Interes za staro, za prošlost očigledno je porastao u poslednje vreme. Manje ili veće zbirke starih predmeta iz domaćinstva srećemo na mnogim mestima. One stere predmete koje smo našli po kućama više ne bacamo olako.
U sve većoj ponudi, uglavnom ugostiteljsko- turističkoj, 'Jeremija' se s pravom izdvaja. Ne samo po činjenici da je to prvi (da li i još uvek jedini?) privatni muzej učlanjen u asocjaciju muzeja Srbije, već i onome što iz toga proističe - po stručnoj i prilično celovitoj obradi i izlaganju predmeta kojim se muzej bavi.
A jedinstven je po zbirci obrednih hlebova.
Video sam jedan broj etnoloških zbirki, ali 'Jeremija' sa osnovnom crtom -hlebom- je jedinstven.
Moje slike su sa jednog izleta u Donji Srem.
Božićni
Uskršnji
Svatovski
Povodom rodjenja deteta
Slavski (svečarski)
Levo su naćve sa više gnezda u kojime se testo za hleb 'odmaralo' i 'kisnulo' (raslo) Nalazim da se to gde se testo odmara zove i lebarnik. Hleb se nije mesio svakog dana već, po pravilu, jednom nedeljno, tako da su i naćve (lebarnik) bile takve da prime broj hlebova do narednog mešenja i pečenja.
U gornjem redu su saćure od rogoza i pruća u kojime se hleb čuvao do upotrebe.
Na slici iznad, na podu, je karlica (ili korito, ako je veće) u kojoj se brašno mešalo sa vodom, a velika okrugla je daska na kojoj se hleb mesi i 'premesuje'.
Nazvi su onakvi kakve ja znam. Pre nego što sam završio sa pisanjem, pogledao sam u knjigu 'Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini' Gordane Vuković i vidim da ne grešim, iako ima još naziva.
Inače, ono što iz perspektive ovog vremena nemamo u vidu: pšenični hleb se jeo samo za veće praznike, a i tada redje beli kakvog sada znamo. Tako je bilo sve do početka XX veka. Čisto pšenični hleb je prevladao na selima tek u drugoj polovini prošlog veka.
U zbirci su i predmeti iz praistorije.
Galerija slika Slobodana Jremića - Jeremije je u sklopu muzeja.
U zadnjoj zgradi živi Jeremija sa porodicom. Iako izgleda da je i to muzej, to ipak nije. Većina starih kućnih predmeta se koristi u svakodnevnom životu. Nama su domaćini pokazali i deo u kome žive, što verovatno ne rade kada su veće posete i ekskurzije.
Poseta Muzeju hlaba se završila uz čašicu razgovora sa domaćinom Jeremijom, koji očigledno uživa da pokazuje i priča o onome čemu je posvetio dobar deo života.[/CENTER]