Primjetio sam da u danasnje vrijeme nekako sve brze prolijece dan, posebno ako se radi neki jednolican posao i jako je tesko izbjeci "negativnu rutinu", odn. vremenske segmente za koje uopste nemamo osjecaj da prozivljavamo u svojoj kozi. Zanima me koji su to Vasi trenuci, kada se osjetite zivim i kada se zahvalite Bogu, ocu i majci ili necemu trecem, sto ste bas u tom trenutku osjetili zahvalnos prema zivotu.
Kod mene se ovaj osjecaj najintenzivnije pojavi kada sam medju ljudima koje volim i za koje bih svijet prevrnuo naopako, posebno ako smo negdje u prirodi i okrecemo neku klopu na rostilju.. kada hedonisem sa djevojkom..kada se igram sa gravitacijom i dizem zeljezo sa zemlje, pa poslije uzivam u umoru..kada plivam..kada procitam knjigu o kojoj nastavim da razmisljam cijeli dan..kada ispunim nesto sto obecam..kada pruzim kompliment, a on bude lijepo prihvacen..
Spisak se nastavlja...