Adolf Hitler i Rotšildi
Prikaz rezultata 1 do 4 od ukupno 4
  1. #1

    11 Adolf Hitler i Rotšildi

    Hitler je rođen u malom mestu Braunau-am-Inn, na granici Austrougarske i Nemačke, 20. aprila 1889. godine, i niko u ovom povučenom dečaku nije mogao da nasluti budućeg kancelara, diktatora i osvajača. Ono što se zna o njegovoj mladosti i životu do Prvog svetskog rata pod teškim je nasleđem sovjetske antinacističke propagande koja je Hitlera predstavljala kao klošara i "molera" (a to je preuzela propaganda i u našoj zemlji), što je samo bukvalno prevedena nemačka reč sa značenjem "slikar" (dakle, nije bio "soboslikar", što bi rekli Hrvati). Klošari sigurno nemaju šanse da postanu kancelari, a podcenjivati opasne ljude je neoprostiva greška, koju je Evropa krvavo platila. Hitler nije imao formalno obrazovanje, ali je kao svaki autodidakt, ponekad na granici fanatizma, postao ekspert za nemačku srednjovekovnu istoriju, poeziju i ezoteriju. Ezoterija je bila centralna tema njegovog života i političkog rada, a nacizam je prevashodno ezoterijski koncept proizašao iz jednog posednutog uma (zapravo više takvih posednutih umova). Prvi veliki uticaj na njega izvršila je Helena Blavacka, osnivač Teozofskog društva (1875. godine u Njujorku, sa pukovnikom Henrijem Olkotom), koja je, sem što je imala ogroman uticaj na ezoteriju XIX i XX veka, bila i član mnogih tajnih društava. Istraživači njenog života otkrili su da je održavala veze sa Karbonarima, tajnim, revolucionarnim društvom iz Italije, koji su imali bliske veze sa Crnim plemstvom, a bila je član "egipatskog" društva Bratstvo Luksora, koje je kasnije napustila zbog okrenutosti društva ka "sebičnosti, novcu i nemoralu". U svojim knjigama, "Razotkrivena Izis" iz 1877. i "Tajna doktrina" iz 1888. godine, tvrdila je da je u telepatskoj vezi sa Skrivenim gospodarima ili Nadljudima koji žive u Centralnoj Aziji, na Tibetu, i sa kojima se može stupiti u vezu mentalnim putem, ako ste upućeni u tajne ezoterije i naučite određene magijske rituale. Verovanje u Gospodare i Veliko belo bratstvo koje promovišu ljudi kao što je bila Alis Bejli, teozofska vidovnjakinja iz perioda posle Blavacke, je tema koja danas čini suštinu pokreta Novog doba (New Age) i ere Vodolije. Bejlijeva je tvrdila da "kanališe" poruke entiteta po imenu "Tibetanac" i na osnovu toga napisala brojne knjige, od kojih su najpoznatije "Hijerarhija gospodara" i "Nova svetska religija". Iz njenog "teorijskog rada" nikle su dve organizacije, Lucis Trust (imenovana po donosiocu svetlosti ) i Dobra volja sveta, koje su, interesantno, veliki obožavaoci i uporni promoteri Ujedinjenih nacija, ključne organizacije Novog svetskog poretka u obmanjivanju čovečanstva otkako postoji "pravda" u svetu. Drugi veliki uticaj na Hitlera imala je knjiga "Dolazeća rasa" lorda Edvarda Bulver-Litona (Komitet 300), britanskog ministra kolonija, ključne ličnosti za izvoz opijuma u Kinu. Bio je blizak ljudima iz Engleskog rozenkrojcerskog društva, s kojima je delio strasnu ljubav prema ezoterijskoj magiji. U svojoj knjizi opisao je moćnu civilizaciju koja živi unutar naše planete. Ta civilizacija bila je u posedu sile po imenu "Vril", psihičke sile kojom su mogli da čine neverovatne stvari. Ovi podzemni supermeni će jednog dana izaći na površinu zemlje i preuzeti vlast nad svetom.

    Ova tema se pojavljuje i kod drugih ezoterijskih tajnih društava. Red zlatne zore, osnovan 1888. godine, od strane dr Vejna Vestkota, masona, i S. L. Matersa je takođe negovao verovanje u Tajne poglavare. Maters je stvorio niz rituala i inicijacija kako bi članovi postigli pun psihički i fizički potencijal. Verovao je da je to dostupno malom broju pojedinaca, iako su u jednom periodu imali dosta članova i hramove u Londonu, Edinburgu, Bradfordu i Parizu. I Red zlatne zore je verovao u Vril, a jedan od tajnih znakova reda, ispružena desna ruka, postao je zvanični nacistički pozdrav uz uzvik "Hajl Hitler". Red se kasnije raspao na frakcije koje su predvodili Maters, pesnik Vilijem Jejts i zlokobni Alister Krouli. Jedan drugi red, Red orijentalnih templara (O.T.O.) takođe je preuzeo učenje o Vril energiji, a dva nemačka maga, Gvido fon List i Lanc fon Libenfels, u svojim proslavama letnjeg solsticija u prirodi, crtali su na zemlji znak Hermetičkog krsta, takođe poznatog kao Torov čekić, ili narodski rečeno kukasti krst. Lanc fon Libenfels (pravo ime Adolf Lanc) stavio je kukasti krst na zastavu koja se viorila na njegovom "hramu" i simbolizovala je kraj hrišćanske ere i početak arijevskog natčoveka. Za rasno inferiorne narode, koje su List i Libenfels nazivali "mračnim silama", kao što su Jevreji, Romi i crnci, preporučivali su kastraciju kao način uništenja. Obojica su imali veliki uticaj na Hitlera, a 1932. godine Libenfels je zapisao:

    "Hitler je jedan od naših učenika... Doživećete jednog dana da će on, i kroz njega mi, biti pobednik, i razviti pokret od koga će svet drhtati... "

    Kukasti krst potiče iz vremena kada je Sunce bilo bog. Odvajkada je čovek znao da se sve kreće u nekom skladu, da svet nije statičan, pa je statični krst zamenio dinamičnim krstom - svastikom. U najstarijim svetim knjigama susrećemo taj simbol kao sveto slovo unakrsne četvorke: četiri ukrsnice Sunca - dve ravnodnevnice (21.3. i 23.9.) i dve obratnice (22.6. i 21.12.); četiri elementa prirode po Empedokleu vatra, voda, vazduh, zemlja. Kukasti krst se nalazi na svim stranama sveta: na vazama stare Troje, na pečatu starog Knososa pre 3000 godina, na slici Dionisija Zagreusa u Pompeji, na zidu biblioteke u Hongcou u Kini, na mačevima japanskih samuraja, na grobnoj ploči iz Zenice iz IV veka. Nalazimo ga zaista u svim civilizacijama sveta, iz raznih vremenskih razdoblja. Nacisti su zaboravili da je sovastika-svastika jevrejski znak: eto ga na sinagogi Kapernauma, eno ga na Josipu i Mariji u manastiru Hora (mozaik Kahrija Džami u Carigradu)... Svi veruju u njegovu snagu; Džingis kan ga nosi na zapad, Hitler na istok, nose ga gnostičke sekte, sekte bogumila, teozofi, rozenkrojceri. Na japanskom se svastika kaže "manji", što znači večnost kao i osnovni broj 10.000. U Kini znači sveukupnost bića i pojavnog, jedan u sveopštem, simbol svejedinstva "Ijnjan". Sloveni su imali sveto slovo u obliku svastike, Svar-rumu, a germanska runa verdandi ima oblik svastike. Sama reč svastika je sanskritskog porekla. Sve sekte i tajna društva imaju samo jedan cilj, da ovladaju nekim tajnim znanjem ali ne sa ciljem duhovnog napretka, jer duhovno znanje ne poznaje zemaljske odnosno materijalne zakone, već imaju cilj da ovladaju ovozemaljskom vlašću, te se pravi cilj zaodeva i sakriva misticizmom. Nacisti su to jako dobro znali.

    Na mišljenje i verovanja Adolfa Hitlera uticala su i dva Engleza, Alister Krouli i Hjuston Stjuart Čemberlen. Krouli se rodio 1875. godine u Vorvikšajeru, a posle napuštanja univerziteta u Kembridžu ušao je u red Zlatne zore 1898. godine. Posle raspada reda putovao je u Meksiko, Indiju i na Cejlon gde je upražnjavao jogu i upoznao budizam. To je okupiralo njegovo okultno interesovanje do 1904. godine, do doživljaja u Kairu, kada je posle jednog ezoterijskog rituala pao u trans i svojoj ženi Rouz počeo da kanališe tekst koji mu je "slao" egipatski bog rata Horus. Dobio je nalog da bude u svojoj hotelskoj sobi u određeno vreme i tri dana uzastopce komunikator mu je slao tekst koji je Krouli, tehnikom automatskog pisanja, beležio. Tako je nastala "Knjiga zakona". Staro doba Ozirisa bilo je završeno i zamenilo ga je doba Horusa. Staro doba će se završiti u krvi (i zaista, Prvi svetski rat je to potvrdio), a stari vrednosni sistem religioznosti, demokratije, osećanja i humanosti će biti odbačen od rase nadljudi. Izdiktirani tekst je pun mržnje prema slabima, bednima i poniženima, podseća na bes drevnih bogova koji se obrušavaju na uplašenu pastvu. Komunikator je Kroulija poistovetio sa Zveri 666 iz Otkrovenja, koja će uništiti hrišćanstvo, i od 1909. godine Krouli, pod uticajem ovog učenja, tačnije ove svesnosti (koja vodi i iluminate) u obožavanju Svevidećeg oka, postaje vodeći mag u Evropi. Dolazi na čelo OTO-a i njegova učenja stiču sve više pristalica u određenim krugovima.

    Sličan uticaj imao je i Čemberlen (Komitet 300). Rođen je u Engleskoj 1855. a u Nemačku se doseljava 1882. godine. Oženio se Evom, kćerkom Riharda Vagnera, a veliku slavu stekao je knjigom "Temelji devetnaestog veka". Svoje knjige je takođe pisao u transu, posednut od istih demona kao i Krouli, koji su ga doveli do više nervnih slomova na takav način da je u svojoj autobiografiji napisao da se ne seća da je napisao tekstove koje je potpisao kao svoje. Ono što je Hitlera privuklo u Čemberlenovim knjigama bila je teza da sve civilizacije potiču od arijevske rase čiji su najčistiji predstavnici Nemci, a da su Jevreji neprijatelji koji će zagaditi arijevsku krv.

    Nemački kajzer Vilhelm II, i Hitler, smatrali su Čemberlena prorokom. On je postao savetnik nemačkog cara i dosta uticao da ovaj krene u Prvi svetski rat, kako bi se ispunilo "proročanstvo" o svetskoj vlasti. Čemberlen je dobio gvozdeni krst za svoje "zasluge", a umro je 1927. godine potpuno slomljena duha i tela. Ono što je manje poznato je da je i Hitler heroj iz Prvog svetskog rata i nosilac jednog od najviših nemačkih odlikovanja, koje je dobilo samo četvoro ljudi u toku Prvog svetskog rata, a Čemberlena je upoznao posredstvom Alfreda Rozenberga, izbeglice iz Rusije, Jevrejina poreklom, i sataniste. Rozenberg je Hitleru dao primerak "Protokola sionskih mudraca", koji će u glavi Adolfa Hitlera izazvati ekstatično oduševljenje i potvrditi njegove najsumanutije ideje.

    U predvečerje Prvog svetskog rata, Hitlera je u Beču upoznao doktor Johan Valter Štajn i bio zaprepašćen poznavanjem i analizama "neukog" Hitlera, napisanih u vezi najtežeg i najboljeg nemačkog srednjovekovnog speva "Parsifal" Volframa fon Ešenbaha, oko koga su najveći nemački lingvisti, stručnjaci za poeziju i staronemački jezik decenijama lomili stručna koplja. Po Štajnu, koji je morao da pobegne u Englesku kada je Hitler došao na vlast 1933. godine, dubina Hitlerovog uvida u značenje epa bila je fascinantna i do danas se smatra neprevaziđenom, što naravno nije popularno reći. Štajn je uskoro shvatio da je ovo poznavanje postignuto upotrebom droga (meskalina), što je dovelo do proširenja Hitlerove svesti i uvida u više nivoe svesnosti, pa je Hitler sebe prepoznao u liku zlog Klingsora i smatrao da je njegova reinkarnacija. O luciferskoj posednutosti Hitlera pisao je Herman Raušning u knjizi "Hitler govori":

    "...Bez ikakve sumnje, Hitler je bio posednut od sila izvan njega - skoro demonskih sila za koje je pojedinac po imenu Hitler bio privremeni nosilac. Mešavina banalnog i natprirodnog stvorila je nepodnošljiv dualitet čega ste bili svesni u njegovom prisustvu... Bilo je to kao da gledate u bizarno lice čiji izraz kao da odražava neuravnoteženo stanje uma, praćeno uznemirujućim utiskom skrivene moći."

    Hitlerova opsednutost "natčovekom" i njegov strah pred ovim bićem, njegove noćne more i napadi paranoičnog straha govore da je ovaj entitet verovatno bio vidljiv za Hitlera. Engleski ezoterik Trevor Ravenskroft, uz pomoć Johana Valtera Štajna, zaključio je u knjizi "Koplje sudbine" da je Hitler u magijskim ritualima prizvao moćnog demona Levijatana (biblijskog Satanu, poznatog i kao Uroboros, zmiju koja grize sopstveni rep) i kasnije nije mogao da ga se oslobodi.

    Posle Prvog svetskog rata Hitler se doselio u Minhen. Radio je na organizovanju špijunske mreže unutar radničkog pokreta i obračuna sa Vajmarskom republikom. Tu je naišao na malu, patetičnu političku partiju po imenu Nemačka radnička partija. Ona je bila "istureno odeljenje" ezoterijskog tajnog društva Nemački red (Germanen Orden), koje je bilo ekstremno nacionalističko i antijevrejsko. Iz ovog reda nastala su slična društva, uključujući zloglasno Društvo Tule. To je navodno bila drevna izgubljena civilizacija na severu u kojoj su živeli ljudi plave kose i plavih očiju. Osnivač Društva Tule bio je Rudolf Glauer, astrolog, koji je promenio ime i postao baron fon Zebotendorf. Njegov program je bio revolucija protiv Jevreja i marksista, a za nemačku rasu gospodara. Iz ovog društva nikla je Nemačka radnička partija, koja će jednog dana postati Nacional-socijalistička partija.

    Drugi značajan okultista u Hitlerovom životu bio je Ditrih Ekart, alkoholičar, narkoman, glavni urednik partijskog lista "Folkišen Beobahter", član Društva Tule, čovek koji je u Hitleru prepoznao nemačkog "mesiju". On je odgovoran za Hitlerovo uvođenje u magijske rituale i tajna društva, a svom prijatelju u pismu iz 1923. godine, kaže:

    "Sledite Hitlera! On će igrati, ali ja sam taj koji bira muziku. Dali smo mu sredstva komunikacije sa Njima. Ne žalite za mnom: ja sam uticao na istoriju više od bilo kog Nemca."

    Hitler je bio član još jednog ezoterijskog društva, Luminozne lože ili Vril društva. Nemački naučnik, stručnjak za rakete Vili Lej, koji je pobegao iz Nemačke, otkrio je postojanje Vril društva i verovanje nacista da će stupiti u kontakt sa rasom nadljudi koji žive u unutrašnjosti zemlje i ovladati Vril energijom. Nekoliko ekspedicija upućeno je na razne tačke zemljine kugle Brazil, Severni pol, Južni pol, kako bi pronašle ulaz u podzemlje planete. Ostvareni su kontakti i sa nekim sektama na Tibetu, jer se verovalo da lame, i sam Dalaj lama, znaju ulaz u Šambalu, mitski podzemni grad u kome živi Kralj straha, ili Gospodar sveta. Lame iz sekte Zeleni zmaj boravili su sve vreme Drugog svetskog rata u Nemačkoj, gde su se bavili magijskim ritualima, i svi izvršili ritualno samoubistvo kada su Rusi ušli u Berlin.

    Bilo je evidentno da su nemački konstruktori aviona i letelica išli ispred svog vremena. Pred kraj rata, nekoliko meseci pre kapitulacije, počeli su probni letovi onih letelica koje danas zovemo "letećim tanjirima". Interesantno je da je jedan model nosio oznaku Vril-7. Da li to znači da su nacisti otkrili tajnu Vril energije? Ovo je vrlo značajna tema, ma koliko zvučala neverovatno, pogotovo što su sve konstruktore i prototipove letelica na kraju rata preuzeli Amerikanci, i u najvećoj tajnosti nastavili rad na njima do današnjeg dana.

    Članstvo Tule činili su najpoznatiji okultisti Nemačke tog doba i nacisti iz samog vrha nacističke Nemačke, među njima Hajnrih Himler, Herman Gering, Rudolf Hes, Alfred Rozenberg, Julijus Štrajher, Karl Haushofer, ali i ljudi koje tu niste mogli da očekujete - Rudolf Štajner, koji se kasnije odvojio, osnovao Antropozofsko društvo i distancirao od nacizma.

    Još jedna od Hitlerovih okultnih opsesija vezana je za Koplje sudbine, kojim je po legendi rimski centurion Longinus probo bok Isusa razapetog na krst. Ovo koplje ima magijsku moć, po verovanju okultista, i ko je u njegovom posedu vlada svetom u dobru ili zlu. Kada je Nemačka anektirala Austriju 1938. godine, prvu stvar koju je Hitler uzeo iz Hofburga bilo je Koplje. Posle rata Ajzenhauer ga je vratio Austrijancima, a može se danas videti među kraljevskim nakitom Habzburga u Hofburgu, jer su Habzburzi sam vrh iluminatske piramide prikazane na poleđini američke novčanice od jednog dolara, mada neki kažu da je original Koplja kod Rokfelera, a u Beč je vraćena kopija. Da ne ulazimo u polemiku oko Koplja, jer to nije bitna tema ove knjige, samo ću reći da je moje mišljenje da je Koplje u Hofburgu pravo, jer potvrđuje "svetsku vlast" Kurta Valdhajma, jedno vreme generalnog sekretara UN-a, inače naciste, iluminata i ratnog zločinca sa Kozare, a Koplje će potvrditi i buduću svetsku vlast Karla fon Habzburga.

    Da zaokružimo prvo priču o nacističkom okultizmu. Sem Hitlera, opsesivni okultista bio je i Hajnrih Himler. Svoje okultno znanje usmerio je u najmračnijem pravcu koji je rezultirao osnivanjem SS-a, a ta organizacija je epitom ukupnog ezoterijskog verovanja nacista. Znak duplog "S" izabrao je lično Himler, a zapravo je reč o sig runi. U članstvo su primani isključivo "rasno čisti", a njihova obuka nije bila samo vojna već i ezoterijska, gde je čitanje runa (bacanje kamenčića sa urezanim znacima rune na osnovu čega se citala sudbina) bilo obavezno. SS je bio zamišljen kao tajno, crnomagijsko društvo. Njihovi rituali bili su preuzeti iz drugih vojno-svešteničkih redova, vitezova templara i jezuita. Najviše inicirani članovi, njih trinaest, činili su Veliki savet vitezova, na čijem čelu se nalazio Veliki majstor Hajnrih Himler, a crnomagijski rituali su obavljani u zamku Vevelsburg u Vestfaliji, koga su esesovci kupili 1933. godine i preuredili za održavanje rituala.

    Da pomenemo i Majkla Akvina, potpukovnika američke armije, osnivača crnomagijskog društva Hram Seta, člana satanističke crkve i najbližeg saradnika Šandora Laveja. Akvino je u zamku Vevelsburg izveo ritual prizivanja Princa tame, 1982 godine. Naime, Akvino se divi "magijskom opredeljenju" nacističkog Anenerbea, i svoje sledbenike u Hramu Seta smatra magijskim naslednicima svog uzora. Akvino o nacistima piše:

    "Većina nacista je bila u stanju da postigne transfer svesti jedino u zemaljskom smislu, u vrsti ekstatične nesebičnosti stvorene i održavane propagandom. Ali monasi-vitezovi predratnog SS-a mogli su da prezru, čak voljno prigrle, smrt ljudskog tela, jer je svest bila preusmerena na viši životni oblik, onaj hegelijanske države, i pojedinačno žrtvovanje u pravcu jačanja tog životnog oblika koji će doprineti njihovoj besmrtnosti. Sve reference smrti pojedinca u SS-u, kao što su simboli mrtvačke glave i ritualno zavetovanje na vernost do smrti, bili su u stvari činjenica arogantne afirmacije besmrtnosti."

    Ovakvo neskriveno divljenje prema navodnoj spremnosti na žrtvovanje "za čast otadžbine" SS-a nije usamljen slučaj u američkoj vojsci i u Akvinovom slučaju vodilo je do identifikovanja sa idealima SS-a. Zato je odlazak u zamak Vevelsburg bio dugo željeni trenutak. Ono što je želeo da poseti bila je Mermerna sala, kružna sala koja je izgrađena na mestu nekadašnje kapele. Prema Akvinu, inspiracija je bila Sala Grala, koju je po Hitlerovim instrukcijama realizovao Alfred Roler za opersku predstavu "Parsifala" u Bajrojtu, 1934. godine.

    Na podu od crvenog italijanskog mermera nalazi se disk od tamno zelenog mermera, iz koga izlazi dvanaest krakova. Ovaj disk je tumačen kao "solarni simbol", a u stvari je tajni magijski sigil ezoterijskog reda poznatog kao Westfalischen Femgerichte, ili skraćeno Vem. Ovo je bilo mesto okupljanja nacista-vitezova koji su verovali da su deo iste magijske tradicije. Ispod Mermerne sale, u tajnoj odaji poznatoj kao Sala mrtvih, Akvino je izveo ritual invokacije Princa tame. To je bio još jedan dokaz da nacizam i satanizam, zajedno ali i odvojeno, žive i danas.

    Prikriven kontinuitet nacističkog uređenja Evrope doživljavaju danas svi oni koji ne znaju korene Evropske zajednice. Hitler je osmislio Evropsku ekonomsku zajednicu (Europaische Wirtschaft-gemeinschaft), a ideju je prvi izneo takođe Austrijanac, grof Rihard N. Kudenhove - Kalergi 1923. godine, u knjizi u kojoj predlaže stvaranje Ujedinjenih država Evrope. Ime je dobio po kompozitoru Rihardu Vagneru, o kome je Hitler rekao da ko bude razumeo Vagnera razumeće i nacističku Nemačku. Bliski prijatelj grofovog oca bio je Teodor Hercl, osnivač cionizma. Grofova knjiga zvala se "Pan Evropa" i dovela je do stvaranja Pan-evropske unije (zvuči li vam ovo poznato?) sa ograncima širom Evrope. Ovaj koncept podržali su vodeći evropski političari, između ostalih Vinston Čerčil, zatim američki establišment, Džon Foster Dals, Nikolas Marej Batler, predsednik Kolumbija univerziteta i Karnedžijeva fondacija za međunarodni mir, dr Stiven Dugan, osnivač i prvi predsednik Instituta za obrazovanje, koji je u potpunosti kontrolisao Savet za međunarodne odnose (CFR). U svojoj autobiografiji grof je napisao:

    "Početkom 1924. godine dobili smo poziv od barona Luja de Rotšilda. Jedan od njegovih prijatelja, Maks Varburg iz Hamburga, pročitao je moju knjigu i poželeo da nas upozna. Na moje veliko iznenađenje (kako da ne!) Varburg je spontano (obavezno!) ponudio 60.000 zlatnih maraka kao podršku pokretu za prve tri godine... Maks Varburg, koji je bio jedan od najuzvišenijih i najmudrijih ljudi koje sam sreo, imao je princip da finansira ovakve pokrete. U toku celog života ostao je iskreno zainteresovan za Pan-Evropu. Maks Varburg je organizovao svoje putovanje u Ameriku 1925. godine, kako bi me upoznao sa Polom Varburgom i Bernardom Baruhom."

    Oni koji su finansirali boljševičku revoluciju i obe strane u svetskim ratovima, uključujući Adolfa Hitlera, stajali su iza stvaranja i Evropske zajednice i Ujedinjenih nacija. Prvi korak u stvaranju Evropske zajednice bilo je donošenje odluke o ujedinjenju industrije uglja i čelika, u julu 1952. godine, kroz Evropsku zajednicu uglja i čelika, čime su ove industrijske grane u Zapadnoj Nemačkoj, Francuskoj, Italiji, Belgiji, Holandiji i Luksemburgu došle pod jedinstvenu kontrolu. Ova organizacija je određivala cene, odlučivala o investicijama, a odluke donosila glasanjem. Ova zajednica je poznata i pod imenom "Šumanov plan" (nazvan po francuskom ministru inostranih poslova i kasnijem premijeru Robertu Šumanu), ali pravi čovek u pozadini bio je Žan Mone, direktor Komisije za planiranje. Mone i njegovi mentori iz Saveta za međunarodne odnose pokušali su da stvore evropsku armiju po istom konceptu. Pozvali su na sveopšte razoružanje i stvaranje jedinstvene evropske armije, ali to je koncept koji tek na početku ovog veka dobija svoje konkretne obrise.

  2. #2

    Odgovor: Adolf Hitler i Rotšildi

    U Rimu je 25. marta 1957. godine potpisan akt kojim je šest zemalja stvorilo Evropsku ekonomsku zajednicu ili Zajednicko tržište, i Evropsku zajednicu za atomsku energiju (Evratom). Jedinstven evropski akt kojim su ukinute trgovinske barijere u zapadnoj Evropi i ugovor u Mastrihtu 1992. godine, završni su delovi plana za stvaranje Ujedinjenih država Evrope. Ovaj oprezni pristup, od skoro pedeset godina, služio je samo jednom cilju, da evropska javnost neosetno prihvati gubitak nacionalne suverenosti u korist svetske države. Obični građani nisu bili u stanju da sagledaju kuda vode pojedinačni, čak nekonzistentni potezi, ali se sada vidi da je skoro svaki delić došao na svoje mesto. Interesantno je da je Josif Staljin, u knjizi "Marksizam i nacionalno pitanje", napisao:

    "Podelite svet u regionalne grupe, kao tranzitnu fazu do svetske vlade. Stanovništvo će lakše odustati od nacionalne lojalnosti, prvo ka neodređenoj regionalnoj lojalnosti, a onda će prihvatiti svetski autoritet. Kasnije, svi regioni se mogu podvesti pod svetsku diktaturu."

    Staljin je ovde govorio o konceptu svetske diktature proleterijata, što nije daleko od generalne ideje zagovornika Novog svetskog poretka, jer su i boljševička Rusija i nacistička Nemačka, kao primeri svemoćne, korporativne države, prototip buduće svetske diktature sa robovlasničkim uređenjem.

    Veliki srpski teolog, dr Justin Popović pisao je o pitanju Evrope, prelomljeno kroz analizu književnog dela Fjodora Dostojevskog. Na Vidovdan 1940. godine, Justin je o Dostojevskom napisao:

    "U Evropi nije bilo ni mislioca, ni filosofa, ni pesnika, koji je kao Dostojevski snažno i svestrano osetio veličanstvenu dramatičnost i jezivu tragičnost evropskog čoveka i svih njegovih tekovina."

    Dostojevski se bavi ovim fenomennm u svom romanu "Idiot" (1868. godine), kroz ono što govori glavni junak, knez Miškin:

    "Rimokatolicizam je isto što i nehrišćanska vera. To prvo, a drugo, rimokatolicizam je gori od ateizma... Rimokatolicizam veruje da se bez svesvetske državne vlasti Crkva ne može održati na Zemlji, pa viće: Non posumus! Po mom mišljenju, rimokatolicizam nije uopšte ni vera, nego neposredan, odlućan nastavak Zapadne rimske imperije, a kod njega je sve potćinjeno toj misli, počevši od vere..."

    No da se vratimo poreklu Adolfa Hitlera. Nacizam i Hitlera stvorili su Rotšildi! Oni su bili ti koji su aranžirali Hitlerov dolazak na vlast kroz tajna društva iluminata u Nemačkoj kao što su Thule-Gesellschaft i Vril-Gesellschaft. Rotšildi su ti koji su finansirali Hitlera kroz "Bank of England" i druge engleske i američke izvore kao što je "Kun & Leb banka" koja je finansirala i revoluciju u Rusiji.

    Samo srce Hitlerove ratne mašine činio je gigant I. G. Farben. Pol Varburg je sedeo u upravnom odboru američkog I. G. Farbena. Zapravo, Hitlerov I. G Farben koji je rukovodio robovskim konc-logorom Aušvic, u kome je trošio jedan od svojih ključnih "proizvoda", Ciklon B, bio je ogranak ogromnog "Standard Oila" (danas "Ekson") čiji su zvanični vlasnici bili Rokfeleri, ali iza njihove imperije oduvek kao kontrolori stoje, naravno, Rotšildi. U oba svetska rata novinske agencije u Nemačkoj bile su u vlasništvu Rotšilda, koji su znali da kontrolišu i filtriraju informacije koje su ulazile i izlazile iz Nemačke i tako doziraju, povećavaju ili smanjuju tenziju, koja je pojačavala ili stišavala ratne operacije, zapravo tok rata, onako kako je odgovaralo ovim "vladarima iz senke". Iluminati su opsednuti "krvnom lozom" i genetskim kodom koji vrlo pažljivo reproduciraju i prate u onima koje guraju na vlast. Svi američki predsednici, kao i mnogi evropski lideri u vreme Drugog svetskog rata, Čerčil i Staljin, takođe su bili genetski vezani za "plavu krv". Ona se tako zove jer pripada nečemu što nema genetske veze sa većinom čovečanstva u svetu.

    Vratimo se Hitleru. Prema psihoanalitičaru Valteru Langeru i njegovoj knjizi "Hitlerov um", Rotšildi su pomagali Hitlera iz jednog vrlo prostog razloga HITLER JE BIO ROTŠILD! Iz ovog ugla gledano, sve se savršeno uklapa, od podrške nemačkih iluminata (zar zaista mislite da "klošar", kako Hitlera opisuje zvanična istorija i to "naučno", može da postane nemački mesija), koja je dovela Hitlera do mesta apsolutnog diktatora, gospodara života i smrti, do podrške engleske kraljevske kuće Vindzor (ne zaboravite, oni su zapravo Nemci, iz plemićke kuće Zakse-Koburg-Gota) i njenog člana i ratnog heroja lorda Mauntbatena, koji je delimično Rotšild (i satanista, što je manje važno, ali karakteristično). Zato nije čudno što je i nemačko plemstvo, stare junkerske porodice koje svoje poreklo znaju vekovima unazad, vatreno podržavalo Hitlera. Jednostavno, znali su ko je. Langer piše:

    "Adolfov otac, Alojz Hitler, bio je nezakonito dete Marije Ane Šiklgruber. Zvanično se smatra da je otac Alojza Hitlera (Šiklgrubera) bio Johan Georg Hajdler. Ima onih koji su ozbiljno sumnjali da je Hajdler bio otac Alojza... Jedan austrijski dokument pokazuje da je Marija Ana Šiklgruber živela u Beču u vreme kada je ostala trudna. U to vreme je radila kao sluškinja u kući barona Rotšilda. Čim je porodica otkrila njenu trudnoću poslala je nazad kući, gde se Alojz rodio."

    Langerove informacije potiču iz materijala Gestapoa, jer je 1940. godine visoki oficir Gestapoa, Hansjurgen Keler, napravio službenu zabelešku o istrazi koju je naredio austrijski kancelar Dolfus u vezi porekla Hitlerove porodice. Originalne Dolfusove nalaze Keler je dobio, nekoliko godina pre, lično od Hajdriha, šefa nacističke tajne službe. Dosije je, piše Keler, izazvao takvu pustoš kao što nijedan dosije na svetu nije izazvao. Keler dalje piše:

    "..Druga gomila u plavoj fascikli sadržala je dokumenta koja je sakupio Dolfus... Njegov zadatak nije bio težak, kao čovek na celu Austrije lako je mogao da otkrije sve lične podatke porodice Adolfa Hitlera, koji je rođen na austrijskom tlu... Originalne krštenice, policijske kartice za registraciju, protokoli, itd, sve je to bilo u dosijeu, i na osnovu toga je austrijski kancelar sklopio sve pojedinačne delove ove slagalice, stvarajući manje-više logičnu celinu

    Mlada služavka... (Hitlerova baba)... došla je u Beč i postala služavka koja je radila u kućama bogatih porodica. Ali nije imala sreće. Pošto je bila zavedena, i trebala da rodi dete, vratila se kući u svoje selo... Kod koga je mlada devojka bila u službi u Beču? Otkriti to nije bio težak problem. Jako rano u Beču je bio uveden sistem obavezne policijske registracije. I posluga i poslodavac bi bili kažnjeni ako zanemare ovu obavezu. Kancelar Dolfus uspeo je da otkrije ovu registracionu kartu. Mlada, bezazlena služavka radila je u rezidenciji Rotšilda... i Hitlerovog dedu treba tražiti u ovoj veličanstvenoj kući. Dolfusov dosije zaključen je ovim dokumentom."

    Da li su ova kopanja po prošlosti brinula Hitlera, da li ih je naslućivao, da li je po "anšlusu" Austrije zataškao neprijatnu istinu? Lenger o tome kaže:

    "Meni se čini da je Hitler znao za svoje poreklo pre kancelarovih istraživanja. Kao i njegov otac pre njega, kada su okolnosti postale teške, Hitlerovi su prešli u Beč. Hitlerov otac je napustio svoje rodno selo u mladosti, da bi potražio sreću u Beču. Kada je Adolf postao siroče, posle majčine smrti u decembru 1907. otišao je u Beč odmah posle sahrane. Tu kao da je nestao u toku prvih deset meseci boravka. Ovaj period je za istraživače potpuna misterija. Ima smisla, kada je ustanovljeno da je Hitler bio Rotšild, da je pozvan da se upozna sa svojim rođacima i da porodica proceni njegove potencijale za svoje buduće poduhvate."

    Rotšildi, i drugi iluminati, bili su poznati po tome što su imali mnogo vanbračnih potomaka, u okviru svog tajnog programa odgajanja dece, koja su davana lažnim roditeljima koji su ih podizali kao svoju. Zato izgleda čudno kako su "obična deca" skromnog porekla uspevala da se uzdignu do samih vrhova vlasti, bogatstva i moći. Neki od njih su, ne znajući, imali programiran uspon. Hitler je takođe imao decu, rođenu i odgajanu po ovom principu, iako se zvanična istorija upinjala da dokaže kako se nije ženio, pa samim tim nije ni imao decu. Njegovi potomci su danas sigurno među nama, nose druga imena, žive u raznim zemljama, ali se ka vrhovima moći uzdižu sa saznanjem o svom tajnom poreklu. Ovo vam se čini neverovatnim? Hitler je imao problema sa optužbom da je bio u vezi sa svojom rođakom Geli Raubal i da je sa njom imao vanbračnu ćerku. Geli to nije mogla da potvrdi (ili opovrgne), jer je misteriozno ubijena 1931. godine, odmah po rođenju cerke. Ostaje da razrešimo koji Rotšild je mogao da bude Hitlerov deda. Uvidom u dokumentaciju ispada da je u vreme rođenja Alojza Hitlera, 1837. godine, jedini Rotšild koji je živeo u Beču bio Solomon Mejer. Njegova žena nije živela s njim, jer je brak bio u takvom stanju da je radije živela u Frankfurtu. Njihov sin Anselm Solomon takođe je ceo život proveo u Parizu i Frankfurtu, daleko od oca. Da je Solomon bio jedini kandidat za Hitlerovog dedu potvrđuje knjiga Hermana fon Goldšmita, čiji otac je bio Solomonova desna ruka, objavljena 1917. godine, u kojoj o Solomonu piše:

    "... da je četrdesetih godina prošlog veka razvio neoprezni entuzijazam prema mladim devojkama... i ...imao je brojne avanture sa vrlo mladim devojkama, koje je policija zataškavala."

    Dokaz da je Hitler bio poreklom Rotšild vidi se i iz načina kako su se u Nemačkoj posle Prvog svetskog rata stvarale političke i ekonomske okolnosti koje je Hitler direktno eksploatisao u svom usponu na vlast. Jedan od Hitlerovih finansijera, Fric Tisen, izjavio je 1945. godine u istrazi:

    "Prihvatanjem Jangovog plana (Nemačka se posle Prvog svetskog rata katastrofalno zaduživala, u okviru Dejvisovog plana, kratkoročnim kreditima, tako da je 1929. godine dug Nemačke međunarodnim bankama iznosio šesnaest milijardi dolara što je bila enormna suma u to vreme, predloženo je novo rešenje od strane Ovena D. Janga, koji je bio eksponent "Morganove banke" i "Dženeral Elektrika". Plan je bio genijalan. Otplata dugova se više nije mogla vršiti robama i sirovinama već isključivo novcem. Nemačka ekonomija je bila uništena preko noći.) i njegovih finansijskih principa sve se više povećavala nezaposlenost, dok se milion ljudi nije našlo bez posla. Ljudi su bili očajni. Hitler je rekao da će on rešiti problem nezaposlenosti. Vlada je u to vreme bila slaba, a situacija je bivala sve gora. To je bio razlog ogromnog uspeha Hitlera na izborima. Kada su izbori održani, dobio je 40 % glasova."

    Austrijska spisateljica i istraživač Gertruda Elijas identifikovala je Hjalmara Šahta kao glavnog posrednika između nacista i bankarske elite u Londonu. Šaht je bio Hitlerov savetnik za finansije i predsednik "Rajhsbanke". Na dokumentu Šahtovog naimenovanja, 17. marta 1933. godine, nalaze se dva potpisa Adolfa Hitlera i Maksa Varburga, potrčka Rotšildovih. Šaht je, inače, vrlo cenjena ličnost čak i danas u bankarskim krugovima u Evropi, jer je 28. februara 1930. godine osnovao "Banku za međunarodno poravnanje" u Bazelu. (U BIS-u - Bank of International Settlements - nalazi se zlato bivše SFRJ vredno šest stotina miliona dolara i ova banka će presuditi kako će to zlato biti podeljeno među bivše republike SFRJ, sada samostalne države.) Osnivački kapital su obezbedile Belgija, Nemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija, Japan, kao i "Morgan kompanija" iz Njujorka, "Prva nacionalna banka Njujorka" i "Prva nacionalna banka Čikaga". Gde god vidite u naslovu "Prva banka" nečega, znajte da tu banku totalno kontroliše Komitet 300. Trenutno u BIS-u čuvaju 192 tone zlata iz oko stotinu zemalja. Ukupan kapital od 120 milijardi dolara koristi se delom za kreditiranje članica, zaštitu domaćih valuta ili za poravnanje platnih bilansa.

    Vratimo se Šahtu. U Engleskoj, ključna figura bio je Montagju Norman (Komitet 300), guverner "Bank of England" (koju kontrolišu Rotšildi) i bliski prijatelj Šahta. Kada je Hitler izabran, ponuđen je kredit nacistima. Šaht i Norman su se sreli još jednom, 11. juna 1934. godine u Nemačkoj, i dogovorili nove kredite za Hitlera. Posle invazije Čehoslovačke, 1939. godine, Norman je uradio još jednu neverovatnu stvar prebacio je Hitleru češko zlato deponovano u Londonu, uz saglasnost Nevila Čemberlena. Neverovatno, ali iz sada poznate perspektive, Rotšildi su pomagali svog rođaka preko "Narodne banke Engleske" i svojih službenika, porodice Norman, koji su bili guverneri "Narodne banke Engleske" kao da je to njihova privatna banka. Jedan deda, Džordž Vord Norman, bio je guverner od 1821. do 1872. godine, a drugi deda, lord Kolet, bio je guverner od 1887. do 1889. godine. Montagju Norman bio je u Americi u Rotšildovoj firmi "Braun brothers", a za to vreme družio se sa porodicom W. A. Delana (Komitet 300), rođaka Frenklina Delano Ruzvelta, kasnijeg predsednika SAD.

    Gertruda Elijas kaže da je "Narodna banka Engleske" sarađivala sa jednim od vodećih cionista, lordom Berstedom iz "Rojal Dutch Shell", u prebacivanju novca bogatih nemačkih cionista u Palestinu. Ovaj novac, kako piše, pomogao je da se stvori ekonomija u tek stvaranoj državi.

    "Oni su bili privilegovana klasa emigranata dok je Jevrejima bez imovine odbijan azil i nestali su u Holokaustu."

    Pretpostavka je, ma koliko ovo surovo zvučalo, da je svesno žrtvovanje Jevreja od strane "jevrejske elite" (Rotšilda i drugih) trebalo da posluži određenoj svrsi.

    Rozenberg, zvanični partijski ideolog nacista, čovek je koji je Hitleru doneo "Protokole sionskih mudraca", što je postao osnov nacisticke propagande nemačka arijevska rasa protiv jevrejske niže rase, iz čega je proizašao snažan ujedinjujući faktor "nacija protiv zajedničkog neprijatelja" i postao osnov snažne kontrole nad nacijom. Ali to su elementi koje su istoričari već identifikovali. U poslednjih nekoliko godina pojavilo se mnoštvo protivrečnih informacija koje zbunjuju istoričare i sve više remete "utvrđenu dijagnozu" šta je bio nacizam i hitlerizam. Austrijski pisac, Rudolf Komer, napisao je pre pojave nacista da "... ako se pojavi neka politička partija sa antisemitskim programom kojom upravljaju jevrejski ili polujevrejski fanatici, moraćemo da se pričuvamo."

    Ernest Hafštengl, bliski prijatelj Frenklina Ruzvelta, a poznavao je i Hitlera pre toga, vrlo ozbiljno je shvatio Komerovu primedbu:

    "Razmišljao sam o primedbi Rudolfa Komera o antisemitskom programu kojim upravljaju jevrejski ili polujevrejski fanatici, i pao mi je na pamet Rozenberg koji je pojavom odavao Jevrejina, iako bi on sam žestoko protestvovao ako bi neko pomenuo njegovo poreklo. (Rozenbergovo poreklo danas nije tajna za istoričare, ono je jevrejsko, estonsko i francusko.) Ipak, često sam imao priliku da ga vidim kako sedi u zadimljenim kafanama u Brinerštrase ili Augustenštrase, sa mađarskim Jevrejinom po imenu Hološi, koji je bio jedan od njegovih glavnih saradnika. Čovek je sebi dao ime Holander u Nemačkoj i bio još jedan od mnogih jevrejskih antisemita... Sumnjao sam da je arijevsko poreklo mnogih drugih, Štrasera i Štrajhera, koji su izgledali kao Jevreji, kao i Leja, Franka i čak Gebelsa, bilo takvo da bi imali teškoća da dokažu svoj pedigre."

    Pre nekoliko godina engleski list "Dejli telegraf" objavio je istraživanja Brajana Riga, istoričara sa Kembridža, koji je istraživao istoriju svoje porodice iz koje su mnogi članovi, kao Jevreji, završili u Aušvicu. Razgovarao je sa mnogim bivšim oficirima i vojnicima Vermahta i potomcima poginulih oficira. Iz istraživanja jasno proizilazi da je Hitler nepobitno znao da su u njegovoj armiji ratovale na hiljade vojnika i oficira jevrejskog porekla, koje je Hitler često usmeravao na uništavanje pripadnika upravo jevrejske vere. Licemerno je potpisivao dekrete o "čistoti njihove nemačke arijevske krvi" iako je sedamdeset i sedam generala i visokih oficira Vermahta bilo "mešane" krvi ili su bili oženjeni "čistim Jevrejkama". Među Rigovim sagovornicima bio je i nekadašnji nemački kancelar Helmut Šmit, inače oficir nemačkog vazduhoplovstva u Drugom svetskom ratu, bez obzira što mu je deda bio "čist Jevrejin". I komandant ratnog vazduhoplovstva, rajhsmaršal Herman Gering, falsifikovao je krštenicu svog zamenika, feldmaršala Erharda Milha. U dokumentu od 7. avgusta 1935. godine Gering piše:

    "Hitler je Milha proglasio arijevcem, iako je njegov stvarni otac, Jevrejin Karl Brauer, Erhardov ujak."

    Polujevrejin je bio i potpukovnik dr Ernst Bloh koji je bio na čelu nacističke obaveštajne službe u Varšavi. Njegov šef, admiral Vilhelm Kanaris, naredio je 1939. godine da Bloh u Varšavi pronađe rabina Jozefa Šmersona, čuvenog vođu sekte ultraortodoksnih Jevreja Lubavihter, i prebaci ga u Latviju, odakle je posle premešten u SAD. Tu je živeo do svoje smrti, 1994. godine, i bio pravi "vesnik mesije" za svoje sledbenike. Abver je sigurno znao ko je Šmerson, ali je verovatno već tada onima koji su pripremali rat i videli u budućnosti stvaranje države Izrael, ovaj najavljivac Spasioca bio potreban kao veliki propagator države Jevreja i povratka u "jevrejsku svetu zemlju". Rig je takođe otkrio da je sedamnaest osoba jevrejskog porekla u toku postojanja nacističke Nemačke odlikovano Viteškim krstom, najvišim nemačkim vojnim odlikovanjem. Takođe je dokumentovao da je 2400 rođaka završilo u logorima smrti, a da 1000 onih koji su bili u uniformama nemačke vojske nije moglo da im pomogne.

    Nije li to strašno? Od početka XX veka, u toku Prvog svetskog rata i u vremenu između dva rata, odvijao se pakleni, minuciozno razrađen plan, pokriven neviđenom manipulacijom i prevarom svetskog javnog mnjenja kako bi se plan ostvario. Stvaranje i negovanje monstruma, Adolfa Hitlera, išlo je nepogrešivom linijom kreiranja uslova za novi svetki rat u kome će izginuti desetine miliona ljudi kako bi se ubrzali procesi stvaranja svetske vlade, njene političke strukture na globalnom nivou i svesti kod ljudi, da je to neophodno kako bi se obezbedila "kolektivna sigurnost" kao osiguranje od budućih svetskih ratova koje "niko ne želi". Tajna kampanja išla je vrlo široko, od podsticanja Hitlerovih fanatičnih pretenzija, počev od knjige "Mein Kampf" (koju je inače za Hitlera napisao Karl Haushofer, koji je priznao da je glavni izvor njegovih ideja za knjigu bio Halford J. Makinder, direktor elitne Ekonomske škole u Londonu), pa do otvorene podrške u engleskim aristokratskim krugovima, od članova Okruglog stola, Kraljevskog instituta, Komiteta 300, Lajonela Kertisa, Leopolda Ejmerija, lorda Lotijana, Džefrija Dosona, vikonta Hejlšama, vojvode od Kenta, brata kralja Edvarda VIII i kralja Džordža VI. Edvard nije abdicirao s engleskog prestola, posle jedanaest meseci kraljevanja, zbog udovice, već zbog otvorenih simpatija prema nacistima, i verovatno je da bi bio protiv rata sa Nemačkom, koji se već pripremao iza kulisa.

    Iluminati i Rotšildi su konstantnim povlačenjem i glumljenjem slabosti i neodlučnosti ohrabrivali Hitlera da ide iz jedne avanture u drugu. Zato je na čelu britanske vlade bio tragični naivac, Nevil Čemberlen, koji je verovao da zna šta radi, iako su drugi vukli poteze kojih on nije bio svestan i koji će dovesti Hitlera da napravi grešku posle koje neće moći nazad invaziju na Čehoslovačku 1939. godine. Koliko je Čemberlen bio van događaja svedoči njegova izjava na Radio BBC, da je sukob između Nemačke i Čehoslovačke bio "....svađa u dalekoj zemlji između ljudi o kojima mi ne znamo ništa."

    Gertruda Elijas piše:

    "Ono što je otkriveno je zaprepašćujuće, čak i u današnje vreme, a to je podatak da su postojali aranžmani koji su prethodili prodaji Čehoslovačke od strane Čemberlena 1939. godine, koji su Nemačku pretvorili u vojnu supersilu. Činjenica je da su zavodi "Škoda", najveća fabrika municije u centralnoj Evropi, koju je kontrolisala francuska firma "Šnajder Kruzo", i najveća čeličana kao što je "Vitovic", bili vlasništvo Rotšilda, i sve je to predato Nemačkoj... Smrtna presuda (Čehoslovačkoj) bila je potpisana u kancelarijama "Unilevera" u Ausigu, sedištu pronacističke klike."

    Kad je okupacija Čehoslovačke okončana, situacija se promenila preko noći. Lord Halifaks je započeo propagandnu akciju koja je stvorila pravu ratnu paniku, poznatu kao "plašenje ratom". Vlada je pustila u promet priče koje su sa preterivanjem govorile o snazi nemačke vojske. U narodu je širena panika kako će Nemci započeti rat bacanjem bojnih otrova iz aviona nad Engleskom, pa se počelo sa deljenjem gasnih maski i kopanjem rovova u engleskim parkovima! Lord Lotijan i lord Astor su iznenada počeli da drže govore čiji sadržaj je bio potpuno suprotan onom što su govorili godinama pre toga. Rat sa Nemačkom! sve je bilo transparentno jasno, jedino što javnost nije mogla čak ni da nasluti prave razloge ove nagle promene. Osramoćeni Čemberlen je otišao, novi premijer je postao Vinston Čerčil. Kakva slučajnost da Čerčilovi imaju bliske veze sa Rotšildima. Vinstonovog oca, lorda Randolfa Čerčila, finansirala je kuća Rotšild dok je bio britanski ministar finansija, sredinom XIX veka, a njegov najbliži prijatelj bio je Natanijel Rotšild. Kada je umro, ostao je dug Rotšildima od 65.000 funti, što je za to vreme bila velika suma. Vinston im je takođe dugovao, i bio dobar prijatelj lorda Viktora Rotšilda i njegovog glavnog pomagača u Americi, Bernarda Baruha. Veza se ne prekida ni danas. Porodica Čerčil je 1995. godine prodala Vinstonove papire, prepisku i drugu zaostavštinu Memorijalnom fondu za nacionalno nasleđe za 12,5 miliona funti. Predsednik Memorijalnog fonda, koji je darežljivo odrešio kesu, je lord Jakob Rotšild. Čerčilovi su održavali bliske veze i sa Bernardom Baruhom i porodicom Sesils. Sesilsi su kontrolisali mrežu koju su u svetu razapeli jezuiti, i bili na usluzi drugim važnim porodicama evropske elite kao što su Habzburzi i Crno plemstvo u Italiji.

  3. #3

    Odgovor: Adolf Hitler i Rotšildi

    Kada je pre par godina izašla knjiga američkog istoričara Ričarda Brajtmana, "Zvanične tajne", počele su žučne polemike oko njenog ključnog navoda da je britanska obaveštajna služba, pa samim tim i američka, od kraja 1941. godine, kada je provaljen nemački sistem kodiranih radio poruka "Enigma", znala za masovno uništavanje Jevreja, ali da ništa nije preduzela da to spreči. Već prilikom napada na Sovjetski Savez počele su da stižu radio vesti o "cišćenju terena". Između 19. i 22. avgusta vojnici 45-og bataljona ubili su 1059 Jevreja u Slavuti, na južnom delu fronta. U Ukrajini je 320-ti bataljon ubio početkom septembra prvo 4200, a onda još 2000 Jevreja. U Kamenec-Podolsku, takođe u Ukrajini, nemačka policija masakrirala je dvadeset hiljada Jevreja. Krajem 1941. godine šifrovane poruke postale su vrlo eksplicitne. Sadržale su podatke o deportovanju Jevreja u logore, naručivan je Ciklon B, tražili su se stručnjaci radi dovršenja Aušvica, a onda su u toku sledeće tri godine, u bezbrojnim izveštajima, sledile statistike o ubijenima i deportovanima. Zašto Zapad nije reagovao?

    Brajtman je trpeo strahovite kritike zbog iznetih podataka. Opravdavanje ćutanja često je imalo bljutav ukus. Po jednima, Britanci nisu reagovali kako Nemci ne bi shvatili da im je šifra provaljena. Drugi su smatrali da je ćutanje posledica iskustava iz Prvog svetskog rata, kada se ispostavilo da su informacije o nemačkim zverstvima u Belgiji i Francuskoj bile propaganda, pa su se plašili da i ovog puta ne dođu u istu situaciju. Osim toga, Zapad se plašio reakcije Arapa i njihovog prelaska na stranu nacizma ako se ovaj previše bude zalagao za Jevreje. Kolega istoričar, Džon Kigan, napao je Brajtmana u "Njujork Tajmsu" napisavši da nije uzeo u obzir činjenicu da su saveznici imali druge prioritete i da su "humanitarni problemi" morali da ostanu u drugom planu. U Londonu je reagovao lord Džener od Braunstona, koji je Brajtmanove teze nazvao "uvredljivim". Nije se našao niko ko bi hrabro izrekao pravu istinu: da je britanska obaveštajna služba MI6, na čijem čelu je bio lord Viktor Rotšild, namerno zadržavala sve ove informacije. Razlog za to je, rekao bih, plan Rotšilda i iluminata da se Jevreji u Evropi prorede, i da se ta strašna činjenica iskoristi posle rata kao jedan od glavnih argumenata za stvaranje države Izrael!

    Drugi svetski rat bio je suštinski bitan za planove o globalnoj kontroli. Posle njega, u kratkom roku, stvoren je čitav niz institucija globalne centralizacije, kao što su Ujedinjene nacije, Evropska zajednica, NATO i čitav niz drugih organizacija u oblasti finansija, biznisa i medija. Rotšildi su dugo razrađivali i ostvarivali plan stvaranja privatnog carstva u Palestini, a jedna od ključnih karika bilo je ubeđivanje Jevreja da se ponovo nasele u "svojoj domovini".

    Čarlsa Tejza Rasela, iluminata koji je stvorio društvo Kula stražara, poznato kao Jehovini svedoci, inače satanistu i pedofila, po tvrdnji njegove žene, finansirali su Rotšildi. Trebao im je ovaj kult kontrole uma, kao što su im trebali mormoni Džozefa Smita, masona trideset i trećeg stepena, inače vrlo sličnog ustrojstva jehovistima, koje su finansirali kroz svoju američku filijalu "Kun, Leb & Co". Svi glavni jehovisti i mormoni su bili u isto vreme i masoni. Još 1880. godine Rasel je prorekao da će se Jevreji vratiti u svoju domovinu. Nije bio vidovit, znao je da postoji plan koji će se jednom ostvariti.

    Podsetiću i na 1917. godinu i Balfurovu deklaraciju, koja je predviđala stvaranje Palestine. Naučnici su kasnije dokazali da je pismo napisao, sam sebi, lord Lajonel Valter Rotšild. U tome mu je pomogao Alfred Milner, koji je bio na čelu Okruglog stola, jedne od najvažnijih tajnih organizacija XX veka. Iz ideja i planova Okruglog stola nikli su Bilderberg grupa, Savet za međunarodne odnose, Trilateralna komisija i Kraljevski institut za međunarodne odnose. Slučajnošću, lord Balfur je bio član tzv. unutrašnjeg kruga članova Okruglog stola, Alfred Milner predsednik, a finansijer, ko bi drugi nego lord Lajonel Valter Rotšild.

    Dve godine kasnije, 1919. održana je mirovna konferencija u Versaju. Konferenciju su organizovali i vodili "vitezovi" Okruglog stola - Alfred Milner, Edvard Mandel Haus i Bernard Baruh. Jedna od odluka bile su ogromne reparacije koje je Nemačka morala da plati, što je otvaralo put totalnog bankrotstva Nemačke i uzdizalo jednog Rotšilda i Hitlera ka vlasti u Nemačkoj. Da ovo nisu izmišljotine, potvrđuju podaci. Američkog predsednika Vudrou Vilsona "savetovali" su u Versaju pukovnik Haus i Bernard Baruh, Rotšildovi ljudi, lideri Okruglog stola u Americi. Britanskog premijera Lojda Džordža "savetovali" su Alfred Milner, Rotšildov službenik, i ser Filip Sasun, direktni potomak Majera Amsela Rotšilda, osnivača dinastije Rotšild. Francusku je predstavljao Žorž Klemanso, a njegov "savetnik" na konferenciji bio je ministar unutrašnjih poslova Žorž Mandel, čije pravo ime je bilo Jeroboam Rotšild.

    U američkoj delegaciji, u kojoj su bila braća Džon Foster i Alen Dals, kasnije otvoreni nacisti i podržavaoci Hitlera, ključna ličnost bio je čovek Rotšildovih, Pol Varburg iz "Kun Leba" i američke filijale I. G. Farbena. U nemačkoj delegaciji, jedan od članova bio je njegov brat, Maks Varburg, koji će postati Hitlerov bankar! Njihov domaćin na "mirovnoj konferenciji" bio je baron Edmond de Rotšild, veliki zagovornik stvaranja države Izrael. Ovo naseljavanje Izraela počelo je upravo 1880. godine, kako je Rasel prorekao, kada je Edmond de Rotšild počeo da finansira ruske Jevreje kako bi došli u Palestinu da osnuju naselja, farme i fabrike, i počnu nov život. Iako je Edmund de Rotšild nazivan "ocem Izraela" i bavio se ovim projektom do svoje smrti 1934. godine, njegov pravi cilj bio je unapređenje interesa Rotšilda, a prema Jevrejima se odnosio sa prezirom i upravljao gvozdenom rukom farmama i fabrikama u Palestini. Kada su se 1901. godine jevrejski naseljenici požalili na njegove diktatorske manire u upravljanju "Jišuvom", baron Rotšild je odgovorio:

    "Ja sam stvorio Jišuv, ja lično. Prema tome, nijedan čovek, bilo kolonista ili organizacija, nema pravo da se meša u moje planove..."

    U ovoj jednoj rečenici vidi se pravi stav Rotšilda prema jevrejskom narodu. Svi koji su se našli na njihovom putu nemilosrdno su uklonjeni. Cionistička teroristička organizacija ubila je grofa Bernadota, međunarodnog posrednika, 17. septembra 1948. godine, zato što je hteo da predloži novu rezoluciju u Ujedinjenim nacijama o razdvajanju zaraćenih strana u Palestini. Edmond de Rotšild je bio veliki prijatelj Teodora Hercla, jednog od vođa cionističkog pokreta, kao i Haima Vajcmana, drugog velikog lidera ovog pokreta. Jednom prilikom mu je rekao:

    "Bez mene, cionizam ne bi uspeo, ali bez cionizma, moj rad bi bio potpuno zaustavljen."

    Ovim tezama daje potvrdu i izjava P. W. Bote, bivšeg predsednika Južne Afrike, data 1998. godine:

    "Imao sam nekih čudnih poslova sa engleskim Rotšildima u Kejptaunu, kada sam bio predsednik."

    On je zatim ispričao mračnu pričču koja sve govori o Rotšildima. Prvo su zatražili sastanak sa njim i njegovim ministrom inostranih poslova Pikom Botom (nisu u srodstvu), inače iluminatom. Na tom sastanku, Rotšildi su mu rekli da se na bankovnim računima u švajcarskim bankama nalaze ogromne sume novca koji je nekad pripadao nemačkim Jevrejima, i da je slobodan za investiranje u Južnu Afriku ako se dogovore o kamatnim stopama. Bilo je to bogatstvo oteto nemačkim Jevrejima koji su stradali pod nacističkim režimom, što je nedavno otkriveno i pojavilo se u svetskoj javnosti. Rotšildi su, od kraja rata, taj novac obrtali kao svoj! P. W. Bota je odbio taj novac, ali je Pik Bota napustio sastanak u društvu Rotšilda i moguće je da je neki dogovor kasnije napravljen.

    Južna Afrika je inače bila polje širokog delovanja Rotšilda, prvo preko njihovog čoveka Sesila Džona Roudsa, kao i Barnija Barneta, Alfreda Bejta i porodice Openhajmer, koji već dva veka pljačkaju Južnu Afriku nemilice eksploatišući njena prirodna bogatstva. Openhajmeri su toliko veliki i moćni da, recimo, Rokfeleri u odnosu na njih deluju kao siromašni rođaci iz provincije. Openhajmeri su vlasnici giganta po imenu "Anglo American Corporation" koji eksploatiše zlato i dijamante i kontroliše svetsko tržište dijamanata određujući kvote i cene, a novac se preko kompanije "Minorko" na Bermudima reinvestira u SAD. Ne može se ni naslutiti koliki je novac u pitanju u proteklih pola veka ušao u SAD, ali se pretpostavlja da je jedna od najvećih svetskih banaka, "Sitikorp", pod njihovom kontrolom. Openhajmeri su preuzeli kontrolu i nad svojim najvećim rivalom u Južnoj Africi, "Consolidated Gold Filds", kupivši 28% akcija, i diktiraju uslove proizvodnje i prodaje zlata, dijamanata, platine, titana, bakra, gvožda, urana i pedeset i dva druga metala i minerala koji se proizvode u Južnoj Africi. Nije zato čudo što su Openhajmeri ključni članovi Okruglog stola i Komiteta 300.

    Jedan od najvećih špekulanata na berzama širom sveta, u službi Novog svetskog poretka, je Džordž Soroš, mađarski Jevrejin sa američkim pasošem. Na berzama špekuliše milijardama dolara sa ciljem destabilizacije valuta i tržišta stvarajući enormne profite u tom procesu. Organizacija preko koje idu spekulacije zove se Kvantum grupa i u njoj dominiraju švajcarski i italijanski finansijeri, pripadnici Crnog plemstva. Soroš je zapravo paravan za anglo-francusku bankarsku grupaciju Rotšilda. Jedan od članova upravnog odbora Soroševog Kvantum fonda je Ričard Kac, predsednik "Rotšild Italija S.p.A." u Milanu i član upravnog odbora N. M. Rotšild.

    Drugi direktor Kvantuma je Nils O. Taube, partner Rotšilda u firmi "Sv. James Place Capital". Jedan od Soroševih partnera u nekoliko njegovih poduhvata bio je ser Džejms Goldsmit, rođak Rotšilda. Poznato je da je Soroš izvršio pravi monetarni udar na englesku funtu, što je u jednom trenutku izazvalo jake poremećaje u evropskom monetarnom sistemu, pa su posle toga naglo porasli zahtevi za uvođenjem jedinstvene evropske monete.

    Valutne špekulacije niti su špekulacije, niti su slučajne. One se pažljivo planiraju i sprovode kako bi izazvale određene efekte. Zato treba biti oprezan kada se Sorošev fond pojavi sa "humanitarnim" programima u nekoj zemlji. Pomoć i stipendije su samo prašina u oči. Cilj je miniranje bankarskog sistema te zemlje i otimanje milijardi kroz špekulacije.

    Da zaključimo o Rotšildima (nekada Bauersima). Od dana kada se pre dva i po veka, 24. februara 1744. godine, rodio Majer Amsel u getu Frankfurta, u kući koja je nosila broj 148, svet više nije bio isti. Majer Amsel je bio veoma obdaren, bio je trgovac vinom i štofovima, i kako je raslo njegovo bogatstvo i veze, dobijao je podršku moćnih i uticajnih iluminata iz vladarske kuće Hese (Gijoma d' Asi Kasel Vilhelma IX), nastavljajući i uključujući se u jednu od najozloglašenijih crno-okultnih krvnih loza srednjovekovne Nemačke. Njihovo novo uzeto ime "crveni štit" (rotes-schild), koji je stajao na fasadi kuće, zapravo je heksagram Davidova zvezda ili Solomonov pečat, i drevni je ezoterijski simbol, a sa Jevrejima je povezan preko Rotšilda koji su se nametnuli svetu kao "najznačajniji Jevreji" novog doba. Rotšildi su ključna krvna loza Iluminata i za Jevreje u svetu su zainteresovani samo onoliko koliko to odgovara njihovim potrebama. Pošto je postao sitni menjač novca, a daleko od toga da je bio bankar, ostalo je nejasno kako je Majer Amsel u vrlo kratkom periodu, posle Napoleonovih ratova, podigao novu bankarsku dinastiju u Evropi. Neki ezoterici tvrde da je Majer Amsel potpisao "ugovor sa đavolom" i prodao duše svoje dece i svih svojih potomaka u zamenu za novac i svetsku moć, ali u domenu materijalnog sveta jasno je da je Majer Amsel svoje sinove, "pet strela kuće", ujedinjene duhom odgovornosti prema porodici, vredne, uporne i sposobne, poslao u Evropu, kako bi stvorili bogatstvo i stekli moć. Vrlo brzo stvoreno je pet banaka: u Beču (Solomon), Napulju (Kalman), Parizu (Jakob), Londonu (Natan) i Frankfurtu (najstariji sin koji se takode zvao Amsel). Sinovi su sledili očevu filozofiju, da je brojna porodica osnov snage, pa su akcionari uvek bili sinovi i bliski rođaci. Iako je finansijska imperija rasla iz generacije u generaciju, moć i bogatstvo je ostajalo u porodici, a "dođoši" sa strane su pažljivo birani i bračnim vezama uvođeni u osnovni tok.

    Rotšildi su svoj politički uticaj gradili kroz imidž spasilaca domovine, jer su u zemljama u kojima su živeli spremno priskakali u pomoć vladarima ili narodnim bankama spašavajući ih bankrotstva u kritičnim trenucima. Naravno, tada je teško bilo uočiti ono što je osnova njihove politike, da iza kulisa stvore krizu, a onda se javno pojave da je reše, vukući za sebe korist. Jedna od njihovih vrhunskih podvala, tipična za taktiku koju primenjuju dva veka, su "Protokoli sionskih mudraca" za koje je ljaga bačena na jevrejski narod, koji tobože priprema osvajanje sveta. "Protokoli" su stvoreni u radionici Rotšilda, govore o njihovim sopstvenim planovima, a protureni su u carskoj Rusiji početkom veka, jer su tu spremali revoluciju, rušenje pravoslavne carevine ogromnih potencijala koji se nisu smeli aktivirati u XX veku. Dimenzija koja je zaprepašćujuća je da su Rotšildi ovo kukavičje jaje podmetnuli jevrejskom narodu i zamenom teza pretvorili u svoj odbrambeni štit, jer se Jevreji i njihove organizacije ceo ovaj vek pravdaju i bore protiv kleveta iznetih u tom pamfletu, štiteći pri tom interese Rotšilda, što jeste glavni cilj ove neverovatne diverzije. Ono što je posledica ove tragične zablude jeste da će, jednog dana, ako Rotšildi i njihovi pomagači zavladaju svetom, jevrejski narod platiti žestoku cenu svojoj istorijskoj zabludi i naivnosti, što se uostalom već vidi, jer je Bilderberg grupa donela odluku 1998. godine da državu Izrael prepusti na milost i nemilost muslimanima pošto im treba njihova nafta.

    Trenutno se na čelu dinastije Rotšild nalazi Gi de Rotšild iz francuskog ogranka. Dejvid Ajk ga u jednoj svojoj knjizi naziva jednim od najgrotesknijih eksponenata trauma bazirane kontrole uma, koji se njima aktivno bavi kako bi potčinjavao druge. On je, po Ajku, lično odgovoran za smrt miliona ljudi, bilo direktno ili preko svojih pomagača. Lažna je slika patetične žrtve koju je hteo da odglumi početkom osamdesetih godina kada je francuska vlada nacionalizovala njegovo sedište u ulici Lafajet, i kada je sebe nazvao "Jevrejinom pod Petenom i obespravljenim čovekom pod Miteranom". Daleko od toga. Svet se nalazi na ivici sloma koji su, između ostalih, programirali i Rotšildi. Najpogrešnija stvar je liti suze saosećanja nad njihovom sudbinom, dok i dalje rade na svom osnovnom planu pokoravanju sveta i ljudskog roda u korist onog koji stoji iznad njih i daje im demonsku snagu. Njihov povratak u Frankfurt, posle pedeset godina, i ponovno otvaranje banke u Nemačkoj, potvrđuje samo jednu stvar koja se desila na jednom od samita Evropske zajednice Nemačka postaje vodeća zemlja Evrope i formalno, za budući Evrokorpus, Nemačka će dati šezdeset hiljada vojnika, najviše od svih zemalja zajednice, a glavnokomandujući je nemački general. Vermaht ponovo maršira, a Rotšildi će pomoći iz senke.

  4. #4

    Odgovor: Adolf Hitler i Rotšildi

    Adolf Hitler ima carsko poreklo. Kako? Ranih 1840-tih Hitlerova baba Ana Marija bila je sobarica na Habzburškom dvoru u Beču, svidela se mladom princu Francu Jozefu i iz njihovog nemoralnog odnosa rođen je Hitlerov otac Alojz. Jozef je imao mnogo vanbračne dece, ali nije brinuo o njima niti je mario za njih. Ali brinuli su illuminati, koji pre ili kasnije aktiviraju svoju kopilad da rade u politici, naravno ako ta kopilad imaju talenta za tako nešto. Hitlerov otac se nije interesovao za politiku i nikada nije postao poznat javnosti.

    Dalje, Franc Jozef je 1890-tih bio car u srednjim godinama i tada je na istom dvoru radila sobarica Marija, koja je rodila dete koje je mnogo kasnije ubačeno na mesto Josipa Broza kada je ovaj 1937. bio ubijen u Španiji. Josip Broz je bio Josip Broz, metalski radnik rođen u Kumrovcu, i nikad se nije zvao Tito, dok je čovek koji je zauzeo njegovo mesto 1937. godine, koga smo znali pod nadimkom Tito, bio obrazovan princ koji nije dobro govorio ni srpski ni hrvatski jezik.

    Šta se ovde pokušava dokazati? Da su Hitlerov otac i Tito bili braća po ocu, te da je Tito (iako tri godine mlađi) bio Hitlerov polustric. I da je Tito bio uhvaćen prilikom desanta na Drvar 1944. godine, te odveden u Berlin, gde su se ova dvojica dogovorili oko nekih stvari čije dalekosežne posledice ni danas ne možemo da pratimo. Treba znati da je Kurt Valdhajm bio komandant Vermahta u Bosni u vreme rata, a da je bio generalni sekretar UN posle rata. Tito je 1965. godine seo na Čerčilovu stolicu i bio jedan od tri tajna vladara sveta, dok je Kurt Valdhajm seo na Staljinovu stolicu 1953. godine.

    Što se tiče samog Adolfa Hitlera, treba znati da je njegov dolazak na vlast posledica delovanja tajnih društava, ali isto tako i izbora u Nemačkoj iz 1932. Hitlerova stranka je osvojila 42% glasova i to im je bio vrhunac. Kasnije su oni zapalili Rajhstag i ukinuli sve druge stranke, te zaveli diktaturu, ali i neki politički faktori u Americi su radili na tome da on dođe na vlast. Da bi se uspostavio Novi svetski poredak - trebalo je voditi tri svetska rata: Prvi svetski, koji bi uništio Imperije - Rusiju, Austriju, Nemačku i Tursku; Drugi svetski rat, koji bi se vodio između dve na prvi pogled različite ideologije, ali u suštini veoma slične - nacizma i komunizma; i Treći svetski rat, koji bi predstavljao završnicu u vidu sukoba između muslimana i ostatka sveta. Trenutno stanje u svetu ukazuje da se poslednja faza polako aktivira. Bilo bi dovoljno da Jevreji sruše Džamiju Al Aksa u Jerusalimu i eto nam Trećeg svetskog rata.

    Dakle, možemo zaključiti da je društvo Thula bilo umešano u masonsku igru sa Hitlerom, ali da nikako nije moglo vući glavne konce u igri. Thula je naime relativno mlada organizacija, osnovana tek 1919. Pravi igrači bili su illuminati. Hitler je bio samo vrh ledenog brega, ili pion u igri, koji je radio onako kako mu se kaže.

    I Hitler, i Hirohito, i Staljin, i Ruzvelt, i Čerčil, i Truman, svi oni su bili članovi tajnih internacionalnih društava, čiji se rad zasniva na principu minimuma zajedničkog interesa i realne raspodele moći i sfere uticaja. Svi oni su se samo javno, pred stanovnicima naše planete, delili u dva tima i vodili svetski rat, ali oni su braća i tajno su se sastajali i dogovarali kako da podele svet. I, naravno, delili su uloge: jedni su bili pobednici, a drugi gubitnici.

    Posebnu pažnju bi trebalo pokloniti Drugom svetskom ratu, jer je taj rat bio najprljavija politička igra u istoriji čovečanstva. Hitlerov zadatak nije bio da osvoji Evropu ili ceo svet, već da dugotrajnim, totalnim i iscrpljujućim ratom uništi evropske imperijalne sile - Veliku Britaniju i Francusku, da uništi Nemačku, Italiju i Sovjetski Savez. Hirohito je to isto radio sa najjačim zemljama u Aziji... Bila je to prva faza amerikanizacije naše planete: u ratnom požaru svetskih razmera, za nekoliko godina, upropastiti najrazvijenije zemlje, pobiti njihovo radno sposobno stanovništvo, a posle rata ulagati kapital u te zemlje i njihovu privredu učiniti zavisnom od američke privrede. To se i dogodilo: Nemačka je posle rata bila okupirana i podeljena, Japan okupiran, Velika Britanija i Francuska izgubile su gotovo sve kolonije i postale drugorazredne vojne sile, a Amerika je postala svetska vojno-ekonomsko-kulturna super-sila.

    Ako su Saveznici mogli 6. juna 1944. godine da se iskrcaju u Normandiju - onda su i Alemani mogli da izvrše invaziju na Veliku Britaniju. Ali nisu, jer je Hitler tako odlučio. On je imao zadatak da desetkuje svoj narod i ostale evropske narode, i ekonomski upropasti gotovo sve evropske države. Da je hteo da osvoji celu Evropu, Hitler ne bi poštedeo Švajcarsku.

    Američki vojnici ne bi nikad ušli u Evropu da su Nemci izvršili invaziju na Veliku Britaniju. Padom Velike Britanije, cela Evropa bi pripala Hitleru, zapadnoevropske kolonije u Africi ne bi imao ko da brani od naleta moćne nemačke armije - i tako bi se Treći Rajh proširio na dva kontinenta. Sovjeti su se, sa promenljivom ratnom srećom, dugo borili protiv Nemaca; ali oni bi bili poraženi i kapitulirali u rekordnom roku, možda i pre leta 1942. godine, samo da su ih Japanci napali sa istoka. Oni ne bi mogli da izdrže rat na dva fronta i u tom slučaju bi se nemačke i japanske trupe sastale negde u Aziji, s tim što bi Nemci osvojili jednu trećinu a Japanci dve trećine najvećeg kontinenta. I, na kraju, da su Japanci izvršili invaziju na Australiju, ta ogromna a slabo naseljena zemlja bi se predala za veoma kratko vreme. Tako bi Nemci i Japanci podelili svet. Što se tiče američkog kontinenta, on bi izuzev Sjedinjenih Američkih Država, za Nemce i Japance bio lakši plen od Francuske ili bilo koje druge evropske ili azijske zemlje. Sjedinjene Američke Države bilo bi najlakše poraziti iznutra, pomoću rasnih sukoba i ekonomske krize, a ako znamo da je u toj zemlji i tada živelo dosta Nemaca i pripadnika ostalih nordijskih naroda, nije teško pretpostaviti da bi i ta zemlja vrlo lako bila pretvorena u nemačku koloniju.

    Ali to se nije dogodilo zato što ni Hitler ni Hirohito nisu bili nacionalisti i patrioti, već američki ljudi. Hitler je tolike alemanske mladiće poslao na Istočni front, u sigurnu smrt, a dozvolio da mu se u susedstvu, u Velikoj Britaniji, skoro tri godine okupljaju ogromne američke vojne snage, koje kreću u desant na Normandiju u isto vreme kad Sovjeti prenose ratne operacije na alemansku teritoriju. Sa druge strane, Japanci ne napadaju Sovjete, već ratuju protiv Kineza u Kini i Britanaca i Amerikanaca na Pacifiku. Ta pogrešna, namerno pogrešna strategija, dovela je do danas poznatog ishoda Drugog svetskog rata.

    Hitler je ostavio dvojnika u Berlinu 28. aprila 1945. godine, kada je jednim od zadnjih letova otišao avionom u Hamburg, gde ga je čekala podmornica za Južnu Ameriku. Dva meseca kasnije stiže u Argentinu, a odatle odlazi u Paragvaj, gde ostaje do kraja života. Hitlerov dvojnik je bio čudan Hitlerovim saradnicima, jer je jeo meso (ovaj je bio vegetarijanac). Dvojnika je ubio Hitlerov ađutant, Otto Ginsche, koji se predao Rusima, a telo je spalio pre njihovog dolaska u Berlin. Hitler je bio američki čovek i radio je protiv interesa Nemačke. Kao što već rekoh, cilj Drugog svetskog rata bio je da se unište velike evropske sile - Britanija, Francuska, Nemačka; zatim da se oslabi tadašnji SSSR, Kina i potpuno uništi Japan, da bi nakon rata Amerika zagospodarila većim delom sveta. Američki ljudi kao Hitler i Hirohito radili su što im je rečeno i preživeli su rat. Da je Hitleru bio cilj da osvoji celu Evropu, on ne bi ni napadao SSSR, ili bi to učinio tek pošto bi porazio Britaniju. Operacija Morski lav, koju je u septembru 1940. trebalo da izvede nemačka mornarica (tada 2,2 puta jača od britanske), uz pomoć ostalih rodova vojske, naprečac je otkazana Hitlerovom odlukom. Na tome mu je nemački patriota Hermann Gering zamerao do kraja pitajući se zašto firer radi protiv Nemačke. Takođe ne bi poštedeo Švajcarsku, Švedsku, Španiju i Portugal. U sprezi sa Japanom, trebalo je da napadne SSSR sa istoka a Japan da ga napadne sa zapada i Staljin u tom slučaju gubi rat. Ameriku nije ni trebalo dirati, jer se ona sama držala po strani od svetskog sukoba sve do 7.12.1941. i japanskog bezrazložnog napada na Perl Harbor. Načinjene su strahovite (namerne) strateške greške od strane Nemačke i Japana, i zahvaljujući tome Saveznici su pobedili.

    Posle rata ostareli i izlapeli Hitler živi u Paragvaju kao veliki majstor masonsko-iluminatskog reda Thule (što mu je bila nagrada za poslušnost), dok njegovi ljudi ulaze u sve američke strukture, od NASA (Verner von Braun), preko FBI i CIA, sve do politike (Henri Kisindžer, pravo ime Heinrich Kizinger, hitlerjugend došao u Ameriku preko programa "Spajalica"). Hitlerov doktor Jozef Mengele radi za Ameriku, te pravi virus side (AIDS) koji se krajem 70-ih i početkom 80-ih pušta u opticaj. Hitler je umro u Paragvaju 1967. godine i sahranjen je u provinciji pod imenom Alfred Hedler, na istom groblju na kojem je 1979. sahranjen Jozef Mengele pod imenom Jozef Maning. Inače, neonacisti danas puštaju svoje pipke duboko u američku politiku i spremaju se da osvoje predsedničko mesto, jednog dana (možda baš Arnold Švarceneger bude taj).

Slične teme

  1. Hitler-Jugend na pravoslavni način
    Autor Sunny u forumu Politika
    Odgovora: 38
    Poslednja poruka: 01.11.2010, 20:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •