Beat poezija
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 32

Tema: Beat poezija

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Beat poezija

    DZEK KERUAK (Jack Kerouac)

    BIBLIJA (zavrsni odlomak)

    64 Mirisao sam cvece u dvoristu, i
    kad ustadoh duboko udahnuh a
    krv jurnu u moj mozak i ja se trgoh
    obamro na ledima u travi. Osito sam se bio
    onesvestio, ili umirao, oko Sezdeset sekundi. Moj
    sused me video ali je pomislio da sam se ja upravo
    iznenada bacio u travu da bih uiivao u
    suncu. Za vreme tog vednog momenta nesvesti
    ugledah zlatnu besmrtnost. Ugledah
    nebo. .. >Zlatna<< je poticala od sunca u mojim odnim
    kapcima
    a >besmrtnost< od moje iznenadno-trenutne
    vizije kad sam ustao da sam upravo
    bio tamo odakle sve to dolazi i gde
    se sve to vraialo . . . Kad mi se ponovo vratila svest
    oseiao sam se tako bedno da sam imao
    telo i misao iznenada otelotvorene Ja
    cak nisam imao telo i misao i nista
    se nikada nije desilo i sve je u redu
    zauvek i zauvek i zauvek. O hvala ti
    hvala ti hvala ti

    65 Ovo je prvo udenje o
    zlatnoj besmrtnosti

    66 Drugo ucenje o zlatnoj besmrtnosti
    je da nikad nije postojalo prvo udenje
    o zlatnoj besmrtnosti. U to budite uvereni




    LORENS FERLINGETI
    (Lawrence Ferlinghetti)


    OLBERSOV PARADOKS

    Cuo sam udenog astronoma
    cije ime bese Heinrich Olbers
    kako nam govori kroz vekove
    o tome kako je golim okom promatrao
    kako je na nebu bilo -
    nekoliko veoma bliskih zvezda i Sto je duze gledao
    sve vise ih je bilo
    sa beskrajnim brojem grozdovitih sazvezdja u mirijadi Mlednog Puta & mirijadi maglina
    Dakle odatle mozemo zakljuciti
    da u beskonacnim daljinama
    mora postojati mesto
    mora postojati mesto
    gde sve je svetlo i da svetlost sa tog visokog mesta
    gde sve je svetlo -
    zasad jednostavno nije stigla dovde
    zbog cega jos uvek imamo noci
    Ali kada to svetlo konacno stigne
    kada konacno bude ovde
    deo dana koji sada zovemo Noc
    imace belo nebo
    sa malim crnim tackama na njemu
    malim crnim rupama
    gde su jednom bile zvezde
    tada u tom simbolicnom
    tako poeticnom mestu
    koje ie biti nase
    bidemo nase vlastite istinske senke
    i nase vlastito osvetlenje
    u sumracju zemlje

  2. #2

    Odgovor: Bit poezija

    Ništa nam nisi objasnio.

    Šta je bit poezija? Kako je nastala? Odakle potiče? Koji joj je cilj? Ko su predstavnici? Gde je najprisutnija? Kako izgleda jedna bit pesma? Šta mora da ima? Šta ne sme da ima?
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  3. #3

    Odgovor: Bit poezija

    Mislio da je dovoljno procitati ime Dzeka Keruaka,on je neka vrsta Biblije bit-knjizevnosti,izvinjavam se svima na svojoj nesmotrenosti,ali zahvaljujem na kritici,napisacu nesto o bitnicima i bit poeziji kad zavrsim sa poslom...
    ukratko cu navesti sada najbitnije pisce -pesnike

    Kenet Reksrot
    Leni Brus
    Dzek Keruak
    Lorens Ferlingeti
    Alen Ginzberg
    Geri Snajder
    Ken Kizi
    Gregori Korso
    Piter Orlovski
    Robert Hanter
    Majkl Mek Klu

  4. #4

    Odgovor: Bit poezija

    Порекло речи beat је мрачно, али је значење довољно јасно сваком Американцу. Она призива не само умор већ и осећај искоришћености, огољености. Подразумева неку огољеност духа и душе; осећање сведености на стену свести.. она представља недраматичну одгурнутост на зид самог себе. Човек је beat кад год стаје без пребијене паре и све што има ставља на коцку, на само један број.
    Beat generation је послератна генерација Американаца, рођена или одрасла после Велике Депресије, који не схватају Изолационизам тридесетих и социјална обећања Френклина Рузвелта, нити америчко уплитање у 2. светски рат, нити Бомбу нити Мир у коме туђинци постају непријатељи а непријатељи пријатељи, нити Полицијску акцију у Кореји...
    Многи ветерани вијетнамског рата узимају Harley-e и возе се америчким пространствима, конзумирају дрогу, слушају психоделичну музику, заокупљени су источњачком философијом...
    Комплексна, измучена, грешна људска бића, генијални писци са визијама које су их прогањале с краја на крај америчког континента, док су они похлепно прождирали, књиге, дружење, љубав, jazz, blues, и увек страшну интеракцију живота и уметности у непрестаној борби да се ослободе скоро свих традиционалних америчких вредности којима су били одгојени, живели у својим чулима, који нису оставили ниједан камен непокренут у својој незајажљивој потери за Искуством путем кога ће пустити с ланца свој унутарњи дух, стапајући све то у јединствену, нову креацију- страсно и саосећајно дело оригиналнога језика, радикалних луцидних идеја и сензибилитета.

  5. #5

    Odgovor: Bit poezija

    ВОДИЧ ЗА МОГ НЕПУНОЛЕТНОГ СИНА

    Једноставно савршенство
    Савршена једноставност
    То је лако
    као и насликати цвет
    или
    га откинувши убити



    Gregory Corso,

    њујоршки уличар, најмлађи затвореник државног затвора у Денмору, где му је један старац рекао:Синко, немој да робујеш времену. Нека оно робује теби.



    ВИТМЕН У ЦРНОМ


    Због својих грехова живим у граду Њујорку.
    Витменов град је живео у Мелвиловој свести, градски пакао

    Где љубав траје само један једини тренутак,
    А онда мора да оде да још нешто заврши.
    Овде су детектив и ситан лопов једно исто
    И мада се случајеви решавају, машина и даље ради.
    Велики град ће те скршити, изгазити,
    Али се само овде можеш окренути свих 360 степени,
    А све се покаже јасно и одавде из центра
    До сваке тачке дуж круга хоризонта.
    Можеш да видиш миље и миље и миље далеко, можеш
    Да се сваког дана изнова родиш и умреш сваке ноћи опет,
    Ради промене стила који овде најбоље одјекује.
    Гледај с љубављу, тугом оплемењуј сажаљење,
    Витменова стаза непромењена је на свој начин.


    Ted Barigan

  6. #6

    Odgovor: Bit poezija

    БЕКСТВО СА ЗАПАДА
    за Гери Снајдера


    Прост чин, као
    отварање очију. Просто
    остваривање.

    Јутро: суза се појавила
    на дрвеним степеницама
    очију моје даме. Обиље
    зеленила. Лишће. Њихово стално
    схватање. Као стари дрогери
    На тргу Шеридан, очију хладних
    и округлих. Има једна песма
    Нет Кинг Кола...Овај град
    & интригантни неред
    годишњих доба

    Немоћ да се спомене
    нешто тако апстрактно као
    што је време.

    Чак и тако (савијајући се ниско
    у дебелом диму јефтине свеће; све врсте
    питања испуњавају уста,
    док се не загушиш и не паднеш
    мртав на раскошни тепих). Чак и тако
    сенке ће пузати преко твог меса
    & прикрити ти неред, твоје лажи

    С друге стране прозора,
    где се мачке крију,
    гадна је дивља папрат.
    Мјаучу оданде ноћу. По врућини
    и крв пљују на моје лале.

    Челична звона, као зло
    прљаве Сфинге, тегле се у сутон.
    Старе убице без деце, вековима
    плеснивих очију.

    Ојађен сам. Мислим на годишња доба,
    како пролазе, како ја пролазим,
    моја права младост,
    слатко воће мог живота; исцурио...

    Као џиновски резус мајмуни,
    који се по лобањама лупају,
    са језивом окрутношћу
    испијају мозгове.

    Нема спаса за лепоту
    одроњену, убуђалог даха.
    Издајничка тежина
    гнојних снова. Тирезијин
    прогностички петао.

    Улазим у море, шкољке ми се
    лепе за косу. Груби таласи
    цепају језик.

    Затварам очи. Какав
    прост чин. Плутати.


    LeRoi Jones (Imamu Amiri Baraka)

  7. #7

    Odgovor: Beat poezija

    Kosmopolitski pozdrav


    Ustajte protiv vlada, protiv Boga.
    Ostanite neodgovorni.
    Kažite samo ono što znamo i zamišljamo.
    Apsoluti su prisila.
    Promena je apsolutna.
    Običan um uključuje večne opažaje.
    Promatrajte ono što se jasno vidi.
    Primietite to što primjećujete.
    Uhvatite se da mislite.
    Jasnoća je samoodabiruća.
    Ako nikome ne pokazujemo, slobodni smo napisati bilo šta.
    Setite se budućnosti.
    Savetujte samo sebe.
    Ne zapijte se na smrt.
    Dva molekula što se zvonko odbijaju jedan o drugi traže od posmatrača
    da ih pretvori u naučne podatke.
    Merni instrumenti po Einsteinu određuju pojavnost
    fenomenalnog svijeta.
    Svemir je subjektivan.
    Walt Whitman je slavio Osobu.
    Mi smo promatrač, merni instrument, oko, subjekt, Osoba.
    Svemir je Osoba.
    Unutrašnja lobanja velika je poput spoljašnje.
    Um je svemirsko prostranstvo.
    „Svaki na svojoj postelji sam sa sobom je razgovarao, ne puštajuć’ glasa“
    „Prva misao, najbolja misao.“
    Um je skladan, Umetnost je skladna.
    Maksimum informacije, minimum slogova.
    Zgusnuta sintaksa, zvuk solidan.
    Upečatlkivi isečci govornog idioma, najbolji su.
    Suglasnici oko samoglasnika imaju smisla.
    Uživaj u samoglasnicima, ceni suglasnike.
    Subjekt je poznat po onome što ona vidi.
    Drugi nek mere viziju po onome što vidimo.
    Iskrenost dokida paranoju.

    Kral Majales, 1986. , Boulder, Colorado

    Allen Ginsberg
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  8. #8

    Odgovor: Beat poezija

    Svaka čast za temu.
    Prava je šteta da su, kod nas Alen Ginzberg i predstavnici bit generacije jedva i poznati čitaocima.Možda su u ’80.-tim imali prilike da ih čitaju ,ali 90-te su bile nemilosrdne iznedrivši „nove generacije“ koje mutiraju na dalje.Svakako da je tu i pitanje ukusa, bunt i potreba za njim.Izdavače ću ovog puta ciljano zaobići.

    Sa poezijom A.G.srela sam se u srednjoj školi.Držao me je i na studijama,pa pustio i evo,prelistavajući forum „uhvatio“ opet.
    Postaviću razgovore A.G. i Ezre Paunda jer je,nesumnjivo napravio zareze u odrastanju mnogih od nas(koji su ga čitali) svojom zbirkom „Cantos“ na kojoj je radio gotovo pola veka.
    Zanimljivo je,da je Ezra postao sušta suprotnost sebi u poznijim godinama.Jedva da je učestvovao u razgovorima i bio uvek duboko u svojim mislima.Ginzberg je, videćete iz narednih redova,imao baš poteškoća da izvuče bilo kakvu rečenicu iz njega
    Mada, kakva je pričalica Ginzberg bio,nije mu teško padalo




    SUSRETI SA EZROM PAUNDOM
    Dnevničke zabeleške


    22.sept.1967. Iz Bogaliska sam se dovezao u Rapalo preko nadvožnjaka s druge strane u zelenilo obraslih kanjona,svetao dan i plava voda između železničke pruge i niza čempresa-
    Paund ustaje iz baštovanske stolice kad sa puteljka što se proteže niz brežuljak zađemo na stazu što okružuje veliku crvenu kuću sa vrtom.Sedamo,pijemo vino ispod drveta,otvaram indijski harmonijum i pevam Hare Krišna.U kući,progovara došaptavanje Olge Radž,
    „Pita vas, da li želite da operete ruke?“
    Zatim više ne govori,osim „previše“ za gotovo pojedeno testo na belom tanjiru, i pečeni beli batak,pije belo vino- „Previše“. O.Radž ženstveno trga grožđe,ili ga pere u kristalnoj zdeli. „Previše“,ali ona ga stavlja na tanjir a on pruža ostarele ružičaste prste,nokat na palcu je malo iskrzan.
    O.R.,osećala se loše da bi otišla u Montreal,te noći se probudila bolesna,otkazala avion,poslala telegram za Montreal,E.P. je kazao „neću ili bez tebe“.Tornado u Milanu,avioni kasne u svakom slučaju,verovatno bi propustili vezu u Londonu –
    Knjiga promena na italijanskom.Paund ima primerak sitan novac razbacan u maloj alabasterskoj zdeli koju Olga Radž pokazuje.
    „Ako je ova atsmofera (plavi Rapalo i zaliv Torkvelo ka Portofinu na rtu pod planinskim zelenilom obasjani dnevnom svetlošću u daljini) dovoljno fina za Ezru Paund onda bi ovi mladi ljudi,koji su došli da vide Paundovu teritoriju,trebali da pokušaju da je razgledaju...iskoriste priliku...“



    „Zoalji“ iz CANTOS- a je grad s druge strane planine južno od Rapala.
    Zagledao sam se u sićušne zenice,dvaput je trepnuo,pogledi su nam se mimoišli,meditirao sam.



    Kasnije sam otpevao Prajnaparamita Sutru,otvoreno je gledajući,skrenuo sam pogled,pomerio se da bi se zagledao u mene.
    Posle ručka smo se odvezli u Portofino- nem u kolima- rukom oslonjen o štap od slonovače- seli smo na kej,on je ispio čaj s ledom.Dugotrajna tišina.Dnevna paranoična tišina-
    „Jeste li ikad probali hašiš tokom svih ovih godina?“,bio sam znatiželjan.Pogledao me,trepnuo očima,zanekavši upalim obrazima zaraslim u sedu bradicu,ne,dvaput –
    „Svinbernov jedini promašaj...trebalo je da vas nagovori“, promrmljao sam poluglasno sam sebi.
    3.X ’67. Sinoć sam otišao u krevet,razmišljajući da se posavetujem sa svetovima iz snova s obzirom da sam zanemario beleženje svojih snova već godinu ili dve.
    21.X ’67. Stigao sam u Veneciju- smestio se u pansion Cici u blizini Salute,razgledajući mapu na zidu,okrenuvši se ugledao Olgu Radž a zatim i Paunda kako se pojavljuje iz sale za ručavanje.Sedamo za kafu.Gđa Radž objašnjava da neću imati problema da pronađem njihovu kuću, „Venecijanci će često otpešačiti pola milje da bi vam pokazali usku uličicu“.
    Paund je glasno zaječao,“Prošlo je četrdeset godina otkako nisam video osobu da je uradila nešto takvo...“
    „Šta da je uradila,Ezra?“,upitala je.
    „Da se uvali u nepriliku da te povede i pokaže put“.
    Tog sata nije više progovorio ni reč,dogovorio sam se da sledećeg dana dođem na ručak.

    22.X ’67. Idući Paundovoj kući- koliko li je star?-
    „Koliko ste stari,starče?“ upitao sam ga,posle nekoliko vina i napola popušene cigarete marihuane između jela.
    „82.kroz nekoliko dana“, kazao je.To je sve što je kazao- čitavog dana,razgovarajući istovremeno sa Talijanom Ivančićem o afričkoj pustinji- „82“-dok sam pušio ispred kamina,pušio i govorio, i niko mi nije prigovorio u Veneciji – savršeno uravnotežen,svestan- odsvirao am mu „Elinor Ragbi“ i „Žutu podmornicu“, i Dilenove „Tužno oku gospu iz nizina“ i „Vrata raja“ i „Gde li si noćas slatka Mari?“ i Donovanovu „Sanšajn Supermen“. Dao sam mu ploče Bitlsa,Dilena,Donovana- ljupki i baršunasti eksperimenti Budućnosti- tiho sam izašao na mestu na kojem se Vio spaja sa Velikim kanalom- dao sam mu Bitlse,dao sam mu Dilena,dao sam mu Donovana- da ih sluša?Zauvek- sutra ću mu dati Ali Akbar Kana.


    fotografija nastala 23.09.1967. Olga i Ezra
    Ime: alaen and pound.jpg Pregleda: 449 Veličina: 28.8 KB Ime: ezra and olga.jpg Pregleda: 694 Veličina: 91.9 KB
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Humoristička poezija
    Autor chater77 u forumu Književnost
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 08.08.2018, 11:57
  3. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  4. Poezija - ostala
    Autor proleće u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 22.07.2015, 21:16
  5. Moja poezija
    Autor ljuba-trebotin u forumu Poezija
    Odgovora: 584
    Poslednja poruka: 05.03.2014, 13:51

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •