Doseljenici u nashe vode
Prikaz rezultata 1 do 11 od ukupno 11

Threaded View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Doseljenici u nashe vode

    Pojava lopatare u dunavu podstache me da pribavim malo shtiva i o ostalim 'dodjoshima' koji su se ovde manje vishe odomacili. Evo malo znanja o onome shto skidamo sa udice.


    AMERIČKO PATULJASTO SOMČE, RIBA ZA UVEK I ZA SVAKOGA


    PATULJAK DIVOVSKOG APETITA

    Neki ga obožavaju, mnogi ga ne vole, a on od ranog proleća do kasne jeseni halavo grabi gotovo sve što mu se ponudi

    Piše: Mihal Ramač




    Mali proždrljivac raširio se po našim vodama

    Simpatični brka sa oštrim bodljama koje su na mnogim ribolovačkim rukama ostavile trajne belege, spada u ribe o kojima se može čuti bezbroj suprotnih mišljenja. Patuljasti som, američko somče, manić, manjov, munjov, terpan, abisinac i cverglan su najčešća imena kojima se kod nas krsti Ictalurus nebulosus, uvezen u Evropu iz Amerike krajem prošlog veka. Ono "nebulosus" (maglovit, nejasan) u nazivu svedoči da ni njegov naučni kum nije bio načisto s kim ima posla.
    U kubicima i barama mog detinjstva i u tadašnjem Malom bačkom kanalu, za nas derane i nije bilo drugih riba izuzev zlatnih karaša i cverglana. Iako se pecalo krajnje primitivnim priborom, niska je obično bila puna, a prsti kojima smo vadili udicu iz jednjaka surovo izujedani.


    GURMANI GA VOLE



    Sladokusci ne mogu da ga se nahvale, jer je podjednako ukusan bez obzira da li se priprema u kotliću, na tiganju ili roštilju, ili kada se stavi u teglu s marinadom. Preziru ga oni ribolovci koji očekuju plemenitiji ulov. Ipak, ume da naljuti i one koji ga vole: kad navale oni sitni, od pet do sedam santimetara dužine, nekad ne pomaže ni menjanje mesta, već isključivo pakovanje.

    Terpan može da opstane i u onim vodama gde ostale ribe plivaju samo leđno, a i inače je neuporedivo žilaviji od njih. Otud, valjda, potiče naziv abisinac (Abisinija je stariji naziv za Etiopiju, gde postoji slična riba, tamo zvana mačkom, koja nedeljama može da preživi u mulju). Lako podnosi svaku stajaću i sporotekuću vodu, lako se i hrani. Tačnije, halapljivo guta sve što ugleda sitnim okicama.

    Kao klinci lovili smo ga na crvenu glistu ili parče. Kasnije sam se uverio da krupniji komadi dolaze na školjku ili zelenu glistu. Još kasnije, često bi mi upropastio pijavice namenjene za soma, pa i krupne durboke. Doduše, na istu pijavicu može se dobiti i pet-šest krupnih komada ("kao pivska flaša"), ali nije redak slučaj da ostanete i bez isto toliko durboka i bez manjova, jer ga ovi sitniji samo cimaju i sisaju.
    Negde krajem osamdesetih kao da je nestao iz Kanala DTD od Rumenke do Bačkog Petrovca, gde najčešće pecam. Neki su govorili da ga je istamanio som, drugi da je reč o nekoj boleštini koja napada samo njega, ili o posledici Černobilja. Bilo je sezona kad nisam upecao ni jednoga, odnosno samo nekoliko sitnijih. Šta god da je bilo - prošlo je. Pretprošle godine javljao se s vremena na vreme, a prošle nije birao ni mesto ni vreme. Ponovni susret sa starim znancem nije bio prijatan, jer su između nas posredovali rovci na koje je trebalo da se polakomi neki som. Od tada čekanje soma u sumrak na pomenutoj vodi liči na vabljenje šarana violinom: rovci se potroše pre nego što prave brkate meraklije krenu da ih traže.Izvukavši prvog manjova na kuvanu noklu, pomislio sam da je po sredi neki ćoravko ili izuzetno izgladneli primerak. Ali, ispostavilo se da u punom želucu ima nekoliko kartoflica i dosta pšenice. Što jes'-jes', imao sam i krupnog meleza na kartoflicu, ali je to častan izuzetak. Manjov na noklu, kukuruz i pšenicu prošle godine nije bio izuzetak, već ponekad, najveća napast. I to pretežno oni primerci koji bi trebalo da se, zbog svojih dimenzija, uplaše od udice, a ne da je gutaju "sve do repa".

    Neko će reći da su takvi manjovčići sjajni mamci za soma. U redu, jesu. Tačnije, bili bi kad bi bilo somova. Međutim, istamaniše ih tzv. ratni profiteri (bombaši i njima slične riboubice). Ni manjov,doduše, nije sasvim nevin. On nemilice ždere svu ikru i mlađ na koju naiđe, pa i somovsku. Štetočina jedna!

    BUĐENJE U RANO PROLEĆE...

    Ako zimi miruje, patuljasti som se budi čim ogreje zubato februarsko sunce. Iskustvo stečeno sredinom osamdesetih pokazuje da u to vreme idu uglavnom krupniji komadi, oni oko četvrt kile, najradije na pijavicu. Literatura kaže da manjov u proseku dostiže 150 grama, a da se u ribnjacima mogu naći i primerci od jednog kilograma. Moj najkrupniji, 1981, imao 430 grama. Došao je na durboka.



    Da nije bodlji (dve sa strane i jedne na leđima) i teškog skidanja sa udice, terpan bi bio idealnariba za početnike. Guta, kao što je rečeno, sve živo, ali i gotovo svu mrtvu prirodu. Pošto guta, uglavnom se sam kači na udicu. Dovoljno je, dakle, imati bilo kakav štap, tri-četiri metra najlona, bilo kakav plovak i nekoliko glista, te zabaciti odmah iza drezge. On samo zgrabi i nosi. Kvalitetnija ponuda ne garantuje bolji ulov. Izjutra i predveče radi još bolje nego tokom dana, mada za njega i ovo pravilo važi samo uslovno: ukoliko mu se ne prohte drugačije. Često se desi da napunite čuvarku od dvanaest do tri posle podne, i to u julu, po najvećoj vrućini, kad ne ide ništa drugo i kad pecaju samo manijaci. Ne zanima ga da li više volite dubinsko ili pecanje na plovak, da li zabacujete odmah iza trske ili u sred kanala. Kad je gladan - a nema kada nije - jednako mu prija svaki zalogaj. Pored pomenutih mamaka, uzeće i rep od raka, puža, sitnijeg kedera obavezno.Neki će reći da on nije nikakav borac. Pa, naravno da nije kad koriste pribor za ajkule! Sasvim drugačiji doživljaj je kad najlon od 0,20 mm ili tanji opteretite sa najviše deset grama olova i sve to zabacite u vodu pomoću osetljivog štapa.

    Na kraju jedan praktičan savet: ako imate dosta školjki, pijavica ili (bilo kojih) glista, nemojte ići na soma. Recite društvu da čekate isključivo manjova. On će svakako doći, ali može da se dogodi i iznenađenje. Čekate li jedino soma, moguća su samo neprijatna iznenađenja.

    Svoje pristalice junak ove priče nagrađuje izuzetno ukusnim mesom bez kostiju, nešto slatkastijim od jeguljinog. Glavna nagrada je, ipak, to što on na kanalima, barama i rukavcima marljivo "radi" i onda kad ostale ribe spavaju ili iz nekih svojih razloga drsko teraju inat.

    PATULJASTO SOMČE NA RAPALU


    Koliko terpan može biti dosadan i nasrtljiv, uverio sam se letos loveći basove sa dvojicom drugara na Starom bačkom kanalu nedaleko od Malog Stapara.


    Posle prilično "mršavog" dana, (ulovili smo svega par sitnijih primeraka koje smo, naravno, vratili natrag u vodu) i kada smo već rešili da krenemo kući, moj drugar Boro imao je kratak, odsečan udarac na štapu, i posle kraćeg vremena na obali je bio povelik terpan (26,5 cm). Zagrizao je plivajuću Rapalu Fat Rap od 7 cm, boje G (crna leđa, zlatni bokovi..). Ovaj ulov nije nas mnogo začudio, iako do tada nismo čuli da ga je neko uspeo uhvatiti na varalicu. Znali smo da ih na pomenutom terenu ima mnogo i to veoma krupnih. Bilo je samo pitanje vremena kada će ga neko dobiti na varalicu. Nije mi poznato da je to još nekom uspelo, ne zbog komplikovanosti i težine lova, već zbog činjenice da su retki tereni gde su patuljasti somići dovoljno krupni da bi zagrizli varalicu i navika da žive uglavnom na dnu, među podvodnim kršem i biljem, gde je prilično teško bez kačenja provući varalicu. Patuljasti somić (terpan), izraziti je sporać i slab plivač, tako da mu je obično problem da stigne varalicu vođenu normalnom brzinom, što uglavnom svi praktikujemo.

    I DEVERIKA VOLI TERPANA

    U spisak "čuda" koja su nam se dogodila na vodi, ubrajamo i deveriku od oko pola kilograma koju je sredinom marta slučajno ulovio Stevan Genić iz Odžaka prilikom
    jednog našeg druženja na kanalu DTD kod Srpskog Miletića. Loveći soma silikonskim varalicama, Stevan je slučajno tvisterom zakačio lepu deveriku. Kada je izvadio ribu iz vode, zaprepašćeno


    Precenila svoje mogućnosti - deverika sa terpanom u ustima

    smo konstatovali da joj iz usta viri patuljasto somče od desetak cantimetara! Deverika je precenila svoje mogućnosti, pošto se patuljasti somić oštrim bodljama zaglavio u njenim ustima i sprečio je u pokušaju da ga proguta od glave! Lakoma deverika verovatno je bila osuđena na umiranje od gladi pošto sa terpanom u ustima nije mogla da se hrani. Svojevremeno, kada se bas pojavio u hidrosistemu DTD, mnogi su se obradovali u nadi da će smanjiti broj ovih malih napasnika, pošto su patuljasti somići deo njegove prirodne hrane u postojbini. Po svemu sudeći, i deverike su želele da daju doprinos ovoj akciji. Šalu na stranu, u hladnoj proletnjoj vodi ogrejanoj tek ponekim sunčevim zračkom, ni "mirne" ribe ne ustručavaju se da zgrabe poneku ribicu, slabo pokretljivu i napola smrznutu u hladnoj vodi, kao bogat i ukusan zalogaj pun vitamina i belančevina.

    A.S.Popović

    Ribolovacka revija
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 05.08.2006 u 13:38

Slične teme

  1. Dezinfekcija i održavanje vode u kućnim bazenima
    Autor shacky u forumu Online savetnik
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 01.07.2010, 19:13
  2. U četvrtak Novi Sad bez vode
    Autor silvia u forumu Spomenar
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 18.03.2009, 16:54
  3. Koliko je vode potrebno bebi?
    Autor Zvonchica u forumu Roditeljski kutak
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 14.01.2007, 13:41

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •