Novi Sad – Osnovni sud u Bačkom Petrovcu danas će odlučivati o zahtevu Nikole Tanurdžića, unuka Đorđa Dunđerskog, da se zabrani bilo kakav promet bivšeg dvorca ove poznate vojvođanske porodice u Kulpinu. Đoka Dunđerski, hajdelberški diplomac, veleposednik, dobročinitelj i brat zlatokose Lenke Dunđerski, neutešne inspiracije Laze Kostića za najlepšu ljubavnu pesmu na srpskom jeziku „Santa Maria della Salute“, pravosnažno je rehabilitovan pre dve godine, a njegovi naslednici pokušavaju da spreče da se vredne imovine ne dokopaju tajkuni.
U zahtevu koji je sudu dostavio novosadski advokat Zoran Ristić traži se određivanje privremene mere otuđenja i opterećenja dvorca u Kulpinu sve do donošenja zakona o restituciji. Na ovaj korak Nikola Tanurdžić se odlučio posle saznanja da se priprema prodaja pojedinih delova dvorca, za koje su, kako tvrdi, „mnogima skočili apetiti“. Advokat Ristić skreće pažnju da je rehabilitacijom Đoke Dunđerskog utvrđena ništavost kazne komunističkog režima 1945. godine, na osnovu koje je imovina oduzeta i preneta na korišćenje tadašnjoj državi.
Kompleks u Kulpinu sačinjava park sa velikim i malim dvorcem, oba proglašena za spomenike kulture od izuzetnog značaja. U velikom je Poljoprivredni muzej, koji je pod patronatom Muzeja Vojvodine, a mali je pretvoren u mesnu kancelariju i kancelarije kulpinskih udruženja građana.
Istorijski podaci govore da je ovo imanje najpre pripadalo porodici Stratimirović, poreklom iz Hercegovine, koja je dala više slavnih ličnosti (mitropolita Stevana Stratimirovića, komandanta srpske vojske u revoluciji 1848–1849. godine Đorđa Stratimirovića). Za vojničke zasluge, još 1745. godine, carica Marija Terezija, uz plemićku titulu, dodelila im je i kulpinsku pustu zemlju, gde su naseljavali zemljake Srbe i Slovake koji su stigli u prvom talasu kolonizacije Bačke.

Od Stratimirovića posed je kupio aristokrata Matej Semzo od Kamjonike, a od njega, 1889. godine, dvorac i hiljadu jutara zemlje trgovac Lazar Dunđerski (otac Đorđa i Lenke Dunđerski) iz treće generacije bogate srbobranske porodice. Uoči Prvog svetskog rata Dunđerski su širom Vojvodine imali 40.000 jutara zemlje i više fabrika, a svoju imovinu uglavnom su zadržali sve do nacionalizacije 1945. godine.

Bivši vlasnik dvoraca u Kulpinu Đoka Dunđerski, koga su komunističke vlasti osudile zbog navodne saradnje sa okupatorom, kako bi mu oduzele imetak, pored kćeri Nadežde, imao je i sina Gedeona. Nadežda se udala za Vladimira Tanurdžića i rodila sina Nikolu i ćerku Aleksandru, čija je ćerka Višnja Bogdanović. Kao pravni sledbenici Đoke Dunđerskog, njegovi naslednici stvarnu rehabilitaciju žele da ostvare i kroz povraćaj oduzete imovine.

– Presrećan sam što je sud u Novom Sadu rehabilitovao mog dedu Đoku Dunđerskog, ali se pred njegovom slikom zaklinjem da će se moja porodica i naši advokati boriti dok nam ne vrate i poslednje jutro zemlje koje je oteto, ili dok za tu zemlju ne budemo pravično obeštećeni – izjavio je Nikola Tanurdžić posle objavljivanja pravosnažne sudske presude, kojom je njegovom dedi vraćeno građansko dostojanstvo i formalno ukinuta rešenja o oduzimanju imovine.

Advokat Ristić ističe da je istorija Dunđerskih istorija Vojvodine, jednog mukotrpnog stvaranja kroz niz generacija. Ideološkom otimačinom, koja je u celini bila nezakonita i nepravična, to stvaranje je oduzeto i poništeno. Smatra da je pravično da legitimni naslednici stupe na mesto današnjih tajkuna, koji koriste njihove posede, kao i da traže od države da ispoštuje njihova ljudska prava. Gest dobre volje, prema njegovim rečima, moglo je da bude vraćanje u posed i državinu svih dobara koja još nisu privatizovana, a u svojini su Republike Srbije.

Međutim, kako je to izostalo, naslednici Dunđerskih zahtevaju stavljanje sudske zabrane na otuđenje i opterećenje poseda u Kulpinu do donošenja zakona o restituciji, koji će odrediti način vraćanja oduzete imovine, bilo u naturi ili nekim vidom finansijskog obeštećenja.

Miroljub Mijušković, Politika