Dismorfofobija...
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1
    Cesto je mnogo znacajnije i bitnije od novog lika,'psihicko ''lice'' coveka ,koje je nastalo,unutrasnjom predstavom o samom sebi...

    Postoji nesto sto se u psihijatriji zove ''dismorfofobija'', ,a oznacava patolosko nezadovoljstvo svojim izgledom...
    (Verujem da su mnogi od nas ovde na forumu nezadovoljni svojom slikom i prilikom... ...naravno onako pomalo...) ....

    ''..Siguran sam,pisao je Tolstoj,da nista nema tako porazan uticaj na buducnost coveka kao njegov izgled.''..ali ne samo izgled,nego njegovo ubedjenje da je privlacan ili neprivlacan''...O patnjama je takodje pisao cuveni Andersen u bajci''Ruzno pace''...a znamo kako se ta bajka zavrsila i sta nam ona porucuje...

    .Covek ne bira spoljasnjost sa kojom se radja...nekad ni svojim telom ne vlada...nije u stanju da obuzda recimo drhtanje ili da spreci da pocrveni...Ali,naravno da samo od njega zavisi,kako ce da ''nosi'' svoje lice i telo...
    ..
    Samo u mladosti imamo lice kakvo nam je dala priroda...Kasnije,ono koje stvaramo sebi sami ...e,to je nesto mnogo vaznije...jer cari,magija i privlacnost se nikako nesmeju svesti na spoljasnjost..Dovoljno je setiti se mnostva sjajnih glumaca,umetnika nepravilnih crta lica i neobicnih figura koji prosto mame da im se divimo...kao i to,da najlepse lice moze delovati odbojno ako na njemu stoji stalno neki pecat ljutnje,nadmenosti i vecitog nezadovoljstva...



    Ova bolest vjerojatno ima genetsku komponentu, jer je njena učestalost četiri puta veća kod osoba čiji bliski rođaci imaju ovaj poremećaj, nego kod ljudi bez te bolesti u obitelji. Snimanja mozga otkrila su dijelove mozga u kojima je aktivnost drukčija kod osoba s poremećenom slikom o sebi, nego kod osoba bez ovog poremećaja.


    Dismorfofobija je ekscesivna preokupacija strahom da će sopstvena pojava biti ružna ili defektna

    http://sr.wikipedia.org/sr-el/Дисморфофобија



    Ali,ja nisam bas ovde mislila da diskutujemo o ovom poremecaju...vec o nasem spolj.izgledu u smuslu da li smo njime zadovoljni...ili ne ...

    A,vi, sta imate da kazete u vezi vase spoljasnosti?

    Da li ste opterteceni izgledom i u kojoj meri..i da li ste zadovoljni svojim izgledom?
    Poruku je izmenio bellissima, 11.05.2010 u 14:21 Razlog: Spojene poruke
    nista nema tako ostar vid kao ljubav

  2. #2

    Odgovor: Dismorfofobija...

    potpuno je jasno

    ruzznofobija = dismorfobija

    Radi se o osobama čiji izgled u drugima ne izaziva gađenje, no koje svoju fizionomiju i tijelo vide izobličene, kao u iskrivljenom ogledalu. Stručan naziv za ovaj emocionalni poremećaj je dismorfofobija, odnosno fobija od vlastite izobličenosti. Mi bismo rekli - ružnofobija.
    & underpaid......

  3. #3

    Odgovor: Dismorfofobija...

    Evo ciste psihologije...

    Mnogi naucnici se slazu da zaista postoji stvarna veza izmedju spoljasnjosti i licnosti...spoljasnjeg izgleda i unutrasnjeg sveta coveka...

    G.Olport...recimo tvrdi da starije,punacke muskarce obicno ocenjujemo kao ,siguirne,samouverene ljude...

    Oni koji imaju visoko celo ostavljaju utisak ,pametnijih marljivih ljudi koji zasluzuju poverenje..
    Majkl Vogalter...''celavcima se pripisuje visi nivo inteligencije,a bradatima da su manje druzeljubivi''...
    E,onda moramo poceti od pocetka...
    Oci,lice,ruke,mimika,glas,hod,pokreti,poza,gestovi ,gradja tela i ostle komponente spolj.izgleda coveka ..mogu zaista ,Mnogo da kazu o coveku i to je nesto sto se zna jos iz davnina...

    Ne bih sada pisala o drevnim isceliteljima i vracevima i o tome kako su oni po spoljasnjosti mogli da zakljucuju o svemu i svacemu, a narocito o navikama i bolestima svojih pacijenata...Naravno to se i danas donekle radi...

    ''Najzanimljivija povrsina na zemlji za nas je covekovo lice'',tvrdio je nemacki naucnik i knjizevnik Georg Lihtenberg...I zaista lice je najizrazajniji i najproduhovljeniji deo tela.Posmatrajuci drugog coveka ,mi obracamo paznju pre svega na lice.,a njemu se odrazavaju sva osecanja:patnja,lukavstvo, zabrinutost,tuga gnev...
    Najvaznije na licu su OCI...Ne zovi uh uzalud ogledalom duse...Sudije u srednjovekovnoj Kini su cak nosile tamne naocare da bi sakrile svoje oci od ucesnika u procesu...

    Boja lica takodje moze mnogo da kaze pazljivom posmatracu...Smatra se da rumeno lice govori o plahosti i naprasitosti,zuta boja o ''gorkom'' karakteru,bledilo se cesto javlja , kao svedocenje o teskim dusevnim mukama...

    ''Boja nastaje od dusevne patnje ,kad covek postaje plasljiv,slab,tuzan,potisten'',-receno je u spomeniku srednjevekovne tibetanske medicine''Zudsi''...

    Normalan ten,jarke usne znaci da je covek pun zivotne snage...
    Priroda ,kao da uz pomoc svojih boja stavlja svoj pecat fizickog i psihickog zdravlja...

    Pored ociju na licu su veoma vazni NOS i usne...Americki psiholog Rodni Dejvis,na osnovu brojnih istrazivanja,zakljucio je da recimo,(ek i mesnat nos ,najcesce asocira na dusevnu toplotu njegovog vlasnika,a dugacak i sirok na cvrstu volju i upornost...dok dugacak i uzak na ostroumnost...)

    To...kako cemo mi doziveti svoju spoljasnjost...u mnogome zavisi od naseg unutrasnjeg sveta...i to pocev tako reci od rodjenja,pa jos i ono sto smo sa sobom doneli ''iz drugih galaksija''...a i nasledjem...

    Mnogo toga je, na zalost jos veoma nepoznato,kada je u pitanju covekova psiha i njegov dusevni zivot...i iz tog razloga cesto smo svedoci ...''da Sanja nije uopste lepa ,ali je tako zadovoljna i srecna,a njena prijateljica je zavidnog izgleda,ali prilicno nezadovoljna i frustrirana osoba ...uplasena i izgubljena...

    Ali,ima i ono obrnuto...ima i onaj' NOS''....(Moja mama je u gimnaziji imala profesorku engleskog jezika,koja je zaista imala tako izrazen,poveci... da su je zvali..Deni Kej..ne znam da li je neko cuo za ovog poznatog glumca...)...Svakako da je lakse onima koji nisu tako ''upecatljivi'' po sred lica...ali,verujte,pogresno je ''smatrati te ljude neprivlacnim''..

    Evo na kraju...nesto poznato...

    Nos i sudbina......Odlican opis patnje coveka s nestandardnom spoljasnjoscu ostavio je francuski pesnik i dramaturg Edmon Rostan u drami:''Sirano de Berzerak''.Zbog svog dugackog nosa-objekta stalnog podsmevanja okruzenja-Rostanov junak nije smeo da se udvara zeni koju je voleo i zato se lisio nje zauvek:

    I mastu cu da zaboravim...
    I odjednom,kao gigantsku senku,Nesrecni profil svoj vidim na zidu:
    Zbogom,iluzijo!Bio sam srecan-bio je san...
    Da,druze moj...necu da krijem,
    Sad mi je veoma tesko sto znam
    Da sam tako ruzan...i...tako sam!......


    Licno mislim da je Sirano bio jako privlacan....
    nista nema tako ostar vid kao ljubav

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •