Skepticizam (Σκεπτικισμός)
Poceo je od cetvrtog stoleca pre Kr. do drugog stoleca pre Kr .Pre svega on se shvata kao jedna od filozofskih tradicija. Njen izvor postojanja,sushtina samog skepticizma je sunja,s toga ne treba mesati sa odredjenim opaskama,ciji su takodje izvor sunja. No treba posmatrati iz tog ugla ciji svaki stav je jedna klimava postavka,jer gde se sunja pojavi,svaki stav se moze uzdrmati i naravno rezultat je negativan.Dogma je veciti neprijatelj skepticizma.Sta je tacno skepticizam? Koja je njegova definicija? Hegel bi rekao:"Skepticizam je do kraja izveo glediste po kome je svako znanje subjektivno". Opste prihvacena definicija skepticizma je filozofsko ucenje o sunji.Znaci ona je filozofija koja nema sistem u sebi,niti ima potrebu za tim.U najstarijim vremenima skepticizam je vazio za strasnog neprijatelja filozofije,pa se cak i do dan danas smatra takvim. Zbog cega? Odgovor je jednostavan.Svaku hipotezu,tezu,teoriju moze da uzdrma i upotpunosti promeni njenu sustinu.Time da postavi sasvim drugu predpostavku.Po ovome deluje nepobedivo,neoborivo,ali postoji jedna mala mana u toj nepobedivosti.Skepticizam vazi samo za subjektivno ,ali mu nedostaje doza objektivnosti.Naprimer pozitivna filozofija ne uspeva da pobedi skepticizam,ali zato je skepticizam vrlo uspesan u tome. Zapravo on odlicno uspeva,ali u samom subjektivitetu.To nije prepreka da se ne izostavi cinjenica da je on neizostavan.Zasto? Upravo zbog toga sto svaki sud u sebi ima vise strana,ako bi se prihvatila samo jedna,onda postoji vrlo velika mogucnost da nije istinita. Tu nastupa sunja koja iz jednog suda ,pokusava da izvede i pronadje onaj istinit,da ne bi ni u kom slucaju bio lazan. Postoji i druga strana skepticizma u kome on vecito dovodi stvari do same neizvesnosti o onome sto je opste,vec ostaje kod onoga sto je negativno i najvise kod pojedinacne samosvesti.Misaoni skepticizam je takodje bitan. On se sastoji u tome sto hoce da dokaze o svemu odredjenome i konacnome da je nesto kolebljivo.Pozitivna filozofija pruza da u sebi ima negativnost skepticizma,on nije suprotan njoj,vec predstavlja samo jedan njen deo iliti momenat bolje receno.Ona pruza negativnost u njenoj istini kakvu skepticizam neposeduje.
Postoji bitna razlika izmedju starog i novog skepticizma.Stari skepticizam,kao i sve sto je staro,ima vecu vrednost od novog skepticizma.Stari skepticizam je dublji,pravi,izvorni,a dok je novi pre epikurizma i za svoj osnovi ima cist subjektivitet.Na primer da sve sto vidim ocima je za mene istinito,a misli koje nadolaze moraju biti predmet sunje. Iz ovog primera se jasno vidi subjektivizam,koji se vezuje jedino za samu osobu koja posmatra stvari.
Ta osoba sa tim uverenjem nije rekla nista do sopstvene prespekcije.
Sto se tice starog skepticizma vezuje se za subjektivnost znaja,ali se on razvija i zasniva na misaonom ponistavanju svega sto vazi kao istinito i bistvujuce,tako da je onda sve promenljivo i nestalno.
On uvek tvrdi ono sto je nestalno,sto se menja.Na primer ako kazem da je sada boja crna,ona kasnije moze biti isto i bela,jer spada pod boje.U daljem tekstu su navedeni glavni predstavnici skepticizma.