E hvala...ti si X osoba po redu koja u nedostatku argumenata, traži boc-pravopisne greške kod sagovornika...misleći pri tom kako si poentirala...bah
Nego da se vratimo na lažno moralisanje i greh, jel.
pa ondaK pokazuješ i dokazuješ koliko si "daleko otišla" ->
Ko se pogubio reči će sledeći komentar->
Tu je sad moj "greh" što nisam baš doslovce citirao believer! Ali kontekst je isti!
Da li je otvoriti jednu temu na nekom forumu o lažnom moralisanju drugih, dovoljno da "operemo" sopstveni lažni moral...?
Odnosno, da li osudjivanje drugih, može opravdati nas same?
Ili to činimo kako bi smo samo umirili, primirili, gurnuli pod tepih.... sopstvenu savest?
Nije toliko problem u religiji nego u ljudima koji religiju tumače. U suštini svaka religija treba čoveka da učini moralno jačim, čistijim i smernijim. Moralisanje, teško da spada u bolesti čovečanstva pa bilo ono hrišćansko ili bilo koje drugo. Moral jeste nešto relativno, ali svaki oblik morala je usmeren ka nećemu što je ispravno i društveno prihvatljivo. Tako je i sa hrišćanskom moralom, ako neko stvarno misli da ovo tradicionalističko tumačenje američkog sveštenstva nešto što je zaista poruka hrišćanstva I svi ti koji se ubijaju, ubijaju se jer su neznalice kojima neko manipuliše posredstvom religije. Da su pročitali svoju svetu knjigu, Božije zapovesti, znali bi koliki je greh ubiti nekoga. Neke crkve imaju malo tradicionalnije učenje, ali baš me zanima gde li nalaze utemeljenje za takav stav da su se protivili prevenciji i lečenju bolesnih. Crkva nikome vrata ne zatvara, koliko god greh bio.
Greh jeste kršenje Božijeg zakona. Zakoni su uvek pisani kako bi se uspostavile neke norme ponašanja ljudi i kako ne bi vladali anarhija i bezvlašće. U neku ruku tako je i sa Božijim zakonima.
E sada se vrati u period kada nastaju Božiji zakoni pa reci koliko je ljudska svest bila razvijena o tome treba li ubiti, ukrasti ili prevariti Jevreji više od tri hiljade godina obeležavaju izlazak iz Egipta, a pre toga imaš i Hamurabijev zakonik, e sada evo pogledaj neke članove Hamurabijevog zakonika http://www.alanwatson.org/sr/kutak/vezbe/hamurabi.pdf pa uporedi sa deset zapovesti koje su predate Mojsiju Mnogo vremena je prošlo dok je čovek evoluirao u biće kakvo je danas, čak i danas imaš ljude koji ne poštuju ljudske zakone i nije im do morala.Čovek je, kao inteligentno biće, razvio svest o tome da ne treba ubiti, ukrasti, prevariti, slagati. One među sobom koji to rade čovek izopšti iz svog društva - kazni ih na neki način.
Bog i vera nemaju ništa s tim. I među tim medvedima i vukovima postoje određena pravila. I vuk koji se ne povinuje pravilima čopora biva iz njega izbačen.
Da znam da mogu da ubijem nekoga i time ostvarim korist a pri tome sam siguran da ću izbeći odgovornost pred svetovnim sudom, ono što će me sprečiti jeste kršenje Božijeg zakona jer ću pred njegovim sudom sigurno odgovarati. Sad, danas ovo može jako smešno da zvuči ali vrati se u neki period od pre 2-3 hiljade godina I ti Božiji zakoni su imali ogromnu ulogu u stvaranju moralnih normi koje su opšte prihvaćene danas svuda u svetu.
Dokle god religija predstavlja samo verovanje(Jung...) i spoljasnju formu a, religiozna funkcija ne predstavlja iskustvo vlastite Duse,onda nista temeljno nije ucinjeno.Mora jos da se shvati da''musterium magnum'' ne samo da postoji po sebi,vec je i pre svega zasnovano u ljudskoj Dusi .Ko to ne zna iz iskustva,taj moze biti vrlo uceni poznavalac teologije-ali on nema pojma o religiji a jos manje o vaspitanju coveka...
Covek naseg vremena koji je viseg moralnog i duhovnog nivoa, ne zeli vise da sledi verovanje ili okostalu dogmu.On hoce da razume.Nikakvo cudo,sto on sve sto ne razume odbacuje,a, religiozni simbol spada u one stvari,koje nisu bas lako dostupne razumevanju.
Otuda se vecinom najpre napusta religija...
Sacrificium intellectus(zrtvovanje intelekta...),koje zahteva pozitivno verovanje,predstavlja nasilan cin,protiv koga se savest coveka viseg nivoa opire....
nista nema tako ostar vid kao ljubav
O kome ti ovde govoris o sebi ili uopste...?
Pa vecina ljudi ''lazno moralise'',danas vise
nego ikada..jer sta je danas moral./.ko je taj ko je odgovoran za sve ono sta se coveku
dogadja ,pa i kada je moral u pitanju...?
I naravno da konstantno osudjujemo druge,ne videci svoju''posrnulost ''..ili svoj ''pad''...,a kada i priznajemo svoju krivicu..za to ,uvek imamo velika opravdanja ..a,ako smo psihoanaliticki nastrojeni nasa savest-nase nad ja ili ''super ego''...nisu odvojeni od drugih delova nase, neizgradjene i kompleksne licmosti.....Verujem da sadzaji nesvesnog imaju upliv u celu tu pricu...
Neki veliki mislioci su pisali da se covek jos u XIX veku odrekao Boga...a sta danas..kako
se zivi...ali mislim da je to pogresan put...Ima nesto jace ..sto nas vodi...
Radjamo se kao fizicka,emotivna,intelektuelna i duhovna bice(covekovov odnos i prema
religiji i prema moralu...)..Fizicki i intelektualni razvoj znatno nadvisuje emotivni i
duhovni...U vecini zemalja Evrope,kao i kod nas,vidimo mlade ljude, lepo fizicki
izrasle,sa velikim znanjima o mnogo cemu,pri tome vapajuci nezrele i duhovno siromasne...
Zaista, sve je vise duhovnih beskucnika i to je ono sto nije dobro... Ali..
da skratim...Covek je pokoran iz straha ,a,poslusan iz ljubavi..Ljubav je jedini kljuc koji
otvara bravu licnosti...Ali ljubav onda znaci i moralno ponasanje..
Kada sam ''poznao Boga u sebi'' onda se ne ponasam vise moralno zato sto moram,ili zato sto mi je to duznost,vec zato sto slobodno biram i hocu da se moralno ponasam...Takvo ponasanje donosi mir u dusi i zadovoljstvo zivljenja...
.Karl Gustav Jung je govorio o prirodnoj potrebi coveka da individuira,sto znaci
da prolazeci razne stupnjeve upoznavanja sebe i sukobljavajuci se naravno na svakom
koraku,postepeno sazreva i tako postaje sve slobodniji ,samostalniji i
odgovorniji..
Vernici kazu( ja jos uvek lebdim u nekom medjuprostoru kada je vera u
pitanju...),da nam je Bogocovek, Isus Hristos ostavio tezak i plemenit zadatak:obozenje
coveka ,teozis...
Proces individuacije i obozenja ,sto je interesnatno se ne iskljucuju..Izgradjivanje licne
savesti,put coveka od individue do licnosti,sve je vise napustanje prinude zakona koji nas
poput stalno prisutnog policajca u nama opominje,kaznjava i cini nesrecnim.
Hajde da volimo drugo bice,takvo kakvo jeste(ne narcisticki ili kao sto volimo materijalnu
svojinu),vec postujuci u njemu licnost....sto znaci ''istog Boga koga sam i sama kroz
ljubav naslutila''..
Ovo mi se veoma svidja...Ovo je divno....
nista nema tako ostar vid kao ljubav
Greh je promašaj. Čisto i iskreno ne poželeti "sebe", promašiti iskonsku čistotu u sebi, znači ponavljati greh, živeti grešno. Ali, u želji za sobom rodio se greh pračoveka. Ljudska sujeta je grdna imitacija Božje želje za ogledanjem, iz koje nastaje svet. Nas crv izopačine razjeda i nutka slatkaste obmane strasti. "Sebe" danas čovek može naći u bezmolviju, u samovlašću mora se sebe strastvenog potpuno odreći. "Sebe" na prapočetku izgustirala je taština Ja koju je obelodanio greh. Ninješni sagledatelji svukoše velum sopstva, koje živi u prividima, strasno, i kroz obnovljenu prozirnost videše suštost, dokonaše svoju lišenost i zavapiše ka Duhu. Na počelu, spoznanje je značilo distanciranje od lepote i tašto pregnuće da se ona iznova stvori i zadrži za sebe.
I primordijalna i prisutna stvarnost se doživljavaju u ekumenama koje nastanjuju čista srca. Tamo gde je u duši obodrena animoznost, strast, potreban je moral, suspregnuće strasti, i post - žrtvovanje strasti.
Spoznati "sebe" znači osećanjem dosegnuti Logos (razumom, raz-umevanjem to nije moguće), dati meru, osnovni broj svojim osobinama, razobručiti život.
Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
daleko od savršenog siromaštva