Margaret Etvud (Margaret Eleanor Atwood) - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 19 od ukupno 19
  1. #16

    Odgovor: Margaret Etvud

    ***

    1
    Grubi smo jedno prema drugom
    a nazivamo to poštenjem,
    dok biramo svoje nazubljene istine
    i brižljivo ih vitlamo preko
    neutralnog stola.


    Stvari koje izgovaramo
    istinite su;naši iskrivljeni
    ciljevi,naši izbori
    pretvaraju ih u zločin.


    2
    Naravno,tvoje laži
    zabavnije su:
    svaki put smišljaš nove.


    Tvoje istine,bolne su i dosadne
    ponavljaju se neprestano
    možda jer ih imaš
    tako malo


    3
    Istina treba da postoji,
    ne da bi se smela koristiti
    ovako.Ako te volim


    je li to činjenica ili oružje?


    4
    Laže li telo
    dok se ovako kreće,jesu li ovi
    dodiri,vlasi,vlažni
    meki mermer po kome klizi moj jezik
    laži koje mi zboriš?


    Tvoje telo nije reč,
    ono ne laže niti
    istinu zbori.


    Ono je samo
    tu,ili nije.

  2. #17

    Odgovor: Margaret Etvud

    PORTAL


    Samoj sam sebi kao bez snage.
    Kao da imam snagu da čekam samo.
    Da čekam da mi kažu šta da izgovorim.
    Ali ko će mi reći?


    Novembar je mesec ulaska,
    mesec silaska.Prošao je lagodno
    bio je popustljiv prema meni ove godine.
    Ničija krv na podu.


    Ruka mi leži preko stola od hrastovine
    na suncu što čili u četiri po podne,
    kože zagrejane,žive još,
    dlana neizrečenog.


    Kroz prozor
    pod poluspuštenim kapcima,eno
    trava mrazom ubijenih u svojim škrinjicama,
    život se povukao u korenje;
    kraj njih zapuštena staza
    ničiji posed.
    Gde je sva snaga ili utrošena ili moguća.


    Snaga sivog kamena
    što počiva nepokretan,ne oblikujući se.
    Snaga kosti ubijene devojke
    u potoku,još uvek nepretvorene u frulu.
    Snaga jednih vrata neotvorenih.

  3. #18

    Odgovor: Margaret Etvud

    ISCELITELJ


    Ne želim da provedem ostatak svog veka
    lečeći krvarenje iz nosa,preko telefona.Nikome ovde
    ne treba da ustane iz mrtvih,to suviše
    zbunjuje,s porukama
    već poslatim i tako dalje.Astma i modrice,bradavice
    rastopljene na mesečini,dodir samo i gotovo.
    Čim je nešto gore,zvaće doktora.
    Patnja je dosadna,
    iako je ovo zapažanje ne okončava.
    Ima toliko drugih stvari koje bih mogla da radim
    svojim rukama:da okopim vrt,
    da okopavam vrt opet.
    Ponekad pomislim da mi je život svršen i da će biti
    ponavljanja ali ne više priče.
    Samo ovih sažaljenja,sporednih takođe.


    Trebalo bi da sam negde drugde,daleko od ovih
    urednih farmi,da živim među ljudima u kolibama
    prašnjavih podova koji bi mi još verovali.
    Ali stara sam i lenja sada.Znam šta su
    bolest i zdravlje stanja
    duše,mada gubim
    tlo,nazovi to stavom,nazovi verom.
    Snaga je u meni,ali čemu?
    Šta da učinim sa svojim rukama u ovom sređenom mestu
    krcatom onih koji žele
    da budu zaista izlečeni?


    Kakava oholost,očekivati čuda.
    Šta to uopšte beše što zamišljah da teče kroz mene?
    Možda tek tričavi dar,ovo baratanje
    ciglicama i pukotinama u tuđim telima,
    poput umešanosti veza na vuni.


    Nedeljom prčkam po dvorištu,nameštam kamenje,
    grabuljam travu,a oni što idu u crkvu prolaze mimo mene,
    zračeći svoje naročite mržnje.
    Uveče sedim na stražnjem tremu
    u punjenoj stolici pokrivenoj plavim platnom
    sa naštapanim cvećem,i posmatram
    po džombastim poljima ono pravo
    cveće,kudelju i ljubičaste astre,
    a svetlost se prosipa iz njih
    netražena i neiskorišćena.

  4. #19

    Odgovor: Margaret Etvud

    UZMEŠ ME ZA RUKU


    Uzmeš me za ruku i
    najednom se nađem u lošem filmu,
    on se vrti i vrti a
    ja zašto li sam očarana


    Mi igramo valcer u sloumoušnu
    kroz vazduh ustajao od aforizama
    srećemo se iza bezbrojnih palmi u saksijama
    ti se provlačiš kroz pogrešne prozore


    Ostali ljudi odlaze
    a ja uvek ostanem do kraja
    dala sam novac,hoću
    da vidim završetak


    U slučajnim kadama ja te moram
    zguliti sa sebe
    u obliku dima i smekšalog
    celuloida


    Moram istini pogledati u oči
    konačno sam postala zavisna,
    miris kokica i izanđalog pliša
    vuče se nedeljama

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •