Divna Vuksanović - uvod u tamne strane
Prikaz rezultata 1 do 4 od ukupno 4
  1. #1

    Divna Vuksanović - uvod u tamne strane

    Divna Vuksanović (1965, Beograd), diplomirala je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu (1988 ) i Filozofskom fakultetu u Beogradu (1992); magistrirala je iz oblasti teatrologije (1993), a doktorirala iz domena savremene filozofije i estetike (1998 ). Do sada je objavila tri naučne studije iz oblasti estetike, teorije kulture i medija i 9 književnih ostvarenja (poezija, poetska proza, kratka proza, romani za decu). Objavljene knjige iz književnosti: Madona dugog vrata (1992); Opažač, opažena (1997); Glava harfe (s D.J. Danilovom) (1998 ); Život s trolovima, I deo (1998 ); Patološke priče (1999); Život s trolovima I i II (2002); Štipaljka u hulahopkama (2004); Avanture sa stvarima (2003); Lezi mi na leđa, trole! (2006). Radi kao vanredni profesor na Fakultetu dramskih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu.




    Povodom knjige "Patološke priče"


    Knjiga priča Divne Vuksanović može se odrediti kao koncepcijska, dakle ne kao puki zbir svakovrsnih proza, jer se priče u njoj fokusirane na određene teme-ideje. Po tome su "Patološke priče" slične autorkinoj prvoj knjizi priča "Opažač, opažena" iz 1997.g. koju su činili mikro prizori teh no lo gizirane budućnosti sa mnoštvom bizarnih likova razigranih na toj jarkoj pozornici. Prostori koje otvara 20 priča nove knjige jesu ona večno intrigantna (golicava, rekao bi Balzak), zasenčena polja ljudske seksualnosti, nikad dovoljno istražena a, opet, kru ci jal na, zaklonjena velovima raznorodnih mistifikacija, zabrana i mo ra lizatorsko-religijskih prinuda. To su polja najvećih sloboda, za nosa i zavisnosti, susreta jedinki sa iskonskim silama što pulsi raju pod tankom korom racionalnog.
    Blizina tako snažnih, neodoljivih moći svodi biće na puko trunje u vihoru i mami ga da pokuša da što više zahvati iz bezvremene bujice, bez obzira na naučene norme. Susret-sukob telesnog-smrtnog-duhovnog-večnog dozvoljava brojne varijacije zavođenja-posedovanja-uzimanja-davanja, koje lako mogu iskliznuti iz okvira prihvatljivih drugoj strani, grupi i društvu. U takvim relacijama sagledava se i pojam 'patološke' iz naslova knjige: nije reč samo o medicinskom terminu već i o društveno-sociološkom; ponekad ono što junaci rade više krši norme za je dnice nego što je pitanje zdravlja/bolesti. S druge strane, ot kri va nje 'bolesnog' otežano je kad su u pitanju tek laka odstupanja od 'normale' kakva su odavanja fantazijama i njihova realizacija uz saglasnost partnera (posebno ako se prihvati pravilo da je u seksu 'u redu' sve sa čim se učesnici slažu).
    Stoga su nedvosmisleno patološke incestozna veza majke i sina (jer krši primarniji tabu rodoskrnavljenja), nasilno sodomi sanje supruge ili nekrofilni odnos sa sestrama-bliznakinjama, dok se iz tih okvira relativno lako isključuju homoseksualne-lez bejske veze. No, siva zona nedorečenosti ostavlja mnoštvo dilema (ili kako bi to rekao Erik Bern - problem sa seksom je u tome što je on vlažan, klizav). Šta sa samoerotskim maštarijama, lakim perverzijama bez nanošenja bola drugome, zavođenjem 'lolita' ili kriminalaca i sličnim egzibicijama koje se pojavljuju i kao re zul tat pokušaja da se prevaziđe pogubna svakodnevica što otupljuje instinkte pa se njihovo 'razdraživanje' javlja kao potvrda sopstvenog postojanja i prisećanje na vrtoglave igrarije iz doba mladosti i potpunog predavanja čulnosti?
    I društveno dozvoljene-korisne institucije kakva je brak protokom vremena prerastaju u klopke (varljiv je izlaz u pre lju bi) sa sitnim perverzijama kao nužnim začinima odnosa ili ne prestanim ponižavajućim trpljenjima u ime drugih ciljeva-interesa (već pomenuta priča o analnoj zloupotrebi supruge koja to podnosi u ime dobrobiti svoje dece ali i sopstvene fiksacije o mu ževljevoj ljubavi kao kompenzaciji za bol). Samim fizičkim činovima, stoga, prethode psiho meandriranja kojima se izbe ga va ju ili izvrću nametnute norme; otuda je 'normalno' izuzetno ras tegljiva kategorija koja neće zaustaviti onoga ko je namerio da za mišljeno sprovede u delo. Tako dublji slojevi iznova odnose pobedu nad onim mlađim.
    Krajnji partner Erosa, naravno, jeste Tanatos i u tom suda rnom susretu jedinka biva poništena u vrhunskom zadovoljenju i zadovoljstvu. Ali ni taj pravac nije lako dostupan, nužno je gacati kroz tehnopolise i bolnice, osujećenost i sakatost, kraj niš čih, slepih i gluvonemih prosjaka u ljubavnom grču, kroz fanta zme, sve do orgazmičkih operacija, paklenih opekotina (sa mo)kažnjavanja zbog greha i konačnog izazivanja smrti ak ro bat sko-mističkim koitusima pred vratima žrtve, odnosno do tvrdnje-pretnje da "put do seksa potrajaće, dakle, koliko i put do smrti".
    Priče Divne Vuksanović korespondiraju sa radovima autor ki kakve su Keti Aker, Popi Z. Brajt, Keti Kodža ili Elizabet Hend, čija proza podrazumeva brisanje tabua i bespoštednu ana lizu tamnih strana čovekove polnosti. "Patološke priče" su kraj nje neobična pojava na domaćoj književnoj sceni jer se bave te mama koje se 'a priori' izbegavaju ili obrađuju sa kičerskim predznakom; u ovoj knjizi, međutim, nema vulgarizovanja ili pri godnog moralisanja već je u pitanju precizna, rafinisana literatura.
    -Ilija Bakić
    Poruku je izmenio alpinista, 20.06.2010 u 15:59

  2. #2

    Odgovor: Divna Vuksanović - uvod u tamne strane

    Avanture sa stvarima - Divna Vuksanović





    Stvar koja ne govori



    Na voćnim tabletama. Pasivna kao kultura što nestaje u treperavim memorijama civilizacije. Notorna stvar, govorni čin u pustinji, veliko Ja, propoved projektovana na školskom grafoskopu, lišavanje, ubijanje, vođenje ljubavi iza ekrana. Posmatrana, interpretirana, jednaka jeziku definicija. Učiti, biti aktivan/na, činiti dobra dela, voleti, verovati, podučavati, istraživati i putovati, odmarati se, služiti bližnjima, biti u stanju relaksirane koncentracije, postati onaj/ona koji/a razume. Devet kategorija zajedničkih stvarima, preko devet koje se tiču bazičnih potreba. Velike i male Stvari, organi svakog društva, perfekcije, studije slučaja, ratio i kombinatorika. Predmeti za potrebe porodice, solilokvijumi, sumiranja, liderstvo, elite objekata. Parafrazirana stvar kao ples što se zauvek pomera. Ničiji iskaz, meditacija, time table . Egzorcizam, fizički dijalog, prepreka. Nezavisnost mišićnih kontrakcija. Radnja i prirodni humor. Popeti se na opusteli vrh.




    Stvar se vrti



    Žonglirajuća etida: maramica i šiljak. Čvrsto u meko, potiranje, egzibicija. Pridižem se u luku, bežim, savijam se, ponirem. Zavlačim se duboko u žonglersku kutiju. Odatle krišom iskačem, šikljam, penim se, ne dostižem svoj vrhunac, povlačim se na Mesec, pod vodu, usporavam, nedostajem, pokušavam, klizim, podižem nanovo, dok u beskonačnom toku levitiram, prekidam, otpozadi, spreda, iznutra, ka drugom, n -tom (pejsažu), ukrštam naše postojanje, blefiram u velikoj areni, zanosim gomilu, elegantno vežbam da spajam se i podvajam, množim uprošćeno, masakriram, perforiram, umnožavam i dalje, potirem strahove od živih letećih predmeta, iznutrica, telesnih tečnosti, dosadne homeostaze. Ispuštam kofere. Rastvaram zidove, podižem se ka pomrčini, lebdim iznutra. Kao odbačeni čunj, nestalan, intrigantan, dvobojan, ambivalentan. U naponu igre na samoj granici, božanstven, veliki kao prevara i šešir sa tajnim dnom, nedostojnih usana žene na pločniku. Bivam, kao da igram.




    Stvar i ne-stvar



    Neobuzdano jedno: mrtvo, prikriveno božanstvo, tupa konvencija. Nesnosni proces rasprostiranja, gruba jednačina, usputno svojstvo, nekritičko uzajamno uvažavanje. Trošenje, oskudica, gubitak, nesanica, represija, korekcija, priznanje. Put opažaja, naznaka i profita. Vreme verbalnih vetrenjača, anabolici, procvat religija, vizija i ambalaže. Funkcionalizam u edipalnom pakovanju. Prečice do velikih stvari, odlutalih, gluvih i fleksibilnih, sa enormnom moći atrakcije, očaravanja, polegnuća, imitacije. Polovi, rodovi, treće stvari, impozantna gomila predmeta koji neprestano padaju, reflektuju, sudaraju se, odbijaju i pršte, urušavaju u svetove potonulih kompanija, odbačenih, škartiranih, invalidnih, zakačenih za kuke iz prošlosti. Velika tečna usta što se pokreću ka ne-oblicima i uzmiču, reže, prevrću se, otimaju iz širokog spektra delovanja. Stvar i ne-stvar, puki događaj. Prezentacija opšteg, milozvučno-obogaljeno-samarićanskog, jedina protežuća relacija. Autoritet u nastajanju, buduća otkinuta gromada, sama ona i njen potuljeni konkurent, reakcionar. Prokletstvo zavisnosti, monolitni pehar. Ljubav i blagostanje.



    Divna Vuksanović
    ovde
    Poruku je izmenio Cecara, 09.10.2010 u 21:18

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  3. #3

    Odgovor: Divna Vuksanović - uvod u tamne strane

    LJUBI GA MAJKA: KULT MAME KOD SRPSKOG MUŠKARCA
    Vesna ŽIVANOVIĆ objašnjava kulturolog Divna Vuksanović:
    Zašto muškarci u Srbiji i posle tridesete radije ostaju uz svoju mamu, ako do tada nisu pronašli ženu koja će im biti skoro pa to isto



    Osim što poslednjih decenija preuzimaju nadmoć u brojnim oblastima života, vest je da su žene pobedile muškarce i na polju osamostaljivanja od porodice. Dok istraživanja u nekim evropskim zemljama pokazuju da je broj muškaraca koji odlaze od mame i tate, nezavisno od ženidbe, znatno manji u odnosu na broj žena koje se odlučuju na ovaj korak, ni srpski muškarci nisu ništa bolji. Štaviše. Iako istraživači porodičnih odnosa tvrde da ne postoje konkretna istraživanja na tu temu, praksa pokazuje da srpske muškarčine mnogo više vole da ih mama nahrani, ispegla i isprati na posao, nego da to urade sami. A kakve veze ima to što su odavno prešli trideset petu?

    Koliko god ovdašnjim muškarcima smetalo to što se za uzore pozivaju na srpske junake: od Obilića
    preko Tesle do Vlada Divca, činjenica je da su se sva trojica rano odvojila od majčine šerpe, s tim što Obilić majku nije ni imao budući da nije istorijski lik. To će reći da je srpskim muškarcima dečacima blizu četrdesete uzor neka socijalna varijanta Edipa, s tim što, naravno, nijedan to neće da prizna ni pod batinama.

    Ako će vam, dragi muškarci, biti lakše, razlozi za vašu privrženost roditeljskom domu ipak nisu jednostavni kao što se čini, već za njih postoje i dublja socijalna i kulturološka objašnjenja. Šta sve muškarce tera da ostanu u porodičnom životu za Novi Standard objašnjava kulturolog Divna Vuksanović:

    izvor

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  4. #4
    Divna Vuksanović

    FILOZOFIJA MEDIJA:
    ONTOLOGIJA, ESTETIKA, KRITIKA


    Mojoj mami


    PRILOG KRITICI ONTOLOGIJE MEDIJA

    Svet privida iznova postaje aktuelan. Još od doba oštrih sporenja između Sokrata (Sokrates) i sofista o ovom predmetu, status pojma privida, kako u epistemološkom tako i u estetičkom smislu reči,ostaje relativno nejasan u kontekstu promišljanja različitih rešenja koja su ovaj predmet uvela u teorijsku upotrebu, pridavši mu poseban problemski značaj. Za savremene filozofe, estetičare i teoretičare medija, pojam privida – pokatkad nekritički proširen na čitav pojavni svet – prema našim intuicijama, predstavlja ključ diferencijacije između ontološkog (tehnički svet medija) i ontičkog (derivatni univerzum virtuelnih pojava) pristupa sagledavanju realnosti.

    Sledeći ovakvo stanovište, opravdano je reći da je svet masovnih i novih medija ili tzv. sajber-prostor (cyber space) opšte medijske kulture konstitutivan za današnje shvatanje stvarnosti, što znači da je poimanje realnosti, a potom i svet na koji se ova paradigma odnosi, pod uticajem delovanja medija masovnih komunikacija, Interneta i drugih komunikacionih tehnologija, bitno izmenjen.Tačnije rečeno, poimanje stvarnosti, konstituisano pod dejstvom različitih „postističkih“ teorija interpretacije, doživelo je transformaciju time što je mišljeno kao per definitionem medijski isposredovano, odnosno tehnički reprodukovano, što, u stvari, izlazi na isto. To, istovremeno, ne znači da je prvobitno shvaćena realnost, kako su je definisali stari metafizičari, neposredno potisnuta i ukinuta ovom drugom, medijskom stvarnošću, pošto bi takav zaključak bio izlišan i krajnje pojednostavljen. No, ima osnova za tvrdnju da se pojavom i učestalom „kreativnom“ upotrebom, pre svega, medija masovnih komunikacija, u današnjem vremenu doživljaj realnosti u velikoj meri izmenio.


    Naime, još je Ginter Anders (Anders), u svojoj studiji Svet kao fantom i matrica, aludirajući na spregu volje i predstavnog sveta, proisteklu iz pesimistične vizije poznatog dela Artura Šopenhauera (Schopenhauer), ontologiju mas-medija tj. radija i televizije, video kao dijalektički odnos „fantomskog“ i „matričnog“ sveta, koji se uzajamno podržavaju, tako što matrična struktura medija svojom shematičnošću proizvodi fantomske predstave realnosti, koje su, u stvari, njen vlastiti odraz.
    Ontička priroda ovih medija je, dakle, uslovljena isključivo tehnologijom, odnosno matricom
    tehničke posredovanosti slike, što za produkt ima realnost tzv. „fantomskog sveta“, „isporučenog“ u sfere privatnog prostora i porodičnog okruženja. Mešavina javne (televizija) i privatne sfere (kućni ambijent recipijenta), što se stapa u jedno slike koju generišu elektronski mediji, najočoglednije se konzumira kao multiplikovani fantomski produkt u slučaju televizijskih serija, popularno nazvanih „sapunske opere“ (soap operas), o čemu svedoči i Andersova ontološka studija medija.

    Docnija Deborova (Debord) teorija totalnog spektakla, kao i Bodrijarova (Baudrillard) simulacijska (re)produkcija serija simulakruma, pojavljuju se, kako se čini, u istoj ravni tumačenja kao i Andersova ontologizacija medija, izvedena posredstvom delovanja fantomsko-matričnog sveta fenomena. O tome da je simulacijska teorija medija Žana Bodrijara bila neposredno inspirisana Deborovim radikalnim situacionističkim gledištima uperenim protiv čitave vizuelne kulture, a ova (teorija) izgrađena po uzoru na Marksov (Marx) kritički svet primenjen na postindustrijski kapitalizam, potvrđuje i jedan noviji pokušaj zasnivanja filozofije medija, koji su demonstrirali Mark Tejlor (Taylor) i Esa Sarinen (Saarinen) u svojimImagologies (Imagologije), nastojeći da u ontološki pristup medijima ugrade „drugost“ i svet razlike, ali samo kao tehnički isposredovanu vizuru medijskog (tekstualnog) subjekta. Ova tekstualna razlika, pri tom, postaje konstitutivna za privid
    intersubjektivnosti, koji vizuelni mediji, a pre svega, televizija, priznaju i tretiraju kao stvar po sebi, ili realnost onoga kako nas drugi vide.

    Postmoderna televizija, kako tvrde pojedini teoretičari (popularne) kulture, slično kao i pop-muzika, ne predstavlja stanje koje sledi nakon perioda televizijskog modernizma. Džim Kolins (Collins), ne bez razloga, primećuje kako je televizija često viđena kao "quintessentia“ postmoderne kulture. Sa postmodernizmom se, naime, senzitivnost na promenu povesnih uslova - od nekadašnje dominacije „logike (vrućeg) zavođenja“ do današnje „hladne fascinacije“, svodi na sučeljavanje koje rano konfrontirajuće stanje u odnosu na medije prevodi u totalnu „absorpciju“, prelazeći, na taj način, slikovito rečeno, od eksplozivnih raspoloženja, iskazanih na koncertima rok muzike, do plutajućih stanja (između bića i privida) nalik velikoj imploziji smisla, generisanih u MTV maniru.

    Ako se ima u vidu negativna strana postmodernizma, kao čistog „domena simulacije“ onda se on može svesti na banalnu vizuelnu imaginaciju i klonirano stanje smrti kulture, dok se, pak, afirmativnoj strani njegovih vizuelnih i verbalnih praksi mogu pripisati intertekstualnost i „radikalni eklekticizam“, koji ohrabruju produkciju „sofisticiranogbricoleu r-a“ sveta postmoderne kulture, čiji je cilj konzumiranje i slavljenjebricolage-a kao što je to, recimo, poznata američka televizijska serija Twin Peaks6. Ova serija, pokatkad iščitana kao obična sapunska opera – mada se od nje strukturalno odviše ne razlikuje – a povremeno i kaocamp relacija prema stvarnosti, predstavlja ne samo refleksiju i alegoriju čitave ere postmodernizma, već njen karakteristični tekstualni proizvod, u kome je privid, u sprezi sa polifonijom industrije reklama i zabave, dostigao svoj estetski vrhunac.


    -nastaviće se-
    Poruku je izmenio Cecara, 10.10.2010 u 19:19 Razlog: uzastopni kratki postovi, nesredjen copy paste tekst

Slične teme

  1. Ponizavanje Vojvodine od strane Srbije i u sportu
    Autor vojvodina2 u forumu Spomenar
    Odgovora: 29
    Poslednja poruka: 29.06.2012, 10:03
  2. Ta divna stvorenja....
    Autor ZOE u forumu Životinjsko carstvo
    Odgovora: 109
    Poslednja poruka: 07.11.2010, 23:15
  3. Reč...stih... strane pesme
    Autor maksimilijan u forumu Igre bez granica
    Odgovora: 126
    Poslednja poruka: 21.07.2010, 22:59
  4. Uvod u anatomiju
    Autor SQUAW u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 32
    Poslednja poruka: 21.05.2010, 16:46
  5. Dobre i loše strane afrodizijaka
    Autor Crazy Angel u forumu Erotika & sex
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 15.01.2009, 12:01

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •