bronze: gori na
    njemu u srebru ili zlatu!
    31. Dolazi bogat čovek sa Zapada koji će posuti
    svoje zlato po tebi.
    32. Od zlata kuj čelik!
    33. Budi spreman da pobegneš ili udariš!
    34. Ali tvoje sveto mesto će biti nedirnuto
    kroz vekove: iako će biti spaljeno i razoreno
    ognjem i mačem, tamo ipak nevidljiva kuća
    stoji, i stajaće sve do pada Velikog Ekvinoksa;
    kada će se Hrumachis uzdići i onaj sa
    dvostrukim štapom preuzeti moj tron i mesto.
    Drugi će se prorok uzdići, i doneti svežu
    groznicu s nebesa; druga žena će probuditi
    strast i obožavanje Zmije; druga će se duša
    Boga i zveri izmešati u svešteniku globusa;
    druga žrtva će umrljati grobnicu, drugi će
    kralj vladati; i više se neće izlevati blagoslov
    ka Soko-glavom mističnom Gospodu!
    35. Polovina reči Heru-ra-ha, zove se Hoorpa-kraat
    i Ra-Hoor-Khut.
    36. Tada reče prorok Bogu.
    37. Obožavam te u pesmi.
    Ja sam gospodar Thebe, i Nadahnuti glasonoša
    Mentuov;
    Zbog mene se otkriva zastrto nebo,
    Samoubijeni Ankh-af-na-khonsu čije su reči
    istina. Prizivam, pozdravljam Tvoje prisustvo,
    o Ra-Hoor-Khuit!
    Jedinstvo potpuno iskazano!
    Obožavam moć Tvoga daha,
    Vrhovni i užasni Bože,
    Koji činiš da bogovi i smrt
    Drhću pred tobom:
    Ja, ja te obožavam!
    Pojavi se na prestolu Raovom!
    Otvori puteve Khuove!
    Osvetli puteve Kaove!
    Putevi Khabsa skroz hrle
    Da me uznemire ili smire!
    Aum! Neka me to ispuni!
    38. Tako da tvoja luč bude u meni; a njen
    crveni plam je poput mača u mojoj ruci kojim
    krčim put tvome redu. Postoje tajna vrata koja
    ću načiniti da utvrdim tvoj put na svim
    uglovima, (ovo su obožavanja, kao što si
    zapisao), kao što je rečeno.
    Luč je moja; njeni me zraci
    Sažižu: načinio sam tajna vrata
    Na kući Raa i Tuma,
    Khephrae. i Ahathoore.
    Ja sam tvoj Tebanac, O Mentu,
    Prorok Ankh-af-na-khonsu!
    Pomoću Bes-na-Maut udaram svoje grudi;
    Mudrošću Ta-Necha tkam svoju basmu
    Pokaži svoj zvezdani sjaj. O Nuit!
    Pozovi me da živim u tvojoj Kući,
    O krilata zmijo svetla, Hadit!
    Budi uz mene, Ra-Hoo-Khuit!
    39. Sve ovo i knjiga koja kazuje kako si
    dospeo ovamo kao i reprodukcija ovog mastila
    i hartije zauvek jer u tome je skrivena reč
    i ne samo na engleskom i tvoj komentar na
    ovu Knjigu Zakona će biti štampan prekrasno
    u crvenom mastilu i crnilu na divnom rukom
    rađenom papiru; i svakom muškarcu i ženi
    koju sretneš, pa bilo samo dok jedeš ili piješ
    kod njih, Zakon je da se dâ. Tada će oni imati
    mogućnost da borave u ovom blaženstvu ili
    ne, bez razlike. Učini to brzo!
    40. Ali rad na komentaru? To je lako; i Hadit
    koji gori u tvome srcu će učiniti brzim i
    sigurnim tvoje pero.
    41. Ustanovi u svojoj Kaabi duhovnu administraciju:
    sve mora biti učinjeno dobro i na
    poslovan način.
    42. Oglede ćeš nadgledati ti sam, izuzev slepih.
    Ne odbijaj nikoga, ali ti ćeš prepoznati i
    uništiti izdajice, Ja sam Ra-Hoor-Khuit; i ja
    sam snažan da zaštitim svoga služitelja, Uspeh
    je tvoj dokaz; ne raspravljaj; ne preobraćaj;
    ne pričaj! Oni koji žele da te uhvate u
    zamku, da te poraze, njih napadni bez milosti
    ili sažaljenja; i uništi ih potpuno. Žestoko
    poput nagažene guje okreni se i udari! Budi
    smrtonosniji od njih! Baci im duše na užasne
    muke: smej se njihovom strahu: pljuni na
    njih!
    43. Neka se Skerletna Žena pripazi! Ako milost
    i sažaljenje i osetljivost uđu u njeno srce;
    ako ona napusti moje delo da bi se igrala sa
    starim strastima; tada će se znati moja osveta.
    Ja ću ubiti njeno dete: otuđiću njeno srce: kao
    zgrbljena i prezrena qurva ona će se vući po
    mračnim ulicama, i umreti od hladnoće i
    gladi.
    44. Ali neka se ona uzdigne u ponosu! Neka
    me sledi na mom putu! Neka čini razvratna
    dela! Neka ubije svoje srce! Neka bude glasna
    i preljubnička! Neka bude prekrivena draguljima,
    i bogatim haljinama, i neka bude bestidna
    pred svim ljudima!
    45. Tada ću je ja uzdići do vrhunca moći: tada
    će mi ona roditi dete moćnije od svih kraljeva
    zemlje. Ispuniću je radošću: mojom silinom
    će ona doživljavati i udarati pri obožavanju
    Nue: ona će postići Hadit.
    46. Ja sam ratnički Gospodar četrdesetih:
    Osamdesete su šćućurene preda mnom, i
    postiđene. Dovešću vas do pobede i radosti:
    biću vam pri ruci u bici i vi ćete sa uživanjem
    ubijati. Uspeh je vaš dokaz; hrabrost je vaš
    oklop; napred, napred, u mojoj snazi; i
    ničemu nećete okrenuti leđa!
    47. Ova knjiga će se prevesti na sve jezike: ali
    uvek s orginalnim pisanjem Zveri; jer u slučajnom
    obliku slova i njihovom položaju jednog
    prema drugom: u tome su tajne koje ni jedna
    Zver neće proreći. Neka on i ne pokušava: ali
    jedan dolazi za njim, odakle neću reći, koji će
    otkriti Ključ svega toga. Stoga je ova povučena
    linija ključ: stoga je ovaj na četvoro
    podeljen krug u svojoj grešci takođe ključ. I
    Abrahadabra. To će biti njegovo dete i to
    čudno. Neka ga on ne traži; jer time može
    samo otpasti.
    48. Sada je ta misterija sa slovima završena, i
    ja želim poći na svetije mesto.
    49. Ja sam u tajnoj četvorostrukoj reči, huljenje
    protiv svih ljudskih bogova.
    50. Prokunite ih! Prokunite ih! Prokunite ih!
    51. Svojom Sokolovom glavom kljujem Isusove
    oči dok on visi na krstu.
    52. Udaram krilima u lice Muhamedovo i oslepljujem
    ga.
    53. Svojim kandžama kidam meso Indijca i
    Budiste, Mongolca i Dina.
    54. Bahlasti! Ompehda! Pljujem na vaše odvratne
    veroispovesti.
    55. Neka devica Marija bude raščerečena na
    točkovima: neka su zbog nje sve čedne žene
    potpuno prezrene među vama!
    56. Kao i radi lepote i ljubavi!
    57. Prezrite takođe sve kukavice; profesionalne
    vojnike koji se ne usuđuju boriti, nego se
    igraju, sve budale prezrite!
    58. Ali oštroumni i ponosni, kraljevski i otmeni:
    vi ste braća!
    59. Kao braća se borite!
    60. Nema zakona nad Čini što ti volja.
    61. Postoji kraj reči Boga ustoličenog na
    Raovom prestolu, koji osvetljava nosače
    duša.
    62. Mene obožavajte! K meni dođite kroz patnju
    ogleda, koji je blaženstvo.
    63. Budala čita ovu Knjigu Zakona, i njen
    komentar; i ne razume je.
    64. Neka prođe kroz prvi ogled, i biće mu
    poput srebra.
    65. Kroz drugi, zlato.
    66. Kroz treći, dragulj plemenitog sjaja.
    67. Kroz četvrti, krajnja iskra suštinskog
    ognja.
    68. Pa ipak će svima izgledati prekrasna.
    Njeni neprijatelji koji ne govore tako, obični
    su lažljivci.
    69. To je uspeh.
    70. Ja sam Soko-Glavi Gospod Tišine i
    Snage; moj nemyss prekriva noćno-plavo
    nebo.
    71. Zdravo! Vi ratnici blizanci kraj stubova
    sveta! Jer vaše vreme je nadohvat ruke.
    72. Ja sam Gospodar Dvostrukog Štapa Moći,
    Štapa Siline Coph Nia, ali moja leva ruka je
    prazna, jer zdrobio sam jedan Univerzum; i
    ništa ne ostade.
    73. Zalepi listove s desna na levo i od vrha
    prema dnu; tada ugledaj!
    74. Postoji skiveno i uzvišeno blistavilo u
    mom imenu, kao što je ponoćno sunce večno
    sin.
    75. Kraj reči je Reč Abrahadabra.
    Knjiga Zakona je Napisana
    i Skrivena.
    Aum. Ha.


    Komentar


    Čini po Volji i neka bude celina od Zakona.
    Proučavanje ove Knjige je zabranjeno. Mudro
    je uništiti ovaj primerak posle prvog čitanja.
    Ko ovo zanemari čini to na vlastiti rizik i
    opasnost. Oni su najstrašniji.
    One koji raspravljaju o sadržaju ove Knjige
    treba svi da izbegavaju kao središte kuge.
    Sva pitanja Zakona treba rešiti jedino pozivanjem
    na moja dela, svako za sebe.
    Ne postoji zakon nad Čini po Volji.
    Ljubav je zakon, ljubav pod voljom.


    Print & design
    Lxvor Oasis 718


    Sveštenik Prinčeva
    Aleister Crowley

  8. #8

    Odgovor: Aleister Crowley i njegova "Knjiga zakona"



    Alister Krouli (u svom elementu) pored Knjige Zakona





    Alister Krouli kao veliki mislilac





    Alister Krouli sa suprugom Rouz i kćerkom





    Alister Krouli u masonskoj odori





    The Invisible Basilica of Sabazius, Kroulijev (nerealizovani) logo za hram Novog svetskog poretka

    * * *

    Svi dobronamerni komentari su dobro došli.

  9. #9

    Odgovor: Aleister Crowley i njegova "Knjiga zakona"

    'Velika tajna': veština zazivanja demona

    Šta preduzima čovek slabe volje koji s jedne strane stalno manifestuje magijsko-ritualnu moć kojom 'pobeđuje' demone, a s druge strane kroz svoj raspusni i avanturistički život pokazuje da je rob demona, pokazuje da su ga sile Tame porobile? Njemu 'ne ostaje' ništa drugo nego da svoj nemoralni razobručeni život prikaže 'vrlinskim', da izvrne etičke nazore i da avete iz sveta senke proglasi 'božanstvima'. Upravo je slučaj s Kroulijem, čovekom koji je se pozivao na istinsku volju a bio je čovek zlovolje, čovek mlakosti koji nije hteo borbeno i požrtvovano da se susretne sa svojim ljudskim slabostima.

    Bogoprotivni život, i pored svih demonskih manipulativno-energetskih 'transfuzija', povlači teške sudbinske udare i nedaće; međutim ni iz tih nevolja Krouli nije učio, nije shvatio kuda ga odvode i guraju njegove 'tajne vođe'. Tako u 'Magici' (Magick in Theory and Practice) govori o svojim egzistencijalnim žrtvama, ali ne prinešenim u slavu Boga, već postavljenim u službi vlastitog ljudskog dokazivanja i duhovnog strovaljivanja: »Brat Perturabo posebno se zakleo da će se On odreći Svoje lične imovine do poslednjeg penija; takođe da neće dozvoliti nikakvim ljudskim osećanjima da ga sputavaju. Ovi uslovi su prihvaćeni; dozvoljeno mu je beskrajno više nego što je On zamišljao mogućim za bilo kog inkarniranog Maga. S druge strane, cena koju je On ponudio bila je tako strogo uterana kao da je nju odredio Šajlok. Svo blago koje je na zemlji imao uzeo je i to, obično, na tako okrutan način i surov način da je sam gubitak predstavljao zadnji deo udarca. Svako ljudsko osećanje koje je On imao u svom srcu – a to srce žudelo je za Ljubavlju kako malo koje srce ikad može da poimi – iščupano je i zgaženo sa takvom paklenom nestvarnošću pojačavajući mučenje da Njegovo trpljenje nadmašuje svako poimanje. Neobjašnjivi su užasi koji su pratili svaki korak njegove inicijacije! Smrt je odnosila Njegovu decu sa sporom okrutnošću; žene koje je On voleo napijale su se do delirijuma i demencije na Njegove oči, ili uzvraćale Njegovu strastvenu odanost kao žaba hladnom vodom izdajom u trenutku kada su Ga duge godine odanosti navele da im veruje. Njegov prijatelj koji je pozajmio torbu, ukrao je ono što je bilo u njoj i izdao svog Majstora onoliko dosledno koliko god je bio u stanju. Na prve udaljene glasine da su se pojavili fariseji, njegovi su Ga učenici svi napustili i pobegli. Njegova majka Ga je svojim rukama zakucala na krst i rugala mu se devet godina dok je On visio na njemu.« /.../

    »No, niti prirodnim korišćenjem Svojih sposobnosti, mada su Ga one učinile slavnim u celom svetu, niti najvećom moći svoje Magike, On nije u stanju da stekne materijalno bogastvo koje prevazilazi minimum neophodnog da ga održi u životu i omogući mu rad. Uzalud su Njegovi protesti da nije Njemu već Radu potreban novac. On je vezan strogim slovom Svoje zakletve da daje sve što ima za svoje magičko postignuće.«

    »No, mnogo strašnija je kob koju je On zazvao na Sebe odričući se Svog prava da kao muškarac uživa u Ljubavi onih koje on voli strastveno i tako neobično, tako čisto i tako snažno, da bi za uzvrat dobio moć da toliko voli čovečanstvo da bude upravo On izabran da izgovori Reč eona za dobrobit čovečanstva; a Njegova nagrada je opšte gnušanje, telesne muke, mentalni očaj i moralna paraliza.« (III deo, XV, 1 – 'O Zakletvi') – Čovek koji istinski teži Unutarnjem Kraljevstvu, Božijem Kraljevstvu, neće morati da permanentno živi u očajničkoj oskudici; on će dobijati ono što mu zatreba, i više od toga, da bi taj višak mogao da podeli sa onima koji nesebično teže Svetome Dobru, Univerzalnome Dobru. Problem kod Kroulija je taj to što on nije kucao na Božija Vrata, što nije tražio Božije Dobro, već je žudeo za nižim moćima koje daju demoni, za svetovnom slavom, šireći uz to sablazni u svetu.

    I kada je verovao da je postao NEKO, da je umro svetu, da je prešao Bezdan i ušao u Unutarnju Obećanu Zemlju, Krouli je bio u dubokoj zabludi, baš kao i kad je zamišljavao da je ostvario Spoznaju svog anđela čuvara kroz zaziv imena paganskih bogova i demona.U Boleskinu oktobra 1899. godine priprema magijsku operaciju po Abra-Melin metodi koja traži šestomesečni molitveno-asketski rad, da bi već 16. januara 1900. godine, u Parizu, od strane Matersa bio uzdignut u njegovoj 'Zlatnoj Zori' (koja se počinje raspadati) na stupanj Adeptus Minor-a (uzevši magijsko ime Parzival), u rang koji podrazumeva da je tragalac ostvario Razgovor Znanja s duh-čuvarem.

    U 'Jednoj zvezdi na vidiku' Krouli za priziv anđela čuvara ukazuje: »Nemoguće je podati precizna pravila, pomoću kojih bi se moglo postići znanje i razgovor svog Svetog Anđela Čuvara; jer to je posebna tajna svakog od nas; tajna, koja se ne može izreći ili poreći od bilo kog drugog čoveka, pa na ma kom stupnju bio. To je Svetinja nad Svetinjama, pomoću koje je svako svoj vlastiti Veliki Sveštenik, i niko ne poznaje Ime Boga svog brata, ili njegov vlastiti Ritual s kojim Ga priziva.« – Ono što je istinskom tragaocu za Svetlom Hristova svest i Hrist, to Krouli hoće da predstavi kao 'Anđeo Čuvar', kome se istinski pobožnik nikada ne moli, ne klanja mu se i ne proslavlja ga, jer sva slava pripada Bogu, Svedržitelju. Onaj ko ostvari proboj ka Hristovoj Svesti, on ima i kontakt sa vlastitim anđelom i svim nebesnicima, jer Hrist-Duh je svemu. I dalje: banalno je spoznajno-realizacioni proboj ka Unutarnjem smatrati za neki neponovljivi događaj, posle koga Unutarnje zaćutuje; naprotiv, svest se tu naglo širi, i tragalac dobiva sve širi i širi spektar pouka i otkrivenja koja ga izvode pred Božije Lice.

    Iako je po Krouliju ritual za priziv anđela čuvara tajna, on ipak tu 'tajnu' najvećim delom otkriva u svom spisu Theurgia Goetia Summa, koji je posle primitka Liber Al-a preradio za neka imena. Pogledajmo kako on priziva sile Elementa Vatre:

    »AR-O-GO-GO-RU-ABRO = Ti duhovno Sunce! Satano, Ti Oko, Ti Raskalašena Radosti! Krikni glasno! Krikni glasno! Zavrti točak! O moj Oče! O Satano, O sunce!
    SOTOU = Ti, Spasioče!
    MDORIO = Tišina! Daj mi Tvoju Tajnu!
    PHALARTHAO = Daj mi srk, Ti Falusu, Ti sunce!
    OOO = Satane! Ti Oko, Ti Raskalašena Radosti!
    Satano! Ti Oko, Ti Raskalašena Radosti!
    Satano! Ti Oko, Ti Raskalašena Radosti!
    AEPE = Ti Uzročniče Sama Sebe, Sam se određuješ, Uzvišeni, Najuzvišeniji!
    Ja Te zazivam, Nerođeni Jedini!
    Tebe, koji stvori Zemlju i Nebesa!« (Odeljak C)

    Koji točak Satana vrti? Točak Zakona uzroka i posledice, onaj koji opterećene duše vodi u Dolinu gorčine, u nove patničke inkarnacije! Da li je Krvnik Ljudski, Satana, 'Božije Oko'? Ne čine li sedam Božija Oko Njegovih sedam Svetih Zraka? Nije li Božije oko i svaka pročišćena duša koja gleda Bogom i u Bogu? Da li se viša svest postiže ritualnim radnjama, kultnim inicijacijama, ili pravedničkim delima, svetlim delima, delima koja prosvetljuju, prizivanjem Božijeg Imena, Božijeg Zakona u svoj život?

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  10. #10

    Odgovor: Aleister Crowley i njegova "Knjiga zakona"

    Umišljeni mesija

    Krouli osiono odbacuje Hrista kao Mesiju i Spasitelja, ali u tom odbacivanju Duha Istine se ne ustručava da za sebe proklamativno uzme ukaze i odredbe koje se odnose jedino na Hrista Božijeg, Svetlost Života, Odsjaj Božije Slave ('Jevrejima', 1:3). Tako predstavljajući se vesnikom takozvanog Velikog Belog Bratstva (ranije među masonima i rozenkrojcerima poznato kao 'Hermetičko Bratstvo Sveta'), odnosno Hijerarhije Laži, Krouli, koji sa 'uzdizanjem' u stupanj Magister Templi, 3. marta 1909. godine uzima motto Vi Verum Vniversum Vivu Vici, iznosi: »Glasnik je Svetlo samog Svetla, V. V. V. V. V., Pomazanik u Svetlu, jedini učitelj ljudske vrste, Put, Istina i Život.« (Liber XXXIII) Ko odbacuje Hrista, on se sam gradi Hristom, jedinim Učiteljem koji vodi u Nebo. Umišljeni glasnik Svetla, odnosno lažnog Svetlonoše, Lucifera, iznosi još i ovo: »Adepti, sluge V. V. V. V. V., već su ga /- blaženi život/ dostigli.« (Liber X, 13) – Okultista i spiritista Krouli ume preprdenjački na rečima da pokaže i 'služiteljsko-podaničku skromnost', pa iskazuje i sledeće: »Najmanji među njima, sluga svakog od njih, piše ovu knjigu.« (Ibid.)

    Mag 'Srebrne Zvezde', sebe kao odabranog poslanika Hijerarhije Laži, stavlja uz sedam imena koja su obeležila neke istorijske epohe; u glasnika Hijerarhije smešta islamskog proroka Muhammeda, što se da prihvatiti i razumeti, ali i Mojsija, velikog Božijeg proroka koji je Izabrani narod izveo iz Egipta u Obećanu zemlju i doneo Deset Zapovesti.

    Tokom magijskog povlačenja na ostrvu Oesopus, Krouli avgusta 1918. godine dobija vizije 'svojih' prethodnih inkarnacija, počev od Ankh-af-na-khonsu-a, tebanskog sveštenika, pa do okultiste i masona Elifasa Levija (Eliphas Lévi, odnosno Alphonse-Louis Constant, 1810.-1875. g. ne.), koji je odbijao reinkarnacionu doktrinu. – Slike prethodnih utelovljenja su snimljene u dubljim slojevima duše; da li je Krouli kao neprosvetljen čovek pod Božijim nadzorom mogao da otvori date slike, ili su one produkt indukcija Hijerarhije Laži, koja je time nastojala da ga održi u njegovim zabludama i mesijanskim fikcijama?

    U svojoj 'Prvoj poslanici' ljubljeni učenik, apostol Jovan, poziva i ukazuje vernima: »... Ne verujte svakom duhu, nego proveravajte duhove – jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svet.« (4:1) – Krouli nije imao moć i dar da razlikuje duhove, jer nije sam sebe preispitao i spoznao, i zato često avetinjsko-pakleničke snage doživljava i prihvata kao 'glasnike Svetla'. Tako u svojoj viziji dobijenoj u Alžiru 13. decembra 1909. godine, opisuje viđenje navodnog 'anđela' petog Etera: »On je sav u crnom, uglačanim crnim pločicama, oivičenim zlatnim. Ima ogromna krila, sa strašnim kandžama na krajevima, i surovo lice, poput zmaja, i strašne oči koje propadaju pogledom.« ('Vizija i Glas') – Ako bi konsultovali neki magijski grimoir, na primer 'Manji Solomonov ključ', 'Čarolija' (Goeteia), može se uočiti da i sami magičari paklenike prikazuju kao deformisane duše: »Dvanaesti duh je Sitri. On je veliki Princ, a prikazuje se prvo s leopardovom glavom i grifonovim krilima, ali na naredbu majstora egzorcizma uzima na se ljudski oblik, i to vrlo lep.« – Jasno je da se Demon i njegovi zvezde prikazuju kao 'anđeli Svetla' onima koji ne gledaju Božijim Svetlom.

    U Kroulijevoj viziji osmog Etera tobožnji 'anđeo čuvar' mu implicitno iznosi da je on navodno bio inkarniran i kao apostol Pavle, Savle iz Tarsa Kilikijskog: »I u transu ćeš ležati između neba i zemlje na praznome mestu, kraj toga će biti tišina, isto kao i kada sam te više puta sreo na putu za Damask.« ('Vizija i Glas') – Lukina 'Dela apostolska' ne govore o dva ili više susreta Hrista sa Pavlom na njegovom putu za Damask već samo o jednom, izlažući ga u tri narativne verzije (pogl. 7 i 19). Koji je to paradoks: Krouli koji je odbacivao Hrista Logosa, proglašava sebe apostolom Pavlom koji je duboko gorljivo živeo za Hrista Istinitog. Dalje, očigledna je insinuacija kad se hoće reći da apostol Pavle nije umeo da razlikuje pojavu i reč svoga anđela čuvara od pojave Hrista Gospoda.

    Očigledno je Hijerarhija Laži kroz više utelovljenja Kroulija pripremala za njegov 'vesnički' zadatak: primanje kairske 'Knjige Zakona' i proglašenje luciferijanskog 'Novog Doba' koje će obeležiti inverzivni zakon teleme. Saznajemo da je Hijerarhija zakon "Radi kako ti je volja" pokušala čovečanstvu da proturi Krouliju još dok je navodno bio inkarniran kao Edvard Keli (Edward Kelley, 1555.-1595. g. ne.), okultista koji je sa onostranim silama komunicirao, kome je pisar bio Džon Di (John Dee, 1527.-1608. g. ne.): »Jedan je anđeo, odmereno i jasno, Keliju objavio upravo same akciome zakona Teleme. Di je bio bolesno krut u svojim načelima, koja su pripadala ropskim bogovima. Naljutio se na Kelija. /.../ Keli nije bio savršen instrument, a ni svet nije bio spreman za ovo seme.« (Liber CXI, pogl. 165) Aksiom "Neka bude Božija Volja" Krouli i njegovi onostrani mentori vide kao 'ropsko načelo'!

    Krouli, koji je sebe nazivao 'Novi Hrist' ('Knjiga laži, pogl. 60) svoj životni zadatak je video kao objavljivanje čovečanstvu 'novog zakona' i instaliranje telemitske religije na 'ruševinama' 'ropskog' hrišćanstva. Vrlo često on izbegava da spomene i samo Isusovo ime, ime koje nosi Snagu, ...

    Krouliju kao inicijantu masoneriju (po kojoh ih Loža spasava) i zanesenom okultnom pregaocu, svi vidljivi i nevidljivi poglavari njegovog 'Velikog Belog Bratstva' ('Srebrne Zvezde') su 'Učitelji' i 'Majstori', samo to nije Hrist, jedini Učitelj i jedini Majstor koji vodi sve duše u Nebo, Nebeskome Ocu. Tako u Liber XXX, 4 on iznosi: »...Nije li Majstor rekao: 'Blagosloven si"!« Sam Gospod Mudrosti, Veliki Učitelj Isus od Nazareta, ukazuje da ni jedan čovek ne treba da se oslovljava kao 'Majstor' ('Matej', 23:10)

    Krouli ponekad navodi Isusove reči, bez da na bilo koji način naznači da su one Hristove. Tako u spisu 'O umetnosti Magike' (De Arte Magica) parafrazira Gospodnje reči iz patmoske 'Apokalipse' (3:15-16): »... Osrednja stanja tela i uma treba izbegavati. Kao što stoji zapisano: "Ja bih da budeš hladan ili vruć; ali pošto si mlak izbljuvaću te iz svojih usta".« (Pogl. IV)

    U svojoj prvoj eterskoj viziji (dobijenoj novembra 1900. u Meksiku) Krouli u zanosu, poput demona, krikće na Gospoda Isusa Hrista: »Ostavi nas! Šta mi imamo sa Tobom, Ti Isuse od Nazareta?! Odlazi! Odlazi!« ('Vizija i Glas', 30. Eter) – U 'Evanđelju po Marku' izveštava se za jedan Isusov dolazak u Kapernaum. Isus u subotnji dan ulazi u tamošnju sinagogu, i kao rabbi poučava: »Uto beše u njihovoj sinagogi čovek sa nečistim duhom, te povika govoreći: "Ah! Šta imamo mi s Tobom, Isuse Nazarećanine?! Došao si da nas upropastiš. Znam te ko si: Svetac Božiji".« (1:23-24)

    A 'Knjizi mudrosti ili ludosti' iznosi svoj stav da je u vreme najveće pokvarenosti i mraka, u vreme pojave Muhammeda, »svaka civilizacija i svaka religija propala zbog zloće velikog veštca iz Nazareta.« (Pogl. 74) – Hristova pojava i Hristova Reč, uistinu oduzela je Državi Smrti mnogo snage, prosvetlila mnoge ljude i dovela do zatvaranja i propasti mnogih mnogobožačkih svetilišta i orakuluma.

    Mnoge Kroulijeve izjave imaju otvoren bogohulnički naboj. Tako u spisu 'Srce Majstora' napisanom pod pseudonimom Khaled Khan, iznosi sledeću proklamaciju koju vezuje ukazno za sebe: »Vreme moje Dužnosti na Zemlji došlo je u godini osnivanja 'Teosofskog Društva' /1875. god./; pošto sam bio na redu, preuzeh na sebe greh celog Sveta da bi se ostvarila proročanstva, tako da bi Čovečanstvo moglo izvesti sledeći korak od Magičke Formule Osirida do one Horusove.« (Deo III) – Tako je govorio 'novi Hrist' koji ni vlastiti karmički teret nije umeo i nije mogao da iznese i očisti, 'logos Horusovog Eona' koji je u histeričnom šarlatanu i spiritističkom medijumu poznatom pod imenom Helena Petrowna Blavatsky, osobi koja je odrasla uz dadilju koja je volela da priča strašne priče o čarobnjacima, video nekog ko je pripremio »njegov put, da bi on mogao obznaniti Svoj Zakon u svakoj zemlji na površini ove planete.« (Ibid.)

    Krouli svoju 'svest' najbolje pokazuje kad omalovažava Zapovesti koje je Gospod preko Mojsija i Isusa dao. A Zapovesti su te, koje, ostvarene, vode prosvetljenju čoveka, prosvetljenju Bogom, Zakonom Života. Tako u svojoj 'Magici' Krouli ukazuje: »Mojsijeve zapovesti su svima znane; one su vrlo slične; a takve su i one koje je Hrist dao u Besedi na Gori.«

    »Neke od njih su samo vrline roba, i izmišljene od njegovog gospodara da ga održi u miru. Stvarno značenje hinduske jame je u tome da bi kršenje nekih od njih dovelo do uzbuđivanja uma.«

    »Kasnije su teolozi pokušali da poboljšaju učenja Majstora dajući tim vrlinama mistične važnosti; istrajavali su na njima zbog sebe samih i pretvorili su ih u puritanizam i formalizam. Tako je 'ne-ubijanje', koje je izvorno značilo 'ne traži uzbuđenja prikradanjem tigrovima', bilo objašnjeno u smislu da je zločin piti neproceđenu vodu da ne bi ubili mikroba.«

    »Ali ta stalna zabrinutost, taj strah od ubijanja nečeg nesrećnim slučajem je, u celosti, gora od borbe prsa u prsa sa grizlijem. Ako lajanje psa remeti meditaciju, najednostavnije je ustreliti psa i više ne misliti o tome.« (Deo I, 3) – Krouli ne shvata da držanje Božijih Zapovesti ne počiva na grozničavom strahu, već na ljubavi: onaj ko ima ljubavi za Istinu i Istinitoga, on će i ispunjavati Njegove Zapovesti i tako biti ispunjen Svetlom Istine. Zakon nije dat da porobi, već da oslodi čoveka, jer je istinski slobodan onaj koji ostvaruje Reč Života. Krouli neće da shvati da ono što uznemirava um, uznemirava i neopterećenu savest, i svako uznemirenje budnome čoveku je poziv, ne na brutalnost prema drugome, već na preispitivanje gde leže negativna odgovaranja, negativne pohrane.

    Kroulijev dokazivački mesijanizam njegove onostrane vođe i inspiratori neprestano s podgrejavale. Što je više ružio Hrista i ismejavao hrišćanstvo, njemu se činilo da ostvaruje 'veće posvećenje'. Kroulijev bog 'Novog eona', Horus, Krunisano Dete i Osvajač, kako ga ovaj već predstavlja, u njegovoj Eter-viziji ostvarenoj u mestu Biskra (Alžir) od 19. decembra 1909. godine, obraća mu se: »Svet, svet, svet, svet; da, tri i četiri puta svet si ti, jer si uspeo da vidiš moje lice; to se ne može postići samo pomoću moje milosti, niti samo pomoću tvoje magike. Pa, ipak je zapisano: "Istrajnim smrtnicima okreću se blagosloveni Besmrtnici".«

    »Silan, Silan, silan, silan; da, tri i četiri puta si silan. Onaj koji se podigne na tebe pašće, čak i ako ti na njega ne podigneš ni svoj mali prst. A onaj koji o tebi zlo govori biće izvrgnut rugli, iako tvoje usne protiv njega ne izgovore ni jedan slog. A onaj koji o tebi zlo misli biće proklet u svojim mislima, čak iako ti ni jednom mišlju ne pomisliš na njega. I svi će oni tebi biti podređeni, i služiće ti, iako ti to ne želiš.« ('Vizija i Glas', 2. Eter) – Time što je umislio da je navodno prešao bezdan, ego-procep, Krouli uobražava da je 'svetac' kome se trebaju klanjati kao Bogu. On ne shvata da nijedan čovek nije svet po sebi, već samo može da bude svet u Bogu i Bogom, da ima sveti Život, a Život je Bog, Jedini Sveti, koga goruće slave i hvale i anđeli i ljudi čiste i trezvene duše: »Svet, svet, svet je Gospod Bog, svedržitelj, Koji Beše, i Koji Jeste, i Koji Dolazi.« ('Otkrivenje', 4:

    U hrišćanstvu, kao i buntovni Fridrih Niče, Krouli vidi samo samo njegovu degenerativnu stranu, kult smrti i dokazivačkog mučeništva. Tako svom magijskom sinu Čarlsu Džounsu piše: »Oni koji izbegavaju fizički ili duševni bol ostaju mali ljudi i u njima nema vrline. Budi ipak pažljiv i nemoj upasti u onu heresu koja pravi od bola i samožrtvovanja, da se tako izrazim, mito za pokvarenog boga, da bi osigurala neko buduće zadovoljstvo u jednom zamišljenom kasnijem životu.« (Liber CXI, cap. 24)

    Onaj koji se nije potrudio da upozna Istinu, toga je i Istiniti prepustio njegovoj zabludi, da bar kroz trnovito iskustvo nešto eventualno nauči i privede se trezvenosti. Krouli i njegovi onostrani 'majstori' se ne ustručavaju da i samog Hrista predstave obmanjivačem nezlobivih duša. Tako u svojoj viziji četvrtog Etera Krouli vidi sjajni beli točak i tri siluete na njemu: »Likovi na točku su tamniji od samog točka; u stvari, oni su mrlje na čistoti točka i zbog toga, kao i zbog brzog obrtanja točka, ne mogu da ih vidim. Ali, na vrhu se izgleda nalaze Jagnje i Barjak, kao što su prikazani na nekim hrišćanskim medaljama, a jedan od likova u dnu je vuk, dok je drugi gavran. Simbol Jagnjeta i Barjaka je mnogo sjajniji nego druga dva. Sve je sjajniji i sjajniji, dok na kraju ne postane sjajniji i od samog točka i ne zauzme više prostora od njega.«

    »Ono govori: 'Ja sam najveći među obmanjivačima, jer moja čistota i nevinost će zavesti čiste i nedužne, koji će jedino mene radi doći do središta točka. Vuk obmanjuje samo pohlepne i podmukle; gavran obmanjuje malodušne i nepoštene; ali, ja sam onaj o kome stoji zapisano: "On će obmanuti izabranike".«

    »Jer, na početku Sveopšti Otac pozva lažljive duhove da prema trima nečistim dušama proseju sve zemaljske stvorove kroz tri sita. I on izabra vuka za strast tela, a gavrana za strast uma; ali mene /Jagnje/ uze pre svega da izigravam čisti duhovni podstrek. One koji postadoše plen vuka i gavrana nisam ni takao; ali one koji me odbaciše i odrekoše me se prepustio sam gnevu gavrana i vuka. I čeljusti jednog raskomadaše ih, a kljun drugog proždera lešinu. Moj barjak je beo jer ništa na zemlji ne ostavih u životu. Svetkovao sam u krvi svetih, ali ljudi ne očekuju da sam im neprijatelj, jer mi je runo belo i toplo, a moji zubi nisu zubi onoga što kida meso; i oči su mi blage, i niko ne zna da sam ja poglavar lažljivim dusima koje Sveopšti Otac posla od sebe na početku.«

    Krolijeve vođe, gospodari njegovog omekšalog mozga i okorelog srca, hoće prikazati da je Bog taj koji šalje duhove laži a ne Otac Laži, Satana. A pogledajmo šta se u 'Apokalipsi' ukazuje za demonski vladalački punkt (Ognjenu Aždaju) i najveće posvećenike Tame: »I videh kako iz usta Aždaje i iz usta Zveri i iz usta Lažnog Proroka izlaze tri nečista duha kao žabe; to su, naime, demonski duhovi koji čine čudne znake, koji izlaze kraljevima svega sveta – da ih skupe za boj /= Harmageddon/ na veliki Dan Boga Svedržitelja.« (16:13-14 – Ukazujući na znake Posletka, sam Gospod, najveći Prorok, o kome je i Mojsije govorio u Zakonu, ('Jovan', 1:45), objavljuje da će se na kraju starog sveta, na kraju ere Ribe, pojaviti mnogi lažni proroci, vukovi u jagnjećem ruhu, koji će nastojati da zavedu i nezlobive duše, Njegove služitelje i izabranike.

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  11. #11

    Odgovor: Aleister Crowley i njegova "Knjiga zakona"

    Veliki vesnici Hijerarhije Laži

    Borbeni i ostrašćeni Krouli čiji zluradi refren je glasio "Hrišćane lavovima!", u blagom, poniznom, nežnom Isusu, protivniku rata i nasilja, vidi 'slabića', čime pokazuje da robuje izvrnutim vrednostima, vrednostima izvrnutog boga, Satane.

    U svom novom komentaru na verz I, 52 iz Liber Al, Krouli sebe i svoje istomišljenike, poklonike Skerletne Bludnice, vidi kao 'pobednike' u duhovnom boju protiv izabranih pobožnika-vitezova 'ropske religije' – hrišćanstva: »Da li ženu nazivamo bliudnicom? Da, uistinu i amen, ona to i jeste; čitav vazduh podrhtava i gori dok kličemo, radosno i žudno.« /.../

    »Ali mi je se ne plašimo; mi uzvikujemo 'bludnica', dok nam se njene vojske bliže. Mi nastupamo u našim oklopima i sa našim mačevima. Zemlja odzvanja od sve te buke!«

    »Ima li bilo kakve sumnje u pobedu? Gledam vaše horde gmižućih robova, zaplašene same sobom, zaplašene svojim vlastitim robovima neprijateljske, prezrive i nepoverljive, s taktikom noja, oposuma i sipe, zar nećete propasti i pobeći glavom bez obzira pred našim prvim jurišom, dok sa uperenim kopljima strasti jašemo hrabro, zajedno sa našim pomagačima, bludnicama, koje volimo i radosno pozdravljamo, našim slobodnim prijateljicama koje su u bici života na našoj strani?«

    O Harmageddonu, zadnjem velikom duhovnom boju sinova Svetla i sinova Tame, u kome će saveznike Tame i kćeri Skerletne Bludnice pojesti Hristov Mač, Reč Istine, metaforično-slikovitim rečnikom govori kumranski spis 'Rat sinova svetla protiv sinova Tame', te patmoska 'Apokalipsa'. Kako sveta patmoska Objava najavljuje, pomagače Tame i proroke Laži će trijumfalno pobediti Kralj nad duhovnim kraljevima, Hrist Gospod, koga će pratiti 144.000 vernih izabranika (17:14), svetlonoša koji će ispunjavanjem Zapovesti Života uzjahati Hristovog Belca, koji će preći ego-bezdan (16:12): »... I vidi, Beo Konj, i Koji sedi na njemu zove se Verni i Istiniti, i On sudi i ratuje po pravdi. /.../ I beše obučen u haljinu natopljenu krvlju, i njegovo ime zove se Logos Božiji. A Nebeske vojske na belim konjima, obučene u belo, čisto platno, pratile su Ga. I iz Njegovih usta iziđe oštar Mač – da njime pobije mnogobošce. I on će im biti Pastir sa gvozdenom palicom; i On će gaziti muljaru ljutog vina Gneva Boga Svedržitelja.« (19:11-15, v.: 14:20) Onaj koji svoju 'krv', svoj sebični i život ne bude predao Svetome i Univerzalnome Duhu na razrešenje, on će i u svojoj tvrdokornosti i bogoborstvu biti osuđen, izgažen i pojeden od isukanog Mača, od Reči Pravednosti koja izlazi iz Hristovih ustiju (1:16). Ono što je Logos Božiji najavio – to će se i obistiniti.

    Dok Krouli za Majstora Božijeg Doma, Hrista Spasitelja, ima samo reči pokude i prezira, dotle visoko uzdiže islam kao 'muževnu religiju i islamskog proroka Muhammeda, sa čijim sledbenicima ('muževnim' Arapima) je imao brojna homoseksualna iskustva na svojim proputovanjima (Sahara pre svega). Muhammeda, nezasitog pljačkaša karavana, on vidi kao poslanika takozvanog 'Velikog Belog Bratstva', 'Srebrne Zvezde' (engl.: Silver Star, lat.: Astrum Argentum), koga predvode deset 'majstora', koje ima 10 inicijaciona stupnja, 'Bratstva' koje deli u tri škole (Belu, Crnu i Žutu), koje je organizacionono promovisao i na zemaljskom planu 1907. godine , 'podredivši' im ustrojstveno i gradaciono hermeneutičko-kabalistički red u rasulu poznat kao Golden Dawn ('Zlatna Zora'), osnovan u Londonu 1888. godine od strane masona Semjuel Lidel Maters, te red 'Ružin Krst' (Rosy Cross)

    Za pojavu Muhammeda, jedne od 'zvezda' tobožnjeg 'Velikog Belog Bratstva', 'Zajednice Svetih', odnosno Hijerarahije Laži, Krouli ukazuje: »Kada je zemlja bila gotovo potpuno zavedena razumom Velikog Čarobnjaštva, Braća su poslala Muhammeda da donese čovečanstvu slobodu mačem. Pošto je to uspelo samo delimično, oni uzdigoše jednog /Martina/ Lutera da uči slobodu misli. Ipak, ta sloboda je kasnije stavljena u žešće okove nego ranije. Tada su Braća otkrila čoveku prirodna znanja i njene ključeve; ali to je bilo sprečeno od Velikog Čarobnjaštva.« (Liber XXXIII) – Šta je zajedničko za Muhammeda i Lutera: oba su bili ratoborni ostrašćenici i buntovnici, mrzitelji i zatirači Jevreja, pobornici primitivnog predestinacionalizma koji negira slobodnu volju čoveka.

    U 'Knjizi Mudrosti ili Ludosti', Krouli daje svoje podrobnije viđenje uloge i značaja islamskog proroka Muhammeda, jednog od logosa Sataninog 'Velikog Belog Bratstva', čiji učitelji se grade 'svetlonosnim mudracima' onako kako se i njihov otac predstavlja 'Svetlonošom': »On je ocrnjen i loše shvaćen zato što je blizu našem vremenu. Ustručavajući se, ja mogu reći da njegova Reč ALLH znači ovo ili ono. Ipak se usuđujem da nešto kažem u vezi sa njegovom doktrinom o božijem jedinstvu, pošto je bog, u stvari čovek. Zato je Muhammed rekao: čovek je jedan. Njegova je volja bila da ujedini sve ljude u jednu razumnu veru i da omogući saradnju svih rasa u nauci. /.../ Istinska Reč Muhammedova bila je LA ALLH. Njeno je značenje: Ne Bog, a LA AL je ona tajna nad tajnama kroz koju se probilo tvoje vlastito oko u tvom posvećenju.« – 'Allah' je izmišljeno i nadograđeno ime arapskog paganskog božanstva Alla, ime koje nema nikakvu etimologiju, koje i sami islamski teolozi različito tumače; njegovo 'tajno' značenje svakako ide na to da negira Boga, Onog Koji Jeste.

    Ako je Krouliju Muhammedova religija bila toliko 'uzvišena', zašto nije konvertirao u nju, nego je izmišljao novu, orgijastičku solarno-faličku religiju?!

    Ako se pogledaju kuranske objave može se videti da njihov diktat uglavnom ide iz prvog lica plurala, ... Ko tu govori: neki Allah za koga se kaže da je jedan, ili 'oni', učitelji Luciferovog 'Bratstva' iz Podnebesa, koji se predstavljaju kao 'meleki', 'anđelji' koji prenose Božiju reč?

    Ako se komparativno razmotre neke stilske figure koje se koriste u Al-Qur'an-u i u Kroulijevim 'svetim zapisima', mogu se uočiti brojne sličnosti. Tako 'Kuran' govori o sreći onih koji će dospeti u Raj, Džennet: »Oni će Allahu bliski biti /.../ na divanima izvezenim, jedni prema drugima na njima će naslonjeni biti; služiće ih večno mladi mladići, sa čašama i ibricima i peharom punim pića iz izvora tekućeg – od koga ih glava neće boleti i zbog koga pamet neće izgubiti – i voćem koje će sami birati, i mesom ptičijim kakvo budu želeli. U njima će biti i hurije očiju krupnih, slične biseru u školjkama skrivenom, – kao nagradu za ono što su činili.« (56:11-12.15-24) – U Liber CLVI inspirisani 'logos' Krouli govori o 'blagodatima' onih koji su svoj život predali u zlatni pehar bluda Skerletne Žene, Neveste Haosa, Majke Gnusoba: »Lumpovaćeš neobuzdano na trgu, i device će bacati ruže na tebe, i trgovci će ti se klanjati i donositi zlato i mirođije. I mladi momci će ti sipati predivno vino, i pevači i plesači će pevati i plesati za tebe.« (14) – Da li su dati stilski ukazi plod puke 'slučajnosti' ili kazuju na zajedničko inspiraciono ishodište: na majstore Hijerarhije Gnusoba?!

    U spisu The Heart of the Master Krouli (Khaled Khan), zapisu svoje vizije sa brda Sidi Bou Said (Tunis) iznosi da »...Bratstvo šalje svakih dve hiljade godina jednog između sebe, koji donosi jednu Reč da služi Čovečanstvu kao nova Formula Magike, da ono može učiniti daljnji korak na dugoj stazi koja vodi ka Savršenstvu. Isto tako, dva puta u tom razdoblju u intervalu nešto više od tri i nešto manje od sedam stoleća, Oni šalju manjeg proroka da pripremi Put sledećoj Reči, i da očuva ili obnovi vrlinu tekuće Reči.« (Pogl. 3) – Dakle, po Krouliju, u toku jednog božanskog Dana, jednog Eona, približno 2.000 godina, 'Bratstvo majstora mudrosti' šalje, odnosno podiže, po jednog poslanika-logosa. U vodeće poslanike 'Velikog Belog Bratstva', one koji su bili 'logosi-magovi', 'vesnici Eonâ', koji su trebali da iskažu celinu istine, pored sebe, Krouli ubraja i Lao Cea, Budu, Krišnu, Tahutija, Mojsija, Dionisa i Muhammeda; a njihove magijske reči-formule prikazuje kao: DAO, ANATTA, AUM, AMOUN, JHWH, INRI (anagram od latinskog Iesus Nazarenus Rex Judaeorum) i LA ALLaH. Za svoju zakonsku reč Krouli – Perturabo ('Izdržaću do kraja' u latinskom značenju) navodi da je to THELEMA ('volja' na grčkome), reč koja ima brojnu vrednost 93 (kao i 'ljubav' – agápē), a kao svoju eonsko-magičku formulu daje jedanaestslovnu reč ABRAHADABRA (Liber CCXX, I, 20, III, 1.47.73), koja treba da simboliše pobedu Svetog Trojstva (A-bba, B-en, R-uach) nad demonskom, klifotnom Hidrom. Za logose Eona »se kaže da su sedam, mada ih je osam, jer se zbog njihove doktrine Lao Ce računa kao ništa«, iznosi Krouli u Liber CCCXXXIII (iz komentara na poglavlje 7)

    Saznajemo da između više 'tragalaca' za Svetlom koji u datom eonu postignu svest Magusa (videti Liber I vel Magi), koji anuliraju ljudsko ja, Hijerarhija izabire jednog kao Logosa, kao Reč Iskupljenja. Krouli u 'Ispovestima' iznosi: »Moj rang maga Srebrne Zvezde, moj status Logosa Eona, Proroka odabranog da objavi zakon koji će odrediti sudbinu ove planete tokom jedne epohe, izdvaja me na neki način, stavlja me u klasu koja sadrži samo sedam imena u celokupnoj historiji ljudske rase.« – U poslanike Hijerarhije Laži, čiji 'majstori' su nekada, kako izveštava 'Enohova knjiga', doneli čovečanstvu mnoga pogubna znanja (veština lova, prinošenje krvnih žrtvi, ratovanje, ...) Krouli ubraja i istinske izaslanike Božanske Hijerarhije, pa čak i utelovljenja samog Božijeg Logosa, Isusa Hrista, koji je se na zemlji pojavio kao Dionis, Tahuti, Krišna i Buda). Međutim samog Hrista, 'Isusa Nazarećanina Kralja Judejskog', Logosa Božijeg, ne vidi kao logosa babilonske Hijerarhije, uzima Ga više kao ličnost legendi izvedenih iz kazivanja o Dionisu. Ni mnoge druge inkarnacije Svetog Jednog, kao što su to bile Mitra, Pitagora ili Indra on uopšte ne pominje, čime pokazuje duboko nepoznavanje skrivenih strana ljudske historije.

    Dakle tih sedam, odnosno osam, logosa Hijerarhije Laži bi trebali da budu vodeći instrumenti Svete Preudrosti tokom osam eona, približno nekih 16.000 godina. Ali začudo, hronološki gledano između Mojsija i 'maga' Kroulija je prošlo tek nekih 3.100 godina, a prvi navedeni glasnik – Lao Ce je bio savremenik Konfucija (552.-479. g. se.) Po datim konceptualnim konstelacijama ispada da je jedan eon imao više 'logosa', a kako su neki od njih čak živeli u skoro isto vreme, to još više negira Kroulijevu hronološko-avatarsku premisu i konstrukciju. Po Kroulijevoj avatarskoj shemi jedan eon može da ima samo jednog logosa i više magusa koji objavljuju svoj Zakon u skladu s Rečju-Ključem datog eona, ali ne i više formula Velikog Rada. Ako bi se dati logosi tretirali samo magusima koji objavljuju Zakon, kako to da im onda numerološke vrednosti 'zakonske reči' (TAO, ANATTA, AUM, ...) nisu iste, odnosno saglasne s brojnom vrednošću Formule Eona (ako već svako doba ima svoj karakterističan Broj)?

    U 'Srcu Majstora' (pogl. 3) Krouli Reči eonâ prezentuje kao glasove ptica: Labud – AUMGN, Feniks – AL, Gavran – AMEN, Orao – SU, Sokol – AGLA, Pelikan – IAO, Golub – HRILIU, Ibis – ABRAHADABRA i Jastreb – MU. Čudno je kako ABRAHADABRA, reč ptice koja oličava mudrost, ne odgovara u stvari Sokolu, kad je po iskazima Liber AL-a, telemitski bog Ra-Hoor-Khuit nazvan Soko-glavi Gospodar Tišine i Snage (III, 34.51.70)

    (Kao što to često biva, u svakoj laži nađe se po neka reč koja formalno odgovara istini. Tako i Kroulijevo trojstvo Bogova – Hadit, Nuit, Ra-Hoor-Khu(i)t, može imati neke paralele sa prahrišćanskim Trojstvom – Otac, Majka, Sin, sa teologijom koja se preferira na primer u gnostičkom 'Evanđelju po Egipćanima'. No zaslepljeni Krouli svoga 'Sokola' suprostavlja Isusu i Isusovom viđenju stvari: »Mojom Sokolovom Glavom kljujem oči Isusove dok on visi na krstu.« (Liber CCXX, III, 51)

    Po doktrini takozvane Bele Škole babilonske Hijerarhije logosi eonâ (vesnici koji se u zemaljskom svetu i vremenu pojavljuju jednom u otprilike 2.000 godina), objavljuju Reč Mudrosti, koja postaje Formula Magnum Opus-a (ujedinjenja mikrokosmosa, čovekove duše, sa Makrokosmosom) u datom dobu. Za sebe Krouli navodi da su ga Tajne Vođe »učvrstile na vrhu Reda, u takvom stupnju prosvetljenja kojeg ljudsko biće ne postiže češće od jednom u dve hiljade godina.« (Iz 'Autobiografske Beleške Majstora Teriona'). Nejasno je da li se zemaljskim prosvetljenjem i inicijacijom postaje logos aiōnos (glasnik doba, reč doba), ili se na osnovu postojećeg savršenstva i potencijala već u onostranom duša jedna duša određuje da ima ‘zvezdanu' inkarnaciju’?! – (Kod Božijih poslanika je već jasna stvar: duša predodređena za proroka se inkarnira, i kada na zemlji bude osposobljena i spremna, kada uzraste u Zakon Života, Gospod je poziva da ispuni svoj nalog, pomazuje je i podiže je za proroka, glasnika.)

    'Logos' Krouli ukazuje da reč eona može biti samo majstor sa svešću osmog stupnja 'Srebrne Zvezde', stupnja Magus (koji odgovara Sefiri Chokmah, Sofia, Mudrost): »Esencijalna karakteristika ovog stupnja je da njen glasnik izgovara Stvaralačku Magijsku Reč, koja menja planetu na kojoj živi, i ustanovljava nove oficire, da predsedavaju nad njenom inicijacijom. Ovo se može dogoditi samo kod Ravnodnevice Bogova na kraju nekog eona, tj. kada tajna formula, koja izražava zakon njenog delovanja postane prevaziđena i beskorisna za njen daljnji napredak. /.../ Znači, Magus se kao takav može pojaviti u svetu u intervalima od nekoliko stoleća.« ('Jedna zvezda na vidiku')

    Kao poslanike bogoprotivne Hijerarhije, one koji pripremaju put 'logosima', Krouli vidi još mnoge znamenite figure. Tu je Fu Hsi (2852.-2738.g. se.), kineski vladar kome se pripisuje autorstvo 'Knjige promena' (I Ching), zatim najistaknutiji predstavnik novoplatonizma, helenski filosof Plotinus (oko 205.-270. g. ne.), autor 'Eneada', zatim Jacques de Molay, poslednji magister (1292.-1314. g. ne.) Milites Temli ('monaha-vitezova Solomonovog Hrama', od kojih je nastala škotska masonerija), te zagonetni 'Rozenkrojcer' – luteranski mistik i pisac Johan Valentin Ande (rođen 1586. godine ne.). Posebno je pitanje kom 'logosu' su oni pripremili put?! Naravno, imena koja poteže Krouli plod su manipulativnog nagađanja i plasiranja, što je tipičan masonski manir, isto kada u Liber LII hoće da pokaže da promasonski O.T. O. – Ordo Templi Orientis ('obnovljeni' Red Hramovnika Temlara) akumulira 'tajna znanja' mnogih okultno-masonskih kultova, te da su u davna vremena u konstitutivna društva tog kvazitemplarskog reda bili inicirani mnogi znameniti likovi: Orfej, Bazilid, Paracelzus, Vergilije, Krišna, Sidarta, ...

    Ako Edvarda Kelija, astrologa kraljice Elizabete I, tretira kao jednu od svojih inkarnacija, onda saznajemo' da je 'Lav Svetlosti' 'Zver 666', bio i u Srednjem veku izaslan na zemlji od 'Zajednice Svetaca'! Krouli tvrdi da je u jednom od ranijih života bio i Španac papa Aleksandar VI Borgie (1492.-1503. g. ne.), čije intrige i simonijske ispade je žestoko žigosao Girolamo Savonarola (1452.-1498. g. ne.), dominikanac koga je satanizirana Rimska crkva spalila.

    Videli smo da u svojim obrazloženjima 'Majstor Lav-Zver', Krouli, i eksponiranog protestanskog pseudoreformatora Martina Lutera (1483.-1546. g. ne.) predstavlja kao poslanika svoga 'Bratstva'. On i buntovnog filosofa, poklonika starohelenskog kultno-hedonističkog života – Friedrich-a Nitzsche-a (1844.-1900. g. ne.) u Manifesto of the O. T. O. 'učlanjuje' u svoj 'drevni' red, čiji glavni prioritet je bio nadzor nad redovnim izmirivanjem članarine, red za koji eksplicitno kaže da je "Academia Masonica".

    Može se primetiti da onostrano 'Bratstvo Svetlosti' uistinu čudne poslanike upućuje, od kojih neki, poput ostrašćenika Martina Lutera, čak i negiraju postojanje duše i njenog onostranog života. Kada se zna da su demoni, time i majstori pseudomudrosti, međusobno borbeno suprostavljeni, a jedinstveni jedino po pitanju borbe protiv Boga i Božijih služitelja, ništa nije čudno da su i njihovi zemaljski poslanici kontroverzne pojave, doktrinalno i egzistencijalno suprostavljene. Staroj Zmiji je cilj da zavede što širi krug ljudi, ljude različitih stupnjeva svesti, i zato šalje i pokreće raznolike beskrupuloznike i zanesenjake iz svojih redova koji nose manipulativni potencijal za upliv prema mnoštvu, koji na taj način odužuju i svoj dug prema Staroj Zmiji koja im je davala moć i ugled u svetu.

    Iz same kovitlave Kroulijeve doktrine vidi se da je on imao izvitoperene predstave o logosu: »Otac pojma, Reč, nazvan je Haos.« (Liber IV, pogl. O; v.: Liber XV; Liber I, 21) – Božiji posvećenici pak jasno ukazuju da je Logos (Um, Reč, Mudrost) Stvaralački Princip u Bogu, da je reč Božija i Poredak Božiji: »Verom /koja u sebi sadrži razumevanje/ shvatamo da je Svet stvoren Božijom Rečju, i to tako da je vidljivo postalo od Nevidljivog.« ('Jevrejima', 11:3) – »Sve se uređuje prema Reči Njegovoj.« (‘Sirah’, 43:26) – Četvrto novozavetno evanđelje Hrista Boga jasno predstavlja Logosom Božijim: »U Početku beše Logos, i taj Logos beše u Boga, i Bog beše Reč.« ('Jovan', 1:1). (Logos Hristov je i svaki čovek koji je postao jedno sa Hristom, svaki posvećenik kroz koga govori Duh Sveti.) U Hristu, Svetlu Sveta, Početku Božijeg Stvaranja, »skriveno je sve blago Mudrosti i Znanja.« ('Kološanima', 2:3) – Onaj ko negira Hrista kao Božijeg Logosa, kao Žrtvenog Otkupitelja, jasno svedoči za sebe da pripada Antihristovom zloduhu i da je i sam antihrist: »Ko je lažljivac ako ne onaj koji poriče da je Isus Mesija? To je antihrist – ko poriče Oca i Sina. /.../ Po ovome poznajete Božijeg Duha: od Boga je svaki duh koji ispoveda da je Isus Hristos došao u telu, a svaki duh, koji ne ispoveda Isusa, nije od Boga; to je Antihristov duh za koga ste čuli da će doći, i sada je već u svetu.« ('Jovan', I, 3:22-23, 4:2-3) Ko priznaje sa Ocem jednosuštnog Hrista Gospoda u telu, on je tim priznanjem i pozvan da čisto živi, kao što je utelovljeni Hrist Logos živeo.

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  12. #12

    Odgovor: Aleister Crowley i njegova "Knjiga zakona"

    Prizivanje 'božanstva' onostranih Etera

    Uz podršku Viktora Nojburga (Victor Neuburg), odnosno Omnija Vincama, neofita 'Srebrne Zvezde, preko devetnaest enohijansko-magijska ključa Džona Dija, Krouli u severnoj Africi od 23. novembra do 19. decembra vrši zaziv vesnika trideset Etera. Poznato je da je i grčki gnostički učitelj Valentin (Valentinos, sredina II stoleća nove ere) baratao sa konceptom o skupu trideset Eona koji čine ispunjenje (grč.: Plerōma) Nebeskog sveta (Irinej: 'Protiv hereza', I, 1- Neku bližu predstavu o tome šta u stvari predstavljaju tih 'trideset Etera' Krouli očigledno nije imao, iako je nastojao da ostavi utisak da je u taj metafizički odnos bar donekle upućen. Pa tako u svojim 'Ispovestima' iznosi: »Šta oni /= Eteri/ predstavljaju, teško je reći. Na jednom mestu se kaže da su oni 'oblast koja se u sve širim krugovima prostire iza kula-osmatračnica Univerzuma', a ove kule osmatračnice čine jednu beskonačno veliku kocku. Drugde nalazimo da su imena anđela koji njima upravljaju sadržana u samim kulama-osmatračnicama; ali (kakvog li razočarenja!) oni se poistovećuju s različitim zemljama na našoj planeti: Stirija, Ilirija, itd; kao da 'Er' naprosto znači oblast'.« – Poznato je da su demonski kneževi istovremeno bili i vladari mnogih imperija (cp.: 'Danilo', 10:13) Postavlja se pitanje da li nad tih trideset zagonetnih Etera ili Vazduha (Aeras-a) zapravo vlada Đavo, gospodar »vazdušnih sila«?! ('Efescima', 2:2)

    Dvadeset devet sura u 'Kuranu' emfatički počinju sa jednim ili više arapskih slova, koje uglavnom imaju svoje hebrejske pandane. Ovi glasovi se navode na početku pojedinih sura ili su deo prvog ajeta. Njihova uloga nije samo u tome da skrenu pažnju čitalaca, već očigledno nose i neko simboličke konotacije. Tako na primer sura 2 počinje sa Elif-Lam-Mim (hebrejski: Alef-Lamed-Mem), sura 7 sa fonemama Elif-Lam-Mim-Sad, sura 10 sa ortografskim sklopom Elif-Lam-Ra, ... Otkrivanje Kroulijevih trideset Etera na sličan način počinju, to jest najpre se daje neka krik-formula ortografisana sa tri slova. Tako na primer krik 17. Etera mu je 'TAN', a njega on raščlanjuje preko korespodencionih odredbi enohijanske tablice, alefbeta i astroloških odredbi: »TAN – Caput Draconis /= severni mesečev čvor/, Bik, Škorpija = Gimel, Vau, Nun = 59. Ovaj broj je srž koji predstavlja Joni, u potrazi za pravdom. Ovaj Eter upućuje kandidata u formulu pravde, ravnoteže.« (Iz prve fusnote 17-og Etera). – A u samom uvodu teksta glasa Etera iznosi se: »TAN je ono što pretvara sud u pravdu. BAL je mač, a TAN su terazije.« U petoj fusnoti pak 'objašnjava': »Sud = prava ženska priroda, surovost neplodnosti. Pravda = nju zadovoljava mač (falus) i terazije (testisi). /.../ To dvoje zajedno daje AL (naziv Knjige Zakona) koja predstavlja univerzum u njegovim fazama, 0 i 2.« – Umesto da kategorijsko-procesne odnose objašnjava preko Pozitivnog i Negativnog Principa Stvaranja, Krouli u svemu unosi seksualno aludirajući žargon.

    Krouli pojedine Etere povezuje sa kabalističkim Drvetom Života, sa pojedinim njegovim Sefirama. Tako u svojoj belešci za 29-i Eter iznosi svoje rano viđenje 'Vazduha': »Treba primetiti da poslednja tri Etera imaju deset anđela koji im se pripisuju, i zbog toga predstavljaju deset Sefirota. Pa ipak, ovih deset čine samo jedan, Malhut-dodatak na sledeća tri, i tako dalje, a svaki skup je tako apsorbovan u višem. Poslednji skup se sastoji, prema tome, od prva tri Etera sa ostalih 27 kao njihovim Malhutom.«

    A u 12-om Eteru, anđeo datog Etera, Krouliju iznosi: »Ja ti otkrivam misteriju Etera koji ne samo da su povezani sa Sefirotima, već i sa Stazama /koje povezuje Sefirote/. Ravan Etera prodire u i okružuje svemir u kojem su Sefiroti ustanovljeni, i zbog toga red Etera nije red Drveta Života. I oni se samo mestimično podudaraju. Ali poznavanje Etera je dublje od poznavanja Sefirota, jer je u Eterima znanje Eona Thelema, i ono će svakome biti dato prema njegovim mogućnostima.« – Čudno je da izvan Drveta Života, koje u sebe uključuje i Nevidljivo iz koga sve nastaje, ne obuhvata neke Etere, odnosno pojavljuje se neka 'stvarnost' izvan emanacionih Sefira. Nisu li Kroulijevi 'Eteri' samo astralne refleksije i punktovi Hijerarhije Laži?!

    Pažljiviji čitalac eterskih 'otkrivenja' može sondirati neke ukazne nekoherentnosti. Tako se u sedmom Eteru kaže za 'crnu braću': »Čuje se glas: "Najstrašnije je onome koji se zatvorio i odupro se Svemiru. Jer oni koji sede ulogoreni na moru /Bine/ u gradu Piramida zaista su zatvoreni. Ali oni su dali svoju krv, do poslednje kapi, da se ispuni pehar Babalon.« – Po Kroulijevim kvazimističnim refleksijama onaj ko je dao svoju 'krv', svoj život, Gospi Odvratnosti, nikako ne može biti utaboren nad 'morem gorčine'.

    Babalon, Skerletna Žena ‘Apokalipse’ na 9-om Kroulijevom Tarot adutu – ‘Strast’

    Čak i uhodane hrišćanske simbole, poput monograma I. H. S. (Isus Hristos Spasitelj – Soter), Kroulijevi eterski glasnici postavljaju u drugoj ukaznoj inklinaciji. Tako ženskog anđela 19-og Etera, slugu boga Sebeka koji proždire Univerzum, i koji ga opojno ljubi, predstavlja uz sledeću napomenu: »Na njenim je usnama poljubac, kao hrizantema od svetlosnih zraka, a na njemu je monogram I. H. S. Slova I. H. S. znače In Homini Salus, i Instar Hominis Summus, i Imago Hominis deus. Ima još mnogo, mnogo drugih značenja, ali sva ona isto znače; da ništa nije važno osim čoveka.« – Kada čovek postane 'mera svega', onda je i Krvnik ljudski 'krojač' čovekovih objava i životnih tokova.

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  13. #13

    Odgovor: Aleister Crowley i njegova "Knjiga zakona"

    Zazivanje anđela Bezdana – Horonzona

    Kroulijev metod dobijanja eterskih ' otkrivenja', 'vizije i glasa', bio je sledeći: imao je kod sebe jedan veliki zlatni topaz smešten u drvenom, oker krstu od šest kvadrata (- zapaziti da kocka razvijena po stranama daje krst). Na dragom kamenu je bio ugraviran grčki krst od pet kvadrata sa ružom od 49 latica. Poput lenjira ga je držao u ruci. Pošto bi deklamovao odgovarajući enohijanski ključ, i ustanovio da su prizvane sile prisutne, upotrebljavao je topaz kao ogledalo iz 'Alise'. Povremeno je i recitovao odlomke iz 'Kurana'.

    Edvard Keli je primio od izvesnih 'anđela', a astrolog Džon Di zapisao, ukupno 19 enohijanskih, 'anđeoskih' priziva, odnosno ključeva. Prva dva ključa prizivaju Elemenat nazvan Eter/Duh, dok sledećih 16 (4 puta 4) prizivaju četiri Elementa. Devetnaesti ključ, promenom dva imena, može se koristiti za prizivanje bilo kojeg od trideset Etera, Era, Eona. Na primer drugi ključ (Adagita vau-pa-ahe zodonugonu fa-a-ipe saladai Vi-i-vau el! Sobame ial-pereji i-zoda-zodazod pi-adapehe casarema aberameji ta ta-labo paracelada qo-ta lores-el-qo turebesa ooge balatohe! Giui cahisa lusada oreri od micalapape cahisa bia ozodonugonui lape noanu tarofe coresa tage o-quo maninu IA-I-DON. Torezodu! gohe-el, zodacare eca ca-no-quoda! zodameranu micalazodo od ozadazodame vaurelar; lape zodir IOIAD!), 'preveden' sa ‘enohijanskog jezika’ navodno bi glasio: »Mogu li krila vetra doneti vaše čudesne glasove? O, vi, veliki izdanci zemaljskih crvi prvih! Koje je hadski oganj stvorio u dubini mojih čeljusti! Koje sam pripremao kao pehare za venčanje ili kao predivno cveće za odaju pravednosti! Vaša su stopala snažnija kamenja na kojima ništa ne raste. Vaši glasovi moćniji od mahnitih vetrova! Jer vi ste postali zdanje kakvo postoji samo u umu svesilnog.«
    Kroulije se oduševljavao poetskom 'ingenioznošću' datih ključeva, neznajući da i svaka travčica čudesno lepo u rimama peva svome Gospodu, ne shvatajući da su u ranome hrišćanstvo postojali mnogi posvećenici koji su govorili anđeoskim, istinski enohijanskim, Nebeskim jezikom, dok su drugi imali dar njegovog tumačenja. Dijev 'enohijanski' jezik, nazvan po patrijarhu Enohu koji se vazneo u Nebo, uveden je u englesku okultnu tradiciju preko Eliasa Ašmolea, utemeljivača engleske masonerije, dok ga je za upotrebu u hermetičko-magijskom redu Golden Dawn adaptirao Vin Vestkot.

    Uveren da je anulirao svoje ljudsko 'ja', da je prešao Bezdan, kao tekst svesnog dostizanja Božanskog Razumevanja, Krouli 6.decembra 1909. godine u usamljenoj dolini u pustinji blizu Bu-Sade, zaziva Horonzona, koji, po njegovim interpretacijama, prebiva u dubinama desetog Etera. Dok je Keli u Horonzonu video zastrašujuće moćnog đavola, Krouli ga ne doživljava kao ličnost, već kao kovitlavo ispoljavanje žitelja Bezdana: »I pošto je on on sam, zato je on ne-jastvo, užas tame, noćna slepoća, gluvoća zmije, bezukusnost bljutave i ustajale vode, crna vatra zlobe i vime blatnjave mačke; on nije jedna stvar, već mnoštvo stvari. Unatoč tome, njegova patnja je večna. Spaljuje ga sunce dok se gol uvija na pesku pakla, i vetar ga reže gorko do kostiju, oštar suv vetar, tako da je on bolno žedan.« ('Vizija i glas', 10. Eter)

    U hrišćanskoj apokaliptičkoj misli Horonzon, Razarač, čiji broj imena je 333, bi odgovarao Apolionu koji gospodari nad četiri velika Princa Zla ('Otkrivenje', 6:1., onako kako Gospod gospodari nad četiri Živa Bića. Za palu 'zvezdu', kojoj se daje ključ od ždrela Bezdana da otvori vrata zlodusima, u patmoskoj 'Apokalipsi' se kaže: »Oni imaju nad sobom kralja, anđela Bezdana, kome je ime na hebrejskom jeziku Abaddon /'Ponor propasti'/, a na grčkom se zove Apollion.« (9:11)

    U 'Ispovestima' Krouli opisuje magijski postupak kako je sa Nojburgom u Alžiru pristupio zazivanju Horonzona 333, odnosno vizije i glasa desetog Etera: »Otišli smo daleko od grada u jedno udubljenje među dinama. Tu smo načinili krug koji će štititi pisara, i trougao, u kome bi se Bezdan mogao opipljivo manifestovati. Ubili smo tri golubova, po jednog na svakom uglu, da bi na njihovoj krvi sile zla mogle sazdati svoja tela.« – Dok je Horonzon crpeo energiju iz krvi ubijenih golubova, prikazivao je se iz trougla Nojburgu u različitim obličjima (na primer u ženu koju je Nojburg voleo), nastojeći da ga zavede i izvede iz magijskog kruga, odnosno da ga zaposedne. U jednom trenutku, kad je se u krugu pojavila pukotina, u obliku naglog divljaka Horonzon je se probio i napao Nojburga, ne bi li mu grkljan iščupao očnjacima. No ovaj je se 'odbranio' prizivanjem Božijeg imena i upotrebom magijskog noža.

    Za vreme ove operacije, dok je Nojburg zapisivao Horonzonovo brbljanje i buncanje, razne deklamacije koje je hvatao iz njegovog uma, Krouli je se nalazio po strani u svojoj magijskoj odori sa kapuljačom preko lica. Povremeno je padao u trans, astralno se identifikujući sa Horonzonom, bogom smeha i raspršenja, koji je govorio kroz njega. Čovek koji može da služi kao govorna cev Tame, najbolje pokazuje svoju 'prosvetljenost'.

    Tokom zaziva i sam brbljivi Horonzon prebacuje Krouliju da ne ume ćutati, te da su svi njegovi odnosi sa anđelom čuvarom samo izgovor za njegova prljava čarobnjaštva.

    Nameće se pitanje: ko je se u ovoj magijsko-evokacionoj operaciji susreo sa Horonzonom: Krouli ili Nojburg, neofit u 'Srebrnoj Zvezdi'?! Sam Krouli uči da niko ko nije postigao osmi stupanj u 'Srebrnoj Zvezdi' nesme nipošto da priziva Horonzona.

    Da li od Tame štite nekakvi magijski rekviziti, krugovi i rituali, ili Duh i zakonit život, pravednički život?!

    Da li ljudi Duha trebaju, radi inicijacije i realizacionog osvedočenja, da zazivaju sile Tame?! Nije li Kroulijeva pustinjska operacija samo jedna demonska igra sa njime? manipulacija koju, on, zaljubljenik u lažnu moć, nije mogao da prozre. Pa je stoga i banalno upoređivati njegove spiritističko-magijske igre sa iskušenjem koje je u pustinji imao Isus posle krštenja na Jordanu, ili Buda sa demonom Marom.

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  14. #14

    Odgovor: Aleister Crowley i njegova "Knjiga zakona"

    Tragalac bez kriterijuma za ispitivanje duhova

    Kao astralni videlac Krouli je smatrao je da je bolje zazvati najmrskijeg demona iz pakla nego svoja vlastita ego-nadahnuća uzimati za 'božansku' inspiraciju, – što je iskaz koji nosi neku dozu gorke istinitosti. On rezonuje da sve sa čime se ima posla u onostranom astralnu postoji kao 'stvarno' na svome vibracionom nivou, pa i ono što je plod čovekove imaginacije: »Magičara mogu veoma dugo zavaravati i povlađivati mu Astrali koje je sam uobličio i proizveo. Njihova prirodna servilnost može mu goditi, jadno stvorenje.«

    »Oni će se pretvarati da mu pokazuju predivne tajne, veličanstvene predstave lepote i čuda neizrecivo prekrasna, a on će biti sklon da sve to prihvati kao istinu, iz vrlo jednostavnog razloga, jer one su njegove vlastite predstave idealizovane maštom.«

    »Ali njegov stvarni napredak će se potpuno zaustaviti. Ove opsene će ga sprečiti da stupi u vezu sa nezavisnim inteligencijama, od kojih bi jedino mogao da nauči nešto novo.«

    »Sve više će biti zainteresovan za sebe, zamišljavajući kako postiže jednu inicijaciju za drugom. Njegov ego će se nekontrolisano širiti, sve dok mu se ne učini da su nebesa pod njegovim nogama. Pa ipak, sve će to biti samo varljivo lice Narkisa koje se ogleda u vodi koja će ga progutati." ('Magika u teoriji i praksi', Prilog 3) – Date reči dakako nose izvesnu poučnu ukaznu težinu, ali i svedoče o onome koji sam sebe nije ispitao u svetlu tih saznanja, utvrdio koliko su njegove vizije projektovane lične opsene i maštarije, a koliko kontakt sa 'nezavisnim inteligencijama' (koje, uzgred rečeno, i ne postoje, jer i anđeli su podređeni Bogu, i prenose ono što im Bog, Sveprisutni Duh, daje i nalaže).

    Krouli je bio svestan da mnoge vizije koje dolaze do njega mogu biti iluzija, no i tu iluziju je prihvatao, jer zapravo nije verovao u ono pravo unutarnje viđenje, koje potiče od Boga, a koje se daje predodređenim, očišćenim i izabranim dušama. U Kriku drugog Etera (The Vision and the Voice) Krouli piše za 'istinitost' svojih viđenja uz pomoć takozvanog vidovljačkog kamena: »Kamen je poprimio belu boju izvanrednog sjaja, pa ipak, u toj belini, prisutne su sve druge boje. Boja bilo čega je tek njegova jednoličnost i smetnja. Tako je to sa ovim vizijama. Sve one što one jesu je lažno. Svaka ideja samo označava gde je Vidovnjakov um bio suviše tup da primi svetlost, i zato ju je odbio. Zato, isto kao što je čista svetlost bezbojna, čista duša je 'crna', odnosno 'sve' upija.« – Da, čista duša upija i nosi i zrači sve što stoji u božanskoj harmoniji i zakonomernosti, dok se kao 'sjajno odbojno ogledalo' pokazuje za sve presijavajuće i nadiruće laži.

    Sva strahota Kroulijevog 'vizionarstva' se prelama na pitanje porekla duhova sa kojima je kontaktirao, koje je prizivao i zazivao. On je umišljavao da i demoni i anđeli i razne 'druge inteligencije' trebaju i mogu biti njegovi robovi i pokorne sluge. Tako u zanosu inspiracije u Liber Tzaddi iznosi: »... Pošto jednog prirodno privlači Anđeo, a drugog Demon, neka prvi ojača tu nižu vezu, drugi neka se čvršće privije za višu. Tako će ravnoteža postati savršena.« (41-42) – Bog je Ravnoteža, i ta Ravnoteža se postiže samo delotvornom ljubavlju, ljubavlju prema Višnjem duhu i ljubavlju prema bližnjemu, Božijem detetu. Za ravnotežu nije potrebno malo voleti, pa malo mrzeti; malo prizivati anđele, pa malo zazivati demone ...

    Opsenar Krouli prepoznaje demone u 'bogovima' najčešće tek onda kad mu se oni sablasno materijalizuju i napadnu ga besno: »Demoni su se primicali; crpeli snagu iz moje slabosti, materijalizovali se, vukli me, ubadali, udarali. Okretao sam se ka njima i udarao ih mlitavo, udarao; ali oni su lako izmicali a njihov kreštavi smeh pakleno je odzvanjao u mojim ušima.« (Liber LIX, pogl. 5) – Da li bi čovek koji nosi Svetlo u sebi, i koga vodi Božija ruka, imao takve brutalne susrete sa pakleno-avetinjskim otpadnicima?!

    Kroulijeva tumaranja ishode iz njegovog bezbožništva, svedoče o čoveku koji nije imao predstavu o istinskim Božijim misterijama, čiji duh je bio nerafiniran a čula nepročišćena i neoplemenjena. Zato i on svoje čulne slabosti brani iskazom koji pripisuje svome bogu-inspiratoru: »Ne tražim da odbacite svoje sladostrašće, svoju lenjost, svoje gluposti. Već donosim radost vašem zadovoljstvu, mir vašoj tromosti, mudrost vašoj gluposti. Sve što činite ispravno je, ako u tome uživate.« (Liber XC, 7-9) – Bog Istiniti uvek traži da odbacimo i žrtvujemo ono nisko i neplemenito, jer samo čista i prosvetljena duša može biti pomazana i sjedinjena sa Bogom, Duhom Čistote i Svetlosti. Nipošto ne može svaki užitak biti ispravan. Ispravno zadovoljstvo je ono u kome uživa Bog u nama, očišćena duša i oplemenjeno i preobraženo telo. Jesti sa blagodarnim užitkom jedan zakoniti plod koji daje majka zemlja i jesti sa grozničavim užitkom lešinu neke ubijene životinje, nipošto nije isto pred Bogom, Duhom Života. Šta čovek jede i kako jede, u čemu nalazi ugođaj a šta mu je mrsko, najbolje svedoči o njemu i njegovom stupnju svesti.

    Krouli je robovao zabludi da razobručen hedonistički život ne može da ugrozi ni najveće posvećenike: »... Za Ipsissimus-a, rastakanje u telu Nuite i poseta javnoj kući mogu biti jednake.« (Liber CCCXXXIII, pogl. 56) – Onoliko koliko je čovek čulno vezan za gruba, nezakonita, neplemenita zadovoljstva, koja nemaju svoj Nebeski ekvivalent, utoliko je i njegova duša rob onog niskog i ograničenog. Duša koja robuje niskim ugođajima pokazuje i nisku svest. I ukoliko se visoka duša prepusti izopačenim ugođajima, jasno je da ne može zadržati svoj ostvareni napredak, jasno je da joj sledi pad i ropstvo. Kroulijeva zabluda da duhovni plamen u uznapredovalom čoveku ne može biti zaprljan samo predstavlja ekstrem onome što su učili neki antički filosofi, koji su mislili da kad se duša oslobodi tela ('groba') samim tim joj je otvoren put u Nebo. No u Nebo ide samo čista duša, koja je u zemaljskom životu otvorila i našla unutarnje Nebo, dok nečistoj duši sledi ponor propasti i nova zemaljska inkarnacija.

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  15. #15

    Odgovor: Aleister Crowley i njegova "Knjiga zakona"

    Klanjanje kovitlavim masonskim simbolima

    Ako se pogleda profil ljudi koji su osnivali razne okultne kultove i redove pri kraju XIX stoleća i u prvim decenijama XX stoleća može se videti da su to pre svega bili masoni i spiritisti, razni zanesenjaci: Semjuel Lidel Maters, Vilijem Robert Vudman, Vilijem Vin Vestkor, Artur Edvard Vejt, Alister Krouli, Karl Kelner, ... Kod masona Semjuel Lidel Matersa (rođen u Londonu 1854. godine), koji je uzeo ime Meg Gregor i aristokratsku titulu grofa od Glenstrea, čoveka koji je preveo nekoliko magijskih grimoira, te osnovao 'Zlatnu Zoru' preuzevši sistem magije Elifasa Levija, magiju su učili mnogi, pored ostalih i Krouli. Maters je tvrdio da njegov Red vodi duhovno poreklo iz drevnog Egipta; ogranci Reda su nosili imena po egipatskim božanstvima, egipatski mit je prožimao rituale Reda, ... Nije ništa neobično što je i Krouli potpao pod taj kobni uticaj, i vezao se za egipatsku misao i teogoniju. U starom Egiptu uistinu je bilo jakih mističnih i mudrosnih škola (koje je na primer i veliki Pitagora posećivao) ali tu je vladala i velika idolatrija i degradacija.

    Kao član mnogih tajnih i zanesenjačkih kultova, Krouli je bio ponosan na svoja masonska dostignuća, posvećivao masonskoj braći svoje spise (videti, na primer, posvetu za Liber DCCLXXVII, izdanje iz 1909. godinu). U 'Eliksiru Života' (The Elixir of Life, 1914. godina) iznosi za sebe: »Premda sam primljen u trideset i treći i poslednji stepen Slobodnog zidarstva još 1900. godine, tek u leto 1912. godine moja sumnja se potvrdila. Govorim o mom verovanju da iza površnosti i veselosti naše najviše institucije /= Masonerije/ uistinu leži tajna, neopisiva i zapanjujuća, dovoljno snažna da kontroliše sile Prirode i da ne učini ljude samo braćom, već da ih načini božanskim. Ali, u vreme u kome govorim, došao mi je čovek, čovek koji pripada onim misterioznim gospodarima esoteričnog slobodnog zidarstva koji su pođednako njegove Oči i Mozak, a koji postoje u njemu – nepoznati često čak i njegovim priznatim poglavarima. /.../ Ovaj čovek je pratio moju okultnu karijeru par godina i smatrao je da sada zavređujem da učestvujem u Velikim Misterijama.«

    »Sa ovim je nastavio da me upoznaje, a moj život je od tada bio posvećen uglavnom njihovom proučavanju i praksi.« – Obrede i stupnjeve koje je Krouli uvodio u Ordo Templi Orientis ( – treba znati da je on 1912. god. postao vođa britanske sekcije nemačkog O. T. O.-a), velikim delom su napravljeni i izvedeni iz masonskog kulta. Njegova ljubav prema titulama vodi upravo iz masonerije. Stavši na čelo britanske Sekcije uzeo je titulu Najvišeg i Svetog Kralja Irske, Ione i čitave Britanije u Svetilištu Spoznaje. I takve titule ukazuju na višak čovekove ljubavi prema svetu a manjak naklonosti za Boga i Istinu, klanjanje onom zloduhu koji je hteo i Isusa da ismeje proglašavajući ga judejskim kraljem.

    Pogledajmo aristokratski naboj koji nose neki stupnjevi kroz koje se napreduje u O. T. O.-u: (0, I, II, III) Minerval; (IV) Pratilac Svetog Kraljevskog Svoda Enoha, Princ Jerusalima. Vitez Istoka i Zapada; (V) Suvereni Princ Ružinog Krsta. Član Senata Vitezova Hermetičkih Filosofa, Vitezova Crvenog Orla; (VI) Uzvišeni Vitez (Hramovnik) Reda Kadoša, i Pratilac svetog Grala, ... Osmotrimo i nazive nekih masonskih stupnjeva u Škotskom Obredu: (11) Uzvišeni izabrani vitez; (16) Princ Jerusalima, (1 Suvereni Princ Ružinog Krsta; (30) Vitez Kadoš, ... Oni koji ne poseduju istinske misterije, koji su iznutra opustošeni bezakonjem, oni i kriju tu svoju pustoš, te je pokrivaju visokozvučnim titulima i rangovima.

    Svi masonski i promasonski redovi (kao što je to O. T. O.) nastoje da prikažu da je u njihovim rukama skoncetrisana sva drevna mudrost i sva znanja. I sabirajući mešajući misli i znanja iz različitih doktrina i pseudomističnih kultova, okultnim grupama se čini da su došli u posed pravog blaga. Tako Krouli u Liber LII ('Manifest O.T.O.) piše: »Ciljevi O. T. O.-a mogu biti shvaćeni samo od njegovi najviših inicijata, ali javno se može reći da on poučava Hermetičku Nauku ili Okultno Znanje, Čistu i Svetu Magiku Luči, Tajna i Mistična postignuća, Jogu u svim oblicima, Džana Jogu, Radža jogu, Bhakta Jogu i Hatha Jogu, i sve druge grane tajne Mudrosti i Predaka.« – Gde se jedan sistem ne podiže na objavi i reči koja dolazi Odozgo, od Neba i Boga, tu se onda nategnute i klimave ljudske konstrukcije, nebulozne spekulacije i somnambulna nagađanja uzdižu i proturaju kao nešto 'uzvišeno i sveto'; i nečist život poklonika takvih kovitlavih, babilonskih, svaštarskih kultova jako dobro pokazuje njihovu laž sa kojom su se sljubili i koju ropski veličaju.

    Zloduh koji vodi i inspiriše okultne i spiritističke strukture ide na to da se sva ta tela stave pod jedno planetarno vođstvo, da se inauguriše planetarna sinkretička religija sa jakim pseudomisterijskim jezgrom, da se razvodni i oslabi paganizirano hrišćanstvo, tako da i ono, da bi se održalo, potraži 'spas' u himeričko-ekumenskom grotlu. I sam Krouli veliki deo svog spisateljskog entuzijazma posvećuje tome da pomiri misli, koncepte i simbole različitih duhovnih sistema. Tako u 'Ispovestima' on piše za svoje 'kosmopolitske' etersko-astralne vizije i kaže da bi njegov bog Horus mogao da pomiri sve religije, koje bi se složile oko nekoliko fundamentalnih načela: »One su uspostavljale harmonične odnose između svih sistema magijske doktrine. Simbolizam azijskih kultova, ideje kabalista, Jevreja i Grka, arkana gnostika, paganski panteon od Mitre do Marsa, misterije drevnog Egipta, eleuzijske inicijacije, skadinavska saga, keltski i druidski rituali, meksičke i polinežanske tradicije, misticizam Molinosa baš kao i islamski, sve je to zauzelo odgovarajuće mesto bez ikakvih trvenja.« – Kada se sve i svašta hoće proglasiti da je 'jedno', dobija se u stvari 'ništa': trulež i laž. No Hrist i Belijal ne mogu imati ništa zajedničko! Ono što će ujediniti protiv Boga i Neba, oko Duha Obmane sve ljudske kultove i vere biće ljubav prema svetovnoj moći i svetovnoj časti.

    Vidimo da je Krouli verovao, ili bar hteo da pokaže da veruje, kako njegov duhovni sistem omogućava široku religijsku simbiozu: »Tvrdim, da moj sistem nudi razumnu osnovu za univerzalno bratstvo i univerzalnu religiju. On postavlja u prvi plan naučne iskaze, koji su zbir svega što je danas poznato o univerzumu, pomoću jednostavnog ali uzvišenog umetnički uređenog simbolizma.« (Ibid.) – Kako bi se ujedinile religije i konfesije gde jedna odriče postojanje duše a druga je priznaje; religija gde jedna uči da se poštuje i životinjski svet, a druga poziva na lov i odobrava ga, ...?

    Pogledamo li masonske simbole i kompozicije, možemo videti da oni predstavljaju idejni džbumbus, ludački kovitlac svega i svačega, turbulentni miks koji svedoči o duhovnom neredu koji vlada u njihovim inicijantima i podmetima. I takvi ljudi, ljudi nereda, danas inaugurišu uvode nekakav 'novi svetski poredak', veštičarski preuređujući istrošene energije i vampirski podižući pregažene ideologije i prohujale tiranije.

    Ko bi trebao da bude 'Bog' u 'kosmopolitskoj' himeričkoj religiji koju su masoni i Krouli pretpostavljali? Falus i sunce, vaskrsli krvožedni Baal čiji falusoidni sunčani stubovi i žrtvenici su šarali podneblja Kanana: »Sine moj, u vezi sa Eonom, nauči da je Sunce i njegov zamenik falus u svim eonima nužno otac, centar, stvaralac, svaki u svojoj oblasti delovanja." (Liber CXI, pogl. 99) – Središte svega jeste neko 'sunce', a to 'sunce' je Bog, Ognjište Univerzuma, Presveta Ljubav.

    Veliku inspiraciju za svoje izvrnute koncepte i poglede Krouli je našao i u 'Tajnoj Nauci' madam Blavatske, ... Tako u njenom doktrinalnom maniru u svojoj 'Magiki' boga Hadita (koji se razorkriva u drugom delu njegove 'Knjige Zakona'), identifikuje sa Satanom, sa solarno-faličkim Luciferom, Ognjenom Zmijom; pa kaže: »Ova zmija, Satana, nije neprijatelj Čoveka, to je Onaj koji je stvorio Bogove naše rase, budući da poznaje Dobro i Zlo. On poziva: "Spoznaj samoga sebe!" i uči o Inicijaciji.« – Da, Krvnik ljudski uči: 'Spoznaj sebe kao Boga', a Bog traži da upoznamo svoje ljudsko 'ja' da bi mogli i Njega upoznati kao svoj istinski Život. – Sva Kroulijeva perceptivno-doktrinalna tragedija i dezorijentacija ishodila je iz toga što je u izvrnutom bogu, Luciferu, video Boga Istinitog, što nije imao meru istinitosti, a nije je imao zato što nije ispitivao sebe, nije dovodio u red sebe, nije sebe podredio Najvišoj Volji koja najbolje zna šta je najbolje za svakog čoveka.

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •