Stariji ili mladji?
Prikaz rezultata 1 do 10 od ukupno 10
  1. #1

    02 Stariji ili mladji?

    Da li ste stariji ili mladji brat ili sestra? Ili vas je vise pa ste imate tu srecu da imate i mladje i starije od vas? Ima li razlike u ponasanju roditelja prema vama? Pravite li vi razliku izmedju mladjeg i starijeg deteta. Da li ja tacno da mladja deca prodju "jeftinije" i da su roditelji vise strogi prema starijima? Sta vi mislite o tome? Kao deca, i kao roditelji?

    Ima neko nepisano pravilo da prvo dete ima mnogo vise slika kad je maleno nego sva ostala deca posle.
    Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim...

  2. #2

    Odgovor: Stariji ili mladji?

    Mlađa.
    A to znači da sam i danas "mala". Naravno, i bezobraznija, lajavija, prodornija, snalažljivija.... Opet, neke obaveze su sestri nametnute mnogo pre nego meni (i danas na porodičnim ručkovima čekam da mi ona sipa u tanjir, da mi isecka meso, iseče krišku hleba, izgnječi šta treba da se gnječi,...., ne zato što ja to ne umem, već zato što volim te rituale iz dana kada sam ja bila "ona je mala, ne ume", pa je ona bila zadužena da me dadilja).
    Da, možda sam imala manje roditeljskog bdenja nadamnom, Ne znam da li su za mene manje strahovali ili su tek naučili sa njom da se nose sa roditeljskim strahovima bolje, ali lakše im je padala moja socijalizacija. Ali, nisam imala tu sreću da što se tiče strogoće na meni opuštaju kajase. Moji su bili u tripu da nju treba gurati, a mene sprečavati, tako da sam uglavnom ja bila ta koja je imala ograničenja, a njoj se više gledalo kroz prste (ruku na srce, s obzirom da je mirnija od mene, nije tu volju za gledanjem kroz prste zloupotrebljavala). Samo, iako su bili strožiji prema meni (delimično opravdano), ja sam imala nju koja je pokušavala (i uspevala) da nametnuta ograničenja olabavi. Zapravo, bila je i danas je moj zaštitnik.

    U zezanju često govorim da su starija deca uvek prva, da uvek bolje i lakše prođu, da ostaju vazda u zenici oka roditelja, da se više vole,... ne bih se menjala sa njima. Da, oni dobiju najomiljeniju igračku (kako reče Starsica za svoju sestru što mi se mnooogo sviđa), ali sa njome i jedan (manji ili veći) deo vaspitanja i odgovornosti koji im se nameće već samim rođenjem mlađih. A mi možda imamo manje nepodeljene ili ne toliko usmerene pažnje roditelja, ali imamo svoje starije.
    Volim što sam mlađa. Lakše je i lepše. Bar iz mog iskustva.
    Ili ja samo imam debelu sreću da imam stariju sestru kakvu imam. I ne bih se menjala ni sa kim i ni za šta.

    Citat paparazzo kaže: Pogledaj poruku
    Ima neko nepisano pravilo da prvo dete ima mnogo vise slika kad je maleno nego sva ostala deca posle.
    Istina.
    Pogledam sestrine foto albume (uredno slagan od rođenja). Ma, kao one slikovnice što se prodaju: Maja na ulici, Maja na plaži, Maja u parku,....Uslikali su joj valjda sve. Ulazak u kuću, prvo deranje, prvo kakenje, prva igračka, prvi, drugi treći zub, babe, dede, strine, komšije, tatini i mamini drugari,... koji stigoše u babine (pokloni su nam ostali nepoznanica, to nisu slikali).... Dobro što tada prvenče nisu uslikali i sa inkasantom za RTV pretplatu i čika poštarom.
    Svoje slike sam uglavnom pokupila po nekim kutijama i sama ih negde u pubertetu usložila u album. I naravno, moj album je mnogo siromašniji. Dobro, bar su me slikali za svaki rođendan. Razumem, slike su se izrađivale, a oskudacija stigla na vrata.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  3. #3

    Odgovor: Stariji ili mladji?

    Mlađa sam.
    I ne bih se mijenjala nikada da budem starija...jer je meni uvijek odgovaralo da nekako zabljesnem iz sjene. Jedina stvar koju sam mrzila, ali koju sam nekako eskivirala jer sam bila mlađa je bilo nasljeđivanje odjeće od sestre...sve što je ona sačuvala, ja sam odmah poderala, razvalila...ona je nosila jednu tašnu četiri godine osnovne, i trebala sam ja da je naslijedim...nisu mi ni nudili, jer bih ja i givit razvalila ..tako je i bilo...rekordni broj tašni sam poderala tokom osnovnog školovanja.
    Suknjice i haljinice sam nosila samo dok nisam mogla da se zauzmem za samu sebe...a bilo je to vrlo rano.

    Mama mi priča sada, da je sestra bila nemirna kao beba, kao što sam ja bila, drugo dijete ne bi ni imala ....tako da eto, još jedan razlog zašto je bolje što sam druga.
    Tata je nju uvijek tjerao da se igra sa mnom, a nije znao da ja nisam htjela nikoga, pokupila je jadnica batine par puta...jer se činilo da ona mene izbjegava...ona je više onako bila ćutljiva, nije se gurala, a ja sam bila (ostala) osobenjak koji je mogao da privuče pažnju kad je htio, i da se izvuče kada mu dosadi...jesam lakše prolazila u svemu...uvijek sam nekako bila mezimica...jer sam znala kako da im se podvučem pod kožu, to moram da priznam.
    Još jedna stvar je extra...što sam u srednjoj školi imala nju koja mi je onako utrla put, pa nisam morala skroz da se dokazujem, samo sam nastavila pod istim prezimenom.

    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku
    Pogledam sestrine foto albume (uredno slagan od rođenja). Ma, kao one slikovnice što se prodaju: Maja na ulici, Maja na plaži, Maja u parku,....Uslikali su joj valjda sve. Ulazak u kuću, prvo deranje, prvo kakenje, prva igračka, prvi, drugi treći zub, babe, dede, strine, komšije, tatini i mamini drugari,... koji stigoše u babine (pokloni su nam ostali nepoznanica, to nisu slikali).... Dobro što tada prvenče nisu uslikali i sa inkasantom za RTV pretplatu i čika poštarom.
    Svoje slike sam uglavnom pokupila po nekim kutijama i sama ih negde u pubertetu usložila u album. I naravno, moj album je mnogo siromašniji. Dobro, bar su me slikali za svaki rođendan. Razumem, slike su se izrađivale, a oskudacija stigla na vrata.

    Slična stvar...njen album je tako diivan, u raznim varijantama...dobro, imam i ja svoj album, i sličnih slika...ali mene mama nikada nije vodila privatnom fotografu, i nemam te umjetničke slike u odjelcetu ...i nemam sliku u kabanici, jer je meni nisu nikada ni kupili. I x sličnih slika.


    Ono što sam ja primjetila kod prve djecu, jeste ta neka umaženost, potreba da se o njima uvijek priča, da se njihovi problemi rješavaju...oni nekako nikada sasvim ne odrastu...valjda jer su naviknuti da se u početku svijet vrtio isključivo oko njih.
    I teško onom braku kojeg čine prvjenci. Drž' ne daj situacija...viđeno par puta.

    Nekad je jednostavno bolje drugi proći kroz cilje.
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

  4. #4

    Odgovor: Stariji ili mladji?

    Ja sam starija sestra
    I bila sam ta koju su slikali više moj album je prepun slika od prvog dana rođenja do nekih godinu i po imam stotinak slika, jer je moj tata tada služio vojsku, pa je majka slala svake nedelje pismo sa novim slikama
    Mog brata su već manje slikali i on to često zamera roditeljima, ali tako su ta nepisana pravila

    Ali, prednost mlađih je što tada roditelji malo popuste u svemu - u nadgledanju, proveravanju i nekako ih puste da se snalaze.... Često mi je mama govorila kako je bila opterećena sa mojim temperaturama i virusima i za svaki i najmanji znak bolesti me je vodila kod doktora, a brata je već sama lečila i nije toliko paničila, znala je da se snalazi, imala je iskustvo sa mnom i sve je nekako drugačije proticalo sa njim.

    Uvek sam bila starija sestra, koja mora da vodi računa o mlađem bratu i uvek su mi govorili da sam velika i starija i da moram da brinem o njemu , upisivali nas u iste smene na more i zimovanje, da bi imao neko da ga pazi, jer je bio vrlo nemiran i nestašan kao klinac
    Poruku je izmenio Sokica, 03.06.2010 u 09:36

  5. #5

    Odgovor: Stariji ili mladji?

    Starija.
    I prvo unuce u familiji, posle dosta godina
    Mezimica.
    Dovoljno je bilo da zatrepcem i zelje su se ostvarivale.
    A onda je stigao brat, naslednik.
    Prvih dana su svi leteli oko njega, jer je kmecao, cini mi se na svaki minut,ja detinje ljubomorna, jer iz centra njihovih svetova, sam prebacena u tamo neki levi ugao,posle nekoliko dana,krenem brata da ucutkam jastukom od tada mama ga je drzala na oku i nije me pustala blizu njega,zabrinuta za njegovu bezbednost,a on mi i danas u sali prebacuje da sam ga htela ugusiti.
    A ja sam bila oslobodjena onog tetosenja i igranja sa mladjim bratom, cuvanja dok mama skokne do radnje ili da ga zabavljam dok mama kuva rucak.

    Ja sam bila ta koja je probijala led, kad je skola, izlasci i sve ono sto nosi odrastanje u pitanju.On je samo nastavio utabanim stazama, bez muke.
    Njemu su tolerisane mnoge stvari za koje ja nisam smela ni da pomislim da uradim.
    Zato sam ja sad organizovanija i briznija, dok je on ladovina
    Od mene su uvek ocekivalo da budem pametnija, popustljivija jer je on mladji.
    Ako zgresi pa ga lupim, on je mladji, kako sam to mogla uraditi
    Ako on mene lupi, ja sam starija,kako sam to mogla dozvoliti
    Roditelji me nikad nisu silili da ga vucem sa sobom,hvala im na tome a ni njemu moje drustvo nije bilo zanimljivo preterano, tako da se oko toga nismo svadjali.
    Sad kad se osvrnem, on je uvek bio zasticeniji i sad je tako.
    Dok sam se ja osamostalila, on je i dalje sa roditeljima i provlaci se.
    Ima oslonac, mene, njih.
    I cini mi se da nije toliko okovan onim moras, kao ja.
    Meni je to nekako ostalo usadjeno, od samog detinjstva, kao i ta briga za njega, iako on ima sad porodicu, sto bi moja baba znala da kaze, svoj covek.

    A sto se slika tice
    Moj tata je bio zaludjenik u fotografiju.
    I tad je jos bila aktuelna ona smena osmica, a stric je u to vreme drzao fotografsku radnju.
    Slika imam na izvoz, pune kutije i da ne preteram jedno dvadesetak albuma, uredno poslaganih, jer je tata vodio racuna o datumima i godinama.

    E on to nema.
    Mislim ima , ali u mnooogo manjoj kolicini.
    To mi ne oprasta.
    I sad kad je dobio dete, koje uzgred veoma lici na tetku ne moze da nadje ni jednu svoju iole normalnu sliku da ih uporedi znate ono da vide na koga lici.
    Ali zato mojih ima koliko hoces, tako da u nedostatku dokaza,mora da prizna da je Nanci ista tetka

    Ono što sam ja primjetila kod prve djecu, jeste ta neka umaženost, potreba da se o njima uvijek priča, da se njihovi problemi rješavaju...oni nekako nikada sasvim ne odrastu...valjda jer su naviknuti da se u početku svijet vrtio isključivo oko njih.
    I teško onom braku kojeg čine prvjenci. Drž' ne daj situacija...viđeno par puta.
    Bojim se da nisi u pravu
    Govorim iz sopstvenog primera.
    Kod mene je situacija totalno suprotna

  6. #6

    Odgovor: Stariji ili mladji?

    Ja sam i starija i mladja i jedna i jedina..."razmazena" jedinica.
    Uvek sam patila sto nemam starijeg brata, sada ne znam zasto bas starijeg...
    Valjda da me stiti i brani i vucara sa sobom...
    Mada sam se umela uspesno i sada odbraniti, jedno vreme sam bila "strah i trepet" u skoli da su mi skoro zabranili da idem na ekskurziju (nikada prva nisam napadala).
    Zato sam od malena uvek govorila da cu imati prvo sina, pa cerku.
    Tako se i desilo

    E sada sto se ovih slika tice, donekle je tacno. Slikam ja i cerku...ali razlika je u tome sto imam svega nekoliko njenih "izradjenih" slika...sve su na cd-ima i u kompu.
    Ali najveca razlika se ogleda u ispunjavanju radosnice.
    Sinu sam je "punila" do polaska u skolu a ceri do prvog (ili drugog) zubica...
    Budi pametan i pravi se lud

  7. #7

    Odgovor: Stariji ili mladji?

    Bellissima i Sokica su skoro sve rekle
    Starija sam sestra. To je vise puta ponovljeno iskustvo

    Volim, iako to nisam mogla da biram, bas to sto sam starija, a mozda sam samo navikla

    Mene su zaista, po onom nepisanom pravilu, vise slikali, par god duze "voleli", ali zato sam ja ta koja je vise volela bracu i dan danas ih volem mnooogo, pa cak i kad umem da "grdim" i glumim veliku ( eh kako ono starija, budi pametnija, budi uzor, jer oni se na tebe ugledaju i sl... ponekad pomuti glavu i zaboravim da su sad i oni veliki, pa krenem da "naredjujem", a to ne volem) to ne radim zato sto volim, ves zato sto tako treba

    Njima je cesce svasta bilo dopusteno, prema meni su bili strogi...
    Ja sam ta koja je zaduzena za nesto, oni su mali...
    I kad znaju nesto, to radim ja jer znam bolje...
    ......da ne ponavljam
    Bilo je trenutaka kada taj pristup nisam volela, ali sada znam da nisam bila u pravu

    Ja sam ta koja danas s bracom ima "tajne reci". "sve zna" kad treba da se pomogne u skoli, "sve ume" sto oni ne, "sve razume" kad to ne razumeju roditelji, cuva novac, tajne, za simpatije i devojke prva sazna.... i koliko sam ja nesvesno stub njima, toliko su oni velika podrska meni.
    Ja radujem njihovim uspesima, a oni sve sto se meni desava prozivljavaju sa mnom
    Sto smo stariji, cinjenica, sve se vise volimo

    Mozda bih se manjala da budem u sredini, ali samo MOZDA
    Lako cu,ako je do mene.........

  8. #8

    Odgovor: Stariji ili mladji?

    Ja sam ona mladja.
    Ja sam ona razmazena.
    Ja sam prosla mnogo jeftinije u svemu, pocev od laganije kontrole sto se skole tice, neoganicenih izlazaka u grad, ja nisam prolazila kroz fazu smes do 12, pa do pola 1..., ja sam u startu mogla da idem i vratim se kad hocu
    Ja sam bez problema dovodila momka i upoznavala ga sa roditeljima.
    A i danas kad se okupimo svi, njoj ce se okrenuti kad treba da se postavi sto, kad treba da se skuva kafa ili bilo sta takvo
    Ja sam ostala mezimce.

    Ali ja sam imala uzora u njoj. I postavila mi je visoke kriterijume. A ja sam bila uporna da budem i bolja od toga. I drago mi je sto je tako.



    Ona je uvek bila, a i sada je takva, otvorenog srca i duse, ja sam imala problem sa tim sto sam posesivna i ljubomorna....Al sam naucila i u tome da je kopiram. Jer ona je moje veliko


    I da, ja imam mnogo manje slika

    Ali se ipak nikad ne bih menjala. Lepse mi je biti mladji.
    Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim...

  9. #9

    Odgovor: Stariji ili mladji?

    Ja sam jedno diiiivno najmlađe dete.

    Imam dve starije sestre.

    Ja sam izuzetak koji potvrđuje pravilo...naime, niko me nije mazio ni pazio, naprotiv, od malena sam shvatio svu surovost činjenice da sam najmlađi pTić u gnezdu...morao sam da se borim za svako parče hrane...da trpim kljucanje u glavu od ove dve starije ptičurine...da se dokazujem pred matorim orlušinama kako bi uopšte primetile da postojim...

    ...e, da...

    ...surovo išiban vetrovima života izrastao sam u postojanu klisurinu, sposobnu da se nosi i sa najvećim izazovima...tipa. kuvanje čaja, sečenje hleba, a od pre par godina znam i jaje da ispržim!!!!

    I tako...ne, nemojte me tešiTi...

  10. #10

    Odgovor: Stariji ili mladji?

    Starija sestra. Pravi dzavo. Drekavac i najglasnije dete u komsiluku. Prava sincina.
    Oduvek sam bila problematicna, ali zbog nekih strahova koje vucem i danas, pa sam bila izuzetno tesko dete, a sa odrastanjem sam bivala teza.
    Imam tu srecu da mi roditelji nisu bauci, da su se zaista trudili da budemo sasvim iste po pitanju zaduzenja, prava i odgovornosti. Nisu nas programirali
    Ne znam kome mogu da zahvalim, ali ono sto imam ne bih menjala ni za ne znam koliko brda karamela, ma koliko puta tripovala da sam neshvacena.
    Doduse, ja sam sestru terorisala bukvalno kad smo bile deca, al' to sam pisala par puta (tipa, da sam htela da je ubijem ili da sam joj nebrojeno puta razbila nos samo iz svoje obesti).
    Kad pogledam unazad, mene su oduvek smatrali za odgovorniju i zreliju, ali ne u smislu da sam bolja od nje, nego da sam imam vise odgovornosti na svojim plecima i da sam, Bogu hvala, to uspela relativno rano da shvatim. Izlasci su bili isti. Koliko je branjeno meni, toliko je branjeno i njoj, delom zahvaljujuci i mom prolongiranju, jer, Boze moj, ako smo iste, zasluzujemo ista prava, a ja nisam mogla da izlazim dokle sam htela Ali, nas dve smo nebo i zemlja po ponasanju. Npr. nikad nisam bila problematican djak, dok je ova moja bila bandit. Jeste, ja sam kidisala sa casova, ali sam bila odlikas. Jeste, ona je kidisala sa casova pa je isla na popravni i razredni ispit Ali, bas zato sto je lelemud, mislim da ce u zivotu mnogo bolje proci od mene. Neka, nisam zavidna, to mi je sestra. Dace mi love ako bude trebalo
    Stvari smo razmenjivale To je i do toga sto je izmedju nas razlika samo 13 meseci. Slike.. pa, nje ima vise, ali samo zato sto ja nisam volela da se slikam kao dete.
    I ne, ne bih se menjala. Volim sto sam NJENA starija sestra
    Krek, krek.. Ne gudra

Slične teme

  1. Odgovora: 46
    Poslednja poruka: 24.04.2009, 15:16

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •