Ženama prijaju mali znaci pažnje. Uvreženo mišljenje je da je za damu cveće najlepši znak pažnje.
Ali ovde nije reč o njima, već o muškarcima.
Dakle, kako stojite sa cvećem?
Cveće kupujete za osmi mart i dok joj nosite pokušavate nekako da sakrijete šta nosite da vas ne vidi neko od prijatelja?
Ili pak kad nešto zabrljate?
Ili ste od onih muškaraca koji će to s ponosom i željom, bez nelagode učiniti i bez nekog velikog povoda, eto, kada vam nadoiđe ili čisto da bi videli osmeh na njenom licu?
Birate ga tako što od cvećarke tražite "ono što se najčešće kupuje"? Ili smatrate da je crvena ruža uvek dobitna kombinacija? Ili ste naučili da na vreme istražite koji joj je omiljen cvet i samo taj forsirate?
Ili ste možda od onih koji će krajičkom oka, na putu primetiti rascvetali jorgovan, zaustaviti se, uzbrati i iznenaditi dragu sa tim?
I na posletku, da li je kupovanje cveća budalaština koju muškarci ipak čine ne bi li se umilili svojim damama?