Ratko Petrović - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 21 od ukupno 21
  1. #16

    Odgovor: Ratko Petrović

    Citat vladapera kaže: Pogledaj poruku
    ULICA GORKIH JAGODA

    Čitala sam je neki dan ne znam ni sama koliko puta,mislim bar 50.Nisam nikad naišla na nešto slično.
    Poruku je izmenio Cecara, 21.04.2012 u 10:22 Razlog: citat

  2. #17

    Odgovor: Ratko Petrović

    POSLEDNJA PESMA



    Usidrene u nemu tačku,
    biće oči tvoje lepe,
    kada shvatiš da sam otišao,
    u prah i pepeo.


    Bio sam modar od života uvek...


    Uvek se našao neko da mi postavi nogu,
    neko, da mi puca u leđa,
    neko, da me gurne sa ivice...
    Srećom! Pao sam na tvoj dlan.


    Uvek se našao neko,
    ko je uporno tvrdio, da je bolji od mene!
    A, ja jadan, nisam ni mislio
    da nečemu vredim.
    Niti, da sam za išta dobar.


    Rođen da umrem.


    Nisu progovorili ni reč sa mnom,
    a neki su me već mnogo mrzeli.
    Ali, ti isti su verovatno,
    najviše mrzeli sami sebe?


    Znaj, da sam uvek bio dete...


    Navlačeći maske, tkane od mašte,
    bujne kao stotinu proleća,
    ja sam živeo hiljade života!
    Za sve ovo, svoje kratko vreme,
    ja sam sanjao i maštao.


    Tebe najviše!


    Nisam se plašio velikih bitaka,


    onih, prsa u prsa,
    gde se glava sigurno gubi!
    Plašio sam se onih ljudi,
    što ti se podmuklo privuku
    u liku prijatelja,
    pa te izdaju!


    Radi pet minuta pažnje,
    nekih još jadnijih duša od njegove...


    Možda, radi par novih santimetara,
    naraslog ega?


    Ili ti se nadviju nad posteljom,
    dok si u snu...
    Pa te pridave,
    kad ne mogu da te spuste na zemlju.


    Krila bi ti polomili,
    da letiš njima!
    A, ovako, ne znaju kako protiv mašte,
    jer je sami nemaju.


    Možda ćeš se setiti kako sam te voleo?
    U to nemoj da sumljaš!
    Priznajem unapred svima,
    sve sam drugo lagao, sem toga!


    Neka mi oproste!


    Nisam mislio zlo.


    Mada sam imao taj otrovni zub,
    koji je često trovao moja usta,
    koji je ostavljao gorak ukus,
    kakav samo glupost ume da ostavi.


    Nisam ostajao dugo otrovan od njega,
    možda samo zanet u pogrešnom pravcu,
    ili sa blago zamućemnim vidom...
    Sa blago iskrivljenim pogledom na svet.


    Što i nije moralo da bude loše!


    Blago onima, koji znaju svoj put.
    Koji misle da znaju, šta će biti petnaestog
    kroz desetak godina...
    Oni mogu odmah da umru!


    Takav život je beskonačno siv,
    i tužniji od smrti...


    Ja, nisam znao šta me sutra čeka!
    Zato mi je bilo tako interesantno,
    da budem, makar još jedan dan, veliko dete.


    Ako me budeš žalila,
    onda moraš znati sve o meni.
    Ne želim da budeš u zabludi...


    Ja nisam imao mračnu stranu.
    Ja sam imao sivu stranu...
    A, ona je mnogo gora!


    To je ona strana,
    gde nisi svestan sebe.
    Nego, imaš iste dane,
    iste sate, iste minute i sekunde,
    beskorisnog postojanja!


    Kada si ništa drugo,
    do spleta okolnosti,
    i jednog događaja
    među tvojim roditeljima.


    Kada si još jedan "obični", recimo,
    među četiri zida u nekoj petospratnici,
    gde život, nije ni u prolazu...
    A, smrt vreba, da izbriše još nečije ime,
    iz adresara.


    Da sam imao tamnu stranu,
    makar bi' bio između dve vatre!
    A, ovako sam često bio, kao reka,
    koja zađe u dosadnu ravnicu,
    i razlije se u široko, mutno korito.


    Siv, i široko dosadan.
    Mutan i zaprljan.


    Kao reka, koja se vuče dosadnom ravnicom,
    sa istim, jednoličnim obalama,
    ne menjajući svoj pravac,
    do nekog mora, gde će se bedno uliti,
    i upraljati more, svojim tonama mulja.


    Takav sam u svom sivilu...


    A, ne kao planinski potok,
    sa viugavim tokom...
    Uvek bistar! Oštar! Snažan!


    Reći ćete zajedljivo "Ali, plitak druže!"


    Pa, bolje plitak, i zdrav!

    Nego dubok i mutan, muljevit... bolestan.


    Radovao sam se u jednom danu života,
    za sto godina!
    I patio u drugom, sutradan, za milion.
    Živeo sam u magičnom svetu,
    i padao hiljadu puta, dok nisam na kraju propao.


    Ne žalim!


    Ali oni periodi u kojima sam tonuo u sivilo običnog,
    koštali su me života.
    Njih sam najskuplje plaćao!
    Minutima, danima, i godinama
    svog života!


    Bačenim uzaludno!


    Tada su satovi samo odbrojavali
    jedan tren života manje!
    A, tek kada sam na kratko uspevao da se prenem,
    shvatao sam tu preveliku cenu,
    koju nisam smeo da platim,
    a, platio sam unapred...


    I bio sam nemoćan, da išta drugo učinim,
    sem da u mašti, obojim ono,
    što sam ranije stopio,
    i potopio u sivo...


    I opet ću potonuti u sivilo!


    Jer ti nisi htela,
    da me zauvek obojiš u boju tvojih očiju,
    ili boju tvojih usana...


    Jer, nisi htela da mi obojiš jutra,
    bojom svoga glasa,
    bojom tvoje kose...
    A, znam da bi to, jedino ti umela!


    Čućeš negde, da me više nema...
    Nekad, za pola života, ili već sutra?
    Negde s druge strane sveta,
    negde daleko, među sivim strancima...


    I biće! Znam!
    Usidrene u nemu tačku,
    oči tvoje lepe,
    kada shvatiš da sam otišao,
    da sam prah i pepeo.


    Ako, se ljubav, i može u nešto tako pretvoriti?


    Poruku je izmenio čista iluzija, 26.05.2012 u 00:22
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

  3. #18

    Odgovor: Ratko Petrović

    RAZLIKE


    razlika je
    možda jedino u tome

    što ja volim taj tvoj krivi nos,
    a njemu, on samo
    ne smeta

    i što te ja volim više
    kad tek ustaneš
    a on
    kad ugasi
    svetlo

    i razlika
    je
    što znam
    šta voliš
    a on
    "simpatično"
    nema pojma
    o
    tvojim sitnim
    srećama

    i to je
    simpatično
    samo tebi

    i jedina
    ista stvar
    je što
    oboje
    spavamo s tobom

    on s tobom
    u krevetu

    ja s tobom
    u snovima i srcu
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

  4. #19

    Odgovor: Ratko Petrović

    KRAJ

    Što je trebalo reći – rečeno je.
    Što je trebalo prećutati – vrisnuto je.
    Što je trebalo dovršiti – dosanjano je.
    Što je trebalo slagati – nije.
    Što je trebalo odigrati – preskočeno je.

    Što je trebalo pustiti – biće.
    Što je trebalo prodati – poklonjeno je.

    Što je trebalo postaviti na noge – već je prohodalo
    eno ga ode...
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  5. #20

    Odgovor: Ratko Petrović

    Pesma se zove ODLOMAK ali ja ću ovde ostaviti samo jedan njen deo,onaj koji je ostavio najjači utisak na mene.Ostatak potražite sami


    ODLOMAK




    IV


    Morao sam te primetiti,
    ti si jedini labud u jatu gusaka
    koje preleću moje noćno nebo.

    Kako je počelo?

    Valjda i svaki vulkan
    krene samo jednom iskrom?

    A ja pripit, pripit,
    pripitomljen,
    nisam ni znao da odavno
    varničim.

    Svi su se šminkali
    tih dana,
    lagali se,
    obmanjivali maskama,
    bojama,
    ne znajući da
    vez i boja ćebeta
    kojima se pokrivaju
    pred spavanje, preko glave,
    nisu garancija za boje
    njihovih snova.

    To su valjda neka pravila
    koja se moraju,
    ne bi li se otkinuo komad
    tog kolača sreće.

    Mene je uvek
    mrzelo da moram,
    i nikad me nije mrzelo
    - da neću...

    I izeš kolač koji nije sladak,
    već je sav od mesa
    i lepljivih sokova
    požude.

    I ne očekuj da te
    volim neobično.
    Voli se prosto,
    neobično se pokazuje.

    Znam ja te što vole neobično,
    i tu je neobično samo to
    - koliko vole same sebe.
    Znaj – volim te.



    V

    Napisaću
    toliko dobru pesmu o tebi,
    da će je
    i poslednji čovek čitati,
    gledajući
    kako se sunce gasi i svet nestaje...

    Znam,
    prestala si da veruješ.
    Možda si predugo sama,
    ili predugo me nema da
    naiđem.

    Ali, kako nisi naučila:

    Što veća visina
    to manje ptica,

    što veća dubina,
    to manje riba...

    što više znanja,
    manje reči

    što više sreće,
    manje prijatelja

    oni koji stižu najdalje
    moraju biti
    sami
    najveći deo svoga
    puta.

    I ni prekasno,
    ni prerano
    na tom putu,
    čekaću te.

    Jer, ja sam onaj
    koji se prepozna
    kada kaže:
    Volim te.

    U suprotnom sam
    onaj kojeg nema.
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

  6. #21

    Odgovor: Ratko Petrović

    SOUL PAINKILLER(S)
    ...
    Neću te izlečiti
    od muškaraca,
    od kojih
    tako neizlečivo boluješ
    ove zime,
    u kojoj se snegovi
    svakodnevno
    serviraju za doručak
    bušnim cipelama
    u predgrađu.

    Kažem – muškaraca,
    jer za ženu koja voli,
    jedan muškarac
    su svi muškarci ikada.

    S mnogima si ležala,
    ne bi li preležala
    to ime koje te žulja
    pred spavanje,
    i zbog kog se okrećeš
    s boka na bok u postelji,
    svake večeri,
    po čitavu noć,
    do zore.

    "Princezo"
    na zrnu
    snova...

    Ali to tako
    ne ide ludo jedna.

    Nije bitno
    s kim spavaš,
    već s kime uspeš
    da prespavaš.

    Nisam tvoj gad
    i ne mogu ti pomoći.
    Ne mogu te dokrajčiti
    niti osloboditi.

    Ja sam samo gorka
    pilula
    koju ćeš progutati,
    ne bi li ona tebe progutala
    pre spavanja.

    I ne plači preda mnom
    moje su šake od braon šećera,
    istopiće se od tvojih suza.
    Ništa onda,
    ni od ovog gladnog zagrljaja.

    Proći će me želja
    da ti ostavim prostora
    da i ti budeš
    nečiji gad ove zime.
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Branislav Petrović
    Autor blueella u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 36
    Poslednja poruka: 02.02.2014, 17:59
  2. Rastko Petrović
    Autor maqa u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 30
    Poslednja poruka: 30.07.2011, 01:07
  3. Petar II Petrović Njegoš
    Autor Goga u forumu Književnici
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 29.03.2009, 11:04
  4. Miodrag Petrović - Čkalja
    Autor Goga u forumu Film, pozorište i televizija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 24.04.2007, 00:41
  5. In memoriam - Žarko Petrović
    Autor DarkRed u forumu Spomenar
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 02.04.2007, 21:12

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •