Narkomanija
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 17

Tema: Narkomanija

  1. #1

    Narkomanija

    Zavisnost od opijata se definiše kao snažan psihički nagon za uzimanjem opijata. Tolerancija se razvija tako da se doza mora sve više povećavati kako bi se postigao željeni početni efekat, a fizička zavisnost se sve više pojačava kako se doza povećava i što duže traje uzimanje. Tolerancija i fizička zavisnost razvijaju se vrlo brzo, a u slučaju uzdržavanja od uzimanja javlja se apstinencijski sindrom.

    Kao simptomi zavisnosti mogu se javiti akutna intoksikacija (predoziranje) ili apstinencijski sindrom.

    Akutna intoksikacija se odlikuje sniženom telesnom temperaturom, euforičnim ponašanjem, pospanošću, sniženim krvnim pritiskom, usporenim srčanim otkucajima, usporenim i plitkim disanjem, te crvenilom i svrabom kože.

    Apstinencijski sindrom se karakteriše znakovima preterane aktivnosti srednjeg nervnog sistema. Težina stanja u apstinencijskom sindromu se pogoršava s količinom doze opijata koja se uzima i trajanjem uzimanja. Simptomi započinju najranije 4-6 sati od posljednje doze. Javlja se potreba za uzimanjem droge uz teskobu, ubrzano disanje, znojenje, suzenje, slinavljenje, zevanje. Mogu se javiti i drhtavica, naizmenični osećaj topline i hladnoće, trzanje i bol u mišićima, anoreksija.

    Česte komplikacije su plućne bolesti; upala pluća, plućni apsces, plućna embolija, zatim bolesti jetre; virusni hepatitis A, B, C, ; osteomelitis (zbog širenja infekcije krvlju iz nesterilnih injekcija), imunološke; povišena antitela IgM, IgG (nepoznatog razloga) i neurološke; anoksija mozga (nestanak kiseonika) i komplikacije kome. Nesterilne igle koje narkomani često koriste stalan su izvor zaraze i infekcija koje usled načina života i nelečenja često dovode do teških komplikacija i životnom ugroženošću. Trudnice zavisne od heroina, kao i one koje uzimaju metadon (supstitutivna terapija) prenose tu zavisnost i na dete, jer heroin i metadon slobodno prolaze kroz placentu.

  2. #2

    Odgovor: Narkomanija

    Padanje u mreze narkomanije znaci prevladavanje smrti nad zivotom,- znaci izlazenje is istorijskog toka zbivanja u koji je covek jednom nepovratno zakoracio,odricanje od individualnog puta laganog i postepenog usavrsavanja-prelazenje od''malog ja'' ka ''velikom Jastvu'', pri cemu je Jastvo,prema Jungovim recima,samo ''posuda za Boziju milost''-neuspeo pokusaj da se na regresivan,infantilan i ilegitiman nacin covek ponovo susretne sa nekad dozivljenim jedinstvom i Celinom koju svako sluti i cezne da je ostvari...
    nista nema tako ostar vid kao ljubav

  3. #3

    Odgovor: Narkomanija

    Smrtonosna droga iz Rusije hara severom Evrope
    „Krokodil“ jede zavisnike!

    Sever Evrope je preplavljen novom vrstom droge poznatom pod imenom „krokodil“, koja već nakon prvog uzimanja izaziva stravične posledice. Reč je o mešavini „kodeina“, benzina, crvenog fosfora i teških metala.

    Dugotrajnim korisnicima ovog narkotika koža postaje plava i zelena, javljaju se perut i čirevi, a meso počinje da se odvaja od kostiju. Moguće je otkazivanje jetre i odumiranje tkiva koje mora da se amputira, piše nemački „Bild“. Ova droga hara u gradovima Nemačke, gde je izazvala horor kod policijskih službenika. Jeftinija je od heroina, pa je stručnjaci zovu „drogom za siromašne“. Njeno dejstvo, posle kog ostaju stravične posledice po organizam korisnika, traje dva sata.
    - Dva sata opijenosti dugotrajni zavisnici plaćaju truljenjem živog mesa, uništenjem kože, prestajanjem rada jetre, gnojnim čirevima... Ukoliko prežive, jedini način da se spasu je amputiranje obolelog tkiva - tvrde stručnjaci. Ruski stručnjaci naglašavaju da korisnici nekada ne prežive ni prvo uzimanje droge, a i ako prežive, mogu da žive još najviše tri godine. Odvikavanje je izuzetno teško. Droga je naziv „krokodil“ dobila po ljuskavoj koži zavisnika, prvom stadijumu propadanja koje ih brzo košta života. Nemačka policija je uverena da ova smrtonosna droga u Nemačku stiže iz Rusije. Ovakvu tvrdnju objašnjavaju činjenicom da je u Rusiji još uvek legalni status „kodeina“, koji je glavni sastojak droge.
    U Rusiji je ova droga odnela na stotine života.


    Narkotik koji seje strah!
    Koliko je nemačka policija uplašena pojavom „krokodila“ na njihovom narko-tržištu govori i činjenica da je odlučeno da se njeni korisnici neće goniti ukoliko ukažu na dilere koji je prodaju.

    - Samo ako saznamo ko ovu pošast prodaje, moći ćemo da je zaustavimo - tvrde u policiji. Čak ni sigurna, strašna smrt zavisnicima često nije dovoljan razlog da prestanu da konzumiraju „krokodil“. Naime, ova droga, koja se relativno lako pravi pomoću kućnih potrepština, smatra se nekoliko puta jačom od heroina.

    Alo | Vesti | „Krokodil“ jede zavisnike!
    slika posledica ove droge nije nimalo lepa, ali ako ste znatiželjni, kliknite na link iznad
    sa koga je vest i preuzeta


    Uvek imam moralnu dilemu pred ovakvim slučajevima.
    Da li onaj ko se drogira ima pravo da pošeno plati svoj porok i izdrogira se za sve pare,
    ili treba nogom na narkomane. Evidentno je da trovači ubiraju profit a strada uvek zavisnik.
    Ne znam...
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  4. #4

    Odgovor: Narkomanija

    Citat Isahara kaže: Pogledaj poruku
    Uvek imam moralnu dilemu pred ovakvim slučajevima.
    Da li onaj ko se drogira ima pravo da pošeno plati svoj porok i izdrogira se za sve pare,
    ili treba nogom na narkomane. Evidentno je da trovači ubiraju profit a strada uvek zavisnik.
    Ne znam...
    Ko bi to trebao nogom na narkomane kada to već sami sebi čine?
    Stradali bi i profiteri da država pravovremeo reaguje. Ali... prvo da vidimo ko su profitri.

  5. #5

    Odgovor: Narkomanija

    Narkomani ne mogu sami i svakako im treba pomoći. Naravno, postavlja se logično pitanje - kako?
    Kod narkomana koji imaju iole normalne roditelje (kojima je stalo do svog deteta) se postižu najbolji rezultati... ako je roditelj dovoljno jak i spreman da bude podrška i ostane uz svoje dete "no matter what". Ta podrška je dobar, ali ne uvek i odlučujući, preduslov za potencijalno izlečenje.
    Naravno, lečenje u nekim od institucija je (po meni) pod obavezno. Jedino što bi te institucije morale da budu malo strože prema svojim "štićenicima" na način da to postane neka mešavina sadašnjih institucija koje podele metadone i kažu "ajd' ćao" i onog popa što lema lopatama. Zlatna sredina ove 2 krajnosti bi, verovatno, dala dobre rezultate. Ne biti ni ekstremno surov, ali ne biti ni ekstremno blag.

  6. #6

    Odgovor: Narkomanija

    @Leonard Peltier

    Iole normalni roditelji kojima je stalo do svog deteta ne bi dozvolili da dete dođe u fazu za lečenje. Dete se posmatra iz trena u tren, a naročito u periodu koji je kritičan i idealan za "avanturu" zvanu narkomanija.

    Velika većina roditelja je neupućena i jedino što znaju jeste to kako je biti narkoman nešto jako strašno od čega se čak i umire. Kako izgleda narkoman neće vam znati reći; koje sve vrste narkotika postoje, takođe vam neće znati reći; kako se ponaša narkoman ni to ne znaju. S kim se druže njihova deca, rećiće vam a da pojma nemaju da li govore istinu. Tu su ključni problemi. Prvo edukovati roditelje a onda će biti i manje narkomana.

  7. #7

    Odgovor: Narkomanija

    Apsolutno se ne slažem.


    Svakom roditelju je stalo do svog deteta. I znaju kako to sve izgleda, ali će to uvek pre primetiti na bilo čijem drugom detetu nego na svom. Najveći problem je u tome što previše vremena prodje dok roditelji ne priznaju da njihovo dete ima problem. Prvo, dete treba dobrano da zaglibi kako bi to počelo da se odražava na izgled i ponašanje. Ali roditeljima je retko to dovoljno. Tek kad se ponašanje i izgled potpuno promene, roditelji priznaju, ne svi čak ni tad, da imaju problem i počinju sopstenu bitku, u fazonu, ja sam te rodio, ja ima da te i dovedem u red. Na žalost, u ovom trenutku narkomanija je već dobro uzela maha i roditelji, nestručni i emotivno labilni, ne znaju kako da se nose s tim. Retki su oni koji istraju i gledaju svoje dete kako se "muči"

    Dakle, uopšte nije problem u tome da li je roditeljima stalo ili nije, i koliko su obrazovani. Brzo se tu shvati, čak i ako do tad nisu imali susreta s tim, o čemu se radi. Ali pred tim problemom predugo se žmuri a traženje stručne pomoći često je poslednja slamka.

    A upravo to je drugi problem - socijalizacija. Ljudi koji se uspeju izlečiti, verovatno su pre toga izgubili sve prijatelje, ali i zaboravili kako se živi čist. Kako se razgovara, radi, izlazi, kako se gradi odnos s nekim i sve ostalo što čini jean normalan život. U svemu tome pomoć im je jednako potrebna, kao i kroz apstinenciju. Nije to samo prestaneš da uzimaš, kriza te drma, to prodješ i gotovo. A na ovo se veoma često zaboravlja.

    Ne drogiraju se samo deca loših roditelja ili onih koje manje-više baš briga. I ovo je jako teška bitka. Najteži korak je da narkoman želi da se leči. Bez toga ništa.

    I još jedna stvar. To više nije ta osoba koju ste znali. I te grube reči ne dolaze od nje. Ne krade vam iz kuće brat, sestra ili najbolji prijatelj. To droga radi kroz njih. Nemoj te ih mrzeti i ne zatravarjte oči pred tim to samo od sebe može prestati najčešće na samo jedan način. Pokušajte da im pomognete ili potražite stručnu pomoć dok još nije prekasno.
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  8. #8

    Odgovor: Narkomanija

    Citat Cecara kaže: Pogledaj poruku

    I znaju kako to sve izgleda, ali će to uvek pre primetiti na bilo čijem drugom detetu nego na svom. Najveći problem je u tome što previše vremena prodje dok roditelji ne priznaju da njihovo dete ima problem.
    Ljudi koji se uspeju izlečiti, verovatno su pre toga izgubili sve prijatelje, ali i zaboravili kako se živi čist. Kako se razgovara, radi, izlazi, kako se gradi odnos s nekim i sve ostalo što čini jean normalan život. Najteži korak je da narkoman želi da se leči. Bez toga ništa.

    To više nije ta osoba koju ste znali. I te grube reči ne dolaze od nje. Ne krade vam iz kuće brat, sestra ili najbolji prijatelj. To droga radi kroz njih. Nemojte ih mrzeti i ne zatvarajte oči pred tim .
    Što se tiče teme ovo je sigurno najzreliji post, najtačnija opservacija ponašanja roditelja i najtačnije opisani post problemi .
    Bolesti zavisnosti nemaju samo "jedno lice" i jednu žrtvu. One ostave ožiljke na celo okruženje konzumenta. Čak i da se nađe adekvatan način detoksikacije ostaje veliki posao socijalizacije lečene osobe. Verujem da se mnoge od njih tada osećaju kao da tek uče kako živeti. Bez podrške bliskih i pre i posle lečenja nema govora o "normalnom" životu.
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  9. #9

    Odgovor: Narkomanija

    Citat Cecara kaže: Pogledaj poruku
    Apsolutno se ne slažem.
    Ne znam s čijim mišljenjem se ne slažeš ali svejedno, dodaću još nešto u prilog mom stavu.

    Prirodno da je svakom roditelju stalo do svog deteta i baš u tome često se detetu čini "medveđa usluga". To moramo priznati. Dakle, sve rade iz ljubavi ali dosta toga pogrešno. Naravno, ne mislim da je to redovna pojava.

    Ne razumem, zbog čega bih ja prvo posmatrala drugo dete a ne svoje i to je prvi propust i uzrok što se problem kasno uoči. Ako dete dođe u fazu kada je potrebna stručna pomoć, roditelj je debelo podabacio. Narkoman početnik se drugačije ponaša od narkomana sa "stažom" i to je evidentno. Simptomi samog početka su vrlo uočljivi i roditelji ih moraju primetiti kao što primete početak npr. prehlade i reaguju. Nešto se sa njihovim detetom dešava čudno, ali šta. Tu se odmah reaguje, dete se posmatra: kretanje, zahtevi, izgled, ponašanje, s kim se druži itd. itd. Najmanje je bitno kada će roditelji nekome priznati koji problem imaju. Neka ga iznesu stručnom licu zajedno sa detetom. Neka uspeju da dete pristane na stručnu pomoć. Da bi zaista i uspeli, odnos je morao biti izgrađen još u najranijem dobu. To je baza za sve i uspehe i neuspehe.

    Dakle, uopšte nije problem u tome da li je roditeljima stalo ili nije, i koliko su obrazovani. Brzo se tu shvati, čak i ako do tad nisu imali susreta s tim, o čemu se radi. Ali pred tim problemom predugo se žmuri a traženje stručne pomoći često je poslednja slamka.
    Ne razumem, zašto misliš da nije bitno da li je roditeljima stalo ili nije? Zar je to uopšte upitno? Problem je što mnogi ne znaju kako da krenu; što mnogi nisu upoznati sa narkomanijom, što mnogi veruju šta im dete priča, da se ne ponavljam i naravno, nema veze sa zvanjem pa i obrazovanjem. Mogu navesti primer majke visokog obrazovanja koja jednostavno o narkomaniji nije želela ništa saznati jer je bila ubeđena da se to njenoj deci ne može desiti. Ogromna zabluda koja je dala danak.

    A upravo to je drugi problem - socijalizacija. Ljudi koji se uspeju izlečiti, verovatno su pre toga izgubili sve prijatelje, ali i zaboravili kako se živi čist. Kako se razgovara, radi, izlazi, kako se gradi odnos s nekim i sve ostalo što čini jean normalan život. U svemu tome pomoć im je jednako potrebna, kao i kroz apstinenciju. Nije to samo prestaneš da uzimaš, kriza te drma, to prodješ i gotovo. A na ovo se veoma često zaboravlja.
    Ovo je moguće ali nije redovna pojava.

    I još jedna stvar. To više nije ta osoba koju ste znali. I te grube reči ne dolaze od nje. Ne krade vam iz kuće brat, sestra ili najbolji prijatelj. To droga radi kroz njih. Nemoj te ih mrzeti i ne zatravarjte oči pred tim to samo od sebe može prestati najčešće na samo jedan način. Pokušajte da im pomognete ili potražite stručnu pomoć dok još nije prekasno.
    Zar ovo nije upravo ono o čemu sam pisala u prethodom postu? Posmatrati dete je imperativ. Krađa se desi prvi puta ali se ne bi smela ponoviti. U tome je kvaka.

    Ne bih govorila o mržnji, ona je zasigurno uljez u celoj priči.

  10. #10

    Odgovor: Narkomanija

    @Glorija.
    Koliko sam ja uspeo shvatiti post Cecare (ne advokatišem..samo pričam o svojem poimanju stava) ona je samo, otvorenih očiju, navela činjenice. Jedan od najvećih problema kod roditelja jeste PRIHVATANJE činjenice da im dete ima problem. Retko koji roditelj je tu realan. Čak si i sama navela roditelja koji je sve "gurao pod tepih" računajući da nešto "ne postoji ako se ne imenuje" . Izigrava se "zaštita" deteta po svaku cenu (u očima okoline) i time se ključni problem povećava do tačke prskanja.
    Uostalom...malo li je primera gde se detetu dopušta previše pod parolom "mali je još..naučiće", "neka ..nije strašno..videće on sam kasnije da to ne valja"...i sl. gluposti ? Slepilo zarad čega? Groteske roditeljske "ljubavi"? Neka hvala.
    Nadam se da je jasno da što se ranije krene sa lečenjem veći su izgledi za izlečenje. Baš u tom kontekstu sam shvatio ranije napisano oko ponašanja roditelja jer njihovo "žmurenje" taj period povećava, što utiče ne samo na zdravlje deteta već i celog njegovog okruženja.
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  11. #11

    Odgovor: Narkomanija

    @Sivi
    Dobro, i šta je sada sporno? Primer majke koji sam navela, a ima ih koliko hoćeš, nije takav da je ona krila problem od sredine, već od sebe što je najgora moguća stvar. Kada se uz pomoć prijatelja uverila da je dete počelo, tada je itekako tražila pomoć od svih prijatelja, okoline, stručnjaka. Ovde je samo u pitanju ljudska sujeta koja je u većoj ili manjoj meri izažena kod svih nas.

  12. #12

    Odgovor: Narkomanija

    Nisu samo roditelji krivi.
    Tu uopšte ne postoji krivac, barem ne u klasičnom smislu. Ima divnih roditelja čija su deca narkomani, ima groznih roditelja čija su deca narkomani. Pravilo ne postoji. Na formiranje ličnosti podjednako utiču geni, vaspitanje i socijalni konktekst, šta će prevagnuti čista je sreća.
    Uglavnom, roditelji uvek žele najbolje, ali i put do pakla popločan je najboljim namerama.
    Što bi rekla moja pok.baka "Pljuni u nedra i kaži daleko bilo"..
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  13. #13

    Odgovor: Narkomanija

    Citat GlorijaDruga kaže: Pogledaj poruku
    Narkoman početnik se drugačije ponaša od narkomana sa "stažom" i to je evidentno.
    Vidiš, u mojoj generaciji je u jednom periodu bilo bar 70% narkomana početnika. Mislim da je taj procenat danas i veći. Sa takvom populacijom, teško je uočiti gde se to pojedinac razlikuje od drugih. A to itekako olakšava roditelju da stavi ružičaste naočare i ne vidi ono što možda drugi dobro vide. Pogotovo ne čuju ono što se odavno šuška njima iz leđa.
    Roditeljski strahovi su ogromni, ali zablude još veće. I to nema nikakve veze sa sujetom.

    Citat GlorijaDruga kaže: Pogledaj poruku
    Neka uspeju da dete pristane na stručnu pomoć. Da bi zaista i uspeli, odnos je morao biti izgrađen još u najranijem dobu.
    Prihvatanje istine i potrebe za stručnom pomoći je najteži zadatak ne samo kada je narkomanija u pitanju, nego i druge bolesti zavisnosti i psihički problemi. Neka uspe je tako lepo i tako lako reći. Mnogo je teže ostvariti. U toj situaciji kad već i sam ne znaš iz kog oružja da pucaš da bi neko tvoj prihvatio stanje u kom, koje god stručno lice da pitaš, gde god da zakucaš na vrata, niko ne daje recept, upustvo za upotrebu ili pomoć.
    Svi ti kažu "morate je/ga dovesti" ili "On(a) to mora hteti". A to je tada drugo biće od onog sa kim si izgrađivao odnosu najranijem detinjstvu. Gađaš čime umeš i kako znaš nadajući se da time drugog ne uvaljuješ u dublje dno no u kom je. I nadaš se da su šanse bar 50-50.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  14. #14

    Odgovor: Narkomanija

    @Glorija,

    ne razumem s čim se ti ne slažeš, ali nema veze, ne pada mi na pamet da se objašnjavam, post je tu pa kome nije jasno, neka ga pročita još koji put.

    Ma sve je to super što ti pričaš, treba ovako, treba onako. Jako je lako pričati o tome, filozofirati i davati dubokoumne i moralne savete, a veoma teško živeti s tim.

    Ono što sam ja napisala je onako kako u većini slučajeva biva, složila se ti ili bilo ko drugi s tim ili ne.
    Ono što sam ja napisala je život.
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  15. #15

    Odgovor: Narkomanija

    O ovoj temi je meni jako teško govoriti jer sam mnogo godina živela pored osobe koju sam volela najviše na svetu i bila svedok svega što može da se poveže,pa makar i teoriski sa terminom narkomanija.
    Kad čitam u svakom postu nalazim po komadić istine.Ono što bih ja mogla da dodam je da je jako teško živeti kao narkoman i jako teško boriti se protiv te bolesti kao saputnik narkomana kroz njegov život( kao roditelj ili član porodice).
    Kad vratim film unazad mogla bih da kažem da je Glorija u pravu kad kaže da se dete posmatra iz trena u tren.Ehhhh....ali to su samo puke teorije i skoro to mogu nazvati fraziranjem,jer kako što Cecara reče roditelj je tako prokleto neobjektivan i kad je njegovo dete u pitanju ,slab na svoje dete i uvek nekako vidi bolje loše stvari kod druge dece no kod svog.
    To je tako klizavo polje i nekad ti se desi da si najbolji roditelj na svetu a da ipak shvatiš da tvoje dete ima jedan jako veliki problem.
    Moji roditelji su bili takvi,pažljivi,posvećeni,otvoreni za komunikaciju a ipak im se desilo nešto najteže i najmučnije što ja mislim nikada nisu mogli ni da sanjaju da će ih zadesiti.I onda nisu poklekli i prošle su godine i godine mukotrpne borbe i na kraju su ipak izašli iz nje kao ....ne znam zadnji izraz ili ne smem da ga upotrebim jer ne zaslužuju to.
    Sve u svemu i kao dobro "potkovan" roditelj ne mogu da tvrdim da se i sama neću naći jednog dana u ulozi u kojoj ne želim da budem iako pazim kako učim dete šta je to život i koja su pravila po kojima se igra u toj prljavoj igri sa samim sobom.
    Imam samo jedan savet za sve roditelje ma kako ćete ga okarakterisati ali vezan je i za ovu temu- Volite svoju decu svom snagom i svim bićem.To je jedini način da ih naučite da vole i sami sebe.Niako drugačije ,ništa više i nikakvo teoretisanje tu ne može pomoći.Narkomanija je po mom mišljenju unapred izgubljen rat a oni koji veruju da nije mislim da su u užasnoj zabludi.
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Narkomanija-Igraj za život..
    Autor HLEBmaster u forumu Spomenar
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 04.07.2007, 22:51

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •