Matija Bećković
Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 57
  1. #1

    Matija Bećković

    KAD DODJES U BILO KOJI GRAD

    Kad dođes u bilo koji grad
    A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
    Kad dođes vrlo kasno u bilo koji grad
    Ako taj grad slučajno bude Valjevo
    Gde sam i ja došao
    Doći ćeš putem kojim si morao doći
    Koji pre tebe nije postojao
    Nego se s tobom rodio
    Da ideš svojim putem
    I sretneš onu koju moraš sresti
    Na putu kojim moras ići
    Koja je bila tvoj život
    I pre nego što si je sreo
    I znao da postoji
    I ona i grad u koji si došao.
    * * * * *
    Dok dođe u tvoj zivot
    I tu se zauvek zaustavi
    Ona koja je prema tebi krenula
    Iz velike daljine
    Odnekud iz Ruskog Jerusalima
    Sa Kavkaza iz Pjatigorska
    U kome nikad nije bila
    I zvala se kako se zvala
    Recimo Vera Pavladoljska
    I izgledala kako je izgledala
    Kako više niko na svetu ne izgleda.
    * * * * *
    Biće to jedini grad
    U kome si oduvek bio
    I čim si čuo njeno ime
    I pre nego što si je sreo
    Oduvek si je znao
    I voleo već vekovima.
    Kad dođes u bilo koji grad
    A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
    Kad dodjes vrlo kasno u bilo koji grad
    Ako taj grad slučajno bude Valjevo
    Doći ćeš korakom koji dvostruko odjekuje
    Tvojim i batom još nekoga
    Ko s tobom putuje
    I glas mu ide po vetru
    U dan neobičan za to doba godine
    Da ni sam nećeš biti siguran
    Ni koji je to grad
    Ni koji su tvoji koraci
    Samo ćeš poznati onaj glas
    Koji ne ide po vetru
    Nego se javlja u tebi
    * * * * *
    Kad dođes vrlo kasno u bilo koji grad
    Svet će postati uspomena na nju
    I neće biti ni jednog mesta na zemlji
    Gde te neće sačekivati
    Ni ogledala u kojem je nećeš videti
    Ni plave kose koja nije njena
    Ni oblaka bez njenog svilenog osmeha
    Zapamtio je prostor
    Gora i voda
    Onakvu kakvu si je prvi put video
    U bilo kojem gradu
    * * * * *
    I ništa ne bi bilo kao što jeste
    Da je moglo biti kao što nije
    Jer postoji samo jedan grad
    I samo jedan dolazak
    I samo jedan susret
    I svaki je prvi i jedini
    I nikad pre ni posle nije se dogodio
    I svi gradovi su jedan
    Delovi jednog jedinoga grada
    Grada nad gradovima
    Grada koji si ti
    Prema kome svi idu
    * * * * *
    I čim si je video
    Oduvek si je voleo
    I unapred oplakivao rastanak
    Koji se zbio
    Pre nego što si je sreo
    Jer postoji samo jedan grad
    I samo jedna žena
    I jedan jedini dan
    I jedna pesma nad pesmama
    I jedna jedina reč
    I jedan grad u kome si je čuo
    I jedna usta koja su je rekla
    A po svemu kako su je izgovorila
    Znao si da je izgovaraju prvi put
    I da možeš mirno sklopiti oči
    Jer si već umro i već vaskrsnuo
    I ponovilo se ono što nikad nije bilo.
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  2. #2

    Odgovor: Matija Beckovic

    KAD BI TI OTIŠLA IZ OVOG GRADA


    Kad bi ti otišla iz ovoga grada
    Kome bih levu ruku prebacio preko ramena
    A desnom pokazivao obronke dalekih brda i rekao:
    "Priroda je puna mojih pogleda na svet".
    S kim bih zastao pred raspuklim orahom govoreći:
    "U ovom orahu možda raste moj sanduk
    Kad sam bio dete njegovo je stablo posađeno".
    Zbog koga bih prekinuo ove reči i rekao nešto radosno,
    Mada ne znam šta bih sve mogao da kažem
    Na osnovu cele šume i drugih elemenata!
    S kime bih se vraćao u grad ponosan kao u mojim pesmama.
    Kome bih govorio o sajdžiji koji živi u zemlji
    I o mom srednjem uhu koje je gusto kao šećer.
    S kime bih podigao glavu prema besputnim nebesima,
    Kome bih pokazivao kozje staze među zvezdama.
    Čiji bi zubi zvonili kao promrzla jabuka u pšeničnoj plevi
    S kime bih pomenuo: tajge, sneg na Etni, ljude po tamnicama.
    Bela ptica na snegu, plastu snega u vodi,
    Kome bih rekao kako mi se čini
    Da u reci Ararat ključa kamenje
    I ko bi me zbog toga voleo?
    Danas svi znaju da sam na tebe mislio kad sam rekao:
    "Ona kaže balkonu da ga voli
    I balkon se sruši u tom času".
    Poštari bi širom sveta raznosili jedno isto pismo
    Dok zver skupog krzna drema u glupoj toploti na Tibetu
    I bilo kakav mesec prelazi preko smetova.
    S kime bih dugo u noći govorio protiv svakoga
    I ko bi me zbog toga voleo?
    Kad bi ti otišla iz ovoga grada,
    Govorio bih uzalud:
    Moje reči se ne bi ni na koga odnosile.
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  3. #3

    Odgovor: Matija Beckovic

    VOLIM TE

    Između dva uporednika dok provirujem glavu
    između dve žiške u slepoočnicama
    u pauzama kad radnici piju čađavo mleko
    i prašnjavi maslačak lepi se za plućna krila
    dok crpem med iz jezika i sipam u tvoje uši
    između dva daleka poređenja
    Volim te

    Brodovi se ljuljaju kao poljupci
    i sloj vazduha se na lepe senke cepa
    u mašineriji noći
    moje je srce slično kompresoru
    naklonjeno svemu što nema veze sa mnom
    dok pokušavam nestati u poljupcu
    Volim te

    Rudnici kamene soli u mom srcu
    zora lomi suđe od porcelana
    kad si sa mnom znam da si na drugom mestu
    postaću prašina ako prašinu voliš
    ti koja me tuđim imenom zoveš
    Volim te

    Dolazi proleće i jednu pravu damu
    niko ne može zamisliti bez pudlice
    stavi mi ogrlicu oko vrata i vodi me
    ja ne znam put-krijem se u tvojoj senci
    ja sam tvoja senka i noć je moje carstvo
    svet me izgubi ali ti me dobi
    Volim te

    Što vide slepi ne vide zaljubljeni
    pokvareni anđele o sneže u avgustu
    moje ruke su ostale oko tebe kao obruč
    ljubomorna na vazdušni pritisak i vodu
    ljubavnu vodu koja gori dok se kupaš
    odavno već svojim očima ne verujem
    Volim te
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  4. #4

    Odgovor: Matija Beckovic

    Kad bih znao da

    Kad bih znao da bih se ponosno držao
    Na robijama i pred sudovima:
    Žario bih, palio, i sve izdržao
    I svemu se odupro golim udovima!

    Kad bih znao da bih sto ispod stopala
    Sam ćušnuo i sam omču namakao:
    Večnosti bi se moja duša dokopala
    A moj dželat bi za mnom zaplakao!


    Al bojim se da bih počeo da molim
    Da plačem, klečim i sve da izdajem,
    Da bih sačuvao samo život goli
    Na sve da pljunem, na sve da pristanem!
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  5. #5

    Odgovor: Matija Beckovic

    Matija Bećković

    Matija Bećković suza ili mina
    Put što sebe pravi ili voz bez šina

    Nosi li on bombu mesto glave
    Davi li on reči ili njega dave

    Nosi li on rupu mesto srca
    Ili kao davljenik u svom srcu grca

    Jeli on santa leda otkinuta
    Ili zver sto na njoj zavija i luta

    Jeli on grom u lance vezan kao stene
    Ili hladna vatra u grudima stene

    Nosi li zamrzle munje u rukama
    Hoće li on biti slabić na mukama

    Sme li on da stane na trg i jauče
    Dok svetovi u njega sav svoj bes izruče

    Kao gvozdena zavesa on će da se sruši
    U vlastitu vatru u vlastitoj duši

    Baš je njega briga bar je njemu lako
    Sve je oživelo čega se dotako.
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  6. #6

    Odgovor: Matija Beckovic

    ufff...matija beckovic kod mene izaziva fizicku reakciju...

    sorry, but...

  7. #7

    Odgovor: Matija Beckovic

    Citat maqa kaže:
    ufff...matija beckovic kod mene izaziva fizicku reakciju...

    sorry, but...
    moguce je, utisci i dozivljaji su razliciti...... ali bas ta razlicitost cini sve vrednijim i lepsim , pa i onaj nas forum.....
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  8. #8

    Odgovor: Matija Beckovic

    VERA PAVLADOLJSKA


    Lukavica je htela da me nadlukavi

    Punio se mesec u avgustu kao lokva

    Ispaljivane pune duge preko jezera i glava

    Na radilištima u rudnicima boksita

    Ubeđivao sam nepoznate ljude

    U tvoje ime

    Vera Pavladoljska.



    Grešile su pijane ptice u prostoru

    Prepelica je kljunom gore okretala

    Svest je mrcala među liticama

    Gonjen tocilima, kršima i gubom

    Do grla u živom blatu mislio sam

    Koliko si me volela

    Vera Pavladoljska.



    Mrak je u mraku sjao kao životinja

    Grom u lancima čamio za brdima

    Molio sam za sluh fizičkih radnika

    Divio se njihovom surovom apetitu

    Zaklinjao jednog gluvonemog mladića

    Da izgovori tvoje ime

    Vera Pavladoljska.



    Ceo dan u nebu izgoreo mesec

    Pod lažnim imenom leči svoj pepeo

    U mrcavi među dvojnicima

    Dok muzika sneg u uši ubacuje

    Kleo sam se u obe ruke, naročito desnu

    Da te nisam voleo

    Vera Pavladoljska.



    Udvarao se nepoznatoj devojci

    U kanjonu Tare kod Kolašina

    Govorio istine na svim jezicima

    Žario i palio da ih poveruje

    Dok je ćutala sećao sam se

    Da si mi najkrupnije laži verovala

    Vera Pavladoljska.



    Pevao je slavuj sa grlom grlice

    Sve na svetu me na te podsećalo

    Hvalio sam se da si luda za mnom

    Cela plaža da ti se uzalud udvara

    Kako te teram da ideš iz glave

    I kako nećeš

    Vera Pavladoljska.



    Kulo crnog žara pod slepim očima

    Zarazna zvezda sve i svašta sazdi

    Dok mi se padobran nije otvarao

    I kad sam u zavičajne bezdane padao

    Pričali su da te zovem iz sveg glasa

    Al nisam priznavao

    Vera Pavladoljska.



    Ronio u najdublje, bežao u gore

    Da te glasno zovem da niko ne čuje

    Bio sujeveran - pitao prolaznike

    Kako tvoje lice zamišljaju

    Čeznuo da ceo dan prolaziš kraj mene

    Pa da se ne okrenem

    Vera Pavladoljska.



    Na ljubavnoj promaji između dve zvezde

    Nevidljivi uhoda ima nešto protiv

    Žeđ za rakijom je slična fantaziji

    U teretnom kamionu koji juri snegu usred leta

    Bile su dve usne nepismenih žena

    Po ugledu na tvoje

    Vera Pavladoljska.



    Po nevremenu sam lovio na ruke

    Med zlatnih meridijana u vodi

    Opisivao oči jedne žene mesec dana

    U vozovima bez reda mnoge saputnice u prolazu

    Ubedio da su mi sve što imam u životu

    Misleći na tebe

    Vera Pavladoljska.



    Pita za mene metak lutalica

    Sada me pogrešno traži oko zemlje

    Vučen tajnim magnetom mog čela

    Napija mesec da prokaže gde sam

    Zlostavlja mora, kuša vazduh i podmićuje

    Ti ćeš me izdati

    Vera Pavladoljska.



    Traje monotona biografija sunca

    Sve sijalice gore usred dana

    Slovoslagači su srećni dok ovu pesmu slažu

    Vazduh ne shvata da sam sebe bombarduje

    Jedan od vlašića sklon je porocima

    I jedni i drugi vetrovi te ogovaraju

    Nekoliko država tvrdi da si njina

    Ti si na svoje ime ljubomorna

    Kablogrami se u dubokoj vodi kvare

    Niko ne zna gde su slova tvog imena

    U mrtvim i lažnim jezicima u pogrešnim naglascima

    U rukopisu zvezda po nekoj samoj vodi

    Ko će uhvatiti sjaj samoglasnika

    Koje ptica kuka

    Vera Pavladoljska.

  9. #9

    Odgovor: Matija Beckovic

    LAŽNE MI PUTEVE


    Lažne mi puteve pod noge poturaju.

    Lažne mi reči u usta guraju.

    Pun mi je život, laži pune uši.

    Do grla u strašnoj laži što me guši.



    Sve što je moje lažni prizvuk ima.

    Sve što je moje ko da je od dima.

    Laž je podržana lažnim svedocima.

    I istina nigde nikog ne zanima.



    Kako da izdvojim laž iz tog što dišem.

    Kako da ne lažem u tome što pišem.

    Kad me lažima kao pticu pune:

    Ko i druge laži moja glava trune.

  10. #10

    Odgovor: Matija Beckovic

    LELEK MENE


    "…Ako nemaš zašto umrijeti

    Nijesi se trebao rađati.

    Ako ne znaš zašto si se rodio

    I za pravu smrt si zaksnio.

    Cilj ljudskog života je nešto

    Zbog čega ćeš život prezirati.

    Kom je život najviša svetinja

    I sve ono zbog čega se živi

    Sve to nije dostojno života

    Zbog toga se ne moraš rađati.



    A ko se god rodi bez razloga

    Bez razloga mora i mrijeti.

    Svak se ođe s razlogom rađao

    Znao šta s životom i smrću

    Jedino je to dostojno ljudi!

    To se dobro znalo i pamtilo

    S kojijem smo pozvanjem stvoreni.

    Nije bilo ove pucibruke

    Ni toliko suvišna naroda

    Koji ne zna ni šta će na zemlji.

    Ni ko ga je ni zašto stvorio.

    Rađaju se i žale da umru

    A ne znaju ni što su živjeli!



    Šta će ljudi toliki na zemlji?

    Ideja je ljudska ponižena!

    Svaka vjera tako će propasti.

    Svaki smisao tu će postradati.



    Velike je tajne vazda znalo

    Malo ljudi - i dok ih je malo

    Onda svaki mora biti pravi

    Kad su pravi - dosta ih je malo.



    Šta će ovaj božji gamiz ljudi

    Kao neka nova vrsta muve?

    Čemu služe slijepi narodi?

    Skoro ce ih i zaprašivati…!"

  11. #11

    Odgovor: Matija Beckovic

    OČINSTVO


    Mogao bih biti otac svome ocu

    a, evo, još sam dete i siroče,

    mlađi si bio od mene, moj oče,

    kad me ostavi tvome ubiocu!



    I sad mi oca on ne da za oca

    i ne oprašta mi svoja nepočinstva,

    i drži me žedna bez kapi očinstva

    i ne uklanja s mene motrioca.



    Ali ja silazim na dno praočinstva

    da tražim svome sopstvu nosioca

    i srž svoju zgrejem kod svog stvorioca

    i primim sramotu zbog toga zločinstva.



    Ako duh nema groba, ni pepela,

    o, daj meni, tvorče i praoče,

    jer, evo, svako sa svoga raspela

    viče: što si me ostavio oče?



    I huli kao Vlah sa nabikoca

    zato da bi ga mogli doubiti,

    i za smrt moli iskorenioca,

    a sve reči su samo jedna: BITI.

  12. #12

    Odgovor: Matija Beckovic

    DVA SVETA


    I uskoro ćemo, taj dan doći mora,

    uputiti molbe upravi zatvora -



    da nas liše straha, slobode i zime

    i na robiju tešku da nas prime!



    A kad nas u lance bace i povežu,

    neka svet izgubi sramnu ravnotežu!



    I od dva sveta svet ovaj čine,

    nek` svet robijaša bude svet većine!



    A čuvari nek` nas, iz straha il` srama,

    jene noći mole da budu sa nama!

  13. #13

    Odgovor: Matija Beckovic

    OTKAD GLAVU PROMOLIH IZ MAJKE


    Otkad glavu promolih iz majke

    Ja se samo sklanjam od bezumne hajke.



    Umesto da sam na dugačkom štapu

    Otud prvo isturio kapu



    I dok potroše uk ispamećenja

    Odlagao muku svog rođenja.



    (Da nisam gologlav i goloruk bio

    Još bih se u majci ko u rovu krio.



    A moj štap i kapa od veka do veka

    Stigli bi u ruke poslednjeg čoveka.)

  14. #14

    Odgovor: Matija Beckovic

    SLAMKA


    U onoj noći s petka na subotu

    Sudnjega časa u tvome životu

    Čistaja djevo i najređi cvetu

    Poslednje što si ti od mene čula

    Bilo je: "Volim te

    Najviše na svetu!"



    Ali na čemu bi onaj što ne ume

    Više živeti održao sebe

    Da mu na usnama što se ne dvoume

    Ne dodade slamku

    I reč

    "I ja tebe!"

  15. #15

    Odgovor: Matija Beckovic

    KAD SAM JE PRVI PUT VIDEO

    Radnici koji nikada nisu videli more
    Kad je sretnu misle da je dan lepši no inače
    Ta žena taj gigant, ta država u daržavi
    Kad sam je prvi put video rekao sam:
    "Eto kako treba da izgleda prestonica jedne zemlje
    Koja ostaje bez svetla kad ona sklopi oči."
    Jedina nevina žena koja rađa decu
    Ta djevuška visoka kao podzemna železnica
    I lepa kao da uopšte ne postoji.
    Njenu sobu su razneli mirisi.
    Ona se šminkala i češljala
    I to je sve što je uradila za poeziju.
    Zakleo sam se da ću prećutati njenu prošlost
    Jer ja sam rođen sa mnogo više prljavština
    No što ih je ona imala u životu.
    Već nema u srpskom jeziku reči na koje se mogu osloniti
    Sa kojima bih poredio njene oči i onda mirno spavao
    Ima jedna zemlja velika kao njena trepavica
    Ta neosvojiva Rusija koju je ipak lakše osvojiti.
    Od njenog poljupca koji mi je poslala telefonom
    Zapalilo mi se uvo na posti jednoga drugoga grada
    To famozno to zeleno to gorko uvo
    Koje je dugo stajalo kao antena na jednoj radio-stanici.
    Otkidao sam ga i duboko u zemlju zakopavao
    Ali nije prestalo da me poziva na telefon
    Svojom telepatskom azbukom svojim visećim mostovima.
    Na mome srcu kao na gramofonskoj ploči
    Snimila je sve što je rekla u životu
    Njene korake, njen smeh i njen kašalj
    Njena duga šaputanja sa ljudima koje ne poznajem.
    Gradove u kojima živimo vezuju naša pisma.
    Ja ne znam za drugo nebo sem njenog kišobrana.
    Kad me ona voli ne znam od čega živim
    Ne jedem, zaboravljam da dišem i vrlo često umirem.
    Visoko u nebu setim se da ne umem leteti
    Prođem glavom kroz zid i vidim da sam pogrešio
    Tad zviznem nogom mesec iznad grada
    I trčeći obilazim mesto gde ćemo imati
    sastanak za nekoliko dana.
    Njen najgori ćak gutač ljubavnog plamena
    sa injem u ušima
    Tumačim svojoj krvi njeno preteško gradivo.
    Pun otpadaka kao golfska struja
    Silazim niz stepenice u zemlju
    I jedini ne znam za svoju tragediju
    Taj svirepi podtekst naše ljubavi.
    O suzo na jastuku
    Uspomeno na pilota koji nikada nije sleteo
    Izgubljen u vazduhu.

Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Mira Alečković
    Autor starsica u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 08.06.2016, 13:47
  2. Stevan Raičković
    Autor blueella u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 37
    Poslednja poruka: 16.10.2014, 12:18
  3. Profit i troškovi nezavisnosti
    Autor Bacanin u forumu Spomenar
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 04.12.2007, 15:11

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •