Rekli su o Vojvodini
Prikaz rezultata 1 do 4 od ukupno 4
  1. #1

    Rekli su o Vojvodini

    Vojvodina ima svoje specificnosti.


    Sigurno ste negde procitali, sacuvali za sebe, neku misao o Vojvodini.
    Sacuvajmo je i posvetimo riznicu Vojvodini.

    Ja nikad ne mogu da ostanem ravnodusna, kad procitam Anticeve stihove ...




    Vojvodina


    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice,
    toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša,
    vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice,
    tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša,
    gde su služili bdenija i ljude za glavu skraćivali,
    gde su starice tepale i pragove branili golim šakama,
    pa su je brali i jeli rukama, pa su crkavali i živeli,
    pa su je voleli ljudi, i kleli, i psovali, i plakali, -
    tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku,
    belju od jaganjaca, crnju od paljevina,
    tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku,
    kad se lumpovalo od Vršca do Temišvara, Sombora i Segedina,
    pa niko nije imao u brkovima gustu pesmu kao taj narod
    robijaški i prvomajski, razbijenih temena i zuba,
    ta Vojvodina ašova, britvi, molitvi i šamara,
    zarasla u želje, u laž, u borbu, u izdajstvo, u ljubav -
    volim je, jer svi smo široki i obični kao ova ravnica,
    jer smo i veliki i prokleti na ovim zelenim travama,
    i milioni rumenih suludih zvezdanih ptica
    večito će lepršati nad našim umornim glavama.

    I volim je prosjačku pred crkvama, nedeljama u ritama,
    i svatovsku, astragansku, neucveljenu bolovima,
    i Vojvodinu vašarsku i hramonikašku, čas raspusnu, čas pitomu,
    i birtijašku, što osvanjiva štucajući pod stolovima,
    pa Vojvodinu bečku i varmeđsku, sa tuđim barjacima pred četama,
    K.u K. regimente, kraj druma istorija silovana i zaklana
    i Vojvodinu solunsku i krfsku nad bajonetima
    sivu kao vojnička smrt u koporanima i zajedničkim rakama,
    ej, pa je volim šestoaprilsku, logorašku, isprebijanu,
    obešenu o bandere, probušenu po čelima,
    uzoranu od tenkova, od krvi izopijanu,
    i partizansku, kad je oktobra donela proleće selima,
    volim je koliko je zla i dobra. Volim je podjednako.
    Prskajte kajsije zvezda z kosi drveća njenog.
    Uvek će biti krovova pozadi krova svakog,
    jer uvek se rumeno nastavlja na rumeno.
    I danas, zemljo rodna, kad nisi bosonoga,
    kad nisi gola beda, u dronjcima i plaču,
    ti, što se moliš bogu, ti što pljuješ na boga,
    ti što si dugovala i naplatila račun,
    nazdravlje, diži čaše, razbij astale šakom,
    zapevaj preko njiva, neka zabride kosti,
    volim te što si prosta, sirova, divlja tako,
    i tako mnogo luda, volim te... volim... oprosti,
    ti,što si danas lepša, ti, bez krasta i vaški,
    ti, ljuljaško i rakožut, zubat osmeh ne skrivaj,
    pevaj pijano racki, mađarski, totski, vlaški,
    makedonski i lički, preko dalekih njiva,
    i voleću te uvek, krvavo moje odojče i srećo nova,
    jer se e stidim tvog otegnutog govora i slanine i kudeljnih gaća,
    od paorske sam krvi, psovki, radosti, snova...
    Razdrlji prsluk i gutaj! Ja ovu zdravicu plaćam!

    Antic

  2. #2

    Odgovor: Rekli su o Vojvodini

    Vojvodina paorska


    Zivot se često samnom poigra
    il' dizgin otme k'o at u čezama
    pa teskim drumom di god odjuri
    i kola vuče dok se ne umori.

    Pomislim nekad da sam izgubljen
    al vidim Bačku i Banat,vidim Srem,
    tu je moj Dunav, tu je i moj dom
    ovde sam rodjen ja sam tu na svom.

    Ponekad zimi kad sneg se zabeli,
    a nebo mesec ko fenjer upali
    sirom se Dunav ko mače protegne
    a sanke jure di pogled doseze,
    pa ni sam ne znam di će zastati
    mogu me na kraj sveta nositi,
    mogu me teskim lancem vezati
    ja cu se uvek tebi vracati.

    Ma da se nebo il zemlja okrene,
    ovde sam rodjen i nigde ne idem,
    ovde su davno moji dedovi... beskrajne njive orali,
    moju ću decu i ja učiti
    kako te treba čuvati
    ko sto je mene moj baba nekada
    Vojvodino mati paorska...

    autor: Boban Dževdanović
    Poruku je izmenio silvia, 30.04.2012 u 09:03

  3. #3

    Odgovor: Rekli su o Vojvodini

    Evo i jedne zdravice :


    Zdravica Vojvodini

    Zora rudi Banat pesmom budi
    pod Kikindom zeleni se trava
    imal' negde takve zemlje ljudi
    banatska je nasa zemlja prava

    Za banatsko pijmo zito
    to zlato ravnice nase
    dignimo do neba case
    za lalose i salase za lalose i salase

    Bacvani su opet oni stari
    od Sombora do Novoga Sada
    zubima su vetar zauzdali
    u srcu se probudila nada

    Hej bacvani stare gazde
    duboke su vase brazde
    srcem ste ih zaorali
    ovoj zemlji dusu dali ovoj zemlji dusu dali

    Sremci rizling bricom presecaju
    od Nestina do Slanog Kamena
    imal' igde tvrdje ludje glave
    veceg srca toplijeg ramena

    Dignite case sremci
    i pijmo za vinograde
    za sremice lepe mlade
    za vino i vinograde za vino i vinograde

    Vojvodini pesmu pevam
    puno hleba rujnog vina
    sve sto imam dala mi je
    zemlja ova Vojvodina
    zemlja moja Vojvodina

    Milan Prunic
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  4. #4

    Odgovor: Rekli su o Vojvodini



    Drasko Redjep


    U Bačkoj su dominantna četiri grada, sva na slovo "s". Subotica -paorski grad, Senta -patricijski, Sombor-varmeđaški i Sad, Novi Sad-trgovački grad. A ko kaže da su nam svi gradovi jednaki, sva sela ušorena, a hrana jednaka i masna, taj ne poznaje Vojvodinu. Svaki grad ovde je potpuno drugačiji. Sombor je iz vazduha nalik na školjku, na puža. Ima dakle, najsavršeniju formu. Odozgo, Novi Sad izgleda kao da je nastanjen sojenicama. Zbog okuke Dunava, zapad ovde nije tamo gde bi trebao biti, a ni sa istokom ne stojimo baš najbolje. Zanimljiv je podatak da je pre pola veka Subotica imala 110.000 stanovnika. Otprilike koliko i danas. Novi Sad je tada imao 70.000 stanovnika, a danas - pet puta više! I sve to ima svoje. Zašto Beograđani naivno vole Novi Sad? Zato što je to jedino inostranstvo u koje se može ići bez viza, a i govori se srpski! Beograđani su ovaj grad uvek doživljavali kao neko malo inostranstvo.

    Inače, o Vojvodini vlada pogrešna predstava da je to vikend Pokrajina u koju se ide na riblju čorbu i paprikaš, zbog uspomene na Janiku, folklora i još gomile loše upakovanih teza. I mi sami podržavamo ovakav stav. Novosadsku Zmajevu nagradu, jedan stanovnik ovog grada, Ivan Negrišorac, dobio je tek 50 godina od njenog osnivanja. To znači da je ni sam Zmaj nikada ne bi dobio.



    Vojvodina je danas nalik ispregnutim kolima. Uvređena i pokradena. Znate, Jug se uvek osećao inferiorno pred vojvođanskim stilom žvljenja. Otuda i stalna optužba da se ovde vladamo pohotno i bahato. I u tom odbrambenom mehanizmu izazvanog strahom pred drugačijim i boljim, mi smo dovedeni u status siromašnih rođaka. U ovoj predstavi mi smo uvek samo horisti. Sudbina naših varoši uklapa se u ovu priču. Moć je izvor svega, pa i kulture. Znate, između dva rata u Novom Sadu ste imali samo jednog zaista ozbiljnog pisca, Žarka Vasiljevića. A nešto ranije, u vreme procvata trgovine, novosadskim ulicama niste mogli proći, a da ne sretnete bar jednu mudru glavu. I to vam je tako.


    I dobro - šta je zapravo Vojvodina?


    Vojvodina je utopija. Ona je magična, jer je nedokazana, nedorečena, bez granica. Stoga je nejasno definišemo, da ne bismo morali da je se odreknemo. Ovde se plaća dug nedužnih. Dug vernosti centru, dimenzijama državnosti. Vojvodina je san. Nije omeđena geografskim granicama. Jer, u tom slučaju, gde su: Baranja, Temišvar, Bajski trougao, zapadni Srem...? Od geografije tla, mnogo je važnija geografija duha. A mi smo tu nemarni.

    U starom hotelu -Park- zimovao je i konačio Ivo Andrić. Danas nas na to ništa ne podseća. U Veneciji i danas postoji tabla na mestu na kojem je stajao Lord Bajron. Mi imamo kratko pamćenje. Strašno kratko. Zaboravljamo da nije važno pobediti. Važno je trajati.
    Uvek smo bili pod sumnjom da nismo dovoljno sposobni da vladamo samim sobom, nego je eto, to neko morao da radi umesto nas. Pričao mi je jednom narodni heroj Paško Romac, kako su, onomad, dobili poziv na sastanak Pokrajinskog komiteta. Dođu oni, kada- u sali već sedi partijski poverenik iz Beograda, rodom iz okoline Užica, Dobrivoje Vidić Baja. U čudu ga upitaše, šta će on tu. On umesto odgovora izvadi pismo u kojem je stajalo:-Od danas, sekretar PK SKJ je drug Dobrivoje Vidić, koji će...-! Naravno, na kraju pisma stajao je potpis doživotnog predsednika SKJ. To vam je to! Uvek neka komandirovka. A mi trpimo. Dok su nam kola davno ispregnuta. Bio sam svedok nekoliko napadno postavljenih garnitura koje su se zalagale za"narode i narodnosti". Zapravo "manjinska priča" je uvek bila samo džoker, izvučen u poslednji čas, uoči dijaloga sa Beogradom. Poimanje autonomije uvek je bilo poslednja jaka karta u pregovorima sa prestoničkim aparatom.

    Drasko Redjep

    izvor Vojvodjanski magazin
    Poruku je izmenio silvia, 30.04.2012 u 09:05 Razlog:

Slične teme

  1. Rekli su o ljubavi...
    Autor Lady in red u forumu Filozofija
    Odgovora: 204
    Poslednja poruka: 10.08.2018, 13:55
  2. Vojvodini status kao sto RS ima u BiH
    Autor vojvodina2 u forumu Politika
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 17.12.2011, 17:50
  3. Tvrđave u Vojvodini
    Autor Invisibleman u forumu Vojvođanski bircuz
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 10.08.2008, 22:43
  4. Poplave u Vojvodini
    Autor Lady S u forumu Spomenar
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 12.03.2007, 17:11
  5. Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 28.07.2006, 11:37

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •