On je bio prvi leptiric u stomaku posle sigurno 3 godine. Instant smo se dopali jedno drugom, ja sam bila tako zacopana da mi je vazda u glavi bio TILT osecaj. U svemu smo se uklapali, nije da nismo.. Osim u jednom. Dala sam gas kad sam trebala stisnuti kocnicu i ostavio me je. O, kako je bolelo. I sad me prodju zmarci kad pomislim na tih par dana kad nista (bukvalno) nisam jela dok se nisam onesvestila i otreznila se. Dugo je peklo, ali je vremenom postajalo lakse.
Rekla mi je njegova cimerka a moja jako dobra drugarica da se ozenio. Prvo je bilo zbog papira (u Amerikama je) ali, videvsi slike.. Ne, nije samo zbog papira. Zelim mu srecu, naravno. Ali mi je svejedno. Toliko svejedno da sam, pogledavsi slike na Fejsu, odma' ugasila racunar. Svejedno mi je, je l' da?