Doseljenici u nashe vode
Prikaz rezultata 1 do 11 od ukupno 11
  1. #1

    Doseljenici u nashe vode

    Pojava lopatare u dunavu podstache me da pribavim malo shtiva i o ostalim 'dodjoshima' koji su se ovde manje vishe odomacili. Evo malo znanja o onome shto skidamo sa udice.


    AMERIČKO PATULJASTO SOMČE, RIBA ZA UVEK I ZA SVAKOGA


    PATULJAK DIVOVSKOG APETITA

    Neki ga obožavaju, mnogi ga ne vole, a on od ranog proleća do kasne jeseni halavo grabi gotovo sve što mu se ponudi

    Piše: Mihal Ramač




    Mali proždrljivac raširio se po našim vodama

    Simpatični brka sa oštrim bodljama koje su na mnogim ribolovačkim rukama ostavile trajne belege, spada u ribe o kojima se može čuti bezbroj suprotnih mišljenja. Patuljasti som, američko somče, manić, manjov, munjov, terpan, abisinac i cverglan su najčešća imena kojima se kod nas krsti Ictalurus nebulosus, uvezen u Evropu iz Amerike krajem prošlog veka. Ono "nebulosus" (maglovit, nejasan) u nazivu svedoči da ni njegov naučni kum nije bio načisto s kim ima posla.
    U kubicima i barama mog detinjstva i u tadašnjem Malom bačkom kanalu, za nas derane i nije bilo drugih riba izuzev zlatnih karaša i cverglana. Iako se pecalo krajnje primitivnim priborom, niska je obično bila puna, a prsti kojima smo vadili udicu iz jednjaka surovo izujedani.


    GURMANI GA VOLE



    Sladokusci ne mogu da ga se nahvale, jer je podjednako ukusan bez obzira da li se priprema u kotliću, na tiganju ili roštilju, ili kada se stavi u teglu s marinadom. Preziru ga oni ribolovci koji očekuju plemenitiji ulov. Ipak, ume da naljuti i one koji ga vole: kad navale oni sitni, od pet do sedam santimetara dužine, nekad ne pomaže ni menjanje mesta, već isključivo pakovanje.

    Terpan može da opstane i u onim vodama gde ostale ribe plivaju samo leđno, a i inače je neuporedivo žilaviji od njih. Otud, valjda, potiče naziv abisinac (Abisinija je stariji naziv za Etiopiju, gde postoji slična riba, tamo zvana mačkom, koja nedeljama može da preživi u mulju). Lako podnosi svaku stajaću i sporotekuću vodu, lako se i hrani. Tačnije, halapljivo guta sve što ugleda sitnim okicama.

    Kao klinci lovili smo ga na crvenu glistu ili parče. Kasnije sam se uverio da krupniji komadi dolaze na školjku ili zelenu glistu. Još kasnije, često bi mi upropastio pijavice namenjene za soma, pa i krupne durboke. Doduše, na istu pijavicu može se dobiti i pet-šest krupnih komada ("kao pivska flaša"), ali nije redak slučaj da ostanete i bez isto toliko durboka i bez manjova, jer ga ovi sitniji samo cimaju i sisaju.
    Negde krajem osamdesetih kao da je nestao iz Kanala DTD od Rumenke do Bačkog Petrovca, gde najčešće pecam. Neki su govorili da ga je istamanio som, drugi da je reč o nekoj boleštini koja napada samo njega, ili o posledici Černobilja. Bilo je sezona kad nisam upecao ni jednoga, odnosno samo nekoliko sitnijih. Šta god da je bilo - prošlo je. Pretprošle godine javljao se s vremena na vreme, a prošle nije birao ni mesto ni vreme. Ponovni susret sa starim znancem nije bio prijatan, jer su između nas posredovali rovci na koje je trebalo da se polakomi neki som. Od tada čekanje soma u sumrak na pomenutoj vodi liči na vabljenje šarana violinom: rovci se potroše pre nego što prave brkate meraklije krenu da ih traže.Izvukavši prvog manjova na kuvanu noklu, pomislio sam da je po sredi neki ćoravko ili izuzetno izgladneli primerak. Ali, ispostavilo se da u punom želucu ima nekoliko kartoflica i dosta pšenice. Što jes'-jes', imao sam i krupnog meleza na kartoflicu, ali je to častan izuzetak. Manjov na noklu, kukuruz i pšenicu prošle godine nije bio izuzetak, već ponekad, najveća napast. I to pretežno oni primerci koji bi trebalo da se, zbog svojih dimenzija, uplaše od udice, a ne da je gutaju "sve do repa".

    Neko će reći da su takvi manjovčići sjajni mamci za soma. U redu, jesu. Tačnije, bili bi kad bi bilo somova. Međutim, istamaniše ih tzv. ratni profiteri (bombaši i njima slične riboubice). Ni manjov,doduše, nije sasvim nevin. On nemilice ždere svu ikru i mlađ na koju naiđe, pa i somovsku. Štetočina jedna!

    BUĐENJE U RANO PROLEĆE...

    Ako zimi miruje, patuljasti som se budi čim ogreje zubato februarsko sunce. Iskustvo stečeno sredinom osamdesetih pokazuje da u to vreme idu uglavnom krupniji komadi, oni oko četvrt kile, najradije na pijavicu. Literatura kaže da manjov u proseku dostiže 150 grama, a da se u ribnjacima mogu naći i primerci od jednog kilograma. Moj najkrupniji, 1981, imao 430 grama. Došao je na durboka.



    Da nije bodlji (dve sa strane i jedne na leđima) i teškog skidanja sa udice, terpan bi bio idealnariba za početnike. Guta, kao što je rečeno, sve živo, ali i gotovo svu mrtvu prirodu. Pošto guta, uglavnom se sam kači na udicu. Dovoljno je, dakle, imati bilo kakav štap, tri-četiri metra najlona, bilo kakav plovak i nekoliko glista, te zabaciti odmah iza drezge. On samo zgrabi i nosi. Kvalitetnija ponuda ne garantuje bolji ulov. Izjutra i predveče radi još bolje nego tokom dana, mada za njega i ovo pravilo važi samo uslovno: ukoliko mu se ne prohte drugačije. Često se desi da napunite čuvarku od dvanaest do tri posle podne, i to u julu, po najvećoj vrućini, kad ne ide ništa drugo i kad pecaju samo manijaci. Ne zanima ga da li više volite dubinsko ili pecanje na plovak, da li zabacujete odmah iza trske ili u sred kanala. Kad je gladan - a nema kada nije - jednako mu prija svaki zalogaj. Pored pomenutih mamaka, uzeće i rep od raka, puža, sitnijeg kedera obavezno.Neki će reći da on nije nikakav borac. Pa, naravno da nije kad koriste pribor za ajkule! Sasvim drugačiji doživljaj je kad najlon od 0,20 mm ili tanji opteretite sa najviše deset grama olova i sve to zabacite u vodu pomoću osetljivog štapa.

    Na kraju jedan praktičan savet: ako imate dosta školjki, pijavica ili (bilo kojih) glista, nemojte ići na soma. Recite društvu da čekate isključivo manjova. On će svakako doći, ali može da se dogodi i iznenađenje. Čekate li jedino soma, moguća su samo neprijatna iznenađenja.

    Svoje pristalice junak ove priče nagrađuje izuzetno ukusnim mesom bez kostiju, nešto slatkastijim od jeguljinog. Glavna nagrada je, ipak, to što on na kanalima, barama i rukavcima marljivo "radi" i onda kad ostale ribe spavaju ili iz nekih svojih razloga drsko teraju inat.

    PATULJASTO SOMČE NA RAPALU


    Koliko terpan može biti dosadan i nasrtljiv, uverio sam se letos loveći basove sa dvojicom drugara na Starom bačkom kanalu nedaleko od Malog Stapara.


    Posle prilično "mršavog" dana, (ulovili smo svega par sitnijih primeraka koje smo, naravno, vratili natrag u vodu) i kada smo već rešili da krenemo kući, moj drugar Boro imao je kratak, odsečan udarac na štapu, i posle kraćeg vremena na obali je bio povelik terpan (26,5 cm). Zagrizao je plivajuću Rapalu Fat Rap od 7 cm, boje G (crna leđa, zlatni bokovi..). Ovaj ulov nije nas mnogo začudio, iako do tada nismo čuli da ga je neko uspeo uhvatiti na varalicu. Znali smo da ih na pomenutom terenu ima mnogo i to veoma krupnih. Bilo je samo pitanje vremena kada će ga neko dobiti na varalicu. Nije mi poznato da je to još nekom uspelo, ne zbog komplikovanosti i težine lova, već zbog činjenice da su retki tereni gde su patuljasti somići dovoljno krupni da bi zagrizli varalicu i navika da žive uglavnom na dnu, među podvodnim kršem i biljem, gde je prilično teško bez kačenja provući varalicu. Patuljasti somić (terpan), izraziti je sporać i slab plivač, tako da mu je obično problem da stigne varalicu vođenu normalnom brzinom, što uglavnom svi praktikujemo.

    I DEVERIKA VOLI TERPANA

    U spisak "čuda" koja su nam se dogodila na vodi, ubrajamo i deveriku od oko pola kilograma koju je sredinom marta slučajno ulovio Stevan Genić iz Odžaka prilikom
    jednog našeg druženja na kanalu DTD kod Srpskog Miletića. Loveći soma silikonskim varalicama, Stevan je slučajno tvisterom zakačio lepu deveriku. Kada je izvadio ribu iz vode, zaprepašćeno


    Precenila svoje mogućnosti - deverika sa terpanom u ustima

    smo konstatovali da joj iz usta viri patuljasto somče od desetak cantimetara! Deverika je precenila svoje mogućnosti, pošto se patuljasti somić oštrim bodljama zaglavio u njenim ustima i sprečio je u pokušaju da ga proguta od glave! Lakoma deverika verovatno je bila osuđena na umiranje od gladi pošto sa terpanom u ustima nije mogla da se hrani. Svojevremeno, kada se bas pojavio u hidrosistemu DTD, mnogi su se obradovali u nadi da će smanjiti broj ovih malih napasnika, pošto su patuljasti somići deo njegove prirodne hrane u postojbini. Po svemu sudeći, i deverike su želele da daju doprinos ovoj akciji. Šalu na stranu, u hladnoj proletnjoj vodi ogrejanoj tek ponekim sunčevim zračkom, ni "mirne" ribe ne ustručavaju se da zgrabe poneku ribicu, slabo pokretljivu i napola smrznutu u hladnoj vodi, kao bogat i ukusan zalogaj pun vitamina i belančevina.

    A.S.Popović

    Ribolovacka revija
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 05.08.2006 u 13:38

  2. #2

    Odgovor: Doseljenici u nashe vode

    SUNČANICA (Lepomis gibbosus)

    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: sunčani karas, japanski karas, žutajac, japek, japić, japanac

    Max. dužina: 15cm

    Max. težina:

    Vreme mresta: krajem proleća i tokom leta




    Lepomis autitus



    Lepomis cyanellus
    Opis i građa:

    Sunčanica je mala riba i danas vrlo brojna u mnogim našim vodama. Sunčanica ima svetlozelena leđa sa plavičastim prelivima, narandžaste, zlatno iznijansirane bokove i svetlozelenkasti trbuh. Po celom telu je prošarana ružičastim, bronzanim i braon prugama. Na obrazima ima tamne tačkice u poprečnom nizu. Mužjak na perifernom delu škržnih poklopaca ima crnu i svetlocrvenu, a ženka crnu i narandžastu pegu. Ta dekoracija je izraženija za vreme mresta.


    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Postojbina su joj južni delovi Severne Amerike. Zbog svog neobično atraktivnog izgleda prenesena je u Evropu kao akvarijumska ribica. Ljudskom nepažnjom ražirila se po prirodi gde se izuzetno brzo namnožila, ozbiljno ugrozivši mnoge naše autohtone vrste. Smatra se tipičnim "ribljim korovom". Najbolje se snašla u plitkim toplim stajaćim vodama sa puno bilja, ali uspela se održati čak i u pojedinim hladnim salmonidnim vodama. Premda mala rastom (super kapitalci teže znatno manje od pola kilograma) agresivne je naravi i grabljivog ponašanja. Hrani se svim vodenim životinjicama koje uspe da ulovi i proguta uključujući i mlađ drugih vrsta riba i ikru (karakteristična osobina za sve riblje vrste koje su iz SAD stigle i u naše vode). Za razliku od većine evropskih vrsta, sunčanice požrtvovano čuvaju svoju ikru i tek izlegle ličinke od većih riba. Zahvaljujući tome, vrlo se brzo množe u vodama gde je prelovom smanjen broj većih grabljivih vrsta (štuka, som). Nalazi se u Dunavu i njegovim pritokama i nekim kanalima i jezerima. Manji primerci se mogu koristiti i kao mamac za smuđa, štuku, soma ili basa, dok na sitnije primerke ni buljež ne može da odoli. Neki akvaristi ih drže i u akvarijumima.
    Razmnožavanje:

    Mresti se krajem proleća i tokom leta, kada ženka položi oko 50 000 jajašaca ikre u plićacima pored obale. Može da naraste do 15cm, mada je u postojbini veća.

    Mamci i pribor za lov:

    Za lov se upotrebljava lak udičarski pribor, najlon debljine 0,10-0,16 mm i udice veličine 14-18, od mamaca se koriste sitne gliste, crvi, komadići ribe... Prihranjuje se i zadržava konstantnim bacanjem manjih količina crva (ličinki muva), "fuja" (ličinki crvene boje), a ponekad i nekim posebnim vrstama hrane, na bazi mlevenih crva, "kastera" i krvi. Najčešće se lovi direkt štapovima u blizini obale. Premda pohlepne i proždrljive, sunčanice su i dosta plašljive. Ne vole da im neko uporno maše iznad glave. Po pravilu se najbolje love na samom početku ribolova. Savet: pre nego što počnete loviti drugu ribu pažljivo pregledajte plićak i pokupite sunčanice koje se tu nalaze. Kasnije se povlače u dubinu ili pojedine zaklone u vodi odakle ih je često prilično teško izmamiti na otvoreno.

  3. #3

    Odgovor: Doseljenici u nashe vode

    BASS - PASTRSVKI GRGEČ







    Za Velikoustog Pastrvstog Grgeča – Bassa ne možemo reći da je nova riba na našim prostorima. Iz godine u godinu širi se našim vodama te ima sve više ribolovaca koji ga love. Već u prvim kontaktima izazivao je poštovanje sportskih ribolovaca a divljenje koje uživa trajat će uvijek, bez obzira da li se broj izlazaka na bassa nekog ribolovca mjeri jednocifrenim ili četverocifrenim brojem.

    Mada se zna da je čovjek najznačajniji činitelj svih poremećaja prirodne ravnoteže kako na kopnu tako i u vodi, bass je u našoj zemlji na početku označen kao uništavatelj kompletne ihtiofaune. Ipak, početni euforični strah se stišava i sve je manje razgovora na temu za ili protiv , a on i dalje uspješno sprovodi svoju jedinu želju ( životnu misiju – održavanje vrste ) .
    Želje ljudi su ipak različite i nažalost mnogobrojne. Srećom, priroda ne priznaje ni jednu državnu granicu pa tako ni ovu sa našim sjevernim i istočnim susjedom ( Mađarska i Jugoslavija ) , koju je bass prešao prije dvadesetak godina. Nisu primijećene neželjene posljedice za ovo kratko vrijeme boravka kod nas. Vjerojatno ih neće biti kao i u drugim europskim zemljama gdje bass obitava daleko duži vremenski period. Jedini poremećaj koji bass izaziva na našim prostorima je deficit ali ne ostalih ribljih vrsta, već varalica u skladištima prodavaonica ribolovnog pribora.


    Inače, najčešći ulovi na našim vodama su primjerci oko 400 gr. Što i nije neki prosjek, uzimajući u obzir ostale europske zemlje, naročito Španjolsku, Italiju i Francusku. Za naše prilike bass od 1 kg. Je trofejni primjerak, a preko 2 kg. Pravi kapitalac.

    Prije desetak godina i kod nas su lovljeni primjerci velikoustog pastrvskog grgeča i do 5 kg. , što je znak da može i tako narasti. Nažalost, nekontroliranim izlovom , posljesnjih godina onemogućeni su nam ovakvi dvoboji. Bez obzira na svoju veličinu, bass se vrlo originalno bori i teži osloboditi varalice koju je prethodnog trenutka napao misleći da će smiriti svoj gladni želudac. Eksplozivnošću, naglim i nepredvidljivim pokretima, a naročito spektakularnim skokovima iz vode i mlataranjem glavom je osvojio srca mnogim varaličarima svih profila. Najbolje se lovi u ljeto, a to je najugodniji dio godine za ribolov.

    Čak i sam izlazak na vodu predstavlja doživljaj za sebe, jer se obavlja u predivnom ambijentu, okolišu prepunom vegetacije u i oko vode. Vremenom se i kod nas stvorio krug ribolovaca koji vrijeme provedeno u ribolovu troše isključivo u potrazi za velikoustim pastrvskim grgečom. Loveći ga od ranog proljeća do kasne jeseni oni su jedini soj ribolovaca kojima je zimska pauza prekratka jer uz nekoliko izlazaka na smuđa ili štuku, 2 – 3 mjeseca je malo vremena za priče o varalicama, a njihov spisak je dug.
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 05.08.2006 u 15:18

  4. #4

    Odgovor: Doseljenici u nashe vode

    Lovljenje basa


    Veliki broj ribolovaca na basa smatra da je lako upecati basa jednom kada se pronadje njihova lokacija. Ali gde traziti basa. Dok jedni tvrde da je bas lovac iz zasede i da koristi zaklone za napad na zrtvu, drugi se ne slazu sa time. Jedni opet tvrde da bas kada poraste postaje usamljenik, drugi tvrde da je bas riba koja boravi u jatu bez razlike na starost i velicinu. Veliki broj suprotnosti i tvrdnji o zivotu basa ne samo medju ribolovcima vec i medju naucnicima svrstava basa medju najkontroverznije ribe.

    Ipak, ogromna armija ribolovaca kako onih profesionalnih na takmicenjima gde su u pitanju stotine hiljada dolara, tako i oni vikend ribolovci naoruzani sa po jednim plasticnim rigom pokusavaju da upecaju ovu neobicnu i zanimljivu ribu.

    A bas, svake godine sve vise iznenadjuje svojim novo otkrivenim navikama i svojim zivotom cak i one najzagrizenije poznavaoce ove ribe koji misle da ga poznaju do najsitnijih detalja. Upravo zbog ovih detalja i novina svake godine sve vise novih tipova varalica, stapova, masinica, sonaa pa cak i camaca ugleda svetlo dana. Trziste pribora za pecanje basa je ogromno. Postoji na hiljade raznih plasticnih crva, spinerbeita, voblera i ostalih varalica specijalno dizajniranih za pecanje basa...i svake godine ih je sve vise i vise.

    Ribolovci na basa tvrde da pronalazenje mesta gde se nalaze basovi je pola posla. Ali pronaci ga i te kako moze biti problem.

    Iako se sa pouzdanjem do skoro tvrdilo da se bas mresti iskljucivo u plitkoj vodi, skoro je naucno dokazano da se bas isto tako mresti i na velikim dubinama od po desetak metara pa cak i na dubinama do kojih sunceva svetlost jedva dopire i koje se jako tesko zagrevaju.

    Basovi se najcesce krecu i kruze pored obale i struktura pored obale, vecinom koristeci istu dubinu. Neki imaju tendenciju da plivaju preko otvorene vode reke ili jezera uvek na istoj dubini. Zasto se uvek zadrzavaju na istoj dubini nije objasnjeno. Ipak cesto plivaju par metara gore ili dole da bi ispitali pojavu kedera ili varalice i posle toga bi se uvek vracali na dubinu sa koje su posli. Takodje umeju da nestanu u dubini da bi se uskoro vratili na mesto i dubinu sa koga su posli. Istrazivanja su pokazala da pojedini basovi mogu da provedu na istoj dubini po nekoliko sati pa cak i dana i nedelja ni malo ne menjajuci dubinu na kojoj se nalaze. Ovo su samo neka od novih saznanja o basu

    Basovi zimu provode u dubini veoma malo aktivni. Nalaze se na dubinama koje retko posecuju tokom aktivne sezone. Preko zime i kada je povrsina vode zaledjena, duboka voda je malo toplija. Na kojoj dubini ce se nalaziti zavisi od konfiguracije vode, i mogu biti u rasponu od 5 do 10 metara. Vrlo cesto se nalaze u velikim grupama gde se hrane i cuvaju energiju do dolaska proleca. Mogu biti upecani u ovo vreme uz upotrebu malog jiga, kasikare ili malog zivog mamca, ali se veoma mali broj ribolovaca bavi pecanjem basa kroz led. Velikousti basovi su jos uvek aktivni par nedelja posle prvog leda na vodi. U plitkim jezerima koje se zalede, nedostatak kiseonika na dnu moze naterati basove da dodju ispod samog leda, i lako moze doci do uginuca basova, pogotovu velikih primeraka.

    Basovi koji zive u rekama koje se zalede preko zime, traze zalive i rukavce u kojima ima dovoljno kiseonika, da bi se u njima zastitili od tekuce vode u koritu reke. Neki put zbog promene kvaliteta vode, basovi su prinudjeni da menjaju lokaciju i usred zime. Zbog malog broja kvalitetnih zaliva i rukavaca koje ima svaka reka, u kojima bas moze da bezbedno provede zimu, u dobrom zalivu sa kvalitetnom vodom i zalihom kiseonika je obicno i velika koncentracija basova zimi.

    Tamo gde se voda ne zaledi zimi, bas ostaje aktivan i hrani se cele zime iako je to svedeno na najmanju mogucu meru. U stvari , dokazano je da se u jatu uvek nalazi par basova koji su aktivni i koji mogu biti uhvaceni preko zime. Basovi obicno prebivaju pored donje ivice skarpe, ili neke strukture u dubini kao gomila kamenja ili granja.

    Ovde je potrebno napomenuti da bas uhvacen zimi na velikoj dubini ne moze biti vracen nazad u vodu jer nema ni najmanje sanse da prezivi. To je iz razloga promene pritiska u organizmu basa.

    U rano prolece kada temperatura vode pocinje polako da se penje, i bas polako pocinje da se pomera ka plicim mestima. Metabolizam i hranjenje basa se intenzivira sa porastom temperature. To pomeranje prema plicacima je veoma sporo i bas se zadrzava na raznim mestima i dubinama gde postoji sansa za ishranu. Pored bilo kakvih struktura i pored novo izrasle trave u dubini ili pored stepenastih kamenih platoa, u zavisnosti od vrste vode u kojoj se nalazi. Pecanje basa u ovo vreme moze biti veoma dobro. Rano prolece je i mozda najlakse vreme kada se bas moze upecati. Vreme takodje veoma pomaze.

    Topla kisa otopli vodu brze nego topao vazduh. U globalu, bas se u ovo vreme moze pronaci na razlicitim dubinama u rasponu od pola do cetiri metra. Uvek u rano prolece treba traziti basa u severozapadnim delovima jezera ili bare gde je voda toplija nego bilo gde u jezeru. Usca manjih reka i potoka gde ima neke zastite kao panjevi ili trava su dobra mesta. Mada je vecina basova u ovo vreme jos uvek dublje u vodi.

    Basovi svih velicina se pomeraju blize obali u periodu pre mresta gde se hrane i traze mesta za mrest. Sansa za ulov trofejnog basa je najveca upravo u ovo vreme. Takodje zbog velike agresivnosti moguce je uloviti i najvise basova u ovome periodu. Basovi pocinju da se skupljaju u grupama pre nego pocnu da se pomeraju ka mestima na kojima ce se mrestiti. Pecanje moze biti odlicno ako se grupa basova pronadje. Kako se vode sve vise zagreva i oni se pomeraju u plice zalive i kanale gde ce se mrestiti. Ova mesta obicno nude izobilje hrane kao i zastitu. Pocinju da traze "gnezda" gde ce se mrestiti i u ovo vreme postaju izuzetno agresivni. U plitkim vodama, vobleri i spinerbaiti postaju odlican izbor. Kasnije kada bas pocinje izgradnju gnezda, plastika u plicacima sa travom preuzima primat.
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 05.08.2006 u 15:22

  5. #5

    Odgovor: Doseljenici u nashe vode




    Period mrescenja traje nesto vise od jedne nedelje za zenke basa i nekoliko nedelja do jednog meseca za muzjake basa koji cuvaju gnezda, u zavisnosti od vode. Kao i ostale vrste riba, i bas u vreme mresta prestaje da se hrani. Ipak muzjaci sa vremena na vreme mogu da uhvate i progutaju uljeza koji prolazi suvise blizu gnezda, mada se to u vecini slucajeva svodi na jurenje i teranje nepozeljnih gostiju. Muzjak koji brani gnezdo , ce napasti varalicu koja prolazi suvise blizu. Bas ce se najverovatnije za vreme mresta nalaziti u zasticenim zalivima koji su direktno izlozeni suncevim zracima. Obicno su na samo par metara od obale i na dubini koja varira od pola do dva metra. Mesto gde ce se bas mrestiti mora biti lako odbranljivo od uljeza, blizu trave i zaklona kao panj na primer i blizu duboke vode.

    Bas se nece mrestit na distanci manjoj od 10 metara do drugog basa koji se mresti. Ponekada, njihova gnezda mogu biti blize, ali samo ako se basovi ne mogu direktno videti. Sto je bas veci i gnezdo u kojem se mresti ce biti vece, takodje ce i dubina na kojoj se mresti biti veca. Sto je bas veci, ranije pocinje da se mresti.

    Posle mresta bas skoro prestaje da se hrani i ovo je vreme kada ga je najteze upecati. Ovaj period uobicajeno traje oko dve nedelje.

    Kako se voda sve vise zagreva i leto priblizava, basovi se krecu sve manje. Najbolje ih je traziti blizu bilo kakvog zaklona na dubini od pola do 7-8 metara, gde obicno u zasedi cekaju plen. U jezerima basovi se pomeraju dublje do same ivice skarpe, spiceva, gomile stenja gde sacekuju jata malih riba kojima se hrane. Koliko duboko ce ici zavisi od mnogih faktora u jezeru. Kolicina kiseonika, strujanje vode, temperatura itd. U glavnom veci primerci se pomeraju dublje, dok u plitkim zalivima ostaju manji basovi. Veliki basovi se ipak rano ujutro ili kasno uvece vracaju u zalive i plica mesta gde se hrane dok ne otopli. Retko ce se naci na ovim mestima po svetlom i toplom danu ili u sred podneva.

    Basovi imaju tendenciju da se skupljaju u jata i u kratkim razmacima intenzivno hrane u ranim jutarnjim ili kasnim vecernjim satima i to u kratim naletima, nakon cega bi se brzo vratili u dublja pocetna mesta na kojima se odmaraju i vracaju energiju.

    U jesen kada voda pocne da se hladi basovi postaju veoma aktivni. Nalaze se obicno na razlicitim dubinama blizu spiceva, dokova, usca reka.

    Mesta kao kanali na dnu, spicevi, potopljeno drvece, panjevi, trava, grane drveca koje se savijaju ka vodi privlace basa. U manjim rekama, jezerima i barama koje se brze zagrevaju i ribolov na basa pocinje ranije nego na drugim vecim vodama. Kao i sa ostalim vrstama riba, mesta na severnoj strani privlace basa rano u prolece jer se brze zagrevaju od ostatka vode, i basovi tu dolaze da bi se ugrejali i hranili manjim ribama i insektima. Rano u prolece, metabolizam basa je jos uvek spor i oni nece juriti za plenom ili za varalicom i na taj nacin trositi vise energije. Trazite travnate delove pored ivice skarpe koju bas koristi kao put iz jednog pliceg dela ka drugom. Ribolovci koji i lociraju ovakva mesta vrlo cesto ne ulove mnogo basova na tom mestu jer ne pretraze ceo teren detaljno i pazljivo. Takodje u ovo vreme basovi krstare i jako blizu obale na svega pola metra od nje, pa je pazljivo i veoma tiho prikradanje pozeljno.

    U leto basovi jedu skoro sve sto pliva i sto mogu uhvatiti. Od crva, pijavica i zaba do rakova, malih riba i dazdevnjaka.

    Gde je najbolje traziti basa ?


    SPICEVI koji se nalaze pod vodom su jedna od najboljih mesta za basa. Spicevi koji se protezu od usca reka ili zaliva zadrzavaju basa u rano prolece pre nego se pomere u plice vode radi mresta. Posle mresta basovi se vracaju u dublju vodu i na tom putu se zadrzavaju ponovo na spicevima. U letnjim i toplim mesecima, spicevi koji se polako protezu ka dubljoj vodi zadrzavaju dosta basova koji tu provode vecinu vremena. Basovi se hrane na ravnom, gornjem delu spica, kao i na kraju spica gde pocinje naglo dubina.

    Kada se basovi u jesen pomeraju iz dublje vode ka plicoj radi ishrane zbog predstojece zime, spicevi ponovo cine odlicno mesto koje privlaci basa. U globalu gledano spicevi cine najbolja mesta tokom leta i jeseni.

    KANAL U KORITU REKE je mesto koje basovi cesto posecuju i prate do samog usca reke. Ovo je najbolje mesto u prolece i jesen. ravni deo ivice recnog toka sa panjevima je pravi magnet za basa. Kanal ne treba biti nesto posebno dubok,vec samo malo dublji od okruzujuce vode.

    TRAVA uvek sadrzi veliku populaciju basova. Verovatno da od svih struktura i zaklona najvise vole i traze upravo travu. Trava naravno proizvodi kiseonik i to je jedan od razloga zasto se basovi nalaze u njenoj blizini. Trava mora biti zelena, jer u slucaju kada je braon boje ne proizvodi vise kiseonik i samim tim ne privlaci basove.

    Travnati teren koji se vidi na povrsini kao lokvanji na primer isto kao i trava koja je potopljena treba biti neravnih ivica. Ako je ivica trave u ravnoj liniji, verovatno nece privlaciti basove u velikom broju. Zato se treba skoncentrisati na travu cija ivica krivuda u nepravilnoj liniji, sto omogucava basu laksu zasedu u lovu. Kada je potopljena trava na dnu u pitanju treba imati na umu da se basovi nalaze na vrhu trave isto kao i na samoj ivici. Ovo je odlicno mesto za probati od proleca do kraja jeseni.

    DOKOVI I VESTACKE STRUKTURE bi trebale biti prve na listi na pocetku ribolova, pogotovu u jesen ako je duboka voda u blizini. Trava oko strukture je jos jedan plus koji privlaci basa koji se uvek vracaju nazad do dokova i hladovine koju oni pruzaju. Basovi vole dokove i strukture koje plutaju na povrsini i sto su strukture vece, vise ce biti i basova okolo, koji vole da "lencare" ispod samog doka. Usamljeni i izolovani dokovi vise privlace basa nego dokovi u grupi i na malom prostoru. Ova mesta privlace basove od proleca do kasne jeseni.

    POTOPLJENO DRVECE pruza odlicnu zastitu basovima bilo da se radi o panjevima, potopljenim stablima, srusenom drvecu sa obale. Vecina ovih struktura privlaci manje ribe kojima se basovi hrane, pa su ova mesta dobra iz godine u godinu i treba ih redovno obilaziti, sve dok drvo ne pocne da truli kada se riba povlaci iz njegove okoline i ribolov na basa vise nije produktivan na tom mestu. Veliki broj drveca u vodi koje truli moze imati negativne posledice po basa u manjim jezerima i barama sa obzirom da proces truljenja koristi kiseonik iz vode. U slucaju kada dno sadrzi veliki broj drveca u raspadu, povrsinske varalice su mnogo produktivnije od voblera ili jigova, jer ce se bas nalaziti u gornjim slojevima vode.

    STENE I KAMENJE takodje dobro ali ne u tolikoj meri kao trava. Razlog je sto kamenje ne proizvodi kiseonik niti se basovi mogu sakriti duboko u njima kao sto to mogu u travi. Kamenje je veliki izvor hrane za basa sa obzirom da se izmedju kamenja i u pukotinama nalaze izvori hrane za male ribe i rakove kojima se oni hrane. Manje stene i gomile kamenja su bolje nego velike i kompaktne stene. Sljunak je takodje odlican iz istog razloga kao i manje stene a sljunak takodje privlaci i malouste basove koji imaju tendenciju da se tu mreste.

    Period posle mresta u prolece je odlican za upotrebu povrsinskih varalica kao Zara Spook, cak iako se basovi nalaze na dubini od tri-cetiri metra. U ovo vreme oni ce se nalziti i ispod dokova ili plutajucih objekata u vodi, odakle ih je najbolje izvlaciti uz pomoc jerkbait varalica. Ako se ove varalice ne pokazuju kao najbolje, jig je odlicna zamena.

    U leto, hrana je glavna prokupacija basova tako da vecina vrsta varalica primamljuje basa. Ipak , oni nisu u raspolozenju da jure brze varalice, vec se nalze u zasedi cekajuci plen pa je spora prezentacija preporucljiva. Vobleri bez plocice mogu biti produktivni u rano jutro, vuceni pored ivice trave, dok kasnije tokom dana plasticni crvi i mamci uzimaju primat. Povrsinske varalice su odlican izbor tokom celog dana pogotovu ako je dan oblacan bez Sunca. Lokvanji, ostrva od trave i ivice od trave su i dalje najbolja mesta za basa. Manje kasikare ili imitacije zabe i misa, zabacivani preko trave su veoma produktivni kao i tezi jig zabacivan u rupe u travi koji takodje daje odlicne rezultate.

    U jesen, basovi postaju vise aktivni u potrazi za hranom i ovo je vreme kada brzi vobleri preuzimaju primat. Na mestima gde je trava jos uvek zelena povrsinske varalice isto kao i spinerbeiti, jigovi i malo veci vobleri su odlicni.

    Kako voda postaje sve vise hladnija i prezentacija varalice treba biti sve sporija. Takodje treba koristiti i male modele varalica. Na kraju sezone plasticni mamci u zadnjim ostatcima zelene trave trebaju biti prvi izbor.

    U zimu kada basa treba traziti u dubini i donjoj ivici skarpe, vertikalno koriscenje jiga i kasikara je tehnika koju treba upraznjavati.

    Bas je veoma interesentna i neobicna riba za pecanje. Atraktivnost pri borbi prepunoj iskakanja iz vode i akrobacija ove zanimljive ribe, cini je jednom od najpopularnih sportskih riba.

    Prema tome ako vec niste probali, odvojte malo vremena ove sezone i probajte upecati basa....uzivacete u tome.

    Pri tome nemojte zaboraviti.............UHVATI I PUSTI

  6. #6

    Odgovor: Doseljenici u nashe vode

    TOLSTOLOBIK-beli (Hypophthalmichthus molitrix)


    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Max. dužina: 1 m.

    Max. težina: do 40 kg.

    Vreme mresta: jun-avgust


    Opis i građa:

    Telo tolstolobika je visoko,sa strane spljošteno, a glava široka sa debelim čelom i očima spuštenim ispod uzdužne osovine tela. Zato je dobio ime debeločelac (na ruskom tolstij lob-debelo čelo) ili glavonja. Donja čeljust je izbačena i ide prema gore. Po sredini trbuha mu se nalazi greben od grla do analnog otvora. Leđa su mu tamnosiva, bokovi srebrnasti,a trbuh beličast, nepravilno je prošaran bordobraonkastom bojom. Prsne peraje dopiru do trbušnih, spljoštena su i idu prema nazad. Repno peraje je izrazito veliko i duboko urezano. Le࣡ peraje je kratko i izdignuto. Peraja su siva a nekada i sa bordocrvenim senkama. Krljušti su male i tanke. Tolstolobik brzo raste, ali mnogo jede. Crevo tolstolobika je 15 puta duže od tela odrasle jedinke. Tolstolobik je vrlo značajan za održavanje kiseoničkog režima vode, jer čisti vodenu površinu od zatravljenja.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Prenet iz Kine, reke Amur. Poznate su dve vrste, beli i sivi. Gaji se u ribnjacima, a naselio je i Dunav i njegove pritoke. Hrani de isključivo fitoplanktonom (algama i jednoćelijskim organizmima) i veoma brzo raste. Razbijanjem predrasude da se ne može loviti sportsko ribolovnim priborom (najzaslužniji za to su ribolovci takmičari koji su prvi počeli da ih love na sportski način, sa mec štapovima, tankim najlonima i malim udicama, uz pomoć odgovarajuće površinske hrane), kao i zbog svoje veličine (druga po veličini u nasim vodama), borbenosti i sve veće prisutnosti na trpezama postao je interesantna riba sportskog ribolova. U naše vode se unosi veštačkim putem, poribljavanjem i obicno zajdeno sa amurom. Te dve ribe žive u nekoj vrsti simbioze, tj. amur se hrani višim vodenim biljem, a tolstolobik nižim. Na izmetu amura, koji sadrži veliki procenat celuloze, razvija se masa jednoćelijkih algi kojima se hrani tolstolobik.

    Razmnožavanje:

    Polno je zreo sa 4 godine. Mresti se od maja do avgusta u toplim, kamenitim i plitkim vodama. Izleže do 500000 jajašaca. Mlađ nakon 6 do 8 dana dobija na pigmentaciji, rastu mu krljušti i usni otvori. U zatvorenim vodama se jedino veštački mresti, ne obnavlja se prirodnim putem, pošto mu je za mrest potrebna temperatura od 36.

    Mamci i pribor za lov:

    Lovi se ribolovačkim priborom, sa više uspeha na plovak u srednjim slojevima vode nego dubinski, najlonom od 0,20mm do0,30 mm i šaranskim udicama. Za uspešan ribolov obavezno je korišćenje primame (primama u vodi treba da stvara oblak po čitavoj visini vodenog stuba i blago muti vodu oko hranilice, od mamaca se koristi, prazna udica kod sistema sa tehnoplanktonskom tabletom (tolstolobik usisa udicu prilikom hranjenja), stiroporna kuglica, svila mladog kukuruza, mlad ili kuvani kukuruz, list deteline, komadići vodenog bilja. Vreme najbolje za ribolov je rano jutarnji i kasno večernji časovi

  7. #7

    Odgovor: Doseljenici u nashe vode

    TOLSTOLOBIK-sivi (Hypophthalmichthus nobilis)

    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: bik, bika, buša

    Max. dužina: preko 1 m

    Max. težina: 20 kg (u postojbini i do 40 kg)

    Vreme mresta: juli-avgust


    Opis i građa:

    Nalik je belom tolstolobiku, ali se od njega razlikuje po tome što ima veću glavu, tamniju boju tela i što na trbuhu nema krestu. Telo mu je izrazito spljošteno, srednje visine. Usta su mu uzvišena. Leđno peraje je kratko i visoko. Prsno ne dopire do trbušnog. Krljušti su male i tanke, kod odraslih jedinki sive, a kod mlađih srebrnkaste boje. Bokovi tela mladih jedinki su zlatne boje, a kod odraslih se često nalaze tamne mrlje. Leđna strana mu je siva, a moguči su zeleni prelivi. eđna i repna peraja su siva, a ostala su žuta. Branhiospine nisu međusobno srasle. Sivi tolstolobici rastu brže od belih.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Ovaj rod ima samo jednu vrstu, koja je iz centralne Azije i južne Kine preneta u mnoge zemlje, pa je tako u nedavnoj prošlosti naseljena i u vodama naše zemlje (dospeo iz Mađarske), većinom u šaranskim ribnjacima. Tipična je riba tekućih voda, ali se može naći i u jezerima i mrtvajama. S obzirom na kvalitet mesa i brz rast, sivi tolstolobik je podesan za veštački uzgoj u ribnjacima. Dobri rezultati u uzgoju su dobijeni i kod hibrida belog i sivog tolstolobika. Najradije živi u mirnim stajaćim vodama, ali se može ga je sresti i u rekama.

    Razmnožavanje:

    Slično belom tolstolobiku. Sa tri godine stiče polnu zrelost. Mresti se u gornjim bržim tokovima tokovima reka na temperaturi od 23 do 24. Ikra je prečnika 1 do 2mm i u roku od par sati naraste do 4,5 mm prečnika. Samostalan život i ishranu započinju u donjim tokovima reka.

    Ishrana:

    Hrani se i zooplanktonima i planktonskim algama, za razliku od belog tolstolobika, koji se hrani samo bioplanktonom. Za sportske ribolovce ovo je malo poznata riba. Tačnije, malo se zna o njegovom načinu života, pronalaženju, mamcima, ponašanju i metodama ribolova. Što se ukusa tiče zaostaje za ukusom amurovog mesa.
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 05.08.2006 u 20:41

  8. #8

    Odgovor: Doseljenici u nashe vode

    AMUR BELI (Ctenopharyngodon idella)

    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: kinez

    Max. dužina: 1 m

    Max. težina: 30 kg


    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Beli amur potiče iz tokova reke Amur iz velikih reka i Kini i Sibiru. U naše vode prenet iz Mađarske u ribnjake, a odatle se proširio u Dunav i njegove pritoke. Hrani se vodenim biljem i to u velikim količinama.
    Opis i građa

    Beli amur je biljožder sivozelenih leđa i bokova sa svetlijim trbuhom i sivim perajama. Vretenastog je oblika. Amur od 50 kg, na primer može da bude dug i do 2 m, a prosečna lovna težina mu je od 3-12 kg.

    Razmnožavanje:

    Mresti se na peskovitim terenima u dosta jakoj struji a njegova ikra mora putovati zajedno sa strujom da bi se oplodila. Plodnost ženki je zapanjujuća, čak i do milion komada ikre. Za razvoj ikre i mrest potrebna je temperatura vode preko 37 stepeni celzijusa, tako je u našim uslovima njegov mrest za sada samo veštački.

    Mamci i pribor za lov:

    Lovi se težim ribolovačkim priborom sa najlonom 0,50 mm, šaranskim udicama. Tanje najlone kida kao od šale. Štapovi bezuslovno moraju biti puni, nikako šuplji. Sitniji amur prema prvim iskustvima zagrize i glistu na udici ili valjčiće od hleba umešane sa polubarenim lišćem celera, spanaca, zelja, deteline. Oni krupniji dolaze na mahovinu koja se hvata po kamenju i drveću potopljenim u vodu. Rado grize i svilu mladog kukuruza, list deteline, mladi kuvan kukuruz. Lovi se na dubinske mamce, ali više uspeha imaju oni koji ga čekaju na plovak, sa mamcima u srednjim slojevima. U skorije vreme od mamaca se koriste boili.
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 18.09.2006 u 22:21

  9. #9

    Odgovor: Doseljenici u nashe vode

    Kako doskočiti Cverglanu?
    Dok se nije pojavio mislio sam da nema veće napasti za plovkaroše od sunčanica, ali je ona malo dete za njega. Zadnjih godina dali zbog godina ili zbog nečeg drugog sve više volim pecanje na fiksni plovak na mirnim vodama (šljunkare, kubici, bare), i pored prisustva druge ribe, njegov je jelovnik sve što stavim na udicu uzima. Evo kako sam mu doskočio: pošto pecam najčešće štapovima preko 4 metra, pored glavne primame za pecanje, napravim izuzetno sitnu mešavinu brašnaste hrane od stočnog i kukuruznog brašna, uz dodatak malo prezli i žute boje za kolače. Tako pripremljenu mešavinu nakvasim da ostane rastresita a ne gnjecava, i bacam je najčešće na daljinu od 1-3metra od obale na svaka 10do 15 minuta po jednu grudvicu veličine jajeta i to stalno u isto mesto. Za to vreme nahranim mesto gde ću pecati plemenitiju ribu, i cverglan ne odlazi dalje gde su mi zabačeni plovci, jer ima stalnu zanimaciju tu ispred. Za vreme pecanja najčeše mi dođu tri četiri komada sa ovim načinom zamajavanja, a bez na svaki zabačaj.
    A ako hoću samo njega da pecam i to krupnije komade, tada na udicu veličine 1, šaranskog tipa, stavljam parče ribe veličine oko 1cm, što eliminiše sitnije komade, već dolaze samo krupni, stim što vrh udice uopšte ne skrivam.

  10. #10

    Odgovor: Doseljenici u nashe vode

    Babuška ili zlatica, riba koja je potisnula Crvenperku, Bodorku, Deveriku i naročito Zlatnog karaša, pa ga je premestila u priče i slaba sećanja starijih ribolovaca. Omiljena ciljna riba najvećeg broja plovkaroša. Ulov babuški se broji na kilo, veličina se izražava kao tri u kilo, četiri u kilo ... oho-ho u kilo, mislim ... bolje da ne kažem.


    Amurski čebačok - djubre koje se prošvercovalo uz Tolstolobika ili Amura u naše vode.

    Molio bih kolege koji su počeli temu, ako nije problem da potraže na istim sajtovima opis i za ova dva čudovišta gore navedena pa da postave, da ne šaramo ... biće lepše.




    Što se mene tiče, odužiću se komentarima o Tolstolobiku, ribi koja se najuspešnije i najbolje može loviti na ''čurušku glistu'' svi ostali mamci koji su navedeni u opisima su mogući i slabo uspešni, skoro nikako.
    Tolstolobika smatram štetočinom, korisnom jedino za povećane riblje mase u vodi i ciljnom ribom mrežaroša bilo koje fele.
    Sportskim ribolovcima je totalno nezanimljiv osim što ždere hranu koju jedu u svom najranijem razvoju naše autohtone vrste riba.
    Zaboravih da napomenem da u našim vodama naraste veći nego u vodama odakle potiče.

    Sun Fish, sunčica ... je takodje jedna od grešaka naših stručnjaka za vode.
    Atraktivna riba u svojoj postojbini ne uspeva u našim vodama da dostigne ni 15% od svoje moguće veličine.
    Jede sva živa sitna bića u vodi, puno je ima i dobro se razmnožava ... jede takodje i ikru ostalih riba ... u stvari jede hranu koju bi mogle jesti Crvenperke, Bodorke, Deverike ... Nju jedino jede Štuka.
    Takodje je smatram štetočinom.

    Terpan Patuljasto američko somče ... možda najveća greška istih već pominjanih stručnjaka.
    Gde se on naseli, drugih riba je sve manje i manje ... Ovo je naročito izraženo na zatvorenim vodama.
    Jata terpana u vodi se mogu porediti sa najezdama skakavaca.
    Jedino lepo što se može reći o njemu je to da je ukusan bilo kako da se pripremi ali to nije dovoljan razlog da bi postojao u našim vodama i da bi tako surovo uticao na kompletna riblja staništa.

    Bas. Od svih donetih riba jedino bih pozitivnu ocenu dao Basu,
    Riba je prvi put doneta u Evropu oko 1880. godine kao riba čistač za ribnjake, da bi jela sitnu belu ribu koja jede hranu ribnjačkim vrstama i bespotrebno prlja vodu ... kasnije se raširo skoro po celoj Evropi, tako da ga imamo i u Švajcarskim jezerima i u Španiji ...
    Pošto je u pitanju punokrvna grabljivica koja pravi konkurenciju Smudju i Štuki može se pomisliti da je štetočina ali on podjednako učestvuje i kao hrana na Štukinom jelovniku koja veoma brine o njegovoj prekobrojnosti, Smudj se prvi pobrine za njega u njegovom najranijem periodu a potom kao što rekoh Štuja.
    Jedan od dokaza da nije štetočina je i to da nigde na našim vodama nije uspeo da potisne pominjane grabljivice.

    Dosta sam kucao za ovaj put, zar ne?

    ''Čuruška glista'' = omiljeni alat krivolovaca, trzaroša, grabuljaša i sl. U pitanju je najobičnija veća trokraka naoštrena do besvesti kojom kače sve živo što obitava u vodi ... njihovi krvavi pirovi se mogu sresti i videti na Dunavu od Bezdana do Djerdapa, na Tisi i ostalim rekama, kanalima, jezerima i barama ...
    Poruku je izmenio simke, 26.09.2007 u 20:23

  11. #11

Slične teme

  1. Dezinfekcija i održavanje vode u kućnim bazenima
    Autor shacky u forumu Online savetnik
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 01.07.2010, 19:13
  2. U četvrtak Novi Sad bez vode
    Autor silvia u forumu Spomenar
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 18.03.2009, 16:54
  3. Koliko je vode potrebno bebi?
    Autor Zvonchica u forumu Roditeljski kutak
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 14.01.2007, 13:41

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •