Vesna Parun - Strana 3
Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 46

Tema: Vesna Parun

  1. #31

    Odgovor: Vesna Parun

    KAD PTICA PRESTANE VOLJETI

    Kad ptica prestane voljeti drugu pticu, ona joj ne kaže:
    "Odleti sada tisuću milja daleko, da ne bi gledala
    kako se gomila ravnodušnost u mojim zjenicama!"
    Jer ptica nije troma kao čovjek; daljina je za nju
    lepršanje slatke svjetlosti koja raspiruje ljubav.
    Ne kaže joj: "Sada se sakrij tisuću
    stopa duboko ispod zemlje,
    da ne čuješ kako pjevam u predvečerje
    nježnu uspavanku drugoj dragani,
    koja leži s kljunom u mome krilu !"
    Jer ptica nije površna kao čovjek;
    ona zna da se otkucaji srca
    pod zemljom propinju još snažnije,
    i umjesto umirujućih zvukova
    uspavanke cijela bi šuma morala slušati
    tutnjavu podzemlja koju je izbacila bol.
    Zato kad ptica prestane voljeti drugu pticu,
    ostane pokraj nje da tu umre, u samoći.
    A čovjek kad prestane voljeti drugog čovjeka,
    od stida i pomutnje ne zna što bi i,
    bježeći sve to dalje od njega,
    ugnijezdi zauvijek u svome srcu njegovu tugu.
    Nema malih boli. Ljudi vole male boli.
    One su lijepe, a ne bole mnogo.
    Izgube li ih, priskrbit će sebi lako druge,
    još manje skupe i manje bolne -
    jer bol iskustvom otupljuje,
    a premnogo iskustva nudi se na vašaru u bescijenje.
    Ljudi vole kratke susrete, kratka pisma,
    male doživljaje za koje ne treba tražiti
    smisao daleko u zvijezdama ni u odviše opasnim,
    nepoznatim predjelima duše.
    Ali te male boli uvlače se neopazice
    u naše meso izvrgnuto oštrici dosade,
    one postaju u njemu naša smrt.
    I zbog tog bezbroja malih lešina -
    što se nečujno u nama raspadaju -
    zavijaju cijelog života oko naših kuća strvinari,
    a oko našeg čela izranjenog od mnoštva
    malih jauka igraju se mravi.
    Tako neće imati što da propadne
    u nama kad nas potresu iznenadno velike boli,
    proizašle iz velikih stjecišta razloga,
    netaknutih opomenom.
    Gledat ćemo bezbrižno mrave kako se
    približuju i golema jata bjeloglavih
    lešinara kako kruže u sve to nižem
    luku iznad naših pragova i šaputati im:
    "Nemate što tražiti ovdje, prijatelji.
    Tu nema nieg više osim slike
    prašnog kostura ogrnuta sjećanjima,
    a taj - budite sigurni - nije za vas!
    Meso i krv i slatki voćnjak srca
    pojedoše nam male boli,
    mrvicu po mrvicu - one oglodaše sve do kosti,
    do ove luknje u prostoru, zar ne vidite?"
    Nema malih boli.
    Nema malih boli pod ovim suncem.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #32

    Odgovor: Vesna Parun

    ZA SVE SU KRIVA DJETINJSTVA NAŠA

    Izrasli smo sami kao biljke.
    I sada smo postali istraživači
    zapuštenih predjela mašte
    nenavikli na poslušnost zlu.

    Iznikli smo pokraj drumova
    i s nama zajedno rastao je strah naš
    od divljih kopita koja će nas pregaziti
    i od kamena međašnih koji će razdvojiti našu mladost.

    Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
    Dva netaknuta oka. I srce u kojem se nije zaustavio jauk.

    Svijet je u nas ulazio neskladno
    i ranjavao naša čela zveketom svojih ubojitih istina
    i bukom zvijezda zakašnjelih.

    Starimo. A bajke idu uz nas
    kao stado za ognjen u daljini.
    I pjesme su nam takve kao i mi
    otežale i tužne.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #33

    Odgovor: Vesna Parun

    NA RASKRŠĆU

    Na raskršću slučajno biram put
    i dospijem uvijek onamo gdje me očekuju.
    Volim ljeto.
    Kao ruke mladića koji ozdravlja
    i polako ustaje iz žute sjete soba -
    ruke ljeta za suncem ispružene,
    nudeći mu zanesene obrise našeg tijela,
    libido ptica i med hladovine.
    I jesen volim.
    Ima dobrote u gustom sjaju rujanskih
    perivoja, u brončanoj vazi listopada dok
    se puni crvenom zvonjavom veeri i boja.
    I zima katkad posjeduje mekoću prve ljubavi
    u dugoj tajni trulog dječjeg sna,
    sa zebnjom bjeline koja sve oprašta
    i sve je kadra da započne iznova.
    Ali, mašta bilja bila je okrutna
    kada je dodala jedno godišnje doba koje živi
    samo od prozračnog rasula snijega,
    od nježne smrti sviju početaka.
    Daljino puna nesporazuma!
    Blizino lišena slatke groznice čekanja!
    Paučino poljupca, prag srca si mi oplela.
    Proljeće, kako si u svemu što
    nam nudiš nemilosrdno!
    Na raskršću slučajno biram put
    i dospijem uvijek onamo
    gdje je upravo izdahnulo proljeće
    na usnama žednih ljubičica.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #34

    Odgovor: Vesna Parun

    VESELE KOČIJICE

    Ostavih srce u škrapama blizu mora,
    neka ga paze smeđi rakovi
    na zidiću ljušturastog dvorca
    sa smaragdno zelenim terasama
    u odsjevu zalazećeg sunca.
    Pohranih ga u krunu mrkog čempresa
    koju posjećuje jedan
    vrlo muzikalni slavuj, čije mi
    kasno i zvonko pjevanje u slavu
    večernjoj zvijezdi toliko nedostaje.
    Ostavih sebe na svim mjestima
    na kojima cvate i miriše bilje
    što ga ti svojim korakom prepoznaješ,
    a ono što nisam ja
    krenulo je duž nasipa zloćudnih
    rijeka po plandištima, čije
    užarene predjele ne kupaju slane
    plime i ne rashlađuje vjetar s mora.
    Kažem, nisam ja - jer ne vidim i
    ne čujem ono što je preda mnom,
    nego slušam i gledam što je u meni.
    A u meni je slavuj, čempres
    i vrijeme. U meni si ti, dragi moj,
    lijep kao starinski suncobran
    izgubljen u gradu mjesečevu.
    Kočijice s modrim i crvenim
    patuljcima kotrljaju se, veselo
    poskakujući k moru. Ali ja ne
    smijem onamo, jer je ondje ostalo
    moje vrlo trijezno starinsko
    srce, kojemu sam na odlasku
    obećala četrdeset smiješnih
    djetinjstava i četrdeset
    i četiri zlatna oraha.
    Dajte slavuju u mrkozelenoj krošnji
    znak da otpjeva svečan
    hvalopoj večernoj zvijezdi u
    svom srcu, na kositrenom poklopcu neba.
    Kotrljajte se vesele kočijice k moru!
    Zbogom, dragi moj!
    Doviđenja moja rasanjena dušo!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #35

    Odgovor: Vesna Parun

    PEĆINA SA IZVOROM I SVIJETOM

    Jesam li sjećanje u kamenu
    ili patnja koja se odmara?

    K meni stižu mnogi beskućnici
    koji ne čuju godišnja doba,
    jer u ovoj pustari raste
    samo jesan bezimen cvijet
    posrednik između vas i mjeseca
    i pokazuje zalutalima
    tragove magarca u pijesku
    a žednima raspuklinu
    gdje se je stijena nekoć davno
    sažalila nad putnicima.

    Ovamo stižu sa četiri strane svijeta
    oni koji misle da su nesretni,
    i drugi podjednako ubogi
    koji ne znaju što bi nazvali srećom.

    Oni se napiju. Otpočinu
    i krenu dalje pognuvši leđa
    kao da razgovaraju sa zločincem.

    A ja ostajem opet sama
    i gledam sjenke kako se udaljuju
    uznemirujući obzorje.

    Neke od njih zaboravljam odmah
    a druge pamtim. Oni me ispunjaju
    tamnom čežnjom nerazjašnjivo
    kao što je nejasno rastenje cvijeta
    na bespuću između zemlje i neba.

    I misleći na njih postajem
    još više golet i još više stijena.
    Sjećanje koje tješi kamen
    i patnja koja ne može otpočinuti.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #36

    Vesna Parun

    CAROLIJO JUTRA


    Čarolijo jutra, oblaci šetači,
    putnici beskrajni slobodnih visina!
    Sad smo mi delije, a vi promatrači,
    vi ste male bure, mi smo olujina!

    Putujte, čergari, ždrali zavičajni!
    Pozdravljamo tihu vožnju vašeg leta.
    Plovite neznani u daleke ravni,
    iznad žitnih polja, iznad suncokreta!

    Probudite ptice, oči, vodenice,
    krilom čegrtaljke, zviždaljkom o pasu!
    Budite glasnici zemlje krasotice,
    kojoj sunce zori u svakome klasu.

    Pričajte o nama, plahi skoroteče,
    širom glasna svijeta, diljem oceana!
    Pjevajte o zemlji koja juri, teče,
    u mir svojih dana, bijela, rascvijetana.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  7. #37

    Vesna Parun

    ANDJEO LJETA


    Dugo je, dugo sazrijevalo u krošnjama, u dušama
    to bijelo podne svijeta, plod glasova i tmine.
    Taj sjaj povrh svega, zrcaljen u ružama što
    osluškuju slasti pehara iz davnine

    i disanje, i strast zelenih pcela noci
    zabrujalih u tijelu vrelog suncokreta...
    Dok dan nevin tka u putenoj samoci tananih prividjenja klas,
    andjeo ljeta

    zastavši na zlatnim ljestvama od pruca,
    u san i oblak zaljubljen,
    još traži u tajnoj kuli prostora
    nezasicen val.

    Na dnu moje jave kristal nadahnuca
    blješti kao uštap oznojen, u raži.
    A uzlijece iz ruku cežnja,
    crni ždral.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  8. #38

    Odgovor: Vesna Parun

    DOM NA CESTI


    Ležah u prašini kraj ceste.
    Niti vidjeh njegovo lice
    niti on vidje lice moje.

    Zvijezde sišle su, i zrak bijaše plav.
    Niti vidjeh njegove ruke
    niti on vidje ruke moje.

    Istok postade kao limun zelen.
    Zbog ptice jedne otvorih oči.

    Tada doznah koga sam ljubila
    čitav život.
    Tada on dozna kome je ruke
    grlio uboge.

    I uze čovjek zavežljaj, i krenu
    plačući u svoj dom.
    A dom je njegov prašina na cesti
    kao i moj dom.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  9. #39

    Odgovor: Vesna Parun

    KAD BI SE MOGLO OTPUTOVATI


    Kad bi se moglo otputovati, kad bi se moglo sjesti na konja
    i otići zauvijek, ili neku staru lađu
    prevariti da nas odvede iz grada,
    prijatelj bi ostavio prijatelja, mati bi ostavila djecu.
    Kuće bi se raspukle od suza onih koji ostaju
    planine bi zazelenile od pjesme onih koji odlaze.

    Pa ne znam s kime bih htjela iščekati zoru
    sa onima koji plaču, ili sa onima što pjevaju.
    Jer koji plaču polako će se utješiti
    a koji pjevaju umorit će se pjesme.

    Ja nikad ne bih otputovala ni na konju ni na lađi
    jer su mi i onako već daleko svi koje htjedoh zadržati blizu.
    Jer nemam od koga da bježim. I zato jer se plašim povratka.

    Ali kad bi se moglo otići zauvijek, i zaista otići s pjesmom
    mislim da bih se rastajala dugo od mjesta na kojima sam plakala.
    I nikad ne bih zaboravila one koji su zbog mene, bar jednom
    bili malo radosni i praštali mi nasmiješeni.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  10. #40

    Odgovor: Vesna Parun

    POVRATAK DJETINJSTVA


    U mojem disanju ti si glas kukavice.
    U proljeće
    u tvom disanju ja sam
    boja pijeska i sna.
    Život ne zna šta će mu njegova žurba;
    dolijeće
    iz hirova ledenjaka, možda iz pokošenog sna.
    I naprtivši na leđa sunce kao vreću šišarki
    krećemo od sela do sela, a Ciganin koji nas prati
    viče hrapavim baritonom:
    proljeće! proljeće!
    Kalajišemo stare lonce! Sadimo cvijeće!
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  11. #41

    Odgovor: Vesna Parun

    "...Na koncertu 1995. godine u "Lisinskom" Vesna Parun mi je darovala pesmu "Zaledjena cesma". Emocijama nabijene reci pesnikinja je napisala tokom jedne noci inspiracije. Cuvao sam tu pesmu sest godina i "Zaledjena cesma" je sada takodje na novom CD-u. Aranzman i muziku napravio je Stipica Kalodjera..." I otpevao je Kemal Monteno


    Zaledjena cesma

    Ima jedan planet zemlja
    i na njemu cudan grad
    rodjen prije 500 ljeta
    poput teska zlatna cvijeta
    vecernji klonuo je hlad
    nadvio se nad njim
    mjesec mlad, mjesec mlad

    Sarajevo, grade vodonoso
    nerasanjen kud si jutros pos'o
    mi cekali smo dazd iz oblaka
    proljece donije cemer rastanka
    mi pruzali smo prijateljski dlan
    al' tama pokri tvoj dan i nas san
    tvoj dan i nas san

    Sarajevo, jedrenjace
    ti na neznan krenu put
    oceani kad se smrace
    crni val sto hridi place
    neka ne da mrznji pod tvoj skut
    vrati nam se cist i netaknut
    cist i netaknut

    Vratite se sva djetinjstva
    iz kolijevke iscupana
    kao zdrali lete pisma
    rukom smrti napisana
    mi cekali smo dazd iz oblaka
    proljece donije cemer rastanka
    cemer rastanka

    Sarajevo, ti si cesma
    zaledjena na sred grudi
    mjesto vode tece pjesma
    sto napaja srca ljudi
    rodjen prije 500 ljeta
    poput teska zlatna cvijeta
    u vecernji klonuo je hlad
    nadvio se nad njim
    mjesec mlad, mjesec mlad

    U vecernji klonuo je hlad
    nadvio se nad njim
    mjesec mlad, mjesec mlad
    mjesec mlad

  12. #42

    Odgovor: Vesna Parun

    USHIT

    Tvoje su oči za me
    lisnata topla streha.
    Našla sam biser-kamen
    u školjci tvog osmjeha.

    U grlu mi je srce,
    u srcu mi je ptica.
    Sva sam zvučno zrnce
    bistra večernjica.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  13. #43

    Odgovor: Vesna Parun




    Slava joj...


    O da si barem tako tužno blizu
    kao cvijet što spava zatvorenih očiju
    pod bijelim krovom snijega u tišini
    kamenih šuma, čekajući proljeće.

    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  14. #44

    Odgovor: Vesna Parun

    u crnom kamenu moze se procitati san zemlje.

    ..
    "Neka se zna da nismo oduvijek nesretni: ima čas kad ljubav i život postanu jedno. U crnom kamenu može se pročitati san zemlje. U kapi kiše na listu mrke smokve svečanost ljeta trajala bi stoljeća i sunce nikad ne bi silazilo iza golih smežuranih brda. U jednom jedinom imenu kao u staroj molitvi skriva se neveseli i mirni smisao svijeta. S njegovim blijeđenjem i mir je zašao, srce ga ne može graditi iznova. I misao je nemoćna da ga traži u mržnji stvari što jedna drugu poriču. Vrijeme, zašto puštaš da te mjerimo našim čelom koje je prestalo žudjeti. Ljubavi, i tebe smo izmjerili lažnom mjerom poljuljanog svijeta." (Vesna Parun)

    večna joj pamja

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  15. #45

    Odgovor: Vesna Parun

    Jako me je potresla vest da je umrla Vesna Parun!
    Otišla je još jedna od velikih!
    Poruku je izmenio Cecara, 27.10.2010 u 10:15 Razlog: bold

Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Vesna Babic ...
    Autor hobo u forumu Online savetnik
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 20.03.2011, 10:26
  2. Vesna Trivalic
    Autor fenster u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 29.11.2009, 16:19
  3. VESNA ACEVSKA: Dvanaest pesama
    Autor Jovica Djurdjic u forumu Jugoslovenska poezija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 14.03.2009, 08:31

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •