Šandor Petefi - Sándor Petőfi
Prikaz rezultata 1 do 11 od ukupno 11
  1. #1

    Šandor Petefi - Sándor Petőfi



    S�ndor Petőfi (Šandor Petefi) rođen je 1. januara 1823. u mestu Szabadsz�ll�s (Sabadsalaš), kao Aleksandar Petrovics (Petrović). Njegov otac Stevan Petrovics bio je Srbin, a majka M�ria Hr�zov� Slovakinja.

    Kada je imao dve godine, porodica se seli u mesto Kiskunf�legyh�za (Kiškunfileđhaza), koje će Šandor upamtiti i kasnije pominjati kao rodno mesto.
    Očevim bankrotom, bio je prisiljen da sa petnaest godina prekine školovanje, napustivši licej koji je pohađao u mestu Selmecb�nya (danas Bansk� Štiavnica).
    U to vreme radio je neke manje poslove za pozorište u Pešti, a istovremeno bio je zaposolen i kao učitelj u mestu Ostffyasszonyfa (Oštfjaosonjfa) . Kasnije kao vojnik odlazi u Sopronu (Šopron).
    Bio je to dug i težak period putovanja i selidbi, u kome boravak u mestu P�pa, između ostalog, obeležava i nastavak prekinutog školovanja..
    Pesma A boroz� (Krčma) prvi put je štampana 1842 g. pod imenom S�ndor Petrovics, u vreme kada ga je rad u pozorištu, još uvek, privlačio više od pesništva.
    Kasnije, iste godine, istu pesmu objavljuje pod prezimenom Petőfi.

    Karijeru u putujućem pozorištu prekida zbog bolesti i te 1844 g. odlazi u Peštu tražeći izdavača za svoje pesme.
    Objavljene pesme veoma brzo postaju popularne.
    1846 godine upoznaje J�liju Szendrey (Sendrej) s kojom se ubrzo ženi.
    U Pešti se, u kafani Pilvax druži sa grupom studenata i intelektualaca istomišljenika, koji se trude da mađarski jezik bude što zastupljeniji, kako u književnosti, tako i u pozorištu.
    Upravo ta grupa uskoro će postati jezgro buduće revolucije, društvo zvano Martovska Omladina (M�rciusi Ifjak).
    Petőfi će biti jedna od ključnih ličnosti u dizanju revolucije u Pešti , kao autor i koautor dva najvažnija pisana dokumenta revolucije.
    Reč je o dokumentu nazvanom 12 tačaka , kojim se upućuje dvanaest zahteva vlastima.
    Drugi je njegova pesma Nemzeti Dal (Narodna pesma),
    koja je posle toga, javno čitana na svakom revolucionarnom skupu.

    NEMZETI DAL



    Talpra magyar, hí a haza !
    Itt az idõ, most vagy soha !
    Rabok legyünk, vagy szabadok ?
    Ez a kérdés, válasszatok !
    A magyarok istenére
    Esküszünk,
    Esküszünk, hogy rabok tovább
    Nem leszünk !
    Rabok voltunk mostanáig,
    Kárhozottak õsapáink,
    Kik szabadon éltek-haltak,
    Szolgaföldben nem nyughatnak.
    A magyarok istenére
    Esküszünk,
    Esküszünk, hogy rabok tovább
    Nem leszünk !
    Sehonnai bitang ember,
    Ki most, ha kell, halni nem mer,
    Kinek drágább rongy élete,
    Mint a haza becsülete.
    A magyarok istenére
    Esküszünk,
    Esküszünk, hogy rabok tovább
    Nem leszünk !
    Fényesebb a láncnál a kard,
    Jobban ékesíti a kart,
    És mi mégis láncot hordtunk !
    Ide veled, régi kardunk !
    A magyarok istenére
    Esküszünk,
    Esküszünk, hogy rabok tovább
    Nem leszünk !
    A magyar név megint szép lesz,
    Méltó régi nagy hiréhez;
    Mit rákentek a századok,
    Lemossuk a gyalázatot !
    A magyarok istenére
    Esküszünk,
    Esküszünk, hogy rabok tovább
    Nem leszünk !
    Hol sírjaink domborulnak,
    Unokáink leborulnak,
    És áldó imádság mellett
    Mondják el szent neveinket.
    A magyarok istenére
    Esküszünk,
    Esküszünk, hogy rabok tovább
    Nem leszünk!

    (Pest, 1848. m�rcius 13.)

    Dolaskom na čelo Peštanske omladine postaje ubrzo ideolog Mađarske revolucije za otcepljenje od Habzburške monarhije i osamostaljenje Mađarske. Međutim, ubrzo Mađarski plemići preuzimaju rukovodstvo ulazeći u dogovore sa Austrijskim dvorom o povlasticama i ustupcima. Revolucionar Šandor se pridružuje pobunjeničkoj vojsci koja kreće u rat protiv Habzburških trupa. Na nesreću po pobunjenike Rusija se aktivno uključuje u događaje podržavajući Bečki dvor, a u nameri da se uguši revolucionarni republikanizam.

    Poginuo je 1849. u bici kod Šegešvara, najverovatnije, mada je ispravnije reći da mu se ovde gubi svaki trag.

    Ovaj Mađarski nacionalni pesnik, smatra se ključnom figurom mađarske revolucije 1848. i najtalentovanijim i najboljim mađarskim lirskim pesnikom 19. veka.
    Šandor Petefi je danas simbol mađarskog romantizma.

    Njegova poezija je imala veliki uticaj na južnoslovenske pesnike, posebno na Đuru Jakšića i Jovana Jovanovića Zmaja.



    Pusta, zimi

    Tek sad je zaista pusta ova pusta!
    Јеr je novembar loš i rasipan gazda:
    Što proleće i leto
    Sakupe sa brazda
    To jesen proćerda lako i bez traga,
    Zima ne zatiče ništa od sveg blaga.

    Nema vani stada niti klepetuše,
    Ni pastirskih frula koje setno tuže.
    A ptice-pevice
    Zanemelo ćute.
    Ne pućka prepelica iz trave žute.
    Niti cvrčak svoju violinu struže.

    Ko sleđeno more miruje ravnica,
    Sunce nisko leti ko umorna ptica,
    Il kratkovido posta
    Od starosti,
    Pa mora da se sagne i pogled spusti...
    Al nema bogzna šta da vidi na pusti.

    Prazna je koliba, dom poljara suri;
    Stoka jede seno, utihli su majuri;
    A kada predveče
    Mršavu stoku k valovu vode,
    Zam�če neko kudravo goveče,
    Radije bi pilo bistre jezerske vode.

    Nadničar skida listove duvana s niske
    Grede, zatim na pragu svija liske,
    Secka ih i truni
    Onda iz sara čizme
    Izvlači lulu i polako je puni
    Pa pućka, a pogled mu na jasle klizne.

    Čak su i čarde zanemele i puste,
    Birtaš i krčmarka mogu snu da se prepuste,
    Јеr makar smetnuli s uma
    Ključ od podruma,
    Niko neće rudu okrenuti k njima:
    Put je zameo vetar snežnim smetovima.

    Sad gospodare vetrovi i oluje,
    Jedni visoko pod oblacima struje,
    Drugi jure iznad ravnice
    Iskreći varnice.
    Iskri sneg ko kremen, vetrovi ga mrve
    Treći tek nasrće, da se s njima rve.

    U sumrak, kad vetri umorno klonu,
    Ravnice u neku bledu maglu tonu,
    I jedva razaznaš, pognuta struka,
    Nekog okasnelog hajduka:
    Na noćni počinak nosi konj ga vran...
    Za njim kurjak, a nad njim gavran.

    Kо prognan kralj kad kraljevstvu okrene leđa,
    Sunce se osvrne sa zemljinih međa,
    Osvrne pogledom
    Ispunjenim jedom
    I dok mu pogled stigne do najdaljih duna,
    Sa glave mu spadne krvava kruna.

    1848.




    Poruku je izmenio Cecara, 10.11.2011 u 12:53 Razlog: kodovi

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  2. #2

    Odgovor: Šandor Petefi - Sndor Petőfi

    KLIK

    Luda

    Što se bunite?
    Gubite mi se s vida?
    U krupnu sam poslu. Žurim.
    Korbač pletem. Plameni bič iz sunčanih zraka;
    Izbičevat ću svijet!
    I jaukat će, a ja kikotati,
    Ko što se smijaše, dok sam jaukao.
    Hahaha!

    Jer život je takav. Kikoćemo se i plačemo.
    Sve dok smrt ne šapne: Ćut!
    Jednom sam i ja umro već.
    Otrov mi oni u vodu ulili
    Koji su vino moje ispili.
    A šta učiniše ubojice moje
    Zločinstvo svoje da bi prikrili?
    Na odru kad sam izložen ležao
    Nad mene se svili pa su plakali.
    Hteo sam tada na njih skočiti
    I odgristi im nosine.
    Al neću ih odgristi; smislih
    Nek imaju nos i neka mirišu
    Kad trunem i nek se uguše.
    Hahaha!

    Gdje me ukopaše! U Africi.
    To mi sreća bi,
    Jer me hijena izrova iz rake,
    Jedini dobrotvor bješe mi ta zvijer,
    Al i nju prevarih,
    Butinu mi je proždrijeti htjela,
    A ja joj srce ponudih svoje,
    No tako gorko bilo je ono, da crkla je!
    Hahaha!

    Ali, zaludu! Ovako prolazi
    čovjekov svaki dobrotvor.
    Šta je čovjek?
    Vele: svijeta korijen
    Koji u nebu gore cvate
    Al to je laž!
    Cvijet je čovjek čiji korijen
    Tamo je dolje, paklu na dnu.
    Mudrac me ovome naučio neki
    Koji luda velika bi, jer od gladi svisnuo je.
    Što nije krao, ili pljačkao?
    Hahaha!

    Al šta se cerekam kao luda ja?
    Ta, plakati bih morao.
    Plakati sto zloban tako naš je svijet.
    Ta i bog svojim oblak-očima
    Oplače često što ga stvorio.
    Al šta koriste suze nebeske?
    Na zemlju padnu, na zemlju poganu
    Gdje ih ljudi zgaze nogama
    I - šta biva od njih
    Od suza gospodnjih? - Blato!
    Hahaha!

    O nebo, nebo, stari isluženi vojniče,
    Sunce je odličje što ti kiti grud,
    A odora, razdrta odora - oblak
    Hm. Tako otpustiti staroga vojnika
    S jedinom nagradom za služenje dugo:
    Odlikovanjem i krpom odore,
    Hahaha!

    A znate li šta znači na jeziku ljudskom
    Kad prepelica kaze: pućpurić...?
    To znači: Izbegavaj ženu!
    Jer žena k sebi privlači muškarce
    Kao more - rijeke.
    A zašto? - Da ih proguta.
    Lijepa je zvijer ženska zvijer,
    Lijepa, ali opasna,
    Otrovnog pića pun zlatan pehar.
    Pio sam te, o ljubavi!
    Kapljica tebe gorča je
    Od mora jednog medenog.
    Kapljica tebe gorča je
    Od mora jednog otrova.
    Vidjeste li vi već more
    Kada bura njime ore
    I sije u njega sjeme samrtno?
    Vidjeste li nepogodu
    Tog riđeg seljaka
    Što plugom munje ore?
    Hahaha!

    Voće kad sazri opadne sa stabla.
    Sazrelo si voće, svijete, opadni!
    Do sutra čekam još,
    A ako ni sutra Sudnji ne osvane Dan,
    Zakopat ću do srca zemljina
    I barut ponijeti u nj,
    Pa ću svijet sav
    Baciti u zrak!
    Hahaha!

    ~~~~~~

    Az őrlt

    - - - - Mit hborgattok?
    Takarodjatok innen!
    Nagy munkba' vagyok. Sietek.
    Ostort fonok, lngostort, napsugarakbl;
    Megkorbcsolom a vilgot!
    Jajgatnak majd s n kacagok,
    Mint ők kacagtak, amikor n jajgattam.
    Hahaha!
    Mert ilyen az let. Jajgatunk s kacagunk.
    De a hall azt mondja: csitt!
    Egyszer mr n is meghalk.
    Mrget tltttek azok vizembe,
    Akik megittk boromat.
    S mit tettek gyilkosaim,
    Hogy gaztettket elleplezzk?
    Midőn kitertve fekdtem:
    Rem borltak s knnyeznek.
    Szerettem volna flugrani,
    Hogy orraikat leharapjam.
    De nem harapom le! gondolm,
    Legyen orrok s szagoljk,
    Ha rothadok, s fladjanak meg.
    Hahaha!
    s hol temettek el? Afrikban.
    Az volt szerencsm,
    Mert egy hina kisa sirombl.
    Ez az llat volt egyetlen jltevőm.
    Ezt is megcsaltam.
    Ő combom akarta megenni:
    n szvemet adtam oda,
    S ez oly keserű volt, hogy megdgltt tőle.
    Hahaha!
    De hiba, csak gy jr,
    Ki emberrel tesz jt. Mi az ember?
    Mondjk: virgnak gykere,
    Amely fnn a mennyben virl.
    De ez nem igaz.
    Virg az ember, melynek gykere
    Ott lenn van a pokolban.
    Egy blcs tantott engemet erre,
    Ki nagy bolond volt, mert henhala.
    Mrt nem lopott? mrt nem rabolt?
    Hahaha!
    De mit kacagok, mint a bolond?
    Hisz srnom kellene.
    Siratni, hogy oly gonosz a vilg.
    Az isten is felhőszemvel
    Gyakran siratja, hogy megalkot.
    De mit hasznl az g knyűje is?
    A fldre hull, a ronda fldre,
    Hol az emberek lbbal tiporjk,
    S mi lesz belőle,
    Az g knnyből?... sr.
    Hahaha!
    Oh g, oh g, te vn kiszolglt katona,
    rdempnz melleden a nap,
    S ruhd, rongyos ruhd a felhő.
    Hm, gy eresztik el a vn katont,
    A hosszu szolglat jutalma
    Egy rdempnz s rongyos ltzet.
    Hahaha!
    S tudjtok-e mit tesz az emberi nyelven,
    Midőn a fűrj azt mondja: pitypalatty?
    Az azt teszi, hogy kerld az asszonyt!
    Az asszony vonzza maghoz a frfiakat,
    Mint a folykat a tenger;
    Mirt? hogy elnyelhesse.
    Szp llat az asszonyi llat,
    Szp s veszedelmes;
    Arany pohrban mregital.
    n ittalak, oh szerelem!
    Egy harmatcseppnyi belőled desebb,
    Mint egy mzz vlt tenger;
    De egy harmatcseppnyi belőled gyilkosabb,
    Mint egy mregg vlt tenger.
    Ltttok-e mr a tengert,
    Midőn a fergeteg sznt rajta
    s vet belje hallmagot?
    Ltttok a fergeteget,
    E barna parasztot,
    Kezben villmsztkvel?
    Hahaha!
    Ha megrik a gymlcs: lehull fjrl.
    rett gymlcs vagy, fld, lehullanod kell.
    Mg vrok holnapig;
    Ha holnap sem lesz a vgitlet:
    Besok a fld kzepig,
    Lőport viszek le
    s a vilgot a
    Levegőbe rptem... hahaha!


    Poruku je izmenio CHichaGlisha, 22.01.2010 u 19:15

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  3. #3

    Odgovor: Šandor Petefi - Sndor Petőfi



    Šta je ljubav?

    Vetropiri, piljarice,
    Blebetavi svete
    Vi nove poete,
    A molim vas lepo
    Ne sipajte slepo
    Vaš uzdisaj gubavi,
    Ne pevajte udilj
    Sve o ljubavi!
    Znate l' na čem raste,
    Čija li je ćerka,
    Kakva li je zverka
    Ljubav ta?
    Znate da!

    Jer bućkuriš pravi,
    Što u krnjem loncu,
    U toj vašoj glavi,
    Varite, kuvate,
    Pa ga suzom posolite,
    Uzdisajem zapražite,
    Kreveljenjem začinite,
    Jaukanjem zadimite,
    To još ljubav nije
    Ta svet vam se smije.

    Počekajte malo, goluždravi tići,
    - Ili slavujići -
    Dok budete veći,
    Da možete reći
    Šta je ljubav prava,
    Koja li joj slava.

    Godinama nositi u telu
    Ljute sumnje strelu,
    Iz krvi nam najvrelije
    Stvarat sebi nade
    Samo zato da se zmije
    U njojzi nasade,
    Il' da umre nad,
    A ti da si rad,
    I da veso greš,
    Što ga u svom srcu
    Sahraniti smeš...

    Tako danas, tako sutra,
    Svake noći, svakog jutra
    Slušat opadanja,
    Pa se boriš sa grdobom,
    Pakosti i zlobom,
    I trpeti sve uvrede crne,
    A u golo srce dočekati trne
    Kojim od dan na dan
    Na tebe nasrne,
    I ne hteti, a ne smeti
    Ni pomislit o osveti,
    Jer to što ti srce para
    I jamu ti kopa kletu
    Dragoj ti je sve na svetu;

    Pa uzet devojku,
    Svoje milovanje,
    Dati za nju svu slobodu,
    Jedino imanje,
    I okove metnut na se,
    U okovi znojiti se
    I krvavo mučiti se,
    A za koru hleba
    I što ženi i što deci
    Najnužnije treba;
    Pa ako je žena čudna i zloćudna,
    Ne žaliti muke, ne žaliti truda
    Goveti joj ćudi trista puta na dan
    Jer ako već jedan život
    Mora biti jadan,
    Nek ne bude njezin,
    Neka bude tvoj...

    Jeste, to je ljubav,
    Golube moj!

    ~~~~~~~



    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  4. #4

    Odgovor: Šandor Petefi - Sndor Petőfi

    Mnogo lepo si postavila temu, a ja prelećem pogledom, sve kao kasnije ću pročitati, sad samo da pogledam i ...

    Neće njojZi, nego njemu! Ayayay...

    Citat CHichaGlisha kaže: Pogledaj poruku


    Šta je ljubav?

    ...

    Nek ne bude njezin,
    Neka bude tvoj...

    Jeste, to je ljubav,
    Golube moj!



  5. #5

    Odgovor: Šandor Petefi - Sndor Petőfi

    @ DrinChe
    'fala na po'falama. ... but, to ja samo citiram. S'namerom bitnom !


    A imam i koga.

    Gledaj u kom je on "društvu".



    - Vladislav Petković Dis
    - Branko Miljković
    - Žak Prever
    - Edgar Alan Po
    - Šandor Petefi
    - Karl Sandberg
    - Bertold Breht
    - Gijom Apoliner
    - Jovan Dučić
    - Laza Kostić
    - Sergej Jesenjin
    - Hajnrih Hajne...




    ~~~~~~~~~~~~~

    Ako si ti pupoljak od ruže

    Ako si ti pupoljak od ruže
    Ako si ti pupoljak od ruže
    Što beskrajno širi miris svoj
    Ja ću biti grana od tog cveta
    Samo da bi bio večno tvoj

    Ako si ti zvezda što treperi
    Ili lasta što donosi maj
    Ja ću biti suza u oku tvome
    Ili srcu vječni uzdisaj

    ~1823.~





    Poruku je izmenio zrNce, 24.01.2010 u 22:16

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  6. #6

    Odgovor: Šandor Petefi - Sndor Petőfi

    Kada kročismo, znaš li...


    Kada kročismo, znaš li,
    U ovaj jezerski hlad?
    Vreme za milost ne haje,
    Već dve godine je od tad.

    Popodne, sećam se, riše
    Smešak jesenskog dana,
    Dok ćuv pitomi njiše
    Zlatne odore grana.

    Kao i sada, u jezeru
    Nebo se kupalo vedro
    Dok zaneseni čun
    Njihaše voda štedro.

    Još tada sve ovo milje
    Ja snatrio sam većem,
    Poljuba izobilje
    Što mi na usne sleće.

    Dve godinice... Vreme
    Odnese mnogo tog,
    Al ne tužim se, jer
    Ja dobih od njega zalog.

    Tebe sam tada upoznao,
    Đerdanu mojih nada,
    Za koju odmah bih dao
    Sve što imah do tada.

    Ostanimo još malo ovde,
    Gde tako patih onomad,
    Dok me ne preplavi sveg
    Našeg blaženstva sklad!
    Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!

  7. #7

    Odgovor: Šandor Petefi - Sndor Petőfi

    KAKO DA TE NAZOVEM

    Kako da te nazovem,
    kad sred sumraka, snatreći,
    večernje zvezde lepih ti očiju,
    diveći se, moje gledaju oči,
    kao da ih sad vide prvi put...
    Te zvezde,
    čiji je svaki zrak
    po jedan potok ljubavi,
    koji teče ka moru duše moje
    kako da te nazovem?

    Kako da te nazovem,
    kad mi dobaciš pogled svoj,
    taj pitomi golub,
    čije je svako pero
    po jedna maslinova grana mira
    i čiji je dodir tako dobar!
    Zato što je mekši od svile
    i od jastuka u kolevci
    Kako da te nazovem?

    Kako da te nazovem,
    kad zasviraš svojim glasom.
    Te glasove da čuju
    suva stabla usred zime
    prolistala bi ponovo zelena
    misleći,to je već proleće,
    davno očekivani njihov spasilac,
    a slavuj peva:
    kako da te nazovem?

    Kako da te nazovem
    kad mi usne dodirnu
    tvojih usana plameni rubin-kamen,
    kad u vatri poljupca stope se naše duše,
    kao u zoru dan i noć,
    a svet nestane pred nama,
    nestaje za mene vreme
    i sva tvoja tajanstvena blaženstva
    večnost rasipa po meni-
    Kako da te nazovem ?

    Kako da te nazovem,
    slatka majko moje sreće,
    vilinska devojko
    vizije koja se dotiče neba,
    najsmelije moje nade
    zastidjuješ svojom stvarnošću,
    moje duše jedino
    blago vrednije od celoga sveta,
    slatka, moja lepa, mlada suprugo,
    kako da te nazovem?
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  8. #8

    Odgovor: Šandor Petefi - Sndor Petőfi






    Na izmaku godine



    Na izmaku godine
    Krećeš, godino namirena,
    Ne idi sama, stoj;
    Gust je ispodnji mrak,
    Treba ti svetla zrak,
    Ponesi sobom poj.

    Laćam se tebe, struno
    Što dugo već tamburaš,
    Štimujem prozukle žice;
    Stara mi družbenice,
    Šta li to jošte znaš?

    Vredela ako si što,
    Najlepši pusti glas,
    Prilika sada je prava
    Da se razglasi slava
    U ovaj praznični čas.

    Ko zna? Možda poslednja,
    Potonja biće to pesma;
    Ako je odložim tuna
    I ne latim se tih struna,
    Presahnuće životna česma.

    Podanik boga Marsa
    Ne mogu iz stroja više,
    Zagnjuren u eru rujnu
    Povesnicu pevam bujnu,
    Gde sablja krvlju piše.

    Odjekuj i ti, žičana drugo,
    Odjecaj šta te skoli;
    Drska i smerna nota ti svaka,
    Bliskavica okolnog mraka
    Što i raduje i boli.

    Olujnog vetra budi glasnik
    Što vitla bez straha i mane;
    Ali i lahor što nežno diše
    Dok osmehnuto, plaho njiše
    Travke s naše poljane.

    Ogledni zorno u sebi
    Života šareni mlaz,
    Čija dva najlepša cveta
    Behu - mladosti seta
    I ljubavni neprolaz.

    Sve što kriješ u sebi
    Neka zazvuči jasno;
    I smiraj sunca pali
    Obilje boja što gali,
    Dok još nije prekasno.

    Oglasi se bezobzirce,
    Pesmo moja, na pretek,
    Neka glas tvoj ne umine,
    Nek odjeknu u vremenu
    Svi vrhunci, svaki vek.





    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  9. #9

    Odgovor: Šandor Petefi - Sndor Petőfi

    Na raskršću stojim

    Na raskršću stojim.
    Puta dva tuda vode.
    Dal na istok il na zapad,
    Kud da čovek ode?

    Pošo ja ma kuda,
    Meni je svejedno:
    Život mi je svuda
    Tavorenje bedno.

    Kad bih samo znao,
    Gde smrt vreba na me.
    Tim bi putem noge
    Krenule i same
    Ako ne znaš pametno govoriti, pametno ćuti !

  10. #10

    Odgovor: Šandor Petefi - Sndor Petőfi

    PESMA KURJAKA

    Mećava riče sad,
    pod nebom leži breg:
    blizanci zime zli
    biju: kiša i sneg.

    Pusta je pustinja
    gde stanujemo mi,
    nema ni žbuna gde
    bismo se sakrili.

    Spolja je zima zla,
    iznutra strašna glad,
    pa ta dva prokletstva
    nas muče bedne sad.

    A tamo treće je,
    puška napunjena,
    kaplje na beli sneg
    krv naša crvena.

    More nas zima, glad
    i ranjeni smo svi.
    Svako nas čeka zlo.
    Al slobodni smo mi.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  11. #11

    Odgovor: Šandor Petefi - Sndor Petőfi

    Ova pesma je zauzela posebno mesto u mom srcu...moj otac ju je bezbroj puto recitovao...

    FSTBEMENT TERV


    Egsz uton - hazafel -
    Azon gondolkodm:
    Miknt fogom szltani
    Rg nem ltott anym?

    Mit mondok majd előszr is
    Kedvest, szpet neki?
    Midőn, mely blcsőm ringat,
    A kart terjeszti ki.

    S jutott eszembe szmtalan
    Szebbnl-szebb gondolat,
    Mig llni ltszk az idő,
    Br a szekr szaladt.

    S a kis szobba toppank...
    Rpűlt felm anym...
    S n csggtem ajkn... sztlanl...
    Mint a gymlcs a fn.

    Dunavecse, 1844. prilis
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •