Usnuli mladic
Prostrt na zalu sjenovitog zatona
lezi kao ogradeni vinograd
usamljen i valovima okrenut.
Njegovo lice ljupko je i ozbiljno.
Ne znam je li ljepsa grana sipkova
puna cvrkuta pticjeg,
ili pregib njegova pojasa,
gipkiji od gustera.
Slusam tutanj niske grmljavine
koja se izvija s mora, sve to blize.
I skrivena u liscu stare agave
motrim kako grlo mladica postaje galeb
i odlijece put sunca, klikcuci sjetno
u zutim oblacima. A iz bronce
njegova raskosnog trbuha dize se mrko
cvjetna vrlet, na kojoj se odmaraju
prekrasne vile i kraljice iz bajk.
Susti zalo i more je posivjelo.
Zlatne sjenke zasjenise vinograd.
Stubovi oblaka penju se u daljini.
Munje doticu sumovitu uvalu.
Udisem miris ljeta u nasadima
i pustam se da me opaja nagost bilja.
Zatim gledam svoje blistave ruke
i bedra pjenom morskom pozlacena
iz kojih tece ulje maslinika.
I vracajuci mirne oci k njemu
koji spava, uronjen u huku
spore oluje, prastar kao agava,
mislim puna rasijane zudnje
koliko bijelih ptica raskriljenih
drsce u modrim gudurama oblacnim
tog tijela, koje tisinom zbunjuje
sumor mora i samocu trava...