Da problemi koji muče većinu ljudi i nisu problemi, već jednostavno težina života.
Da problemi koji muče većinu ljudi i nisu problemi, već jednostavno težina života.
- odem do banke da kupim jevre , dvoje na salteru gde se prodaju drze u rukama fasciklu sa papirima . kesierka vidno uzrujana
mi rece da ce ovo potrajati da dodjem za satitjak vremena .
- odem do farmacije koja je malo manja nego aerodromski hangar , trazim neki lek , kaze nemamo na stoku sutra popodne bi bilo ok .
- odem do druge banke sa vrlo obicnim zahtevom. popunim upitnik , dobijem kafu, odcekam dobar sat a onda to golobradi pripravnik
uradi za otprilike minut i po .
- odem do mob. shopa , raspitujem se oko dealova koje imaju da ponude . menadzer shopa mi predlozi jedan deal
posle detaljnog ispitivanja o mojim svakodnevnim aktivnostima i ne trepcuci mi ponudi contract na 4 godine ,
/slovimaibrojevimacetirigodine/ !pitam jel moze dozivotno? i odem .
- odem do opticara , ono ko sudnji dan , 20 ljudi ceka u redu . ko je reko' da su rusi izmislili redove ? odustanem .
- svrnem u povratku do samoposluge koja ima 15-tak kasa za placanje . one za samonaplacivanje ne racunam jer sam resen da
osoblje primoram da rade nesto , sic , pozalim uopste sto sam usao da pazarim .
- u medjuvremenu svakih pola sata zvoni telefon sa razlicitim mobilnim provajderima koji nude better deal nego sto imam. nisam im
dao broj bice da razmenjuju brojeve izmedju sebe . na kraju iskljucim mob .
i sad ko tu koga *ebe ? odo' u pub na vopi !!!
zakljucak je danasnji , ladni kronenburg 1664 , sa najboljim pogledom na zivu londonsku ulicu leta 2012 /kisnog/.
Poruku je izmenio rusty nail, 18.07.2012 u 18:06
worst day of fishing is better than excellent day at work
Da su ljudi počeli uglavnom da se oslanjaju na dve sposobnosti koje su im prirodom dane- sposobnost misljenja i govora a da su zanemarili ili sve više zanemaruju čula,koja im mnogo više mogu pomoći u spoznaji svega što ih okružuje na ovom svetu.
Zaklučila sam da mi je dovoljno da posmatram ili da oslušnem i da shvatim.Ne moram ništa da kažem.Ali baš ništa.Nekad je mnogo pametnije ćutati.
O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih
da su ruski flasteri s ljutom paprikom majka mara za moja ledja....podigose me iz mrtvih,bog te mazo!
Ploviti se mora i bez broda ..
Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .
Od prije neki dan...da je Prag jako, ali jako skup...za sve...ebiga, vole ljudi da opale turiste po dzepu, a s druge strane Slovacka je jaako jeftina....u Bratislavi mozes da se zgotivis za 50 eura, da ti na usi izlaze i hrana i pice... prvi dio zajednicke im drzave se opako nafurao....
Drugo, sanse su jako velike da cu majku uskoro vidjeti, cim joj dosadi Srbija ...a meni se taako ide u ravnicu, ali ne moze...
I trece, ne smijem vise da izmislim nikakav put do kraja jula, i augusta....stednja ...sve te fix ideje i rjesavanje papirologije treba skupo platiti, kako vidim i krvlju cu.
Dakle...ko me zeli vidjeti, zna gdje sam.
Sva sreca da se ovdje cesto putuje vozovima, pa cu se praviti da idem nekuda.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Neki su ovde kolko procitah,epohalno zakljucili da je bolje da smo ostali majmuni sa svim svojim culima
Ju,bolje da cutim.
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Da je miris hartije davno štampanje knjige, nešto najzonosnije za moje nozdrve. Ali da dobra knjiga treba da kruži. Da bude nečija kada je ja pročitam. Baš kao što je neko pre mene bio dovoljno nesebičan da je se odrekne.
Da su sanse da padne kisa kad ja operem ves 200% ..a ako operem dvije masine, penju se i na 400%
E pa lijepo na 31 u hladu, sa magicno plavim nebom i ponekim oblackom prostrem ves u dvoriste, radujuci se unaprijed da ce sve da se osusi do veceri, a vikend najavili uzasno hladan, da ne moram da brinem...
Vodila neki ugodan razgovor...ispustila telefon iz ruku, pocela da dremuckam...otvoren prozor...i onda ...bas iz vedra neba, kijamet
Em sto me prenulo iz sna, em sto sam morala borilackim vjestinama da unosim ves...em sam i prozore morala da zatvorim, neman hoce u sobu da udje....grmi, sijeva...kisa ne bira pravac...lijepo mi se smucilo sve....
Izem ti ovakvo ljeto...
Rekose da Bec ima super klimu...smrzla sam se zimus, snijega skoro vidjela nisam, kisa proljece/ljeto ne posustaje...o jeseni da ne pricam...vrijeme je da se krene...
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
da me životinje baš vole ...a volim i ja njih.
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Da leptirić ima patent kako se štititi od sunca na ovim vrućinama .
Većina koristi šešir, kreme ili suncobran ali leptirić koristi svoje noge .
Ipak smo forum "pronalazača" .
Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .
Da sve dobre stvari propustim
Danas ne odem na plažu i....rekoše mi da je dotična gospoja (Isidora Bjelica) se pojavila u naše malo misto....
...saS sve gospodinom i ćerom...onom vilom Evangelistom....
E što me danas nije bilo da je priupitam koješta....
Budi pametan i pravi se lud
apropo dobrote......
je li bedno osecati se iznevereno kad odbije da vam pomogne neko kome ste svojevremeno spasli zivot?
Ploviti se mora i bez broda ..
Ne, nije bedno, već ljudski. Bar ja tako mislim i potpuno sam siguran da bih se i ja baš tako osećao u sličnoj situaciji.
Ali... Znate, činiti dobrom drugima često može biti mač sa dve oštrice. Umesto, ako baš ne zahvalnosti, a ono bar blagonaklonosti od osobe kojoj smo učinili dobro, neretko nam se vrati nešto što nas neprijatno iznenadi i što je u svojoj suštini bolje ili lošije skrivena mržnja, odnosno prezir. Zašto je to tako? Verovatno zbog primitivizma takvih osoba. Nisam siguran, ali verujem da je to možda (podsvesna) rekacija kojom te osobe žele da potisnu svoj neki, da kažem, dug prema svom dobročinitelju i da postanu osolbođeni te obaveze koja im se nameće po nekoj prirodi stvari.
U svakodnevnom životu takvih je primera sijaset. Podsetiću na anegdotu prema kojoj su jednom obavestili knjaza Miloša da je moguća buna, odnosno da ga neko ubije. Odmahujući rukom, on je na to, već kako je umeo i u svom stilu odgovorio:
- Nema ništa od toga, jer nisam nikom učinio toliko dobra da bi me ubio!
Dakle, davno pre nego što je psihologija objasnila ovaj fenomen koji pominjete, naša narodna mudrost je kroz Miloševe reči to uočila i to sa dosta visokom rezolucijom.
Međutim, onda se nameće pitanje da li uopšte treba nekom da činimo dobro. Naravno da treba, jer to će nam se vratiti. Možda ne na način i onda kada mi to očekujemo, odnosno, ako ne od onog kojeg samo "zadužili", a onda od nekog za koga malte ne nismo znali ni da postoji i to baš u trenutku kada smo tu pomoć najmanje očekivali...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!