Dvojnik
Prikaz rezultata 1 do 10 od ukupno 10

Tema: Dvojnik

  1. #1

    Dvojnik

    Volim da vas ztrpavam ovim samoprepoznajucim tekstovima i posto ne nadjoh temu, a smatram je vrednom malog razmisla otvoricu ovu pa ako nadlezni smatraju da je dupliЦat neka je vrgnu na neku vec postojecu.

    Dakle, imate li podstanara?
    Mislim, raspukne li vam se lichnos' povremeno, cuvate li u ormanu i jagnjecu i vucju kozu i vadite li ih svojom voljom ili one izbivaju bez da pitaju ciji je red?
    Licno, moram malo da razmislim.. ne o tome da li postoje vec o tome kako ih razdvojiti, definisati im osobine itd.. ili mislite da se treba manuti chorava posla?



    Beket beleži vic u kom Englez poveri krojaču šivenje hlača za novu godinu. Posle nekog vremena šnajder prekida probu s izgovorom da treba prekrojiti prednjicu. Drugi put nevolja je što visi zadnji deo, a nakon par meseci priznaje da je loše postavio rupice na šlicu. Na kraju, kada je posao konačno gotov, naručilac mu ironično kaže: "Pa, da li vi znate da je Bog za šest dana stvorio svet, a vama su za ovo trebala tri meseca." Krojač se s gađenjem osvrnu oko sebe i odgovori: "Gospodine, pogledajte ovaj svet, a pogledajte ove pantalone."

    „Bog je priličan“, odvalio je na času, ne razumevši šapat drugova o tri Svevidova lica, jedan junak Ćopićeve proze i time zapanjio katihetu, a nas naterao da se zamislimo o pobudama pri stvaranju svega živog, neživog i suvišnog. Biće, ipak, da je Nebeski mašinovođa bio u dobroj meri i dvoličan, jer je ta osobina ugalj koji pokreće lokomotivu univerzuma, nad kojim se ne zgražava samo pedantni šnajder.

    Dvoličje sam zapazio još kroz rešetke krevetića: dalji rođak mi je na babinama, javno i razdragano, pod jastuk turio dve stodinarke da bi se kasnije, mislio je neprimećen, prišunjao da jednu vrati u džep.

    Nekad je, ipak, bilo lakše. Nisi morao stalno podvirivati da li neko drži prekrštene prste iza leđa, glumeći iskrenost. Neko vreme bi bio zaštićen od prevare ako si od sumnjivca izvukao „časnu pionirsku reč“ ili ga prinudio na rečenicu od koje se ježi koža na glavi:„Ako lažem, nek umre drug Tito“.

    Ženskog licemerje, prethodnicu bujice koja će me spirati kroz život, primetio sam pri prvom samostalnom odlasku na more, negde krajem osnovne škole. Ceo autobus je ganutljivo plakao gledajući, na novosadskoj stanici, polučasovni srceparajući oproštaj devojke s dragim. Plavušica je ridala, jecala, zaklinjala se na vernost do groba, a prekršila je već sledeće večeri na rivi kad se (što sam lično video) upustila u žestoki peting sa tek upoznatim lokalnim zavodnikom.

    Verovatno znate legendu o dobrom i lošem policajcu, makar samo kroz američke filmove B produkcije: uhapšenko je u gluvoj sobi, još uvek se ceri nadmoćno i izazivački, premda ponegde procuri i strah da će stvari krenuti po zlu. Dobri islednik mu, međutim, masira leđa, nudi ga cigaretom ili napolitankama, „mazno na prazno“ mu obećava brda, doline i slobodu, samo ocinkari li koju „krupnu ribu“. I taman kad propalitet pomisli da će bez jeda preveslati čuvare reda i izbeći zatvorski đuveč – prileće pogani pandur i mrvi mu pesnicom bradu ili mu, mučki, koleno nabija u donji (onaj tako osetljivi) deo stomaka.


    Nekad se čini da takav dvojac kormilari i u svakom od nas. Ne mislim ovde na šizofrena cepanja kojima su se, verujem predano, bavili Frojd i Jung (u psihologiju se, verujte, ne razumem osim koliko mi je potrebno za prvu samopomoć) - već na to da niko od nas nije umešen od čisto belog brašna. Kad se bolje odmerimo, svi smo patarenski podvojeni unutar svoje ljušture od krvi, mesa i (ponekad) mozga.

    A, opet došlo je vreme kad za onoga ko pokaže samo dva lica možemo tvrditi da je uspeo produkt društva u kom opstaju samo oni odeveni u maskirnu uniformu suprotstavljenih, šarenih osobina.

    Primera je mnogo, i skoro svi su nam na dohvat oka: siledžije su u suštini kukavice; večite šaljivdžije – očajnici između četiri zida; oni s hladnom maskom na licu osetljiviji od cene benzina (koja, usput, skače i kad omane rod maracuje u Limi),... Koliko puta se ispostavilo da miran porodični čovek, na ’leb da ga namažeš, čim spusti roletne – decu vezuje za radijator, a ženu šutira nogama. Veliki zavodnici su, često, papučari koji se boje supruge „ko ovca noža“, a najpoganije poslovođe manje od zrna bibera u direktorovoj supici,...I sve tako, toliko, pa još izraženije, u krugu čiju kvadraturu niko ne može nazreti!

    Motiv dvojnika nije stran ni u umetnosti. Hičkok je od njega podigao svoje kinematografske stupove, već pomenutoj psihijatriji bio je kiseonik decenijama, a nezaboravne stranice o tome ispisali su: Dostojevski, Edgar Alan Po, Stivens, Borhes i ostali. Pa, ko još nije čuo za doktor Džekila i mister Hajdna pre nego što ih je otkrio u sebi ili onima za koje je mislio da ga ničim ne mogu iznenaditi. Taj sablasni dvojnik (doppelganger ) je premeštena vizija sebe i izražava skriveni aspekt ličnosti. Njegov dolazak je, u stvari, povratak potisnutog podstanara u nama.

    I kod takvih slučajeva važi ono staro ljubavno pravilo: jedno je nedovoljno, troje je, već, isuviše. Ponekad poznajemo nekog godinama, izjeli smo kilu soli zajedno (doguravši sistolu i dijastolu do prsnuća), pa se na kraju iznenadimo uvidevši da pred sobom imamo sasvim drugačiji primerak čoveka od onog za koga smo bili spremni turiti ruku u vatru i gajbu piva u zamrzivač.

    Nema osobe bez mane, ali je vraški teško predvideti kako će i kad neko obrnuti karakterni ćurak, jer nas napetim čini saznanje da svako u svom ormanu ima okačenu i jagnjeću i vučju kožu.

    Nekad se dobro uneti tom svom ćudljivom blizancu u beonjače, odmeriti varljivo drugo ja, upitati ga za zdravlje i namere, utvrditi neku zakonitost u ispoljavanju, makar ona bila nategnuta kao ono davno „par – nepar“ pravilo za vožnju automobila.

    Ali, duga zagledanost u sunce i vlastiti život ume da izazove vrtoglavicu ili čak da zaslepi. A, tad nije daleko ni istina koja se, na primer, meni ukazala: „Kad sam nasamo sa sobom, barem jedan od nas dvojice je višak!“

    I završimo jednom anegdotom. Pre dosta godina poznanik je svoju devojku, koja se vratila sa apsolventske ekskurzije, dočekao (misilo je šarmantnim) prekorom: „Mirišeš mi na drugog čoveka, a taj čovek nisam ja.“ Treba li reći da je na ovu verbalnu bravuru cura laganom piruetom odskakutala iz njegovog života. A on je, poput svih nas koji u sebi gajimo hirovitog dvojnika, ostao da odgoneta šta je učinio i kako je „uprskao stvar“!

    IZVOR
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  2. #2

    Odgovor: Dvojnik

    u mojoj glavi stanuju
    mali crveni patuljci....

    pa kad bi mi bilo vako zanimljivo samoj sa sobom i predsobljem da nemam podstanare!? naravno da ih imam. mnozze se, roje se, svadjaju se, mire se.... volim svakog ponaosob i ne bi ih menjala za cisternu tople chokolade... s ljeshnjacima.
    & underpaid......

  3. #3

    Odgovor: Dvojnik

    Moram da priznam da temu nisam studirO dalje od , predugačko je to za moje lenje okice.

    Al' da probam ovako: mislim da nemam neke iznenađujuće i neočekivane sile u sebi...uglavnom je to jedna fina i dobroslažuća skupina emocija (koja me i čini, jelte, ovako diiivnom ličnošĆu ). Pojedinačna iskakanja su prolazna i mogu da se podvedu pod sitnice.

    I takooo...

  4. #4

    Odgovor: Dvojnik

    U mojoj glavi nije dvojac bez kormilara, nego osmerac.
    Ali svako zna svoju ulogu.
    I nisam luda, ako na to mislite. Sram vas bilo.
    Ne znam...meni bi prosto bilo dosadno da u momentima samoće nemam s kime kao žena sa ženom sa popričam...
    Ne volim dosadu, ne volim jednoličnost..život je jedan, živi ga Fikreta..

    I nije lako bit' i svetica i kurva sve po potribi, kako se namisti, u taj čas...


    (moram da prekinem post, da bih se javno izvinila nekome)
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

  5. #5

    Odgovor: Dvojnik

    nem` pojma
    samo znam da bi mi bilo mnogo lakse da sam jedna...
    Ploviti se mora i bez broda ..

  6. #6

    Odgovor: Dvojnik

    Imam
    Ne bas u smislu dr. Dzekila i mr. Hajda...mada poprimaju takva oblicja...
    Narocito utorkom. Nekada i smetnem s' uma da je utorak..ali me on podseti.
    A ON..e to je moj podstanar, moj coveculjak (mislim da sam vec pisala o njemu).
    Sa mnom je od mojih malih nogu.
    Kada sam bila mala, jako mala, bas bas mala (manje od 4 godine sam imala) i kada bi me mama "grdila" za neka moja (ne)dela ja bih joj tada rekla...
    "Znas mama, ja hocu da budem dobra...ali u meni sedi jedan mali coveculjak i tera me da radim sve to" .
    Rasla ja, porastao je i on.
    Ignorisala ga, terala ga...na sto je on postao zlocestiji i pravio mi sve vece probleme (tada i ne samo utorkom).
    Jedno vreme ga nije bilo. Pomislila..auh, konacno nasao novu stanarku/stanara...
    Ali jok...on je samo bio na neplacenom
    Trenutno smo u miru. Navrati par puta mesecno po platu...i miran je...
    Ma..volim ga, bez njega ja ne bih bila JA
    Budi pametan i pravi se lud

  7. #7

    Odgovor: Dvojnik

    Nema osobe bez mane, ali je vraški teško predvideti kako će i kad neko obrnuti karakterni ćurak, jer nas napetim čini saznanje da svako u svom ormanu ima okačenu i jagnjeću i vučju kožu.
    Ne bih se slozila da nas to chini napetim, vishe nam pomazhe; svesni smo toga, i nikog ne uzimamo "zdravo za gotovo". Kada nekom "kvrcne" , i pokazhe svog "mrachnog dvojnika" (pod uslovom da je to osoba koju relativno dobro poznajemo), mi vec znamo razloge "iznenadne promene"....ili bar naslucujemo okidache koji su to izazvali. Tezhe je sa nepoznatim ljudima, za njih nismo zainteresovani da ih razumemo....njihovog "dvojnika" ne tolerishemo!

    ps. vuchija kozha, ako nije lice licimerstva, mozhe da nas zashtiti..... od onih koji gaze po "jagnjechom kozhom"...

  8. #8

    Odgovor: Dvojnik

    To beše ova "priča"
    - Drop Dead Fred !!


    Naravno, ovo je komedija koja se bavi detinjstvom.. i sa tu i tamo još par epizodica "produženog detinjstva" kao njegovog poslednjeg trzaja nogom..

    Sve je to lepo, ali ja verujem da je dvojnost potrebn(ij)a, prisutn(ij)a pa čak i opravdan(ij)a u svim ostalim životnim dobima i partovima .. kao nastavcima detinjstva i odrastanja. Ni malo komičnim.
    U svim tim kasnijim dramama, ljubavnim pričama, trilerima, akcijama, hororima, SciFi režijama, čovek jednostavno hteo-ne.hteo mora da angažuje (spram potrebe, mašte i nužde (velike i male)) bar tog svog Alter(nativnog)Ego(a)..
    a možda i više njih.

    Lično meni je baš drago što znam da pri ruci uvek imam neko(liko)g ko će uvek da bude na mojoj strani
    i da je to neTko ko je uvek spreman, raspoložan.. ko uostalom i živi samo za to da me razume, teši, smiri, brani

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  9. #9

    Odgovor: Dvojnik

    Desi se da se Želje bore sa Srcem, Razum sa Osećanjima, Impulsi sa Moralom. Sve su to moje "Mini-Mes" koje se tako nekad igraju vije po glavi, dok veliko "Me" ne dodje i sve ih okupi i pomiri, pa se sve lepo dogovore šta je dalje raditi.
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  10. #10

    Odgovor: Dvojnik

    ''У сваком људском бићу постоји нека врста анти-човека кога речник дефинише као "двојника или утвару". Многи филозофи и песници описали су лична искуства са том утваром коју окултизам назива "парњаком".
    Гете, на пример, говорио је о времену када је ушао у радну собу у Вајмару и угледао оно што је изгледало као тачни двојник њега самога како седи у столици за радним столом и дрско му узвраћа поглед.
    Потискујући непосредни осећај страха пред тим необичним искуством, стајао је и гледао неколико секунди у очи и насмешено лице тог свог на тренутак видљивог двојника кога је именовао Doppelgnger-ом. Било је то прво од неколико таквих искустава преко којих је песник дошао до спознаје разлога постојања тог неомиљеног и сеновитог елемента људске душе. ''

    (Тревор Ревенскрофт; Копље судбине)



    Psihijatri ih zovu ''neobicnim ljudima,za koje bi se moglo reci da su ''cardak ni na nebu ni na zemlji'',sto bi znacilo da nisu ni mentalno zdravi, ni istinski dusevno bolesni(mozda ''abnormalno normalni''-V.Jerotic..)...
    E,sada imamo recimo,one,koji normalno studiraju, ili one koji su zaposleni u profesijama koje su izabrali,imaju porodice svoje, neupadljivi su u svom ponasanju,a ipak se razlikuju od vecine jer povremeno,ili stalno cuju ili imaju ''vidjenja''...Ovde govorimo o njihovoj beskrajnoj slozenosti i raznovrsnosti ...
    Ako je ikada,ikako bilo ''icega''...evo reci iz knjige cuvenog ruskog svetitelja iz 18 veka:''Sveta duhovna bica uklonila su se od opstenja sa ljudima kao sa stvorenjima koja vise nisu dostojna toga''...
    ..
    Kod Getea...iz pera psihijatra...dvojnik...ili...Doppelganger...Mozda se dogodio susret sa ''arhetipom spasiocem'',zapravo doslo je do ozivljavanja njegovog...Znamo da se on nalazi u svakom coveku i to kao sadrzaj kolektivnog nesvesnog(Jung...) moze se javiti u slucajevima smrtne opasnosti,genijalnog umetnickog(Gete,Tolstoj...)ili naucnog (Tesla...)Govorimo o vizijama koje se u psihologiji definisu:''Kada nesvesno prodre u svest za vreme budnog stanja sa slikama slicnim snu,tada govorimo o vizijama''koje mogu,ali ne moraju,biti znak psihicke poremecenosti...

    Jos od vremena, Kaina i Avelja i ''andjeli'' i ''demoni'',prisutni su u svim ljudima i dan danas...nezavisno od njihovog stvarnog postojanja u nevidljivom svetu,genericki,ljudski utkani u nase individualno,familijarno,nacionalno,i kolektivno nesvesno bice,sposobni da sami proizvedu dobre i lose,privremene i trajne ucinke,ukljucujuci normalnu sposobnost da se povremeno oglase na cudan nacin...

    Gete se uplasio ,kada je video svoga dvojnika,kako mu drsko uzvraca pogled i smesi se...Ovde bi ,kao nigde,trebala da vazi ona':'Moze li se od sebe ozdraviti''?S Obzirom da dolaskom na svet sa sobom donosimo i klicu smrti..nije li onda nasa sama priroda bolesna...zapravo..''radjamo li se mi to bolesni?"...pa sada od cega se lecimo...sta je onda to ''zlo''...nasa priroda...klica smrti,ili sam zivot...

    Odakle zlu takva silna moc?''nelagodnosti kulture''..o tome govori antropoloski pesimista Sigmund Frojd...potiskivanje nasih nagona,seksualnog i agresivnog jos vise...
    OO psihijatrija je tako mlada nauka...previse pretpostavki,hipoteza,nedoumica,nejasnoca,znanja bez saznanja...slutnji i mnogih nepoznanica,mracnih lavirinata ljudske duse do kojih se ne moze dopreti...samo do nekih,jer trenutak tmine je vreme priblizavanja istinske poruke o preobrazaju...U casu najgusceg mraka ''nailazi svetlost''-tako bi trebalo biti...

    Mozda u dvojnicima ,izlazi na videlo ono sto u dubini duse znamo da je istinito...mozda je dvojnik nas arhetip izasao ''malo na vazduh''...zna se da danasnji covek poseduje isto telo,sa istim organima i energijama koje je pre 30 000 god.posedovao kromanjonski covek.Svasta smo skrili u nesvesnom...ogromna je ta oblast..mnogo svetova,citava vasiona ,kosmos mnostvo bozanskog...snom se ''cuvamo'' od nesvesnog...on je nas neophodan mehanizam odbrane..

    .Kako covek zivi...?Ubija zivot i hrani se njime...(Ako jedemo samo biljke...pa i one su zivot..i te kakav..i one su zive...)...Sustina zivota je znaci u ''prozdiranju samog sebe''Zivot se hrani zivotom...Mi jedemo nesto sto je do skora bilo zivo!Ali,sva ziva bica tako postupaju i nasa prva reakcija na spoznaju zivota u njegovom najosnovnijem vidu jeste ''uzasnutost''...ali ,ona se vremenom umnozila,nagomilala do neslucenih razmera -mi nasim rodjenjem i prvim placem oglasavamo surovu borbu svetova koji su nas zaposeli u ranijim zivotima i koji su spremni na ''daljnji rast'' svojih moci...

    E,to nase ,ponekad vidimo u svom liku,obicno sa osmehom koji oznacava zadovoljstvo sto je prodrlo u svesno...

    Ovo je naravno samo jedan ugao gledanja..ima ih jako mnogo......
    Poruku je izmenio dankaBg, 03.04.2010 u 00:36 Razlog: dodatak mali...
    nista nema tako ostar vid kao ljubav

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •