Stan je postao gotov 100 % ekonomska kategorija i zaista su retki slučajevi da država dodeli (ili pomogne u dodeli) stan nekom nesrećniku, odnosno zaslužnom sportisti, umetniku, mladom talentu...

Stanovi se kupuju. Za keš, na kredit... To nije nimalo lako. Posebno u društvu koje je u tako fluidnom stanju kao što je naše. Mnogi nemaju dobrostojeće roditelje, ili ušteđevinu kao ni stalne poslove da bi mogli dobiti stambeni kredit. Oni idu u podstanare. Svaki prvi datum meseca je prava muka. Treba obezbediti dogovoreni iznos u evrima, a kod mnogih podstanara postoji uvek neka strepnja da li će stanodavcu možda pasti na pamet da im poveća kiriju, ili da jednostavno prestane da izdaje stan...

Jedan moj prijatelj je umeo da parafrazira Leona Jurisa i kaže:
- Podstanar je najniži, najbedniji i najprljaviji oblik života u kosmosu!

Da li ste ili da li ste bili podstanar i kakva su vaša podstanarska iskustva? Kakva je, po vašem mišljenju, perspektiva osoba, odnosno porodica, bez stana ili kuće?