Homo homini lupus?
Prikaz rezultata 1 do 4 od ukupno 4
  1. #1

    Homo homini lupus?

    Najveći komediograf Starog Rima, Tit Makcije Plaut, je u poznatoj komediji Magarci (Asinaria) upotrebio frazu homo homini lupus (čovek je čoveku vuk) u 495. stihu koji glasi: Lupus est homo homini, non homo, quom qualis sit non novit (Čovek je čoveku vuk, a ne čovek, kada ga ne zna (ne poznaje) kakav je. Naime, nju izgovara prodavac mazgi, inače lukavi rob, koji ne predaj sav novac od prodaje svom gospodari...

    Skoro 18 vekova kasnije engleski filozof Tomas Hobs koristi frazi Homo homini lupus da njom izrazi čovekovo stanje u kojem vladaju egoistički instinkti, koji ga stavljaju u borbu s drugim ljudima odnosno u rat sviju protiv svih (bellum omnium contra omnes). Jedini spas iz takvog stanja predstavlja apsolutna država (Leviatan), na koju pojedinci prenose svoja prava i moć u zamenu za socijalni mir.

    Da li je zaista po svojoj (društvenoj) prirodi čovek čoveku vuk? Da li bez prisile, odnosno autoriteta, u ovom slučaju države, nije moguće živeti u kakvom takvom redu i da li ćemo kao vrsta ikada moći postojati kao civilizovano društvo bez prihvaćene ili nametnute (državne) organizacije koja u sebi sadrži i atribute prisile, kazne, sankcija...?
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  2. #2

    Odgovor: Homo homini lupus?

    Citat memento kaže: Pogledaj poruku

    Da li je zaista po svojoj (društvenoj) prirodi čovek čoveku vuk? Da li bez prisile, odnosno auutoriteta, u ovom slučaju države, nije moguće živeti u kakvom takvom redu i da li ćemo kao vrsta ikada moći postojati kao civilizovano društvo bez prihvaćene ili nametnute (državne) organizacije koja u sebi sadrži i atribute prisile, kazne, sankcija...?
    Biće da je tako,izuzetno pitanje i moglo bi se nadugačko pisati,no,,,,imali vajde.

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  3. #3

    Odgovor: Homo homini lupus?

    Prvo, po meni se to kaže "Homo homini lupus est" .
    Izvorna rečenica je dosta dobro odredila upotrebu, ja bih samo napomenuo da ona važi svugde gde postoji konkurencija ili "granične situacije" kada je opstanak jedinke u pitanju. Jednostavno, "prirodna je", tj. datira od davnih vremena kada smo bili životinje.
    Šta želim reći? Dok je god lično iznad socijalnog dobra...važiće. Samo, država je svojim zakonima pokušala da suzbije takav tretman u cilju veće koristi za celo društvo. Ipak, bio sam svedok dosta puta kada plašt "civilizacije" spadne i ostane samo ogoljena osoba koncentrisana samo na svoje dobro i opstanak, bez imalo osvrta na društvo oko sebe . Iskreno, tada mi je najmrskije nekoga smatrati čovekom kada vidim da je gori od životinja!
    Ne sporim da nešto zdrave konkurencije ne pomaže stvaranju kvaliteta, samo napominjem da je država i nastala kao korektor niskog stupnja samosvesti. Jer da je svaki pojedinac bio dovoljan sebi...brzo bi izmrli kao vrsta. Čak su i praljudi znali da su veće šanse da nešto ulove i prežive ako su organizovani i zajedno deluju.
    Iskreno, ne bih se kladio na svest ljudske vrste, i stoga smatram da će još dugo biti potrebno neko telo koje će prisiliti pojedince na delovanje za dobro svih.
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  4. #4

    Odgovor: Homo homini lupus?

    Citat Sivi kaže: Pogledaj poruku
    Šta želim reći? Dok je god lično iznad socijalnog dobra...važiće.





    Iskreno, ne bih se kladio na svest ljudske vrste, i stoga smatram da će još dugo biti potrebno neko telo koje će prisiliti pojedince na delovanje za dobro svih.
    A svest ljudske vrste više čini mi se nepostoji,ili je vrlo osetljiva na telo koje upravlja njime.Možemo li u ovom suludom vremenu gde samo opstaje čovečnost biti smireni,možemo li osetiti iole sigurnosti za ostale male ljude koji počinju i pokušavaju da opstanu.
    Kako bi bilo da izmislimo neko novo telo koje će nas voditi kroz sretniji život


    Da li je nekada bilo drukčije,moje iskustvo životno kaže da je uvek bilo tako.Možda nekako blaže izraženo tako da nismo ni primećivali,a možda su neki i tada osetili lično iznad socijalnog dobra.
    .

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •