Socijalni nemiri kod nas? Veoma teško. Mi smo navikli na neimaštinu, a oni kojima je dobro, oni se neće buniti, naravno. Tako da možemo mi još dugo, dugo da trpimo. Po mom mišljenju, socijalni nemiri su slobodno mogli da se dogode i odmah 2005. Pet godina je sasvim dovoljno da se menjaju stvari. Posle te promene i nemira opet i tako uvek i stalno i neprestano treba paziti na materijalnu, socijalnu, kulturnu stranu života, a ne brinuti npr.o istorijskim činjenicama, o istoriji, koja je uvek prepletena subjektivnim stavom i po nekim malecnim mitovima jednog naroda.
Malo je teško biti ovde junak. U najboljem slučaju ćeš ostati omražen. Šta bi sa Đinđićem? Videćemo kako će ova mafija da se osujeti. Da li će?
No, da se vratim ja u svoju ulicu. Komšija drži stoku i pod radikalima i pod DS-om. I kome ja sada da se bunim? Kako običan građanin može da reaguje? Kome da se žališ i buniš i na taj način obratiš pažnju nekome da ti nije dobro, a glasao si za njega kako bi ti bilo bolje.
Uobičajeno je skretanje pažnje ljudima. Uvek se nađe nešto što će stanovništvu skloniti pažnju sa ozbiljnih problema. Sada je velika svetska kriza i svi smo nadrljali. Eto! Sramota da se sada bunimo, a znamo da vlade rade sve što je u njihovoj moći da ljudi bolje žive. Sačekajmo još malo, pa još malo, pa još malo...