Privatna pivara „Kruger i Brent“ Livijusa Laoja nastala je 1991. godine i od tada je zaštitni znak sela Ritiševo, nedaleko od Vršca, u pravcu ka Beogradu. Proizvodnja od tada nije bila prekinuta, a južni Banat i Beograd popiju sve što Livi proizvede. Priča porodice Laoj svakako je primer uspešnog biznisa.
– Bilo je to u doba Ante Markovića kada je počela da se razvija privatna inicijativa. Pitao sam se šta da otvorim. Trgovine su nicale jedna do druge. Sećam se, 1990. godine, leto je bilo, a ispred „Vršačke pivare“ red za pivo. Čekali su i po celu noć da bi sutradan stigli na red. Pričam ja to prijateljima, a kako razgovor odmiče, sve više razmišljam o proizvodnji piva koje je tih dana bila izuzetno tražena, deficitarna roba – seća se Livijus kako je došao na ideju da u svom selu napravi pogon za proizvodnju božanskog pića. Ali to je tada bila samo ideja. Leto je prošlo, sezona za pivopije nije. U jesen te godine Livijus se sa prijateljima raspitivao o tehnologiji, mašinama, receptima, sirovinama...

– Kontaktirao sam Slavka Đakovića koji je godinama bio tehnički direktor „Vršačke pivare“, nadaleko poznat kao majstor za dobro pivo. Njegova zasluga je najveća što su mi se ideja i želja materijalizovale. Upoznao me je sa mnogo ljudi i naučio puno. Tada nisam mnogo znao o proizvodnji piva, ali bio sam spreman da uložim. Interesovala me je proizvodnja alkoholnih pića jer se moja porodica pre Drugog svetskog rata bavila proizvodnjom i trgovinom vina. Znao sam da je to posao koji uvek ide, nezavisno od situacije. Alkohol je roba koja se konstantno troši – kaže Laoj.

Pogon za proizvodnju piva nalazi se u staroj porodičnoj kući, staroj po godinama, nikako po izgledu.
– Počeli smo sa 2.000 litara dnevne proizvodnje i prodavali smo pivo isključivo na burad, najviše ugostiteljskim objektima. Tržište nije bilo problem, još se osećao dobar životni standard, slamarice su bile pune. Onda smo 1993. godine počeli i flaširanje i sada raspolažemo kapacitetom od 6.000 litara dnevno. Radi se pet dana u nedelji bez zastoja. Pogon ne može da stane jer su alternativni načini napajanja uvek spremni – kaže Livijus.

Južni Banat i Beograd popiju sve što Livi proizvede.
– Dobro, kvalitetno pivo pravi samo onaj ko to zaista hoće. Druge tajne nema, sve se zna. Ječam prerađujemo u Krajišniku kod Zrenjanina. U tu sladaru dolaze i vlasnici pivara iz Hrvatske, Slovenije, Makedonije... kvasac i hmelj su nemački, a voda je domaća, ritiševska, iz našeg vlastitog bunara. Najveća briga nam je kvalitet koji mora da zadovolji želje kupaca. Ko u proizvodnji piva jednom omane, teško da će mu potrošači ponovo ukazati poverenje – smatra Laoj.
Jedan od proizvoda o kojima govori jeste i zimsko pivo koje i leti, dobro ohlađeno, zna pošteno da zagreje. Oni koji ga konzumiraju nadenuli su mu i posebno ime – „crazy red“.

Izvor: Blic Online